Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-438/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković, kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ABC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Zoran Mimica, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice HANZA MEDIA d.o.o., Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745, (kao društva kojem je tijekom ovog postupka pripojena ranija tuženica Slobodna Dalmacija d.d., Hrvatske mornarice 4, Split), a koju kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tuženičinoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj Pn-124/2019-39 od 1. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Žalba se djelomično prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Šibeniku, broj Pn-124/2019-39 od 1. ožujka 2021.;

a) potvrđuje u dijelu točke I izreke kojim je naloženo tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iz osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede ugleda, časti i dostojanstva tužiteljici isplatiti iznos od 2.000,00 Eura /15.069,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje od dana podnošenja tužbe 15. siječnja 2015. do 31. srpnja 2015. teku po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

b) preinačuje:

- u preostalom dijelu točke I izreke kojim je naloženo tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iz osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede ugleda, časti i dostojanstva tužiteljici isplatiti iznos od 4.636,14 Eura /34.931,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje od dana podnošenja tužbe 15. siječnja 2015. do 31. srpnja 2015. teku po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na način da se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan

- u točki II izreke tako da ista sad glasi:

"II Nalaže se tuženici HANZA MEDIA d.o.o., Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745 naknaditi ABC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 746,70 EUR sa zateznim kamatama od 1. ožujka 2021. do 31. prosinca 2022. ("Narodne novine" br. 78/15) po stopi zateznih kamata se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. ("Narodne novine" br. 156/22) po stopi zateznih kamata se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate ("Narodne novine" br. 155/23) do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženici troškove žalbenog postupka u iznosu od 117,46 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:

"I. Tuženica je dužna u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iz osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede ugleda, časti i dostojanstva tužiteljici isplatiti iznos od 50.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje od dana podnošenja tužbe (15. siječnja 2015. godine) do 31. srpnja 2015. godine teku po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi parnični trošak u iznosu od 12.950,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje od dana donošenja presude (01. ožujka 2021. godine) do isplate teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Tuženica je podnijela pravodobnu i dopuštenu žalbu protiv prvostupanjske presude i to zbog svih žalbenog razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP). Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan.

3. Tužiteljica se u odgovoru na žalbu usprotivila svim žalbenim navodima te je predložila odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičin zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koja mu je nastala zbog objave informacije (kao štetne radnje) od strane tuženika, kao nakladnika, na portalu Zadarski.hr objavom članka pod naslovom: "Sudački obračun u zadarskoj palači pravde (5)" te podnaslovom: "FO odgovara zadarskom ogranku Udruge hrvatskih sudaca: "Proganjate me kako bi "Grupa" preko sudaca ABC i ABC ponovno uspostavila potpunu kontrolu nad zadarskim pravosuđem", a potom objavom članka dana 29. listopada 2014. godine na istom portalu i u istoj rubrici pod naslovom: "Sudački obračun u zadarskoj palači pravde (6), te podnaslovom " FO odgovara ABC i ĆO".

5.1. Tužiteljica zahtjev temelji na članku 21. Zakona o medijima ("Narodne novine", broj 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZM), tvrdnjom da joj je objavom spornih članka povrijeđen ugled, čast i dostojanstvo.

6. Ovosudnim rješenjem broj Gž-662/2017-3 od 6. studenog 2019. ukinuta je prethodna presuda prvostupanjskog suda broj Pn-87/2015 od 23. lipnja 2017. kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice i predmet vraćen na ponovni postupak.

7. U ponovljenom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je na internetskom portalu Zadarski.hr, čiji je nakladnik ovdje tuženica, dana 28. listopada 2014. godine, pod rubrikom "Teme", objavljen članak pod naslovom: "Sudački obračun u zadarskoj palači pravde (5)", te pod podnaslovom: "FO odgovara zadarskom ogranku Udruge hrvatskih sudaca: "Proganjate me kako bi "Grupa" preko sudaca Bage i Viskovića ponovno uspostavila potpunu kontrolu nad zadarskim pravosuđem", a u kojem članku da je, između ostalog, navedeno: "Pravo je čudo koliko "Grupa" iz Upravnog odbora ogranka Zadar Udruge upire i trudi se umanjiti ostvareni pozitivni rezultat kojim je broj neriješenih predmeta na Općinskom sudu u Zadru u posljednje dvije godine prepolovljen; To je dokaz da nije riječ o odboru koji se brine o članovima (i ja sam član Udruge hrvatskih sudaca), nego o interesima interesne grupe koja se implementirala u Upravnom odboru Ogranka. Da su pojedini suci imenovani "preko veze" (nepotizam) rečeno je posljedično progonu (mene) zlouporabom sudačke institucije - Sudačkog vijeća Županijskog suda u Zadru preko tzv. povrede Kodeksa sudačke etike (jer sam radio i tražio da se radi), što su inicirali i realizirali Ivana Klišmanić (ovdje tužiteljica) i ostali članovi interesne grupe u zadarskom pravosuđu, pa sam reagirao rekavši tko to čini i zašto čini, da se radi o istinskom Upravnom odboru Udruge hrvatskih sudaca, štitili bi mene, a ne rečenu Grupu, no i Upravni odbor Ogranka je dio Grupe, pa sada dijeli javne lekcije o onima koji nisu s njima, te izdaju priopćenja o "nepristranosti"... Proganjanje ljudi nije moj stil i ne treba me spominjana grupa implementirana u Upravnom odboru Udruge upućivati na takve postupke, po tome se razlikujem od njih"

- da je dana 29. listopada 2014. godine na istom portalu i u istoj rubrici u članku pod naslovom: "Sudački obračun u zadarskoj palači pravde (6)", te podnaslovom: "FO odgovara ABC i ĆO", između ostalog navedeno: "Zajedno ste zaposlili svoje kćeri i sada me zajedno proganjate! Ali nije vam ovo više vrijeme Saveza Komunista Jugoslavije!". Osim toga, da je u potonje navedenom članku glede nje navedeno: "Sreća što je zatvoren Goli otok, pa sam još uvijek tu - nema povratka u vrijeme dok je "kolega" MO bio član Saveza Komunista Jugoslavije, niti će njegova kćer izmišljati "novi oblik moralno političke sposobnosti sudaca", te nadalje: "... već dvije godine trpim prigovore, peticije (onemogućavanje rada) od strane ABC i rečene Grupe; čaša je prelivena kada je iskoristila pritužbu sutkinje ABC za odluku da sam prekršio Kodeks i to zato jer sam radio... Klišmanićeva kćer sutkinja (ABC) je dakle izazvala ove probleme koji se vuku po medijima, a ne ja, ja sam reagirao na njenu zlouporabu sudbenog tijela (Sudačkog vijeća Županijskog suda u Zadru) u kojemu je "lobiranjem" stvorila većinu, jer se radi o onima koji su napredovali u vrijeme dok je njezin otac bio predsjednik Županijskog suda u Zadru... Mislio sam da je kolegica Ivana Klišmanić punoljetna u svemu, ali tata (i to "iz penzije") još skrbi o njoj (znakovito u pogledu "dvojbe") oko pitanja radi li se u konkretnom slučaju o nepotizmu ili ne... Problem je što je sutkinja Ivana Klišmanić sklona podmetanju, a da pri tome "ispadne" kako nije ona to učinila... Neformalna Grupa (partijska grupa u sudačkim redovima) postoji i danas i pretežito je oblikovana (prikazana) u Upravnom odboru Ogranka Zadar Udruge hrvatskih sudaca, da ne bismo nabrajali sva imena... Nije riječ o ideološkoj nego interesnoj skupini koja se sama "veže" uz partiju koja im se čini jaka (nema više jednopartijskog sustava, pa su u problemu), inače ih ideali ne zanimaju, manipulacija nije moja osobina, a još gora osobina je "uništavanje ljudi", čemu su pribjegli Klišmanići, isforsiranom odlukom o povredi Kodeksa... Njegova kćer Ivana Klišmanić zlouporabila je sudačku funkciju u kojoj je zamjenica predsjednika (F - prvi zastupnik sudačkog morala) i isforsirala s onima koje je namještao njezin otac da me se prikaže kršiteljem Kodeksa sudačke etike, kako bi mi to zasmetalo pri kandidaturi za novi mandat predsjednika Suda, koji istječe uskoro - 31. siječnja 2015. god... Nedolično je baviti se poslovima kojima se bave Ć, ako ćemo blagim rječnikom o tome (smještanja zbog povrede Kodeksa), vrijeme progona ljudi je prošlost... Ne ističem svoju osobu nego radni rezultat, te nepotizam drugih na Sudu, tim više što mi "nepotistička Grupa" ne da raditi/voditi Sud i još me proganja (prijavljuje i osuđuje)... Ugled i dostojanstvo suda i sudačkog poziva su ideal koji treba dostići, moje izjave ne štete ugledu Suda, nego "ugledu" nepotista sa Suda."

– da rečeni članci predstavljaju intervjue FO, tadašnjeg predsjednika Općinskog suda u Zadru, u kojem sudu je tužiteljica obavljala sudačku dužnost

– da tužiteljica prije objavljivanja spornih članaka nije bila kontaktirana od strane medija koji je izvršio objavu istih

– da je tužiteljica 14. studenoga 2014. uputila tuženici zahtjev za objavljivanje ispravka sporne informacije u smislu članka 22. stavak 2. ZM-a, a koji ispravak je u cijelosti i objavljen na predmetnom internetskom portalu i to na istom programskom mjestu na kojem su bili objavljeni i sporni članci

– da je tužiteljica u ovoj pravnoj stvari podnijela tužbu 15. siječnja 2015. tj. unutar roka propisanog člankom 23. ZM-a

8. Prvostupanjski je sud pozivom na članak 21. stavak 7. ZM-a prihvatio tužbeni zahtjev utvrdivši da dijelovi članaka koji se tiču tužiteljice sadrže niz uvreda i kleveta i da tuženica kao nakladnik nije postupala u dobroj vjeri prilikom objave istih. Polazeći od utvrđenja da tuženica nije ni na koji način doprinijela prepucavanju u medijskom prostoru, da objavljenom ispravkom tužiteljici nije u dovoljnoj mjeri naknađena pretrpljena imovinska šteta, prvostupanjski je sud dosudio tužiteljici iznos od 6.636,14 EUR / 50.000,00 kn po osnovu pravične novčane naknade neimovinske štete. Pri tome je imao u vidu i da je tužiteljica zatražila liječničku pomoć te da joj je propisana terapija radi liječenja simptoma anksioznog poremećaja, gubitka apetita i nesanice.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2, 4, 8, 9, 11, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Kako je u ovom parničnom postupku za naknadu štete nastale putem medija riječ o postupku u kojem s jedne strane postoji pravo na slobodu izražavanja, a s druge strane pravo na zaštitu prava osobnosti na čast i ugled, valjalo je ocijeniti koje je od tih prava pretežnije, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, vodeći pri tom računa da se uporabom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti neko drugo pravo ili sloboda nego da se svako pravo ili sloboda ostvaruju ograničeno na način da uz njega opstaje i ono drugo pravo.

11. Sloboda mišljenja i izražavanja predstavljaju jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedno od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja ne odnosi se samo na neutralne informacije ili one koje su dobro prihvaćene, već i one koje, u prihvatljivim granicama, vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju, jer bez toga nema demokratskog društva koje se temelji na pluralizmu, toleranciji i slobodoumnosti. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima i ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni.

11.1. Člankom 38. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) zajamčena je sloboda mišljenja i izražavanja misli koja obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih medija kao i slobodu govora i javnog nastupa. Europska konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje u tekstu: Konvencija) u članku 10. propisuje: "(1) Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu mišljenja i slobodu primanja i prenošenja informacija i ideja, bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. (2) Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti."

11.2. Ustavom odnosno člankom 10. Konvencije zajamčena sloboda mišljenja i izražavanja nema značenje apsolutne slobode, već je podložna ograničenjima propisanim Ustavom i zakonom. Stoga ograničenja slobode izražavanja trebaju biti tumačena strogo, a potreba svakog ograničenja mora biti uvjerljivo utvrđena. Stoga sud pred kojim se nađe "zahtjev" za ograničenje nečije slobode izražavanja najprije mora provesti "test nužnosti" odnosno mora utvrditi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju.

12. U okolnostima u kojima sporna izjava utječe na ugled, čast i dostojanstvo neke osobe, taj je "sukob" potrebno riješiti vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na zaštićene vrijednosti pravo na slobodu izražavanja, s jedne strane i pravo na poštovanje osobnog života drugih, s druge strane. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, Europski sud za ljudska prava je u predmetu Axel Springer Ag (No. 2) protiv Njemačke od 10. srpnja 2014. godine naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chillingeffect).

13. Pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova. Naime, vrijednosni sud je subjektivno mišljenje o određenom događaju ili osobi koje je stvoreno na osnovi osobi dostupnih informacija. Postojanje činjenica može se dokazivati dok se istinitost vrijednosnih sudova nije dokazuje. Kako bi se moglo razlikovati radi li se o izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i "opći ton izjave" o kojoj se radi, imajući u vidu da će tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama.

14. U konkretnom slučaju, tuženica kao nakladnica, na svom internetskom portalu Zadarski.hr objavila pismo autora FO, tadašnjeg predsjednika Općinskog suda u Zadru, kojim je reagirao na ranije objavljene intervjue MO (oca tužiteljice i bivšeg predsjednika Županijskog suda u Zadru) i ĆO (predsjednik Županijskog suda u Zadru u vrijeme objave pisma).

14.1. Po ocjeni ovog suda navodi iz spornih članaka u dijelu koji se odnose na tužiteljicu, koja je u vrijeme objave pisma obnašala dužnost sutkinje Općinskog suda u Zadru, sadrže niz očiglednih uvreda i kleveta. Uvredljivi navodi iz članaka su: "sreća što je zatvoren Goli otok, pa sam još uvijek tu – nema povratka u vrijeme pa sam još uvijek tu – nema povratka u vrijeme dok je 'kolega' MO bio član Saveza komunista Jugoslavije niti će njegova kćer izmišljati 'novi oblik moralno – političke podobnosti' sudaca ", "mislio sam da je kolegica Ivana Klišmanić punoljetna u svemu, ali tata ( i to 'iz penzije') još skrbi o njoj," problem je što je sutkinja Ivana Klišmanić sklona podmetanju, a da pri tome ispadne kako ona to nije učinila", "Neformalna Grupa (partijska grupa u sudačkim redovima) postoji i danas i pretežito je oblikovana (prikazana) u Upravnom odboru Ogranka Zadar Udruge hrvatskih sudaca, da ne bismo nabrajali sva imena", "Ugled i dostojanstvo suda i sudačkog poziva su ideal koji treba dostići, moje izjave ne štete ugledu Suda, nego 'ugledu' nepotista sa Suda". Po ocjeni ovog suda klevete iz navedenih članaka sadrže sljedeći navodi: "već dvije godine trpim prigovore, peticije (onemogućavanje rada) od strane Ivane Klišmanić i rečene Grupe; čaša je prelivena kada je iskoristila pritužbu sutkinje Sonje Miljak za odluku da sam prekršio Kodeks i to zato jer sam radio", "Nije riječ o ideološkoj nego interesnoj skupini koja se sama "veže" uz partiju koja im se čini jaka (nema više jednopartijskog sustava, pa su u problemu), inače ih ideali ne zanimaju, manipulacija nije moja osobina, a još gora osobina je 'uništavanje ljudi', čemu su pribjegli Ć, isforsiranom odlukom o povredi Kodeksa", "njegova kćer Ivana Klišmanić zlouporabila je sudačku funkciju u kojoj je zamjenica predsjednika (F - prvi zastupnik sudačkog morala) i isforsirala s onima koje je namještao njezin otac da me se prikaže kršiteljem Kodeksa sudačke etike, kako bi mi to zasmetalo pri kandidaturi za novi mandat predsjednika Suda, koji istječe uskoro - 31. siječnja 2015. god", " Ne ističem svoju osobu nego radni rezultat, te nepotizam drugih na Sudu, tim više što mi "nepotistička Grupa" ne da raditi/voditi Sud i još me proganja (prijavljuje i osuđuje)".

15. Sudovi kao i ostale institucije, nisu imuni na kritiku i kontrolu. Dapače, funkcioniranje pravosudnog sustava je podložno javnoj kritici koja može biti šira od one koja je dopuštena za obične građane pod uvjetom da se radi o kritici koja je u javnom interesu, a koja je dovoljno činjenično utemeljena. Međutim valja kazati kako treba jasno razlikovati kritiku od klevete i uvrede, o čemu tuženica, po ocjeni ovog suda, nije vodila računa kod objave spornih članaka, jer isti sadrže niz uvreda i kleveta koje objektivno mogu štetiti tužiteljičinom časti i ugledu, te joj prouzročiti neugodnosti u svakodnevnom životu i radnom okruženju, jer je tužiteljica osoba koja je vrši javnu funkciju te je kao takva poznata javnosti.

16. Tuženica u žalbi navodi kako su sporne informacije o tužiteljici objavljene unutar autoriziranog intervjua, što prema članku 21. stavku 4. alineja 2. ZM-a predstavlja razlog po kojem se nakladnik ne odgovara za štetu prilikom objave predmetnih članaka. Međutim prema stavku 7. istog članka, ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očigledne uvrede ili klevete, autorizacija ne isključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri, a upravo to je konkretan slučaj.

16.1. Kako iz stanja spisa proizlazi da glavni urednik portala, koji je i odredio naslov spornim člancima nije postupao u dobroj vjeri odnosno nije provjeravao istinitost navoda iz predmetnih članaka koji sadrže niz uvreda i kleveta kojima se narušava tužiteljičina čast i ugled, valja kazati kako tuženica nije u smislu članka 21. stavka 6. ZM-a dokazala postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu, slijedom čega su neosnovani i njezini žalbeni navodi o promašenoj pasivnoj legitimaciji. Suprotno istaknutim žalbenim navodima, valja kazati kako je prvostupanjski sud u odnosu na iskaz glavnog urednika portala, VO postupao upravo u skladu s člankom 8. ZPP-a odnosno ističući kako nekritičko objavljivanje spornih članaka ne može smatrati postupanjem u dobroj vjeri. Nakladnici se nužno ne moraju slagati s mišljenjima izraženima u djelima koja objavljuju. Međutim, pružajući autorima medij za iznošenje njihovih ideja, nakladnici potpuno sudjeluju ne samo u ostvarivanju prava na slobodu izražavanja autora čija djela objavljuju već posredno dijele i njihove "dužnosti i odgovornosti" koje imaju dodatnu težinu u situacijama konflikata i tenzija. Uz to, imaju moć oblikovati i utjecati na uređivačku politiku novina (v. Sürekprotiv Turske /br. 1/, br. 26682/95, presuda od 8. srpnja 1999., § 63.; Orban i drugi protiv Francuske, br. 20985/05, presuda od 15. siječnja 2009., § 47.; Öztürk protiv Turske, br. 22479/93, presuda od 28. rujna 1999., § 49.; Hocaođullari protiv Turske, br. 77109/01, presuda od 7. ožujka 2006., § 41.).

17. Međutim, pravilno žaliteljica ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je tužiteljici dosudio iznos od 6.636,14 EUR / 50.000,00 kn po osnovu pravične novčane naknade neimovinske štete.

17.1. Ovaj sud suglasan je s ocjenom prvostupanjskog suda da tuženica nije djelovala u dobroj vjeri kako bi osigurala točnu i pouzdanu informaciju u skladu s novinarskom etikom i obvezom odgovornog novinarstva, međutim kod određivanja visine pretrpljene štete, valja imati u vidu kako je nakladnik objavio ispravak informacije sukladno članku 40. stavku 1. ZM-a (list spisa 14). Ispravak ne može u cijelosti popraviti štetu, ali je ipak na određeni način satisfakcija za pretrpljenu duševnu bol. Dakle, objava ispravka predstavlja jedan od oblika naknade pretrpljene štete objavljenom informacijom, a naknada štete isplatom u novcu dolazi u obzir ukoliko objava ispravka ne bi predstavljala dovoljnu naknadu odnosno ne bi bila odgovarajuća pretrpljenoj šteti objavom informacije iz čega proizlazi smisao propisivanja traženja ispravka kao procesne pretpostavke za podnošenje tužbe za naknadu štete sukladno općim propisima obveznog prava.

17.2. Prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične naknade u iznosu od 2.000,00 EUR koja predstavlja primjereno zadovoljenje u smislu članka 1100. stavka 2. ZOO. Stoga je radi pravilne primjene materijalnog prava valjalo preinačiti točku I pobijane odluke i tužiteljici dosuditi iznos od 2.000,00 EUR.

18. U odnosu na troškove parničnog postupka valja kazati kako je tužiteljica u osnovi tužbenog zahtjeva uspjela sa 100%, a u pogledu visine s 30,14% (tužiteljica je zahtijevala isplatu iznosa od 6.636,14 EUR, a dosuđen joj je iznos od 2.000,00 EUR) pa njen ukupni uspjeh stoga iznosi 65% (130,14 : 2 = 65,01), a tuženičin uspjeh iznosi 35%. Kad se od tužiteljičinog uspjeha oduzme tuženičin uspjeh preostane iznos od 30% uspjeha na strani tužiteljice (članak 154. stavak 2. ZPP-a.)

18.1. Tužiteljici pripada parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 138/23, 107/25, dalje u tekstu: Tarifa) te za zastupanje na ročištima održanima 3. rujna 2015., 16. listopada 2015., 12. travnja 2016., 7. veljače 2017., 20. travnja 2017., 8. svibnja 2017.g., 9. srpnja 2020. i 15. siječnja 2021. u visini po 100 bodova za svako (Tbr. 9. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), odnosno ukupno 900 bodova, što sukladno vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 50. Tarife) predstavlja iznos od 1.800,00 EUR uvećano za porez na dodanu vrijednost u visini 25%, iznosi ukupno 2.250,00 EUR . Tom iznosu valjalo je pridodati trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu u iznosima po 112,80 EUR te trošak pristojbe za rješenje u iznosu od 13,27 EUR, dakle ukupno 2.489,00 EUR. S obzirom na postignuti uspjeh tužiteljice od 30%, tužiteljici pripadaju ukupni troškovi postupka u visini od 746,70 EUR.

19. Kako je tuženica uspjela sa žalbom u omjeru od 35% (žaliteljica je osporavala osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a dosuđen joj je iznos od 2.000,00 EUR) srazmjeno tome priznat joj je trošak sastava žalbe u iznosu od 77,97 EUR i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 39,49 EUR, ukupno 117,46 EUR primjenom članka 166. stavka 2. i članka 154. stavka 2. ZPP-a.

20. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem članka 368. točke 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I a) izreke, a temeljem članka 373. točke 3. ZPP-a odlučiti kao u točki I b) izreke.

U Dubrovniku, 8. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković