Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-76/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od suca mr.sc. Zorislava Kaleba, predsjednika vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Danijele Jažić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog VĐ, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 153. stavkom 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. ispravak, 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog VĐ, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Kv I-8/2025. (K-52/2024.) od 16. siječnja 2025., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog VĐ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Kv I- 8/2025. (K-52/2024.) od 16. siječnja 2025., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog VĐ, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 153. stavkom 2. i drugih KZ/11., pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor optuženom VĐ iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II izreke rješenja određeno je da se optuženom VĐ u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od uhićenja 22. veljače 2024. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi VĐ po braniteljici, odvjetnici Blaženki Dobrenić Primorac, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da preinači pobijano rješenje na način da se istražni zatvor ukine, a podredno zamijeni mjerama opreza.
3. Prije održavanja sjednice, na temelju članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako i nadalje postoje uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Jednako tako, s pravom je prvostupanjski sud utvrdio da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može ostvariti mjerama opreza. Za svoju odluku prvostupanjski sud je, protivno tvrdnji žalitelja, iznio jasne i dostatne razloge koje prihvaća i drugostupanjski sud.
6. U pogledu postojanja osnovane sumnje, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se potvrđenom optužnicom stavlja na teret, proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, pri čemu prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu ovlašteni ocjenjivati njihovu vjerodostojnost. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je ispunjena opća pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.
7. Protivno žalbenim navodima optuženika, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ima li se u vidu visok stupanj kriminalne volje, agresivnost i bešćutnost koju je optuženik pokazao kroz inkriminirano razdoblje od skoro dvije godine, kao i ranija kaznena osuđivanost. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je optuženiku dijagnosticiran poremećaj ličnosti dominantno dissocijalnih i emocionalno nestabilnih obilježja, ovisnost o alkoholu i više psihoaktivnih tvari, trajne promjene ličnosti te da u situacijama konzumacije alkohola i/ili drugih psihoaktivnih tvari i/ili stresnim situacijama odnosno stanjima povišene afektivne tenzije prisutan je rizik za nasilno ponašanje pa postoji vjerojatnost za počinjenje težeg kaznenog djela. Stoga, i po ocjeni drugostupanjskog suda na strani optuženika egzistira visok stupanj opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.
7.1. Kraj takvog stanja stvari i zbog visoke razine iteracijske opasnosti, za sada se u žalbi predložene mjere opreza ne ukazuju kao adekvatan supstitut lišenju slobode optuženika.
8. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je donošenjem pobijanog rješenja počinjena bitna povreda iz članka 470. ZKP/08. bazirajući svoj sud na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno nedovoljnom vrednovanju iskaza oštećene i oca oštećene od strane prvostupanjskog suda jer se pri tome radi o vrijednosnoj ocjeni do sada provedenih dokaza. Naime, zadaća vijeća (prvostupanjskog i drugostupanjskog suda) koje odlučuje o primjeni istražnog zatvora nije ulaženje u dokaznu snagu do sada provedenih dokaza već isključivo ocjenjivanje postoje li pretpostavke (opća i posebne) za daljnju primjenu istražnog zatvora, a vrijednosnu ocjenu dokaza dati će raspravni sud u kontradiktornom postupku.
9. U odnosu na pitanje dinamičkog principa kojeg sadržajno problematizira žalitelj navodeći da se protekom vremena istražni zatvor mora obrazložiti postojanjem drugih dobro obrazloženih specifičnih razloga za produljenje istražnog zatvora od onih koji su postojali u trenutku određivanja istražnog zatvora, napominje se da je prvostupanjski sud i u ovom dijelu dao valjane i dostatne razloge, te i po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti uslijed proteka vremena.
10. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje niti žalbenim navodom kojim ističe da mu je pobijanom odlukom povrijeđena tzv. presumpcija nevinosti jer je sud u pobijanom rješenju izričito i jasno istaknuto da vođenje kaznenog postupka podrazumijeva osnovanu sumnju, a ne kaznenu odgovornost kako to žalba sugerira, pa stoga nije moglo doći do povrede navedenog prava okrivljenika.
11. U odnosu na ponovljene žalbene primjedbe žalitelja koje se poziva na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, smatrajući da se ista može primijeniti, napominje se žalitelju da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju istražnozatvorske osnove mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.
12. Slijedom svega navedenog, žalba nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 12. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Zorislav Kaleb
