REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2210/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2058/2025-3 od 11. prosinca 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3043/2024-11 od 29. travnja 2025., u sjednici održanoj 19. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2058/2025-3 od 11. prosinca 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3043/2024-11 od 29. travnja 2025.

2. Tuženik prijedlog podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25

- dalje: ZPP). Postavlja tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:

"1. Ima li banka (tuženik), prilikom sklapanja ugovora o kreditu, pravo naplatiti klijentu (tužitelju) uslugu obrade tog kredita kao dio ukupne cijene kredita ili ima pravo naplatiti isključivo ugovornu kamatu (koja predstavlja cijena zajma konkretnog iznosa te se u tom smislu obračunava u ovisnosti o iznosu preostale glavnice u trenutku naplate)?

2. Je li sud povrijedio zabranu ocjene poštenosti ugovornih odredbi o cijeni, propisanu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03), ocjenjujući poštenost ugovorne odredbe kojom je u ugovoru o kreditu propisana obveza plaćanja naknade za obradu kredita, ako ta naknada predstavlja cijenu koju banka (tuženik) određuje za pružanje usluge obrade (tužiteljevog) kredita, a koja odredba je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva?

3. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?"

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

5. Predmet spora je ništetnost ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojim je ugovoren jednokratni trošak obrade kredita te isplate naplaćenog iznosa.

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. i odredbe čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

7. Naime, u odnosu na prvo i drugo postavljeno pravno pitanje već je od strane revizijskog suda zauzeto pravno shvaćanje o ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita (Rev-673/2023-3 od 13. veljače 2024. i Rev-715/2024-3 od 22. svibnja 2024.), a pobijana odluka utemeljena na istovjetnom pravnom shvaćanju.

8. U odnosu na treće postavljeno pravno pitanje kojim se problematizira početak tijeka zakonskih zateznih kamata u situaciji kad je presudom utvrđena ništetnost ugovorne odredbe i nesavjesnost tuženika, koji nije postupio u dobroj vjeri, već u trenutku sklapanja ugovora o kreditu odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) jasno je propisano da nepošteni stjecatelj mora platiti zatezne kamate od dana stjecanja.

9. Budući da postavljena pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil