Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-593/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČM, zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavkom 1. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola broj Kv I- 384/2024. (K-11/2024.) od 11. studenoga 2024., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 2. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog ČM kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog ČM, zbog četiri teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavkom 1. i 5. KZ/11. te kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz članka 158. stavka 6. u vezi s člankom 158. stavkom 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonskih osnova u članku 123. stavku 1. točkama 2. i 3. ZKP/08. koji se računa od uhićenja 13. rujna 2023.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi ČM po branitelju, odvjetniku Nikoli Deliću, ne navodeći žalbenu osnovu, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje te odredi sve u žalbi predložene mjere opreza.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako i nadalje postoje uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora po osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 2. i 3. ZKP/08. protiv optuženog ČM. Jednako tako, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako se istražni zatvor u konkretnom slučaju ne može zamijeniti mjerama opreza.
6. Protivno žalbenim navodima optuženika, pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako na strani optuženika i dalje postoji opasnost da će u slučaju boravka na slobodi utjecati na iskaz djeteta žrtve ŠM kao svjedoka i time ometati vođenje ovog kaznenog postupka. Naime, žrtva ŠM je dijete u dobi od šest godina koje nije ispitano u ranijem stadiju postupka, a postoji mogućnost da će ga biti potrebno ispitati na raspravi radi potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja. Uz to, prema rezultatima provedenog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja dijete je iznimno emocionalno vezano za optuženika te je niže emocionalne zrelosti, pri čemu je optuženik osnovano sumnjiv da je djetetu govorio da nikome ne smije reći što radi s tatom. Stoga, i po ocjeni ovoga suda, mjera istražnog zatvora protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 2. ZKP/08. je i nadalje neophodna radi otklanjanja utvrđene opasnosti od utjecaja na iskaz djeteta žrtve.
6.1. Na pravilnost tog zaključka nije od utjecaja žalbeni navod optuženika kojim upire da "propust tužitelja da ispita žrtvu u istrazi" ne može biti za njega nepovoljna okolnost kao ni navod da je obrana više puta predlagala ispitivanje djeteta, s obzirom na to da prema mišljenju vještaka psihologa proizlazi kako dijete žrtva tijekom prethodnog postupka nije ispitano radi zaštite interesa djeteta i sprječavanja njegove ponovne traumatizacije, s obzirom na njegovu vrlo nisku životnu dob te stupanj emocionalne zrelosti. Pri tome, valja napomenuti kako u konkretnom slučaju interes zaštite žrtve djeteta preteže nad pravom optuženika da se žrtva ispita u što ranijem stadiju postupka. Također, nisu osnovani žalbeni navodi optuženika kako je "nezamislivo" da bi mogao utjecati na iskaz djeteta kada se ima u vidu da je optuženik osnovano sumnjiv da je djetetu govorio da nikome ne smije reći što radi s tatom.
7. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako na strani optuženika i dalje postoji opasnost od ponavljanja kaznenih djela, unatoč njegovoj dosadašnjoj neosuđivanosti. Naime, optuženiku se stavlja na teret počinjenje pet kaznenih djela u vremenu od jeseni 2022. do 9. rujna 2023. na štetu svojeg djeteta u dobi od samo šest godina, pri čemu je s obzirom na način i okolnosti počinjenja kaznenih djela prema činjeničnom opisu optužnice optuženik iskazao izrazito visok stupanj bezobzirnosti i upornosti u protupravnom postupanju grubo zlouporabivši povjerenje djeteta žrtve i iskorištavajući nemogućnost njegovog odupiranja. Stoga, imajući u vidu znatnu kriminalnu količinu ostvarenu u navedenom razdoblju inkriminacije, brojnost i vrstu kaznenih djela, te težinu okolnosti njihovog počinjenja, protivno navodima žalitelja, razvidna je upornost i kontinuitet optuženika u protupravnom postupanju, zbog čega postoji visok stupanj opasnosti da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti kaznena djela.
8. Pri takvom stanju stvari, na pravilnost pobijanog rješenja nisu od utjecaja žalbeni navodi optuženika da ne živi u blizini žrtve i njezine majke, kao i da je nezamislivo da bi majka i baka žrtve dopustili kontakt optuženika sa žrtvom, te navodi da optuženik boravkom u istražnom zatvoru ne može doprinositi za uzdržavanje žrtve.
9. Razmatrajući sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od ometanja kaznenog postupka utjecajem na iskaz svjedoka djeteta žrtve, kao i opasnost od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika, može s uspjehom prevenirati jedino mjerom istražnog zatvora, dok se ista svrha ne bi mogla postići mjerama opreza koje predlaže optuženik u žalbi.
10. Nije u pravu optuženik kada u žalbi upire na povredu načela razmjernosti, ističući duljinu dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru jer je sukladno članku 122. stavku 2. ZKP/08. prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između težine kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju utvrđenja krivnje te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti ni iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora propisanih u članku 133. ZKP/08.
11. Slijedom navedenog, žalba nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 2. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
