Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj  Gž-2113/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja i člana vijeća mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Jasne Bratek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UP, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Željku Damjanac, odvjetniku u Požegi, protiv tuženice TP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Petru Kaniću, odvjetniku u Požegi, radi utvrđenja ništavosti ugovora ili poništenja ugovora, rješavajući po žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: P-443/2022-54 od 2. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: P-443/2022-54 od 2. rujna 2025. u točkama I., II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju sačinjen od strane javnog bilježnika Maria Včelik po poslovnim brojem OU-5/2017 dana 16. siječnja 2017. između tuženice TP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i sada pokojnog OP OIB: [osobni identifikacijski broj] te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Požegi uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], [adresa], površine 435 m² (dvorište u površini 279 m², stambena + gospodarska zgrada površine 156 m²), a kakvo je bilo prije zaključenja ovog Ugovora.

II Utvrđuje se da u ostavinsku masu iza pokojnog OP, iza kojeg se vodi ostavinski postupak kod Općinskog suda u Požegi u predmetu pod brojem O131/2017 (UPP/OS-49/2017) ulazi nekretnina označena kao kčbr. [katastarska čestica], [adresa], površine 435 m² (dvorište u površini 279 m², stambena + gospodarska zgrada površine 156 m²) , upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pokretnina i to osobni automobil marke Citroen, broj šasije [broj šasije], posljednjih registarskih oznaka [registarska oznaka] kao i novčana sredstva na računima na dan 28. siječnja 2017. broj: - 3202238138 koji se vodi kod Podravske banke d.d.; - [broj bankovnog računa] koji se vodi kod Zagrebačke banke d.d., te potraživanja prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje sa osnova neisplaćene mirovine.

III Nalaže se tuženici TP, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da tužiteljici UP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.822,14

EUR (desettisućaosamstodvadesetdvaeuračetrnaestcenti) sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, ( u daljnjem tekstu: zatezna kamata) počev od 2. rujna 2025. pa do isplate, a u roku od 15 dana.

IV S preostalim dijelom zahtjeva za isplatom troška parničnog postupka u iznosu od 4.998,80 EUR (četiritisućedevetstodevedesetosameuraosamdesetcenti), sa z.z. kamatom od 2. rujna 2025. pa do isplate tužiteljica se odbija."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženica u točkama I., II. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi kako je počinjena bitna povreda postupka jer sud prvog stupnja nije obrazložio dio zahtjeva koji se odnosi na uspostavu zemljišno- knjižnog stanja i na utvrđenje što točno čini ostavinska masa iz pok. OP. Ističe kako je sud prvog stupnja svoju odluku utemeljio na nalazu i mišljenju medicinskog vještaka, te da je tuženici onemogućeno raspravljanje pred sudom, jer se vještak pisano očitovao na primjedbe tuženice, ali nije pristupio ročištu, pa je tuženici uskraćena mogućnost postavljanja pitanja vještaku. Navodi kako u ponovljenom postupku sud prvog stupnja nije analizirao iskaze svjedoka i zanemario je sve dokaze koje je izveo i prevelik značaj dao teoretskom stajalištu fakulteta koje ipak predstavlja jedan opći pristup utemeljen na literaturi, a ne na praktičnoj primjeni. Stoga predlaže prihvati žalbu i ukinuti pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i to pred drugim sucem pojedincem.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/07, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP), a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda drugog stupnja da je pobijana presuda pravilna i zakonita. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi upire tuženica, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojeg se prema navedenoj zakonskoj odredbi ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Osim toga sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem kako je ništetan ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između sada pokojnog OP, oca tužiteljice i ovdje tuženice TP, kojim je na tuženicu prešla sva imovina OP, te utvrđenja kako ostavinsku masu iza pokojnog OP čini imovina koje je bila predmet pobijanog ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tužiteljica je postavila i podredni zahtjev za poništenje predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju.

7. Tužbeni zahtjev, koji je pobijanom presudom prihvaćen, zasniva se na tvrdnji tužiteljice da pok. OP (primatelj uzdržavanja) u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bio poslovno sposoban.

8. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev uz zaključak da pok. OP u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bio sposoban za rasuđivanje te da nije bio sposoban shvatiti značenje zaključenja predmetnog ugovor o doživotnom uzdržavanju i njegovih posljedica.

9. Tuženica u žalbi u bitnome ističe kako se pobijana presuda temelji na nalazu i mišljenju vještaka, a da je sud zanemario ostale izvedene dokaze posebice iskaze svjedoka i javnog bilježnika.

10. Žalbenim razlozima tuženice, koji se svode na osporavanje zaključka suda prvog stupnja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, nisu dovedene u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude

11. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće odlučne činjenice, odnosno došao do ovih zaključaka:

- da je tužiteljica kćerka pok. OP - primatelja uzdržavanja,

- da je pok. OP tuženicom - davateljicom uzdržavanja, sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju 16 siječnja 2017., koji je sastavio javni bilježnik Mario Včelik iz [adresa],

- da iz predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 16. siječnja 2017. proizlazi da primatelj uzdržavanja predaje davateljici uzdržavanja (tuženici) u vlasništvo i posjed u cijelosti, svoje nekretnine s pravom prijenosa u zemljišnim knjigama prava vlasništva u času svoje smrt, a ujedno i pokretnine te potraživanja kod banaka i mirovinu koju primatelj uzdržavanja prima od HZMO, a koje se zateknu na ime primatelja uzdržavanja u času njegove smrti. Obveze davateljice uzdržavanja navedene su u čl. 4. Ugovora u kojem je ugovoreno na koji se način davatelj uzdržavanja obvezuje doživotno uzdržavati primatelja uzdržavanja,

- da je primatelj uzdržavanja OP u trenutku sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju bio u bolnici i da je tamo Ugovor potpisan o strane tuženice, dok je OP na Ugovor stavio otisak prsta iako je bio pismen.

- da je na dan sklapanja Ugovora izvršen njegov premještaj zbog pogoršanja zdravstvenog stanja sa odjela pulmologije na odjel intenzivnog liječenja i to zbog teškog plućnog oboljenja i nemogućnosti samostalnog disanja, te je isti 28. siječnja 2017. i umro ,

- da je tužiteljica zakonska nasljednica pok. OP i ima pravni interes za utvrđenjem predmetnog ugovora ništetnim,

- da je medicinskim vještačenjem po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zgrebu - Odbor za sudbena mišljenja, sud prvog stupnja utvrdio da je pok. OP bio dugogodišnji kronični plućni bolesnika, da je bolovao od kronične opstruktivne plućne bolesti, da se od 9. prosinca 2016. liječio u dnevnoj bolnici zbog pogoršanja zaduhe i da je boravio u OBŽ Požega od 19. prosinca 2016. pa do 28. siječnja 2017. radi pogoršanja stanja s osjećajem zaduhe, naročito dok hoda, kašlje i iskašljava bijeli sadržaj, uz povišenu tjelesnu temperaturu od 37,3 stupnja Celzija. Ujutro na dan 16. siječnja 2017. dolazi do pogoršanja osnovne bolesti sa respiratornim zatajenjem, te se isti dan oko 14,45 sati premješta u Jedinicu intenzivnog liječenja. Da je pokojni OP bio pred respiratornim zatajenjem u karbonarkozi sa ekstremnom vrijednosti pCO2 od 15,5 kPa, a gornja granica vrijednosti normale je 6,1 kPa, koju kronično adaptirani bolesnici prema kliničkim primjerima mogu donekle tolerirati maksimalno do 13 kPa, pa stoga vještaci zaključuju da OP tijekom prijepodnevnih sati 16. siječnja 2017. pa do 14,45 sati istog dana nije mogao razumjeti sadržaj i pravno značenje spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 16. siječnja 2017. Vještaci utvrđuju kako OP nije mogao aktivno učestvovati u tom pravnom poslu na način da bi ugovor samostalno sa razumijevanjem mogao pročitati i razumjeti ga prije potpisivanja, te da nije mogao razumjeti sadržaj i značenje istog ugovora ukoliko bi ga druga osoba čitala., te da nije niti mogao ugovor potpisati osobno, te da nije mogao bez pomoći druge osobe niti staviti otisak prsta na ugovor. Ujedno zaključuju kako OP nije bio kontaktibilan.

- da je u ponovljenom postupku sud prvog stupnja proveo novo vještačenje po Medicinskom fakultetu u Splitu, iz čijeg nalaza proizlazi da se OP liječio od 9. prosinaca 2016. u dnevnoj bolnici OBŽ Požega zbog pogoršanja zaduhe, te da je 19. prosinca 2017. zbog pogoršanja stanja primljenu bolnicu na odjel Pulmologije. Utvrđeno je na dan 16. siječnja 2017. da se stanje pogoršalo i da je premješten na Jedinicu intenzivnog liječenja, jer je pok. OP bio pred disajnim zatajenjem i da je s upitnim stanjem svijesti premješten na JIL, te da prije premještanja u JIL OP nije bio u mogućnosti u potpunosti shvatiti, ako je uopće bio u određenoj mjeri svjestan, sadržaj ugovora nije mogao razumjeti niti ga je mogao potpisati, a niti sam staviti otisak svog prsta iz istog razloga.

12. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja kao pravilne prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Posebno je za istaknuti kako je odlučnu činjenicu da pok. OP (primatelj uzdržavanja) nije bio spodoban za rasuđivanje u trenutku sklapanja spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju sud prvog stupnja utvrdio na temelju već navedenih nalaza i mišljenja vješta. Nalazi i mišljenja su stručni, logični, dostatno obrazloženi te dani na temelju medicinske dokumentacije koja se odnosi na pok. OP.

13. Ovakva utvrđenja i zaključci suda prvog stupnja nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženice koji se svode na pobijanje ocjene dokaza provedene po sudu prvog stupnja, odnosno iznošenje ocjene dokaza koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka. Naime, sud prvog stupnja je jasno obrazložio zašto nije komentirao druge dokaze. Naime, sud prvog stupnja je utvrdio kako je u ovom slučaju sporno je li pok. OP u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju mogao aktivno učestvovati u tom pravnom poslu, je li mogao razumjeti sadržaj i značaj toga ugovora, i je li ga mogao potpisati odnosno bez pomoći druge osobe staviti otisak prsta na ugovor, umjesto potpisa, iako je bio pismen. Sud je pravilno utvrdio kako ove činjenice može utvrditi samo stručne osoba-vještaci medicinske struke i da se iz iskaza svjedoka i javnog bilježnika ne mogu te činjenice utvrditi, jer isti ne raspolažu potrebnim znanjem za utvrđivanja tih činjenica.

14. Odredbom čl. 580. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje ZOO), propisano je da ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta.

15. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

16. Odredbom čl. 329. st. 1. ZOO-a propisano je da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

17. Slijedom svega navedenog pravilno je sud prvog stupnja zaključio kako su u predmetnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 322. st. 1. ZOO- a i čl. 329. st. 1. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 580. st. 2. ZOO-a s obzirom da u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju pok. OP (primatelj uzdržavanja) nije bio sposoban za rasuđivanje, a niti je bio sposoban shvatiti značenje ugovora o doživotnom uzdržavanju i njegovih posljedica zbog čega je predmetni ugovor utvrdio ništetnim. Također je pravilno sud prvog stupnja naložio uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije zabilježbe predmetnog ugovora, jer je otpala osnova temeljem koje je zabilježba izvršena, a ovo u suglasju s odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a.

18. Ove odlučne činjenice pravilno je utvrdio sud prvog stupnja i zaključio kako predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju ne sadrži potrebnu aleatornost.

19. Pretpostavka aleatornosti ostvarena je ako je neizvjesno koliko će trajati davanje uzdržavanja.

20. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 881/2015-2 od 9. listopada 2019. navedeno je: „Iako se Ugovorom o doživotnom uzdržavanju ne mogu osporiti elementi aleatornosti, okolnost što je primatelj uzdržavanja umro uskoro nakon sklapanja ugovora sama po sebi nije razlog ništavosti ugovora. Međutim, ako je ugovor sklopljen u uvjetima kada je bilo izvjesno da predstoji smrt primatelja uzdržavanja, ako je ugovor sklopljen iskorištavanjem tuđe nevolje radi postizanja nesrazmjerne imovinske koristi, tada je taj ugovor suprotan moralu i kao takav ništavu smislu odredbe da je trenutak sklapanja ugovora, a ne neko drugo vrijeme, taj koji je bitan kako kod ocjene ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog nemoralnosti tako i kod ocjene njegove aleatornosti kao bitnog elementa procjene nemoralnosti davatelja uzdržavanja u vrijeme sklapanja ugovora.

21. U ovom je slučaju jasno kako navedene utvrđene okolnosti prvenstveno visoke životne dobi primatelja uzdržavanja i njegovog narušenog zdravstvenog stanja koje je zahtijevalo opetovane hospitalizacije, a zatim i samo organiziranje javnobilježničke ovjere ugovora vanjskim uredovanjem u bolnici gdje je pok. OP liječen, pretežu u prilog zaključku o izvjesnosti kratkog trajanja uzdržavanja pok. OP.

22. Činjenica da je primatelj uzdržavanja preminuo **.**.2017., dakle 12 dana nakon ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju ne bi činila taj ugovor ništetnim sama po sebi, međutim u okolnostima predmetnog slučaja u kojem su davateljici uzdržavanja bile poznate odlučne okolnosti visoke životne dobi primatelja uzdržavanja, njegovo teško zdravstveno stanje koje je zahtijevalo hospitalizaciju na jedinici intenzivne medicine, kao i potreba organizacije vanjskog uredovanja nadležnog javnog bilježnika radi ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju na mjestu gdje je primatelj uzdržavanja zbog svog zdravstvenog stanja liječen, a koje uredovanje je tuženica organizirala, ukazuju na izostanak aleatornosti.

23. Naime, ni u konkretnom slučaju, a tako ni u svakom drugom načelno nije moguće predvidjeti točno trajanje života niti se o tome kod aleatornosti radi, već je odlučno je li trajanje davanja uzdržavanja izvjesno ili neizvjesno. U tom smislu, valja cijeniti i razloge zbog kojih je vanjsko uredovanje traženo. Naime, ako je buduće trajanje davanja uzdržavanja neizvjesno, onda je nepotrebno organiziranje vanjskog uredovanja kako bi se ugovor hitno ovjerio. Dakle, u okolnostima neizvjesnosti budućeg trajanja davanja uzdržavanja nema potrebe za hitnosti traženjem vanjskog uredovanja javnog bilježnika radi ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju, za razliku od predmetnog slučaja.

24. Uzimajući u obzir da je tuženica zaposlenica bolnice na odjelu pulmologije, da joj je bilo poznato da se zbog pogoršanja stanja OP premješta u JIL radi priključenja na respirator, i da je upravo ona organizirala potpisivanje ugovora u bolnici, jasno je da je tuženica znala ili mogla znati o navedenim odlučnim činjenicama životne dobi i zdravstvenog stanja pok. OP kada je s njim zaključivala predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju.

25. Protivno je moralu i načelu savjesnosti i poštenja kada davatelj uzdržavanja sklapa ugovor o doživotnom uzdržavanju s primateljem uzdržavanja znajući da je primatelj uzdržavanja u vrlo visokoj životnoj dobi i posljedičnom lošem zdravstvenom stanju, u kojima smrt primatelja uzdržavanja po redovitom tijeku stvari predstavlja izvjesnu blisku činjenicu.

26. Izvjesnost skorog nastupanja smrti pok. OP za koju izvjesnost je tuženica znala ili mogla znati, ukazuje na iskorištavanje stanja radi stjecanja vlasništva imovine znatnije vrijednosti u odnosu na visinu troškova uzdržavanja pok. OP. Ugovaranje predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju imalo je za cilj postizanje nerazmjerne imovinske koristi i stoga je taj ugovor suprotan moralu i kao takav ništav, u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO.

27. Kako iz izloženog proizlazi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je žalba podnesena, a kako nisu ostvareni ni razlozi na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tuženice valjalo odbiti kao neosnovanu te potvrditi presudu suda prvog stupnja u točki I., II. i III. izreke.

28. U nepobijanom dijelu u točki IV. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

Osijek, 23. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Bjelousov