REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1711/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Branimir Fingler, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1855/2024-2 od 4. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-863/2019-40 od 22. listopada 2024., u sjednici održanoj 29. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1855/2024-2 od 4. prosinca 2025., kojom je potvrđena u stavku I. presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-863/2019-40 od 22. listopada 2024. u pobijanim dijelovima (točke I., II. i III. izreke), dok je u stavku II. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 781,25 eura.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio više pravnih pitanja za koja navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a ona glase:
„1. Je li ništetna odredba ugovora o kreditu kojom se ugovoreni iznos glavnice kredita, kojeg se tuženik (banka) obvezuje isplatiti, veže za valutnu klauzulu u CHF? 2. Je li, u slučaju kad utvrdi da su pojedine promjene ugovorne kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu ili je dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati?
3. Može li sud, u slučaju pravne praznine nastale u ugovornom odnosu utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom o kojem ovisi ispunjenje obveze na plaćanje ugovorne kamate korisnika kredita, a kad tužitelj potražuje isplatu kao da se radi o ugovoru o kreditu bez valutne klauzule, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu ugovorne kamate za kredite bez valutne klauzule?
4. Može li sud spornu ugovornu odredbu o CHF valuti tumačiti bez sagledavanja drugih, s njom sadržajno i smisleno povezanih odredbi, a radi utvrđivanja je li ugovorena u skladu s načelom savjesnosti i poštenja te stvara li neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača?
5. Može li se smatrati protivnim načelu savjesnosti i poštenja ugovaranje CHF valute obveze u situaciji kad je ugovorom o kreditu izričito ugovoreno i pravo tužitelja na izmjenu valute obveze u odnosu na početno ugovorenu, a koju je tuženik (banka) obvezan provesti u slučaju takvog zahtjeva (čl. 5. ugovora o kreditu)?
6. Je li tužitelj dužan zatražiti izmjenu valute obveze u skladu s ugovornim ovlaštenjima temeljem izričite ugovorne odredbe, u slučaju kad smatra da mu ugovorena CHF valuta obveze stvara znatnu štetu, a kako bi od sebe otklonio ili umanjio štetu u smislu čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima (doprinos oštećenika vlastitoj šteti); odnosno, može li tuženik jedini snositi odgovornost za tužitelju nastalu štetu (tuženikovim stjecanjem bez osnove) ako sam tužitelj nije iskoristio ugovorom predviđenu mogućnost promjene valute obveze?
7. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?
8. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?“.
3. Predlaže dopustiti podnošenje revizije.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog je neosnovan.
6. Postupajući u smislu odredbe čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer prvo navedeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava, ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni obzirom da pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda poslovni broj Revt-249/14, Rev- 2245/17, Rev-3142/18 i dr., a nije riječ o pitanju u pogledu kojeg bi trebalo preispitivati ustaljenu praksu.
7. Naime, u odnosu na ostala postavljena pravna pitanja pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., Rev-308/2022-2 od 19. travnja 2022., Rev- 120/2023-2 od 18. veljače 2023., Rev-81/2023-3 od 21. veljače 2023., Rev-1091/2023- 2 od 13. veljače 2024. kao i shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022., a također nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
8. Slijedom navedenoga, budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješiti kao u izreci.
Zagreb, 29. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
