Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1818/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić, suca izvjestitelja i člana vijeća i suca Svjetlane Tolj, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Ivan Fabijanović, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženika OTP BANKA d.d. Split, Domovinskog rata 61, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Plaščar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1039/2024 od 17. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1039/2024 od 17. lipnja 2025.
II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 3. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], broj Ugovora: 080512409085 ST, koji je zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao banke na dan 13. svibnja 2008., a solemniziran kod javnog bilježnika Anđelka Stanića iz Dubrovnika, broj : OV-11081/2008 na dan 6. lipnja 2008., u dijelu kojim je ugovoreno da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje.
II. Nalaže se tuženiku da na ime preplaćenih iznosa kamata isplati tužitelju iznos od 4.592,58 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje se na pojedine iznose računaju kako slijedi i to:
- na iznos od 5,96 EUR od dana 15. studenog 2008. g. ,
- na iznos od 36,08 EUR od dana 15. prosinca 2008. g. ,
- na iznos od 36,85 EUR od dana 15. siječnja 2009. g. ,
- na iznos od 37,38 EUR od dana 15. veljače 2009. g. ,
- na iznos od 37,16 EUR od dana 15. ožujka 2009. g. ,
- na iznos od 37,17 EUR od dana 15. travnja 2009. g. ,
- na iznos od 36,92 EUR od dana 15. svibnja 2009. g. ,
- na iznos od 42,97 EUR od dana 15. lipnja 2009. g. ,
- na iznos od 60,86 EUR od dana 15. srpnja 2009. g. ,
- na iznos od 60,79 EUR od dana 15. kolovoza 2009. g. ,
- na iznos od 60,94 EUR od dana 15. rujna 2009. g. ,
- na iznos od 60,26 EUR od dana 15. listopada 2009. g. ,
- na iznos od 60,54 EUR od dana 15. studenog 2009. g. ,
- na iznos od 60,54 EUR od dana 15. prosinca 2009. g. ,
- na iznos od 60,63 EUR od dana 15. siječnja 2010. g. ,
- na iznos od 60,84 EUR od dana 15. veljače 2010. g. ,
- na iznos od 60,40 EUR od dana 15. ožujka 2010. g. ,
- na iznos od 60,33 EUR od dana 15. travnja 2010. g. ,
- na iznos od 60,32 EUR od dana 15. svibnja 2010. g. ,
- na iznos od 60,15 EUR od dana 15. lipnja 2010. g. ,
- na iznos od 59,87 EUR od dana 15. srpnja 2010. g. ,
- na iznos od 60,07 EUR od dana 15. kolovoza 2010. g. ,
- na iznos od 60,56 EUR od dana 15. rujna 2010. g. ,
- na iznos od 60,93 EUR od dana 15. listopada 2010. g. ,
- na iznos od 61,29 EUR od dana 15. studenog 2010. g. ,
- na iznos od 61,76 EUR od dana 15. prosinca 2010. g. ,
- na iznos od 61,69 EUR od dana 15. siječnja 2011. g. ,
- na iznos od 61,66 EUR od dana 15. veljače 2011. g. ,
- na iznos od 61,53 EUR od dana 15. ožujka 2011. g. ,
- na iznos od 61,24 EUR od dana 15. travnja 2011. g. ,
- na iznos od 61,30 EUR od dana 15. svibnja 2011. g. ,
- na iznos od 61,53 EUR od dana 15. lipnja 2011. g. ,
- na iznos od 61,84 EUR od dana 15. srpnja 2011. g. ,
- na iznos od 61,92 EUR od dana 15. kolovoza 2011. g. ,
- na iznos od 62,27 EUR od dana 15. rujna 2011. g. ,
- na iznos od 62,18 EUR od dana 15. listopada 2011. g. ,
- na iznos od 62,21 EUR od dana 15. studenog 2011. g. ,
- na iznos od 62,33 EUR od dana 15. prosinca 2011. g. ,
- na iznos od 62,73 EUR od dana 15. siječnja 2012. g. ,
- na iznos od 63,08 EUR od dana 15. veljače 2012. g. ,
- na iznos od 62,68 EUR od dana 15. ožujka 2012. g. ,
- na iznos od 62,15 EUR od dana 15. travnja 2012. g. ,
- na iznos od 62,46 EUR od dana 15. svibnja 2012. g. ,
- na iznos od 62,80 EUR od dana 15. lipnja 2012. g. ,
- na iznos od 62,24 EUR od dana 15. srpnja 2012. g. ,
- na iznos od 62,08 EUR od dana 15. kolovoza 2012. g. ,
- na iznos od 61,79 EUR od dana 15. rujna 2012. g. ,
- na iznos od 62,45 EUR od dana 15. listopada 2012. g. ,
- na iznos od 62,58 EUR od dana 15. studenog 2012. g. ,
- na iznos od 62,45 EUR od dana 15. prosinca 2012. g. ,
- na iznos od 62,91 EUR od dana 15. siječnja 2013. g. ,
- na iznos od 63,01 EUR od dana 15. veljače 2013. g. ,
- na iznos od 62,98 EUR od dana 15. ožujka 2013. g. ,
- na iznos od 63,25 EUR od dana 15. travnja 2013. g. ,
- na iznos od 62,78 EUR od dana 15. svibnja 2013. g. ,
- na iznos od 62,05 EUR od dana 15. lipnja 2013. g. ,
- na iznos od 62,59 EUR od dana 15. srpnja 2013. g. ,
- na iznos od 60,63 EUR od dana 15. kolovoza 2013. g. ,
- na iznos od 61,03 EUR od dana 15. rujna 2013. g. ,
- na iznos od 61,39 EUR od dana 15. listopada 2013. g. ,
- na iznos od 61,38 EUR od dana 15. studenog 2013. g. ,
- na iznos od 61,46 EUR od dana 15. prosinca 2013. g. ,
- na iznos od 61,34 EUR od dana 15. siječnja 2014. g. ,
- na iznos od 52,14 EUR od dana 15. veljače 2014. g. ,
- na iznos od 52,13 EUR od dana 15. ožujka 2014. g. ,
- na iznos od 51,86 EUR od dana 15. travnja 2014. g. ,
- na iznos od 51,60 EUR od dana 15. svibnja 2014. g. ,
- na iznos od 51,56 EUR od dana 15. lipnja 2014. g. ,
- na iznos od 51,91 EUR od dana 15. srpnja 2014. g. ,
- na iznos od 44,17 EUR od dana 15. kolovoza 2014. g. ,
- na iznos od 39,69 EUR od dana 15. rujna 2014. g. ,
- na iznos od 39,83 EUR od dana 15. listopada 2014. g. ,
- na iznos od 39,91 EUR od dana 15. studenog 2014. g. ,
- na iznos od 39,91 EUR od dana 15. prosinca 2014. g. ,
- na iznos od 39,93 EUR od dana 15. siječnja 2015. g. ,
- na iznos od 33,91 EUR od dana 15. veljače 2015. g. ,
- na iznos od 29,99 EUR od dana 15. ožujka 2015. g. ,
- na iznos od 29,68 EUR od dana 15. travnja 2015. g. ,
- na iznos od 29,64 EUR od dana 15. svibnja 2015. g. ,
- na iznos od 29,59 EUR od dana 15. lipnja 2015. g. ,
- na iznos od 29,63 EUR od dana 15. srpnja 2015. g. ,
pa do 31. srpnja 2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope utvrđene od Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a
- na iznos od 23,83 EUR od dana 15. kolovoza 2015. g. ,
- na iznos od 20,49 EUR od dana 15. rujna 2015. g. - na iznos od 20,71 EUR od dana 15. listopada 2015. g. ,
- na iznos od 20,66 EUR od dana 15. studenog 2015. g. ,
- na iznos od 20,69 EUR od dana 15. prosinca 2015. g. ,
- na iznos od 20,76 EUR od dana 15. siječnja 2016. g. ,
- na iznos od 14,35 EUR od dana 15. veljače 2016. g. ,
- na iznos od 10,61 EUR od dana 15. ožujka 2016. g. ,
- na iznos od 10,47 EUR od dana 15. travnja 2016. g. ,
- na iznos od 10,59 EUR od dana 15. svibnja 2016. g. ,
- na iznos od 10,53 EUR od dana 15. lipnja 2016. g. ,
- na iznos od 10,44 EUR od dana 15. srpnja 2016. g. ,
- na iznos od 1,81 EUR od dana 15. kolovoza 2016. g. ,
pa do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope utvrđene od Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.918,07€, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja, tj. 17. lipnja 2025., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tuženik pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP). U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i na bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, tuženiku dosudi trošak parničnog postupka kao i trošak žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Pobijana presuda je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni su jasni i neproturječni tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik.
7. Nadalje, u obrazloženju pobijane presude izloženi su zahtjevi stranaka, sve činjenice koje su iznijele i dokazi koje su predložile, koje činjenice su utvrđene i na koji način, ocijene provedenih dokaza kao i materijalno pravo koje je primijenjeno tako da nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik.
8. Činjenično stanje je, na temelju predloženih i provedenih dokaza te njihove ocjene na temelju čl. 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrđeno te je na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio i materijalno pravo.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnom odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu broj 080512409085 zaključenog 13. svibnja 2008. između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita (dalje: Ugovor o kreditu), i to u dijelu u kojem je ugovoreno da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik bezuvjetno pristaje, kao i kondemnatorni zahtjev za isplatom preplaćenog iznosa po osnovi takve ništetne odredbe.
10. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 13. svibnja 2008. zaključili ugovor o kreditu kojim je tužitelju stavljan na raspolaganje iznos od 60.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke;
- da je ugovorene promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja i korištenja kredita iznosila 5.49% godišnje;
- da je spornim čl. 3. Ugovora o kreditu ugovoreno da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke;
- da je tuženik samo slao tužitelju pismene obavijesti o promjeni visine kamatne stope koja se tijekom razdoblja otplate kredita povećavala;
- da je saslušanjem tužitelja kao stranke utvrđeno da sa bankom nije posebno pregovarao o parametrima koji utječu na promjenu visine kamatne stope tako da nije mogao procijeniti kako će te promjene kamatne stope utjecati na njegova prava i obveze;
- da je nalazom i mišljenjem financijskog vještaka utvrđeno da je tijekom razdoblja otplate kredita tužitelj preplatio iznos od 4.592,58 EUR zbog primjene kamatne stope koja je veća od početno ugovorene od 5,49% godišnje.
11. Slijedom svega navedenog, sud prvog stupnja primjenom odredbi čl. 96., 99. i 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 79/07- dalje ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu kao i primjenom općih načela obveznog prava sadržanih u čl. 3., 4., 6., 7., 8., 10. 12. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOO), te odredbe čl. 269. st. 2. i 272. ZOO-a zaključuje kako je odredba čl. 3. Ugovora o kreditu koja se odnosi na način promjene kamatne stope ništetna jer se o istoj odredbi ugovora nije pregovaralo niti je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora bio upoznat koji su sve to parametri koji mogu utjecati na promjenu visine kamatne stope, što je sve dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužitelja kao potrošača.
11.1. S obzirom da je utvrdio ništetnom odredbu čl. 3. Ugovora o kreditu, sud prvog stupnja prihvaćajući kao pravilan i stručan nalaz i mišljenje financijskog vještaka dosuđuje tužitelju iznos od 4.592,58 EUR koji je platio na temelju ništetne odredbe i to primjenom čl. 1111. st. 1. ZOO-a, dok o tijeku zakonskih zateznih kamata odlučuje primjenom čl. 1115. ZOO-a.
12. Ovakvu odluku suda prvog stupnja kao pravilnu i zakonitu prihvaća i ovaj sud.
13. Neosnovano u žalbi tuženik ukazuje da je sud prvog stupnja odluku o ništetnosti odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu donio uzimajući u obzir okolnosti iz presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa potrošača koja se odnosi na ugovore o kreditu vezane uz valutu CHF, a što u konkretnom predmetu nije slučaj, te da je time povrijedio načelo proporcionalnosti na način kako ga tumači sud Europske unije u predmetu C-119/15 od 21. prosinca 2016.
14. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude (točka 8.) pravilno zaključuje kako se u ovom sporu ne može izravno primijeniti pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 donesena povodom kolektivne tužbe radi zaštite interesa potrošača, jer se ista odnosi na ugovore o kreditu koji su vezani uz valutu CHF.
14.1. Nadalje, sud prvog stupnja analizom odredbe čl. 3. ali i odredbe čl. 19.09. Ugovora o kreditu, zaključuje o nerazumljivosti odredbe o načinu promjene kamatne stopi sukladno jednostranoj odluci tužene banke. Takav zaključak donosi na temelju toga da odredba ugovora o kreditu ne sadrže egzaktne parametre o kojima ovisi promjena kamatne stope, već samo upućuju na to da se kamatna stopa mijenja sukladno Odluci o kamatama banke na čiju promjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje. Polazeći od toga, sud prvog stupnja zaključuje da okolnost da kreditor jednostranom odlukom mijenja kamatnu stopu i time jednostrano određuje i visinu obveze tužitelja kao korisnika kredita, koji promjenu kamatne stope ne može predvidjeti uslijed nepostojanja egzaktnih parametara o kojima ovisi njezina visina, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, što sve takvu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi čini nepoštenom i ništetnom.
15. Dakle, sud zaključak o ništetnosti sporne ugovorne odredbe temelji na analizi poštenosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 3. Ugovora o kreditu, a ne na utvrđenjima iz presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača, pa upravo provođenjem testa poštenosti iz čl. 99. ZZP/07 zaključuje o nepoštenosti, a time i ništetnosti iste ugovorne odredbe.
16. Prema odredbi čl. 96. st. 1. ZZP/07, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema stavku 2. tog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
16.1. Odredbom čl. 99. ZZP/07 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Dio odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu koji regulira promjenjivost kamatne stope vidljivo je istaknu u tom ugovoru, a njome je bilo jasno naznačeno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja odlukom banke, što sve upućuje na zaključak da se radi o lako uočljivoj i jasnoj ugovornoj odredbi, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.
16.2. Međutim, ne radi se i o za tužitelja kao potrošača razumljivoj ugovornoj odredbi i to ne samo formalno i u gramatičkom smislu, već suštinski kako pojam razumljivosti tumači i Sud Europske unije u presudi donesenoj u predmetu C-186/16, a prema kojem razumljivost podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze i donijeti razboritu i informiranu odluku.
17. Naime, iz formulacije dijela odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu proizlazi da u njoj nisu sadržani jasni i egzaktni kriteriji o kojima ovisi promjena i kretanje kamatne stope tijekom trajanja kreditnog odnosa, te je tužitelju kraj takve formulacije koja samo upućuje na promjenu početno ugovorene stope na temelju jednostrane Odluke o kamatnim stopama tužene banke, bila poznata samo visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora, dok nije niti približno mogao ocijeniti u kojem će se smjeru i iz kojih razloga kretati kamatna stopa tijekom budućeg kreditnog razdoblja.
17.1. Kako iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da se o spornoj ugovornoj odredbi nije posebno pregovaralo, da je ona sastavi dio unaprijed pripremljenog ugovora o kreditu, te da tuženik tijekom postupka nije niti pokušavao dokazivati suprotno, da ta odredba tužitelju nije bila razumljiva jer na temelju njezina sadržaja nije mogao niti približno ocijeniti u kojem će se smjeru i iz kojih razloga kretati kamatna stopa tijekom budućeg kreditnog razdoblja, dakle, nije mogao spoznati značaj i doseg takve odredbe za njegove buduće financijske obveze, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da isto upućuje na postojanje znatne neravnoteže prava i obveza ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je takva ugovorna odredba suprotna osnovnim načelima obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, savjesnosti i poštenja jer je od samog početka ugovornog kreditnog odnosa tužitelj doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao trgovca koji jednostranom odlukom bez jasnih i egzaktnih kriterija i parametara mijenja prvobitno ugovorenu stopu redovne kamate, te o tome samo obavještava tužitelja kao potrošača.
17.2. S obzirom na navedeno, nije osnovan žalbeni navod tuženika da presuda nema razloga na kojima se temelji utvrđenje da je sporna odredba uzrokovala znatnu neravnotežu prava i obveza ugovornih strana na štetu tužitelja, pa posljedično tomu niti navod o počinjenoj povredi odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
18. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je promjene kamatnih stopa tijekom razdoblja otplate kredita vršio sukladno svim pozitivnim zakonskim propisima s obzirom da u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojala zakonska obveza banke da u ugovorima o kreditu ili u svojim općim uvjetima poslovanja definira parametre za promjenu kamatnih stopa.
18.1. Naime, predmetni Ugovor o kreditu zaključen je 13. svibnja 2008., dakle u vrijeme važenja ZZP/07, a odredbom čl. 74. st. 1. ZZP/07 određeno je da ugovor o potrošačkom zajmu između ostalog mora sadržavati odredbu o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavke pod kojima se godišnja nominalna kamatna stopa može promijeniti, kao i odredbu o pretpostavkama pod kojima se može mijenjati efektivna kamatna stopa. Odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 143/13 – dalje ZIDZPK/13) samo je precizirana zakonska obveza na način da se promjena kamatne stope može vezati uz jedan od parametara promjenjivosti propisanih tim zakonom (uz Euribor, Libor, NRS i dr.).
18.2. S obzirom na navedeno, ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope i prije stupanja na snagu ZIDZPK/13 bez unaprijed ugovorenih jasnih parametara promjenjivosti, smatra se nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-732/2022 od 24. travnja 2024.)
19. U skladu sa svim prethodno iznijetim, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 102. st. 1. u vezi čl. 96. st. 1. i 2. ZZP/07 kada je prihvatio deklaratorni dio tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnim dijela čl. 3. Ugovora o kreditu koji regulira način promjene kamatne stope.
20. Polazeći od toga da je naplatom kamate po ništetnoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tužene banke, to jest naplatom kamate po stopi višoj od one prvobitno ugovorene odredbom čl. 3. Ugovora o kreditu od 5,49% godišnje, dio imovine tužitelja bez valjane pravne osnove prešao u imovinu tuženika, sud prvog stupnja je pozivom na odredbu čl. 1111. ZOO-a pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvaćanjem kondemnatornog tužbenog zahtjeva u točki II. izreke presude obvezao tuženika na isplatu financijskim vještačenjem utvrđena preplaćena iznosa od 4.592,58 EUR.
21. S obzirom da je do tuženikova stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljene i nametnute ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope, on ima položaj nesavjesna stjecatelja, te je na stečeni novčani iznos po čl. 1115. ZOO-a dužan tužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, odnosno dana plaćanja anuiteta, kako je to uostalom i odlučeno pobijanom presudom, pa je materijalno pravo pravilno primijenjeno i u odnosu na sporednu tražbinu.
22. Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilno i zakonito donesena u skladu s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje Tarifa), posebno uzimajući u obzir da je tuženik pobija samo u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari.
23. Odluka o troškovima žalbenog postupka tuženika donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i tuženiku isti troškovi nisu dosuđeni jer sa žalbom nije uspio.
24. S obzirom na navedeno, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
Osijek, 16. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Melita Novoselac
