Pristupanje sadržaju
1 Poslovni broj: 17 Gž Ovr-479/2023-5
|
|
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Rijeci Žrtava fašizma 7 51000 Rijeka |
Poslovni broj: 17 Gž Ovr-479/2023-5
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
RJEŠENJE
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. M. d.o.o., Z., OIB: ..., protiv ovršenice B. S. iz S., OIB: ..., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Ovr-442/2023-6 od 5. rujna 2023., 25. ožujka 2024.
riješio je
I.Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Ovr-442/2023-6 od 5. rujna 2023.
II. Odbacuju se dopune žalbe ovršenice od 8. siječnja 2024., 30. siječnja 2024. i 12. veljače 2024. kao nepravovremene.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog ovršenice za proglašenje nedopuštenom ovrhe na plaći koja se provodi na temelju Izjave o suglasnosti za zapljenu primanja od 6. studenog 2008. ovjerene pod brojem Ov-21482/2008 kao nedupušten.
2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi ovršenica ne konkretizirajući žalbene razloge i ne određujući žalbeni prijedlog. U žalbi ističe da njezin poslodavac HZZO, Područna služba K. nije bio dužan postupiti po dopisu ovrhovoditelja, budući da je ovrhovoditelj dostavio poslodavcu samo zahtjev sa preslikama isprava, a ne u izvorniku ili ovjerenim preslikama. Nadalje, navodi da je ovrhovoditelj uz zahtjev trebao dostaviti poslodavcu ugovor o ustupu tražbine sklopljenog između O. b. i ovrhovoditelja. Ovršenica ističe da njezin poslodavac nije bio oprezan u provedbi ovrhe nije nije vodio računa da su isprave ovrhovoditelja dostavljene u preslici, te zahtjeva da se iste podnesu sudu. Predlaže da se predmetna ovrha obustavi, te da se utvrdi kršenje prava na zaštitu osobnih podataka ovršenice od strane ovrhovoditelja.
3. O. u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode ovršenice i predlaže odbaciti žalbu kao nedopuštenu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022.; dalje: ZPP) sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020. i 114/2022.; dalje: OU), utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od navedenih povreda zakona.
6. Prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje da poslodavac ovršenice HZZO, Područna služba K. provodi ovrhu u korist ovrhovoditelja na plaći ovršenice na temelju Izjave o suglasnosti za zapljenu primanja od 6. studenog 2008. ovjerene od strane javne bilježnice I. L. pod brojem Ov-21482/2008, te da je ovršenica 8. svibnja 2023. podnijela prijedlog za proglašenje ovrhe na plaći nedopuštenom.
6.1. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, a primjenom članka 202. stavka 12. OZ-a prvostupanjski sud zaključuje da ovršenica, a koja je u predmetnoj ovršnoj ispravi naznačena kao dužnik, nije novi ovršenik u smislu citirane odredbe, slijedom čega nema pravo podnošenja prijedloga za proglašenje ovrhe nedopuštenom.
7. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno prava kada je donio pobijano rješenje kojim je odbacio kao nedopušten prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom ovršenice.
8. Naime, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je na temelju Izjave o suglasnosti za zapljenu primanja od 6. studenog 2008. ovjerene od strane javne bilježnice I. L. pod brojem Ov-21482/2008, prednik ovrhovoditelja O. b. d.d. provodio ovrhu na plaći ovršenice, a radi prisilne naplate tražbine proizašle iz Ugovora o kreditu broj 081107088992 NE sklopljenog između O. b. d.d. i ovršenice 6. studenog 2008. Nadalje, proizlazi da se O. b. d.d. i ovrhovoditelj sklopili Ugovor o cesiji u smislu članka 80. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018.; dalje: ZOO) kojim je O. b. d.d. ustupila svoju tražbinu prema ovršenici ovrhovoditelju, nakon čega je poslodavac ovršenice nastavio provoditi ovrhu na temelju citirane Izjave o suglasnosti za zapljenu primanja u korist ovrhovoditelja sukladno članku 202. stavku 9. OZ-a. Konačno, proizlazi da je ovršenica podnijela prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom.
9. U konkretnom slučaju, radi se o ovrsi na plaći ovršenice u korist ovrhovoditelja koja se provodi izvan suda na temelju Izjave o suglasnosti za zapljenu primanja od 6. studenog 2008. ovjerene od strane javne bilježnice I. L. pod brojem Ov-21482/2008, odnosno na temelju privatne isprave potvrđene od strane javnog bilježnika kojom je ovršenica dala suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika (u vrijeme davanja izjave O. b. d.d.) zaplijeni njezina plaća sukladno članku 202. stavku 1. OZ-a.
10. Odredbom članka 202. stavka 12. OZ-a propisano je da je prvobitni ovrhovoditelj, odnosno novi ovršenik ovlašten pred nadležnim sudom tražiti donošenje rješenja kojim se nalaže poslodavcu da odgodi isplatu plaće odnosno rješenje kojim će se nastavak pljenidbe i prijenosa plaće proglasiti nedopuštenim, u kojem slučaju se na odgovarajući način primjenjuje odredba članka 210. OZ-a.
11. Iz citirane odredbe proizlazi da u postupcima provedbe ovrhe na plaći ovršenika koja se provodi na temelju privatne isprave potvrđene od strane javnog bilježnika kojom je dužnik dao suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća sukladno članku 202. stavku 1. OZ-a, pravo podnošenja prijedloga za donošenje rješenja kojim se nalaže poslodavcu da odgodi isplatu plaće, odnosno rješenja kojim će se nastavak pljenidbe i prijenosa proglasiti nedopuštenim imaju isključivo prvobitni ovrhovoditelj i novi ovršenik. Dakle, navedene pravna zaštita osigurana je u situaciji kada poslodavac provodi ovrhu na zahtjev ovrhovoditelja protiv osobe koja u ispravi kojom se daje suglasnost za zapljenu nije označena kao dužnik.
12. Međutim, ovršenica nije novi ovršenik u smislu članka 202. stavka 12. OZ-a jer je upravno ovršenica potpisnik i izdavatelj Izjave o suglasnosti za zapljenu primanja od 6. studenog 2008. ovjerene od strane javne bilježnice I. L. pod brojem Ov-21482/2008 na temelju koje se provodi predmetna ovrha na njezinoj plaći, pa ovršenici ne pripada pravo na podnošenje pravnih sredstava iz članka 202. stavka 12. OZ-a, a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.
13. S obzirom na to da je pobijanim rješenjem odlučeno o nedopuštenosti prijedloga, žalbeni navodi ovršenice kojima ističe da ovrhovoditelj nije dostavio poslodavcu u potrebnom obliku isprave za provedbu ovrhe na plaći ovršenice nisu od odlučnog značaja.
14. Konačno, ovršenica ne može s uspjehom u ovom žalbenom postupku zahtijevati utvrđenje kršenja njezinog prava na zaštitu osobnih podataka od strane ovrhovoditelja već navedeno može biti eventualno predmetom posebnog postupka.
15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenice i potvrditi pobijano rješenje kao u točki I. izreke.
16. Budući da je ovršenica podnijela dopune žalbe i to 8. siječnja 2024., 30. siječnja 2024. i 12. veljače 2024, treba reći da je prema odredbi članka 11. stavka 1. i 3. OZ-a protiv rješenja donesenog u prvom stupnju može izjaviti žalba i to u roku od 8 dana od dostave prvostupanjskog rješenja, a kako je ovršenica pobijano rješenje primila 16. studenog 2023., to su navedene dopune žalbe podnesene nakon proteka roka iz članka 11. stavka 3. OZ-a. Stoga, valjalo je dopune žalbe odbaciti kao nepravovremene, kao u točki II. izreke.
U Rijeci 25. ožujka 2024.
Sutkinja
Ingrid Bučković, v.r.