Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-662/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku po sutkinji Verice Perić Aračić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Glogolja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnica Marijana Tokić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Pn-198/2021-31 od 16. srpnja 2024., 8. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se u većem dijelu odbija kao neosnovana, a u manjem dijelu prihvaća te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Pn-198/2021-31 od 16. srpnja 2024.
a) potvrđuje:
- u točki I. izreke presude.
b) preinačava:
- u točki II. izreke tako da odluka o troškovima parničnog postupka sada glasi:
"Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, naknaditi tužitelju JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.178,08 EUR sa zateznim kamatama od 16. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Pn-198/2021-31 od 16. srpnja 2024. suđeno je:
" Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976 isplatiti tužitelju JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 765,78 eura sa zateznim kamatama koje teku od 6. lipnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, naknaditi tužitelju JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu 1.553,08 eura sa zateznim kamatama od 16. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."
2. Pravodobnom i dopuštenom žalbom tuženik u cijelosti pobija prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1.- 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22,114/2022 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno preinači i odbije tužbeni zahtjev.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je u manjem dijelu osnovana.
5. U ovom se slučaju radi o sporu male vrijednosti iz članka 458. stavak 1. ZPP-a.
6. Prema članku 467. stavak 1. ZPP presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine po nastupu osiguranog slučaja na temelju ugovora o kasko osiguranju broj: [broj police osiguranja] od 14. listopada 2019. (dalje: Ugovor) zaključenog s tuženikom
7.1. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događa te visina troška za popravak vozila koje je umanjeno za ugovorenu franšizu, a sporno je postoje li razlozi za isključenje iz osiguranja odnosno osnov zahtjeva.
8. Iz spisa proizlazi:
- da su sastavni dio Ugovora Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila od 31. svibnja 2019. broj [broj police osiguranja] (dalje Uvjeti za kasko),
- da je prema odredbi čl. G.1. (2) 2.3. Uvjeta za kasko iz osigurateljnog pokrića isključena šteta nastala na vozilu ako vozilom upravlja vozač pod utjecajem alkohola, droge ili narkotika, dok se prema odredbi čl. G.2. (5) 5.2. istih Uvjeta smatra da je vozač pod utjecajem alkohola, opojnih droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti vozača ako neposredno nakon prometne nesreće sam ne osigura kontrolu svoje alkoholiziranosti, osim u slučajevima kada bi to bilo štetno po zdravlje, a prema odredbi čl. G.2. (5) 5.3. istih Uvjeta smatra se da je vozač pod utjecajem alkohola, opojnih droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti vozača ako neposredno nakon prometne nesreće nakon koje nije pozvana policija sam ne osigura kontrolu prisutnosti alkohola, opojnih droga i lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti vozača u organizmu,
- da je tužitelj upravljajući vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] 17. svibnja 2020. imao lakši sudar u Zagrebu na križanju Samoborske i Škorpikove ulice udarivši u vozilo koje se kretalo ispred njega, a kojim je upravljao CE,
- da tužitelj na dan štetnog događaja nije konzumirao alkohol niti druga nedopuštena sredstva,
- da tužitelj nije izbjegavao kontrolu svoje alkoholiziranosti, jer je na dan štetnog događaja sam nazvao policiju, koja mu je pojasnila da nije potrebno zvati policiju za svaku prometnu nezgodu.
9. Kako je tužitelj dokazao nastup štetnog događaja, njegovu visinu, kao i da u vrijeme nastanka štetnog događaja nije bio pod utjecajem alkohola pa da ne postoje razlozi za isključenje iz osiguranja propisani Uvjetima za kasko prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev i na temelju članka 943. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22,156/22 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO dosudio tužitelju zatraženi iznos od 765,78 eura.
10. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koje prema članku 365. stavku 2. ZPP-a drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Nije ostvarena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi, budući pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te ju je moguće ispitati.
11. Tuženik smatra da je pobijana presuda nezakonita jer je tužitelj nakon nastanka prometne nesreće izbjegao kontrolu svoje alkoholiziranosti ne obavijestivši o prometnoj nesreći policiju čime je postupio protivno odredbi H2 Uvjeta o osiguranju kojoj je propisano da je osiguranik nakon nastanka osiguranog slučaja na temelju kojeg se traži isplata osigurnine dužan prometnu nesreću prijaviti najbližoj policijskoj postaju, a da se potvrda o prijavi policiji zajedno s izvršenim alkotestiranjem prilažu uz prijavu osiguranog slučaja.
12. Na te žalbene navode treba reći kako je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj presumpciju svoje alkoholiziranosti otklonio putem svog iskaza kao i iskaza svjedoka HE, koji je bio drugi sudionik prometne nesreće. Ujedno je utvrdio da je tužitelj nakon nastanka prometne nesreće obavijestio policiju koja nije izašla na lice mjesta jer nije potrebno zvati policiju za svaku prometnu nezgodu iz čega je zaključio kako tužitelj nije izbjegavao kontrolu svoje alkoholiziranosti niti da je bio alkoholiziranosti, a žalbeni navodi kojim se ta utvrđenja osporavaju predstavljaju žalbeni razlog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji nije dopušteno iznositi u sporovima male vrijednosti.
13. S obzirom da tužitelj u vrijeme štetnog događa nije bio pod utjecajem alkohola, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da ne postoje razlozi isključenja iz osiguranja propisani Uvjetima te je na temelju članka 943. stavka 1. ZOO obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa odnosno nesporne visine štete od 765,78 eura.
14. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ugovorna odredba Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila koja predviđa gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza (tužitelj nakon prometne nesreće nije sam osigurao kontrolu svoje alkoholiziranosti), ništetna u smislu članka 296. stavka 1. ZOO-a jer je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročila očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao suugovaratelja, a koju odredbu je sastavio tuženik, te se njoj se nije pojedinačno pregovaralo. (tako i Vrhovni sud Rev-1067/04-2 od 16. studenog 2005., Rev-551/2010-2 od 19. siječnja 2011., Rev-405/10-2 od 24. studenog 2010., Rev 163/12 od 4. studenog 2015. i dr.)
15.Osnovani su tuženikovi žalbeni navodi u pogledu troškova parničnog postupka jer iako je pravilno prvostupanjski sud odluku o trošku donio temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a prilikom odlučivanja o visini troškova parničnog postupka nije pravilno primijenjena Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT) s obzirom na vrijednosti predmeta spora (765,78 EUR)
16. S obzirom na vrijednost spora tužitelju treba priznat trošak sastava tužbe u visini 75 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu od 17. ožujka 2022. u visini 75 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), trošak sastava podneska od 13. travnja 2022. u visini 75 bodova prema (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 11. rujna 2023. u visini 75 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak za zastupanje na ročištu glavne rasprave od 13. rujna 2023. u visini 75 bodova (Tbr. 9/1 Tarife) i zastupanje na ročištu glavne rasprave od 4. srpnja 2024. u visini 75 bodova( Tbr. 9/1 Tarife) odnosno ukupno 450 bodova. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužitelju pripada iznos 900,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 1.125,00 eura. Na taj iznos je potrebno dodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,54 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 26,54 eura pa ukupni iznos koji tuženik treba tužitelju naknaditi iznosi 1.178,08 EUR sa zatraženim zateznim kamatama koje teku od prvostupanjske presude.
16.1. Tuženik neosnovano navodi da je visinu troškova trebalo računati prema vrijednosti boda sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja pojedine radnje. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 14. lipnja 2024. prihvaćen je zaključak da se primjenjuje vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku. Ujedno se tuženik upućuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev- 847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.
17. Slijedom navedenog, valjalo je u točki I.a) na temelju članka 368. stavka 1. potvrditi prvostupanjsku presudu, a u dijelu točke I.b) izreke, koji se odnosi na parnične troškove na temelju članka 373. točke 3. ZPP, preinačiti prvostupanjsku presudu.
18. Kako je tuženik u žalbenom postupku uspio samo u pogledu sporedne tražbine, troškova parničnog postupka, istom ne pripada trošak žalbenog postupka pa je na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a u vezi članka 154. stavka 1. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.
Dubrovnik, 8. listopada 2025.
Sutkinja:
Verica Perić Aračić
