Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-584/2024-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća, te Snježane Hrupek-Šabijan i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog GI, zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18.,129/19. i 84/21. dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog GI podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kv I-86/2024. od 14. studenog 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 2. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog GI kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kv I-86/2024. od 14. studenog 2024. u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog GI zbog teških kaznenih djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11. i drugih, na temelju članka 130. stavka 2. i članka 124. stavka 1. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog GI te je određeno da isti ima trajati i nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi GI po branitelju, odvjetniku Hrvoju Braliću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "ukine pobijano rješenje i pusti okrivljenog na slobodu", a podredno preinači pobijano rješenje na način da se istražni zatvor optuženiku zamijeni mjerama opreza.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog GI iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. jasnim, određenim i dostatnim razlozima kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kao posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Prvostupanjski sud je ujedno iznio i valjane razloge koji ukazuju da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i članka 468. stavka 3. ZKP/08. na koje upire optuženik u žalbi.
6. Žalitelj kao bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, žalitelj ističe da su vještaci u svojem nalazu i mišljenju vrednovali iskaz oštećenice GIE, kao neautentičan, pa da bi to dovelo u pitanje postojanje osnovane sumnje, a prvostupanjski sud se propustio o tome očitovati, zbog čega da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Međutim, navedeno ne dovodi u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, niti je time ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
6.1. Osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirana mu kaznena djela proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, s time da žalitelj pritom, gubi iz vida da se potvrđena optužnica iz koje proizlazi osnovana sumnja ne temelji samo na tom jednom dokazu. Stoga je postojanje osnovane sumnje utvrđeno na dostatnoj razini, to tim više što je optužnica potvrđena, dok će se vjerodostojnost svakog dokaza pojedinačno i u ukupnosti preispitivati po završetku dokaznog postupka prilikom odlučivanja o krivnji optuženika, a sud isto nije ovlašten ocjenjivati u ovome stadiju postupka.
7. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani optuženog GI i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenih djela, i to unatoč njegovoj ranijoj neosuđivanosti za kaznena djela. Ta opasnost proizlazi iz načina i okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik prema potvrđenoj optužnici osnovano sumnjiv, kojima je optuženik iskazao značajan stupanj upornosti i bezobzirnosti u protupravnom postupanju na štetu vlastitog djeteta. Dakle, kada se imaju u vidu duljina inkriminiranog razdoblja, kao i brojnost protupravnih radnji, iste upućuju na postojanje iznimno značajne kriminalne količine optuženikovog protupravnog postupanja, a time i na konkretnu i razborito predvidivu opasnost da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo.
8. Nadalje, žalitelj navodi da je sloboda čovjeka nepovrediva, pozivajući se na članak 22. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010. i 5/2014.) i članak 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.) te na odluke Ustavnog suda RH, kao i na odluke Europskog suda za ljudska prava, a time posredno upire na povredu načela razmjernosti. Međutim, drugostupanjski sud ne nalazi da je dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru došlo do povrede tog načela, jer je prvostupanjski sud u skladu s člankom 122. stavkom 2. ZKP/08. vodio računa o razmjeru između težine kaznenih djela za koja se optuženik tereti, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju utvrđenja krivnje ovog optuženika, kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora propisanih u članku 133. ZKP/08. Dakle, prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio odredbu članka 122. stavka 2. ZKP/08. zbog čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. koju navodi optuženik u žalbi.
8.1. Osim toga, pozivanje žalitelja na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava nije od utjecaja na ocjenu da je očuvano načelo razmjernosti, to tim više što se ovakvo pozivanje u žalbi na pojedinu presudu zapravo svodi samo na iznošenje pojedinih načelnih stavova izraženih u istoj, no takovim pukim navođenjem žalitelj zapravo ne dovodi u konkretnu vezu sadržaj pobijanog rješenja i stav izražen u navedenoj presudi, posebice stoga što žalitelj, evidentno smatra da je riječ o sličnim situacijama, te mu se skreće pozornost da se svaka odluka o istražnom zatvoru procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.
9. Vezano uz isticanje žalitelja da je par puta tijekom postupka, a u svjetlu novih okolnosti, stavio prijedlog za ukidanje istražnog zatvora, no da prvostupanjski sud o tim prijedlozima nije odlučio, već je to učinio tek donošenjem pobijanog rješenja, drugostupanjski sud nalazi da je pravilnost pobijanog rješenja očuvana, s time da žalitelja ništa ne sprječava da do pravomoćnog okončanja postupka podnosi prijedloge za ukidanje istražnog zatvora, na što je ovlašten odredbom članka 128. ZKP/08. Pritom, drugostupanjski sud nije, prilikom odlučivanja o žalbi protiv rješenja kojim je okrivljeniku produljen istražni zatvor, dužan razmatrati odlučuje li prvostupanjski sud ili ne, o podnesenim prijedlozima za ukidanje istražnog zatvora o kojim prijedlozima prvostupanjski sud odlučuje zasebnim rješenjima. Stoga, suprotno žalbenim navodima, u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na pravično suđenje i povrede prava iz članka 24. stavka 3. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. – službeni pročišćeni tekst, 5/14., dalje Ustav), već se o eventualnim povredama može razmatrati u zasebnim postupcima.
10. Jednako tako, u konkretnom slučaju nije povrijeđen tzv. "dinamički pristup" na koju povredu upire optuženik u žalbi kada navodi da prvostupanjski sud samo ponavlja iste okolnosti na kojima temelji postojanje istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Naime, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika zbog postojanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela te sve prednje opisane okolnosti koje upućuju na navedenu opasnost, u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora, a niti je utvrđeno da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, postupio na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika. Jednako tako, "promijenjene" okolnosti na koje se poziva optuženik u žalbi, da je oštećenica danas punoljetna, te da su vještakinje zaključile da njezin iskaz dat pred sucem istrage nije vjerodostojan, nisu od odlučnog značaja jer sud prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora ne ocjenjuje vjerodostojnost njenog svjedočkog iskaza.
11. Slijedom svega navedenog, žalba nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 2. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
