Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-152/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Verici Perić Aračić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, OIB:92963223473 Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu "Metelko, Knežević i partneri" d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Otoku, poslovni broj: P- 607/2024-4 od 13. siječnja 2025., 26. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u u Vinkovcima, Stalna služba u Otoku, poslovni broj: P-607/2024-4 od 13. siječnja 2025. se potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Otoku.

2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. u vezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijano rješenje preinačiti sukladno žalbenim navodima, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o naknadi za obradu kredita, naknadu za prijevremenu otplatu kredita sadržanih u Ugovoru o kreditu br. 32103505608 od 20. srpnja 2007. te isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi Ugovora s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. Tužitelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Vinkovcima, Stalnoj službi u Otoku, a tuženik je pravovremeno, prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti, pozivajući se na ugovorenu mjesnu nadležnost (članak 70. ZPP-a) Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

7. Prvostupanjski je sud odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan s obrazloženjem da je ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti suda prema sjedištu banke, na koji se prigovor tuženik pozivao, nepoštena pozivajući se na članak 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine 96/2003, 46/2007, 79/2007 - u daljnjem tekstu ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora, a kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača s tim da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

8. O navedenoj odredbi stranke nisu posebno pregovarale, pa bi tužitelj koji je ujedno potrošač koji ima prebivalište u mjestu [adresa], radi ostvarenja svojih prava morao putovati u Zagreb, a što bi iziskivalo dodatne troškove i gubitak vremen te je prvostupanjski sud zaključio da je takva odredba nepoštena te time i na temelju članka 87. ZZP/03 ništetna. Prvostupanjski sud ističe da je potrošač podnio tužbu pred mjestom svoga prebivališta, te je svoju nadležnost utemeljio na članku 19. l Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16, dalje ZPK)

9. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

10. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP, obzirom na to da su u pobijanom rješenju navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedenog rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost.

10.1 Neosnovano žalitelj smatra da je došlo do bitne povrede iz članka 354. stavak 2 točke 6. ZPP-a na koju izrijekom ukazuje žalitelj jer je pobijana odluka donesena nakon što tuženik u odgovoru na tužbu, dakle pravodobno, istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti te je prvostupanjski sud razmotrio navode i prigovore koje je tuženik istaknuo i iste ocijenio neosnovanim pa, suprotno žalbenim navodima, žalitelju nije onemogućeno raspravljanje i nije povrijeđeno načelo saslušanja stranaka.

11. Nije osnovan niti žalbeni navod o pogrešnoj primijeni materijalnog prava jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio članak 81. i 87 ZZP/03 koji je bio na snazi u trenutku sklapanja Ugovora.

12. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovorne odredbe o mjesnoj nadležnosti suda prema registriranom sjedištu tuženika jer je taj sud od prebivališta tužitelja, prema javno dostupnim podacima, udaljen 276 kilometara, putovanje javim prijevozom u jednom smjeru traje oko 4 sata, a cijena prijevozne karte je 23 EUR pa bi tužitelj, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od, bio izložen troškovima i gubitku vremena što bi dovelo do značajne procesne neravnoteže na štetu tužitelja-potrošača.

13. Ovdje je potrebno ukazati i na zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 5. studenog 2020. br. SuIV-308/2020 koji glasi: „Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.“

14. Kako je odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti na temelju kontradiktornog postupka ocijenjena kao nepoštena, a imajući u vidu sve okolnosti predmetnog slučaja (udaljenost od mjesta [adresa] do Zagreba, mogućnost dolaska na sud potrošača i slično), tako je pravilno prvostupanjski sud odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba Otok, sve sukladno članku 19.l ZPK-a prema kojoj potrošač (tužitelj) može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane (tužene) pred sudom mjesta gdje potrošač ima prebivalište, odnosno, u konkretnom slučaju, pred prvostupanjskim sudom.

15. Kako žalba nije osnovana odlučeno je kao u izreci pod točkom I. na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a.

16. Tuženik – žalitelj je zatražio i trošak žalbe, no kako nije uspio u žalbenom postupku, to je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan na temelju članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. ZPP-a pa je i odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Dubrovnik, 26. ožujka 2025.

Sutkinja:

Verica Perić Aračić