REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1418/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatske radiotelevizije, Zagreb, Prisavlje 3 OIB: 68419124305, koju zastupa punomoćnik Nevio Svilar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HŠ iz [adresa], O IB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vanja Jurić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-832/2022-3 od 17. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5655/2018-62 od 2. svibnja 2022., dana u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije sukladno čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-832/2022-3 od 17. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5655/2018-62 od 2. svibnja 2022., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita i da odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
2. 1. U prijedlogu je naznačila slijedeća pravna pitanja:
''1. Mora li radnik po prestanku radnog odnosa dokazati povrat ranije zadužene opreme, ako to tvrdi ili je dovoljno da svoje dokazivanje ograniči na to da je oprema ostala kod poslodavca odnosno je li dovoljno da pozove poslodavca da ga razduži od opreme?
2. Proizlazi li krivnja radnika u vidu krajnje nepažnje, ukoliko radnik kao voditelj odjela, po prestanku radnog odnosa ne vrati opremu koju je zadužio, neovisno je li se predmetnom opremom koriste i drugi zaposlenici poslodavca?''.
2. 2. Kao razloge važnosti navedenim pitanjima pozvao se na odluke revizijskog suda: broj Revr-289/09 od 23.6.2009., u kojoj je izneseno pravno shvaćanje da ''po općim pravilima o teretu dokazivanja sadržanim u čl. 219. ZPP-a tužitelj mora dokazati činjenice na kojima pobija tvrdnje i dokaze tuženika pa time je na tužitelju teret dokazivanja činjenica iz kojih bi slijedilo da je u svemu postupao pravilno i u skladu sa Zakonom o radu pa da slijedom toga nema niti grube povrede radne dužnosti koja opravdava izvanredno otkazivanje ugovora o radu'', na Rev-110/13 od 15.6. 2016., u kojoj je navedeno da ''I prema ocjeni revizijskog suda utvrđeno postupanje tuženika predstavlja krajnju nepažnju jer bi se svaki prosječan radnik, koji obavlja poslove poslovođe, morao ponašati na način da čini ono što mu je propisano, da kontrolira ne samo stanje robe, nego i druge zaposlene u istoj prodavaonici, da radi probne inventure, da traži veću zaštitu prodavaonice i ostalo. Stoga je ponašanje tužitelja pravilno utvrđeno kao ponašanje s krajnjom nepažnjom, pa je slijedom toga pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjevu tužitelja udovoljeno i kada je tuženik obvezan tužitelju nadoknaditi prouzročeni manjak u spornoj prodavaonici.“, te na Rev- 834/05 od 5. 1. 2005., prema kojoj „pri ocjeni osnove odgovornosti radnika za štetu poslodavcu cijenila kao pravno odlučan način obavljanja obveza radnog mjesta, te utvrdila da radnik postupa s krajnjom nepažnjom kad se u obavljanju radnih zadataka ponaša onako kako se ne bi ponašao bilo koji prosječno pažljiv radnik.''
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog je neosnovan.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena dva pravna pitanja i da su za naznačena pravna pitanja izneseni razlozi za koje predlagatelj smatra važnim razlozima tim pitanjima.
6. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Tužiteljica tužbenim zahtjevom traži naknadu štete u iznosu od 10.879,35 kn koju zahtjeva na temelju čl. 107. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 27/17 - dalje: ZR) od tuženika kao bivšeg radnika. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji da tuženik nakon prestanka radnog odnosa nije razdužio opremu koju mu je tužitelj povjerio, notebook marke Dell tip Latitude E5540 nabavljen 2014. u nabavnoj vrijednosti od 5.418,30 kn i tri čitača za SXS kartice čija je nabavna vrijednost po kartici 1.820,35 kn.
8. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužiteljice uz obrazloženje da tužiteljica u postupku nije dokazala da mu je nastala šteta zbog toga što tuženik nije razdužio predmetnu opremu.
9. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena pravna pitanja, navedena u točki 2.1. obrazloženja ovog rješenja, i da su za ta pitanja izneseni određeni razlozi njihove važnosti, pri čemu nezakonitost pobijane presude tužiteljica osporava naznačavanjem navedenih pravnih pitanja. Međutim, tim pitanjima tužiteljica nije udovoljila formalnim pretpostavkama za dopuštenje revizije, jer po ocjeni ovoga suda, naznačena pitanja nisu važna ni za odluku u ovoj pravnoj stvari, niti su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
10. Naime, prema ocjeni ovoga suda prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije polazi od pogrešne pretpostavke da tuženik nije vratio predmetnu opremu tužiteljici, čime se zapravo se svodi na njezine ranije iznesene navode, a koji se odnose na ocjenu provedenih dokaza i utvrđeno činjenično stanje, jer smatra da je trebalo suditi drugačije. Stoga naznačena pitanja ne mogu predstavljati razlog za dopuštenje revizije u smislu ranije citiranih odredbi čl. 385.a ZPP-a. U prijedlogu tuženica samo izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom zbog navodnih bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te po njoj pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, što ne može više biti predmet preispitivanja u ovoj fazi postupka, pa tako ni razlog za dopuštenje revizije. Stoga su i navedena pitanja nedopuštena.
11. Osim toga, odluke na koje se poziva tužiteljica ne predstavljaju odgovarajuće razloge važnosti navedenim pitanjima, kada bi naznačena pitanja i bila važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, jer nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, niti je u njima izneseno pravno shvaćanje kojim bi bio dan odgovor na naznačena pravna pitanja.
12. Stoga je ocjena ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389. b. st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagrebu, 20. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
