Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-605/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić, suca izvjestitelja i člana vijeća i suca Svjetlane Tolj, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2811/2020-48 od 30. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja uvažava se kao djelomično osnovana, preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2811/2020-48 od 30. siječnja 2024. i sudi:

Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, [osobni identifikacijski broj], V.Jagića 33 da tužitelju TV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 59.725,26 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2019. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 8. ožujka 2019. do 16. travnja 2019. tužitelj odbija.

Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, [osobni identifikacijski broj], V.Jagića 33 da tužitelju TV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 14.278,50 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2024. do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, [osobni identifikacijski broj],

V.Jagića 33 da tužitelju TV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 2.849,92 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja TV iz [adresa] kojim zahtijeva da mu tuženik Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba plati 59.725,26 eur s zateznim kamatama od 8. ožujka 2019. godine do isplate i naknadi trošak parničnog postupka s zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku 15 dana.

II Nalaže se tužitelju TV iz [adresa] naknaditi tuženiku Croatia osiguranja d.d. iz Zagreba trošak parničnog postupka u svoti od 33,18 eur, u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tužitelj pobijajući je u cijelosti ne navodeći konkretne žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), ali sadržajno ukazujući prije svega na nepravilnu primjenu odredbi čl. 295., 296., 319. i 320 . Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOO). Predlaže da se pobijana presuda preinači i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i tužitelju dosude troškovi parničnog postupka. Zahtjeva i trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tužitelja, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 59.725,26 EUR na ime štete na vozilu koje je bilo osigurano kod tuženika Policom punog kasko osiguranja broj 016240366242.

7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tuženik kao osiguratelj zaključio sa ZG-Auto j.d.o.o. kao ugovarateljem osiguranja Policu osiguranja automobilskog kaska broj 016240366242, da je osiguranik po istoj polici ovdje tužitelj, da je predmet osiguranja osobno vozilo marke BMW, serija 3, godina proizvodnje 2015, reg. oznake [registarska oznaka];

- da je vozilo tužitelja oštećeno u prometnoj nezgodi koja se dogodila 7. ožujka 2019. u Zagrebu;

- da je među strankama nesporno da je na vozilu nastala šteta u iznosu od 59.725,26 EUR;

- da je vozilom tužitelja u vrijeme prometne nezgode upravljao MV;

- da na temelju nalaza i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" iz Zagreba, u vrijeme prometne nezgode kod vozača nije utvrđeno postojanje alkohola u mokraći i krvi tako da je isti bio trijezan, ali da su u krvi i mokraći pronađeni tragovi metabolita kokaina andhidrometilekogonina, tetrahidrokanabinola njegovog metabolita 11-nor-9-karboksi-THC i lidokaina, a što ukazuje da je isti konzumirao kokain, marihuanu i/ili hašiš, anestetik i antiaritmik lidokain koji je često i dodatak kokainskoj smjesi te da se ti sastojci nalaze na Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga;

- da je provedenim toksikološkim vještačenjem po vještaku dr. Biserki Riha, koja je uzimala u obzir osim kvalitativne i kvantitativnu analizu količine utvrđenih supstanci u mokraći i krvi MV utvrđeno da kvantitativna analiza utvrđenih supstanci ukazuje na konzumaciju marihuane ili hašiša nekoliko dana prije štetnog događaja , a da prisustvo anhidrometilekgonina koji je inaktivni metabolit kokaina i nema nikakvog djelovanja, ukazuje na davnu konzumaciju kokaina; da utvrđena koncentracija THC-a od 1,8 ng/ml u krvi predstavlja ekvivalent od 0,2 g/kg etilnog alkohola a da je pri toj koncentraciji osoba trijezna, odnosno da u trenutku štetnog događaja isti nije bio pod utjecajem droga, iako su u uzorcima krvi i mokraće nesporno pronađeni tragovi THC- a i njegov metabolit,

- da su Uvjetima za osiguranje automobilskog kaska tuženika čl. 6. propisani slučajevi koji su isključeni iz osigurateljnog pokrića

7. Slijedom svega naprijed navedenog, sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja, pozivajući se pri tome na čl. 6. st. 1. toč. 26. tuženikovih Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska (dalje u tekstu: Opći uvjeti) kojima je ugovoreno da se osigurateljno pokriće isključuje za štete nastale na vozilu ako je vozilom upravljao vozač pod utjecajem alkohola, druge i narkotika te da se smatra da je vozač od utjecajem alkohola, droge i narkotika, ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u krvi u organizmu utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više ili se utvrdi prisutnost droge ili narkotika u organizmu.

7.1. Kako je nalazom i mišljenjem vještaka nesporno utvrđeno da je u organizmu IV utvrđena prisutnost droge ili narkotika, smatra da postoje razlozi za isključenje osigurateljnog pokrića iako nije bio pod utjecajem istih droga niti su one uzrok prometne nezgode. Pri tome smatra da se takva odredba Općih uvjeta tuženika ne može smatrati ništetnom u smislu čl. 296. st. 1. u vezi s čl. 322. st. 1. ZOO-a jer je u skladu kako sa interesom tužitelja, tako i interesom tuženika ali i u skladu sa društvenim interesom da vozilom kao opasnom stvari upravljaju vozači koji svojim ponašanjem isključuju ili svode na najmanju moguću mjeru mogućnost nastanka prometne nezgode koje uvijek imaju za posljedicu oštećenje ili uništenje stvari.

8. U postupku pred sudom prvog stupnja i u žalbenom postupku i nadalje je sporno da li je ništetan dio odredbe čl. 6. st. 1. toč. 26. Općih uvjeta tuženika koja predviđa isključenje iz osigurateljnog pokrića štete koja nestane na vozilu ako vozilom upravlja vozač kod kojega je samo utvrđena prisutnost droge ili narkotika iako isti nije pod njihovih utjecajem niti su one u uzročnoj vezi sa nastankom štete.

9. Među strankama u postupku nije sporno da ista odredba predstavlja unaprijed pripremljenu odredbu od strane tuženika kao osiguratelja, te da stranke nisu vodile posebne pregovore u pogledu niti jedne odredbe ugovora o kasko osiguranju pa tako niti u pogledu iste odredbe.

10. Iz sadržaja sporne odredbe čl. 6. st. 1. toč. 26. Općih uvjeta najprije proizlazi da su iz osigurateljnog pokrića isključene štete na vozilu kojim je upravljao vozač koji je između ostalog pod utjecajem alkohola, droge ili narkotika, a potom se dalje u istoj odredbi pobliže razrađuje kada se može smatrati da je određena osoba pod utjecajem alkohola ili droga i to na način da se kod alkohola uzima određena granica (0,5 g/kg) kada se smatra da je osoba pod utjecajem alkohola, dok je za drogu i narkotike dovoljno samo utvrditi prisutnost droge ili narkotika u organizmu te se time i presumira da je osoba pod utjecajem droga.

11. Iz obrazloženja suda prvog stupnja proizlazi da je za njega također ista odredba sporna budući i sud najprije zaključuje da prema prvom dijelu iste odredbe za isključenje osigurateljnog pokrića je nužno da je osoba koja upravlja vozilom pod utjecajem droga ili narkotika, a što bi u konkretnom slučaju značilo da ne postoje razlozi za otklanjanje odgovornosti tuženika, dok se potom dalje presumira da utjecaj droga i narkotika postoji samom činjenicom što su one pronađene u krvi ili mokraći neovisno o njihovoj količini, vremenu konzumiranja i utjecaju na vožnju takve osobe prilikom nastanka osiguranog događaja, te da zbog toga postoje razlozi koje opravdavaju isključenje osigurateljnog pokrića.

11.1. Međutim, sud prvog stupnja, iako se poziva na odredbe čl. 319. i 320. ZOO-a koje reguliraju tumačenje spornih ugovornih odredbi kao i na odredbe čl. 295. i 296. ZOO-a, iste ne primjenjuje, već smatra da je ugovaranje takve odredbe sukladno čl. 4. ZOO-a odnosno načelu savjesnosti i poštenja jer je objema ugovornim stranama prilikom ugovaranja iste odredbe bila u interesu zaštita imovine, ali da je i u skladu s opće društvenim interesom.

12. Osnovano u žalbi tužitelj ukazuje da je sud prvog stupnja, nepravilno primijenio odredbe čl. 295. i 296. ZOO-a kada je zaključio da nije ništetna sporna ugovorna odredba koja presumira da je vozač uvijek pod utjecajem droge ili narkotika kada je utvrđena njihova prisutnost u organizmu, te da je irelevantno da li je prisutnost droga ili narkotika u uzročnoposljedičnoj vezi s nastankom štete.

13. Odredbom čl. 296. ZOO-a regulirano je na koji način se utvrđuje ništetnost pojedinih odredbi općih uvjeta ugovora odnosno o čemu se sve mora voditi računa prilikom ocjene da li je pojedina odredba općih uvjeta ugovora ništetna ili ne.

14. Slijedom svega navedenog, uzimajući u skladu sa st. 2. čl. 296. ZOO-a pravnu narav ugovora o kasko osiguranju, odnosno da je to ugovor o osiguranju imovine koji može sklopiti svaka osoba koja ima opravdani interes na predmetu osiguranja, odnosno koja ima opravdani interes da ne nastane osigurani slučaj, jer bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak (čl. 948. st. 1. i 2. ZOO-a), te da je osnovna svrha zaključivanja takvog ugovora na strani ugovaratelja osiguranja odnosno osiguranika da osigura svoju imovinu od nastupa točno određenih rizika, a svrha osiguratelja je da naplati premiju za osiguranje određenih rizika i pri tome da ugovori određene slučajeve koji isključuju pravo na isplatu osigurnine, nesporno je pravo tuženika kao osiguratelja da isključi od osiguranja štete koje su nastale dok je vozilom upravljao vozač koji je pod utjecajem alkohola droge ili narkotika.

14.1. Međutim, u situaciji kada tuženik kao osiguratelj najprije predviđa isključenje iz osigurateljnog pokrića štete koja je nastala ako je vozač pod utjecajem alkohola ili droga a potom dalje razrađuje kada se smatra da je osoba pod utjecajem alkohola ili droga i pri tome unosi klauzulu da se smatra da je osoba pod utjecajem droge samom činjenicom da su u njenom organizmu pronađeni tragovi droge ili narkotika, odnosno za razliku od alkohola ne pravi razliku između prisutnosti droge u organizmu od stanja pod utjecajem droge, ocjena je ovoga suda da je takva ugovorna odredba prije svega sporna i da je stoga primjenom čl. 320. st. 1. ZOO-a valja tumačiti u korist tužitelja kao slabije ugovorne strane. Nadalje, takva odredba dovodi do neravnopravnosti u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao osiguranika, te je osim toga protivna samoj svrsi koja se želi postići sklapanjem takve vrste ugovora o osiguranju imovine, a to je da se zaštiti imovina osiguranika ukoliko šteta nije prouzročena od strane vozača koji se namjerno doveo u stanje da nije sposoban za upravljanje motornim vozilom i zbog takvog stanja dođe do nastupa osiguranog slučaja.

15. S obzirom na navedeno, suprotno stavu suda prvog stupnja dio čl. 6. st. 1. toč. 26. Općih uvjeta tuženika koji presumiraju da je vozač pod utjecajem droge ili narkotika samom činjenicom da su mu u organizmu pronađeni tragovi istih, ništetna je u smislu čl. 296. st. 1. i 2. u vezi s čl. 322. ZOO-a i stoga ne proizvodi pravne učinke na ugovorni odnos između parničnih stranaka, odnosno potrebno je primijeniti dio ugovorne odredbe koji isključuje obvezu tuženika kao osiguratelja ukoliko do štete dođe kada vozilom upravlja vozač koji je pod utjecajem droga i zbog toga utjecaja počini štetu.

16. Kako je nalazom i mišljenjem vještaka toksikologa na kojega parnične stranke nisu imale primjedbi u djelu gdje utvrđuje da unatoč prisutnosti tragova određenih nedozvoljenih sredstava u krvi i mokraći vozača vozila u vlasništvu tužitelja u trenutku prometne nezgode, isti nije bio pod utjecajem droga i narkotika, odnosno da one niti na koji način nisu utjecale na njegove vozačke sposobnosti, i da stoga ne postoji uzročnoposljedična veza između prisutnosti droga i alkohola u organizmu vozača i nastanka štete proizlazi da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 6. st. 1. toč. 26. Općih uvjeta za isključenjem iz osigurateljnog pokrića i da je stoga tuženik u obvezi naknaditi tužitelju štetu koja je nastala osiguranim slučajem (tako u svojim odlukama i Vrhovni sud Republike Hrvatske Gzz-17/1991 od 4. lipnja 1991., Rev- 1231/12 od 27. lipnja 2017., Rev-3338/1999 od 12. veljače 2023., Rev-1407/2018 od 30. studenog 2022.).

17. Kako je visina štete među strankama nesporna, odnosno da ona prema uvjetima osiguranja iznosi 59.725,26 EUR, to je preinačenjem presude suda prvog stupnja valjalo dosuditi tužitelju isti iznos.

17.1. Međutim, neosnovano na isti iznos tužitelj potražuje i pripadajuće zakonske zatezne kamate i to počev od 8. ožujka 2019., odnosno prvog dana nakon nastanka osiguranog slučaja pozivajući se pri tome na odredbu čl. 1086. ZOO-a.

18. U konkretnom slučaju radi se o dobrovoljnom osiguranju imovine, a prema odredbi čl. 943. st. 1. ZOO-a, kada se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući od kad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio, odnosno prema st. 2. istog članka u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, dakle obveza je osiguratelja isplatiti osigurninu najkasnije u roku od 30 dana ili obavijestiti osiguranika ili korisnika osiguranja u istom roku da njegov zahtjev nije osnovan.

18.1. Iz navoda tužbe, a što tuženik posebno ne osporava proizlazi da je tužitelj 2. travnja 2019. obavijestio tuženika o nastanku osiguranog slučaja i zahtjeva isplatu osigurane svote, čemu tuženik nije udovoljio, zbog čega sukladno čl. 943. st. 1. ZOO- a tužitelju na dosuđeni iznos pripadaju i zakonske zatezne kamate počev od 17. travnja 2019. a stopa zateznih kamata određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, dok je za razdoblje od 8. ožujka 2019. do 16. travnja 2019. valjalo odbiti zahtjev tužitelja za plaćanjem zakonskih zateznih kamata.

19. Kako je preinačena presuda suda prvog stupnja u pogledu glavne stvari valjalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka.

20. Tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku troškovi parničnog postupka dosuđeni su na temelju čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZOO-a vodeći računa da je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom samo u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata.

20.1. Slijedom svega naprijed navedenog, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. – dalje Tarifa/23), tužitelju su dosuđeni sljedeći troškovi: trošak sastava odštetnog zahtjeva prema Tbr. 32. toč. 1. Tarife sa 500 bodova, trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife sa 500 bodova, trošak sastava dva podneska ( od 18. prosinca 2020. i 16. lipnja 2022.) prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife sa po 500 bodova za svaki podnesak, trošak zastupanja na ukupno šest ročišta za glavnu raspravu prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife i to za svako ročište po 500 bodova ili ukupno 3.000,00 bodova, trošak pristupa na ročište za objavu presude prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife sa 50 bodova, trošak sastava dva podneska (od 29. prosinca 2022. i 17. prosinca 2023.) prema Tbr. 8. toč. 4. Tarife sa po 25 bodova za svaki podnesak ili ukupno 50 bodova odnosno za sve radnje ukupno 5.100,00 bodova što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 12. 750,00 EUR.

20.2. Pored ovog iznosa tužitelju je još dosuđen i iznos plaćenog toksikološkog vještačenja od 199,08 EUR i trošak pristupa svjedoka na ročište od 15,46 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 1.313,96 EUR tako da ukupno dosuđeni troškovi parničnog postupka tužitelja iznose 14. 278,50 EUR te su mu na taj iznos dosuđene i pripadajuće zakonske zatezne kamate prema odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

20.3. Tužitelju prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a nije priznat kao potreban i nužan trošak sastava podnesaka od 30. prosinca 2020., 6. travnja 2021., 12. listopada 2021., 29. ožujka 2022., 9. siječnja 2023., te podneska od 20. listopada 2021. s obzirom da većinom istih podnesaka tužitelj obavještava sud o uplati sudskih pristojbi i plaćenih predujmova, dok podneskom od 20. listopada 2021. bez posebnog poziva suda prema odredbi čl. 299. a ZPP-a dostavlja nalaz i mišljenje iz drugog sudskog postupka.

21. Tužitelju koji je gotovo u cijelosti uspio sa podnesenom žalbom dosuđen je i trošak sastava žalbe prema odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i to prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife sa 625 bodova što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 1.562,50 EUR kao i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.287,42 EUR tako da ukupni troškovi žalbenog postupka iznose 2.849,92 EUR.

22. S obzirom na navedeno, valjalo je primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Osijek, 16. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac