Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-595/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog JB, zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 153. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Kovm- 16/2024-6 (Kovm-15/2024.) od 10. prosinca 2024., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 3. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog JB kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog JB, zbog teških kaznenih djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II izreke rješenja na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. okrivljeniku je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 16. kolovoza 2024. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni JB osobno bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da mu se odrede blaže mjere.
2.1. Okrivljenik se žali i po branitelju odvjetniku Branimiru Čoliću zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i "pogrešne primjene materijalnog prava", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje u pravcu ukidanja istražnog zatvora okrivljeniku. Kako se žalbe sadržajno nadopunjuju, razmatraju se kao jedna žalba.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. protiv okrivljenika. Jednako tako, u pravu je prvostupanjski sud kako se istražni zatvor za sada ne može zamijeniti blažim mjerama.
5.1. Za svoju odluku, prvostupanjski sud je iznio jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća drugostupanjski sud. Stoga, nije u pravu žalitelj da je pobijanim rješenjem počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. zbog "nedostatnog" obrazloženja postojanja opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Jednako tako nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je odluka prvostupanjskog suda "kontradiktorna" s činjeničnim stanjem, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je valjano primijenio odredbu članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.
6. U odnosu na postojanje osnovane sumnje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako ista proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica koje je prvostupanjski sud pravilno pobrojao pod točkom 7. obrazloženja pobijanog rješenja. Upravo je na temelju tih dokaza utvrđen dostatan stupanj izvjesnosti da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti optužnicom, čime je ispunjena temeljna pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi optuženika kojima upire na nedostatak dokaza koji bi ukazivali na postojanje osnovane sumnje, kao ni njegovo upiranje na nevjerodostojnost postojećih dokaza. Navedeno naime zajedno sa analizom činjeničnih utvrđenja iz optužnice uz isticanje da je oštećenica "svojevoljno pristala na druženje" s okrivljenikom predstavlja iznošenje obrane. U vezi s navedenim, žalitelju se napominje kako prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu ovlašteni analizirati sadržaj i ocjenjivati vjerodostojnost dokaza prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora, budući da je to u nadležnosti raspravnog suda ako optužnica bude potvrđena.
7. Zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, prvostupanjski sud je pravilno izveo na temelju načina i okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv da ih je počinio na štetu djeteta žrtve iskorištavajući pritom njezinu mladu životnu dob i neiskustvo čime je iskazao relevantan stupanj kriminalne volje i bezobzirnosti. Pored navedenog, okrivljenik je dva puta osuđen zbog kaznenih djela protiv imovine, deset puta je osuđivan zbog različitih prekršaja, a protiv njega su u tijeku dva kaznena postupka zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. KZ/11. te prekršajni postupci zbog prekršaja protiv javnog reda i mira te prekršaja iz domene zlouporabe droge. Kada se sve navedene okolnosti sagledaju u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti po svom značaju i kvaliteti, riječ je o onim osobitim okolnostima koje upućuju da na strani okrivljenika postoji realna i konkretna opasnost od ponavljanja kaznenih djela.
8. Pri tome, intenzitet i značaj navedenih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., kao i postojanje upornosti te kriminalne volje okrivljenika, nisu dovedeni u pitanje žalbenim navodom da je žrtva dobrovoljno pristala na susrete s okrivljenikom. Jednako tako, ranija osuđivanost okrivljenika koju isti neosnovano umanjuje jer da se ne radi o istovrsnim kaznenim djelima, kao i postupci u tijeku ukazuju na sklonost okrivljenika protupravnom ponašanju i zaključak da ranija kažnjavanost nije na okrivljenika utjecala u pozitivnom pravcu budući da se sada javlja kao osnovano sumnjiv počinitelj težih kaznenih djela. Stoga, protivno navodima žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud kod procjene opasnosti od ponavljanja kaznenih djela uzeo u obzir raniju osuđivanost okrivljenika i postupke u tijeku, iako nije riječ o istovrsnim kaznenim djelima.
9. Vezano za žalbene navode optuženika da je zlostavljan u istražnom zatvoru, optuženik iz razloga sigurnosti može biti premješten u drugi zatvor uz prethodnu suglasnost nadležnog suda u skladu s Pravilnikom o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje istražnog zatvora ("Narodne novine" broj 8/10.).
10. Kako žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 3. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
