Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-752/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Krunoslavi Dropulić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja APS Stone d.o.o., Radnička cesta 43, Zagreb, OIB: 76630324137, protiv ovršenice NL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Aleksandar Joksović, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe na nekretnini ovršenice, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-838/2024-18 od 2. rujna 2025., 23. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-838/2024-18 od 2. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Odgađa se ovrha na nekretnini ovršenice određena rješenjem o ovrsi ovoga suda broj Ovr-838/2024-5 od 4. listopada 2024. do pravomoćnog okončanja ovosudnog parničnog postupka broj P-115/2025."

2. Ovo rješenje pravovremenom podnesenom žalbom pobija ovrhovoditelj iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i prijedlog odbije.

3. U odgovoru na žalbu ovršenica je porekla osnovanost žalbenih navoda i predložila da se žalba kao neosnovana odbije.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje, kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2 . ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ).

6. Rješenje suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem prihvatio prijedlog za odgodom ovrhe navodeći da ovršna isprava temeljem koje se provodi ovrha – ugovor o otplati kredita, predstavlja potrošački ugovor sklopljen između ovrhovoditelja kao pružatelja usluge i ovršenice kao potrošača te isti ujedno predstavlja i ovršnu javnobilježničku ispravu, a temeljem koje sud neposredno određuje i provodi ovrhu.

8. Nadalje prvostupanjski sud se poziva na presudu Suda Europske unije broj C- 407/18 N protiv Addiko Banke d.d. od 26. lipnja 2019. (dalje predmet C-407/18) koja djeluje u svrhu ostvarenja djelotvorne zaštite potrošača koja je predviđena Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, kao i zaključak usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022., te činjenicu da je ovršenica pokrenula parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti predmetne ovršne isprave.

9. Stoga zaključuje da su ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe do pravomoćnosti odluke parničnog suda provodom tužbe radi utvrđenja ništetnosti predmetne ovršne isprave.

10. U žalbi ovrhovoditelj ističe da se na predmetnu ovršnu ispravu primjenjuje austrijsko pravo, a ne hrvatsko koje primjenjuje prvostupanjski sud, i da je ovršenik izričito dozvolio provedbu ovrhe na nekretnini te se nema pravo pozivati na ograničenje predmeta ovrhe niti na navodno narušenu pravičnu ravnotežu u smislu odredbi OZ-a.

11. Sud Europske unije je u predmetu koji se vodio pod brojem C-407/18 radi tumačenja Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travanja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima kojom je utvrđeno da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onog iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača, bilo po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu Direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

12. Nadalje ističe da je Sud Europske unije zaključio da u procesnoj situaciji u kojoj sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu, koji je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta između trgovca i potrošača i koji predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje se ovrha provodi, već tu kontrolu tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojem se ovršenik već obratio tužbom radi utvrđivanja ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, i da je vjerojatno da će prodaja nekretnine biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku, kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, a šteta koji bi ovršenik kao potrošač u tom slučaju pretrpio svakako je nenadoknadiva jer bi ovršenik izgubio nekretninu u kojem živi pa je takav vid pravne zaštite nepotpun i nedovoljan.

13. Slijedom navedenog, a kako se u konkretnom slučaju radi o istovjetnoj činjeničnoj materijalnopravnoj situaciji kao u presudi C-407/2018 odnosno radi se o ispravi koja nije prošla sudsku kontrolu, o potrošačkom ugovoru te je i pokrenut postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora, jer sadrži nepoštene odredbe, ocjena je dakle i ovog suda da će navedenom zahtjevu biti udovoljeno određivanjem odgode ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice koju je pokrenuo ovršenik.

14. Suprotno žalbenim navodima u ovršnom postupku u kojem se primjenjuje Ovršni zakon, koji je procesni zakon ne može se primjenjivati strano materijalno pravo.

15. Također suprotno žalbenim navodima neovisno o odredbi čl. 77. OZ-a pravilno je prvostupanjski sud primijenio navedenu presudu suda Europske unije. Naime, presuda Suda Europske unije predstavljaju izvor prava Europske unije koji je obvezujući za sve države članice pa tako i nacionalne sudove, bez obzira na koju državu članicu se presuda odnosi.

16. Nadalje neodlučno je što je Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (Narodne novine br. 72/17) ukinut odlukom Ustavnog suda, jer prvostupanjski sud nije primjenjivao navedeni zakon.

17. Dakle s obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci (čl. 380. toč. 2. ZPP-a).

Osijek, 23. veljače 2026.

Sutkinja

Krunoslava Dropulić