REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2160/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. Garešnica, protiv tuženice Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, Maksimirska 25, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-495/2024-3 od 28. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici poslovni broj P-1063/2022-37 od 20. lipnja 2024., u sjednici održanoj 26. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-495/2024-3 od 28. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici poslovni broj P-1063/2022-37 od 20. lipnja 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije koji podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) predlagateljica prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
"1. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?
2. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?
3. Je li u primjeni čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja a ne podnošenja zahtjeva?
4. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?
5. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da odredi izračun razlike temeljem fiksne kamatne stope i temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje?
6. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana, ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnos na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama o nepromjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i ukidanjem valutne klauzule, iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule i promjenjivu kamatnu stopu, te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine?
7. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovaranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?".
3. Prijedlog podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP uz tvrdnju da mu je osporenim odlukama grubo povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku, zabranu arbitrarnosti, legitimnost i pravnu sigurnost zaštićeno čl. 21. st. 1., čl. 3., čl. 14. st. 2. i čl. 26. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav).
4. Predlaže dopustiti podnošenje revizije u odnosu na postavljena pitanja jer je to važno za odluku u ovom sporu i za razvoj prava kroz sudsku praksu. Potražuje trošak sastavljanja prijedloga za dopuštenje revizije.
5. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP ocijenjeno je da pravna pitanja koja je tuženica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6.1. Navedeno iz razloga jer prema ocjeni ovog suda nije riječ o takvim pitanjima u pogledu kojih bi pobijana odluka odstupala od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu. U odnosu na prvo pitanje valja dodati da isto također nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je svojim podneskom od 26. veljače 2024. tuženica odustala od dokaznog prijedloga saslušanja svjedoka pa stoga ni navodi kojima se ukazuje da je sud odbio dokazni prijedlog saslušanjem svjedoka nisu osnovani.
7. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove odluke sukladno odredbi čl. 389.b st. 1. ZPP.
8. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije istaknu la da su u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom počinjene određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka čime da je povrijeđeno pravo tuženice na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1., čl. 3., čl. 14. st. 2. i čl. 26. Ustava.
8.1. Prema ocjeni ovog suda, u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženici je bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tužitelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženice. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitra rnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužen ica nije imala pošteno i pravično suđenje.
9. Kako tuženica nije učinila vjerojatnim da su joj povrijeđena temeljna prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije koji se temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP te riješiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 26. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
