P-128/2022
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Draganu Ramljaku kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz S., G. 26, OIB: …., zastupan po pun. Josipu Giljanoviću odvj. u Splitu, protiv tužene N. B. iz S., P. 3, OIB: …, radi isplate, nakon glavne i
javne rasprave zaključene dana 15. studenoga. 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Josipa Giljanovića odvjetnika u S. tetužene osobno , na ročištu za objavu dana 30. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju Općinskog suda u Splitu od 14. svibnja 2019., te se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev:
" Dužna je tuženica N. B., OIB: …., tužitelju M.
K., OIB: ….. isplatiti u roku od 8 dana iznos od 38.990,00
kn/5.174,86 EUR-a uvećan za zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od 27. lipnja 2017. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena .
II. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 5.230,00 kn/694,14 EUR-a.
Obrazloženje
1.Tužitelj je dana 17.10.2018. podnio tužbu sa prijedlogom za izdavanje platnog naloga u kojem je naveo da je obavljajući samostalnu odvjetničku djelatnost zastupao tuženu u predmetima koji su se vodili pred Općinskim sudom u S. pod posl. br. P-4286/16 i P-4273/16. Da mu tužena ništa nije platila iako je tužitelj višekratno tražio plaćanje i ispostavio račune 29. prosinca 2019. i to račun br. 4-217 i 8-217. Također je navedeno da je tužitelj uputio tuženoj dopis opomenu pred tužbu. Isto tako dopisom od 26. lipnja 2017. tužena je pisanim putem opozvala punomoć za zastupanje tužitelju u svim predmetima u kojim je opunomoćila tužitelja, dok je ista dopisima od 22. veljače 2018. osporila tražbinu iz gore navedenih računa, te je predloženo donošenje platnog naloga.
2.Dana 14. svibnja 2019. sud je donio platni nalog Pl-97/18. Protiv tog platnog naloga tužena je izjavila prigovor gdje je u cijelosti osporila platni nalog iz razloga što je tužitelj nije ni zastupao u predmetu P-4286/16, da je postojao interni dogovor o plaćanju i to po uspjehu na postotak, da je parnica nepravomoćno izgubljena, da punomoćnik tužitelja nije napisao žalbu u tom predmetu. Tužena je u cijelosti osporila oba dva računa i to račune 4/2017 i 8/2017, istakla je prigovor zastare, te je navela da je pred Uredom državne uprave, tužitelj zastupao nju i njene sestre. Te je predloženo da se ukine platni nalog i tužitelja osudi na plaćanje parničnog troška.
3.U dokazne svrhe tijekom dokaznog postupka sud je pregledao i pročitao dopis tužitelja tuženoj od 13. kolovoza 2018. sa potvrdom o primitku preporučene pošiljke, dopis tužitelja tuženoj od 05. ožujka 2018 sa potvrdom o primitku preporučene pošiljke, dopis tužene od 26. lipnja 2017., kojim opoziva punomoć za zastupanje, dopisi tužene od 22. veljače 2018. kojim osporava tražbine tužitelja, račune br. 8/17 i 4/14 od 29. prosinca 2017., spis ovog suda pod posl. br. P-4286/16 i P-4273/16, iskaz tužitelja M. K., iskaz tužene N. B..
4.Tužbeni zahtjev je osnovan.
5.Punomoćnik tužitelja je popisao parnični trošak.
6.Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama nije sporno, da je tužitelj zastupao tuženu u predmetima ovog suda pod brojevima: P- 4286/16 i P-4273/16 kao odvjetnik.
7.Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama je sporno da li stu žiteljica i tuženik ugovorili plaćanje za odvjetničke usluge prema odvjetničkoj tarifi ili prema uspjehu o sporu a sporna je i visina potraživanja, odnosno da li su odvjetničke usluge pravilno obračunate po odvjetničkoj tarifi.
8.Tužitelj M. K. je naveo da je on kao punomoćnik u predmetima koji se vode pred ovim sudom P-4286/16 i P-4273/16 zastupao tuženu i njene dvije sestre koje su mu uredno izdale punomoć za zastupanje. Naveo je da je on nakon što mu je otkazana punomoć 2017. ispostavio dva računa za odvjetničke usluge u ova dva gore navedena predmeta i to za svaki predmet posebno. Naveo je da su računi obračunati sukladno odvjetničkoj tarifi i da nikakav dogovor između njega, tužene i njenih sestara nije bio da će se plaćanje vršiti prema uspjehu u sporu. Nadalje, naveo je da je tuženu i njene sestre zastupao u Upravnom postupku, pred Odjelom za imovinsko pravne poslove, te da su oni tada zaključili ugovor o zastupanju gdje je on sa tuženom i njenim sestrama ugovorio da će mu one dati 10 % ukoliko uspiju u tom upravnom postupku. Naveo je da mu niti tužiteljica niti njena sestre nisu ništa platile na ime ispostavljenih računa odvjetničkih troškova te da su tužena i još jedna njena sestra uložile prigovor, ali njemu ništa nije plaćeno na ime tih računa, pa je ustao tužbom za izdavanje platnog naloga. U gore citiranim parničnim postupcima je sam zastupao tuženu i njene sestre, spor se vodio protiv dva strica, a tužena je bila tuženik i u tom predmetu.
9.Tužena N. B. je navela da joj je u neobaveznom razgovoru
16.02.2007. tužitelj kazao da će je zastupati u jednom Upravnom postupku sa Gradom S.. Nadalje, kazala je da nema novca, a trebao je zastupati nju, njezinu majku i sestre. Da joj je tužitelj kazao da ne treba ništa platiti te da će se on naplatiti od troškova tog Upravnog postupka te da nikakav ugovor o zastupanju u pisanom obliku nije zaključen sa tužiteljem. Do tada da ju je zastupalo 10 odvjetnika i taj Upravni postupak je trajao dugi niz godina. Tada je potpisana i punomoć za zastupanje u pred. IIP-1098/00, a predmet se vodio protiv Ante Šimunđe i Bože Šimunđe, gdje je tužena bila tužiteljica, a predmet se vodio radi valjanosti ugovora o darovanju i dosmrtnom uzdržavanju. Nadalje, navela je su ona, njene sestre i majka prvostupanjski izgubili taj postupak i da je predmet postao pravomoćan. Nadalje, navodi da ona u 10 mj. 2010. godine izdaje punomoć za zastupanje tužitelju u predmetu P-4286/16 a 2012. u predmetu P-4273/16. te da nije bilo govora o načinu plaćanja, odnosno tužitelj je kazao da će se plaćanje vršiti kako je to bilo i do sada. Nakon što tužitelj nije došao na objavu presude u predmetu P-4286/16, zato što se nećkao da izjavi žalbu, da su ona i njena sestra istome otkazali punomoć, u njegovom odvjetničkom uredu. Tražila je od tužitelja da joj da potvrdu, odnosno da joj izda račun za odvjetničke usluge, a da joj je tužitelj kazao da mu je dužna ukupno 22.480,00 kn. Tužena je inzistirala na tome da joj se izda račun, ali da joj je on prijetio policijom i da će joj račun ispostaviti naknadno. Na koncu navela je da je ovaj sporni račun primila dana 18.01.2018. a račun je nosio nadnevak 29.12.2017.
10.Pregledom spisa ovog suda pod brojevima: P-4286/16 i P-4273/16 bilo bi razvidno da je tužitelj zastupao tuženo kao odvjetnik u gore navedenim spisima, da je pristupao na ročišta, da se radi o više parničnih radnji, pristupa na ročište, također je i sastavio obrazložene podneske.
11.Sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu tužitelja M. K. iz kojeg iskaza bi nedvojbeno proizlazio da je on zastupao tuženu u gore navedenim predmetima, da nije bilo nikakvog govora o tome da će se vršiti plaćanje prema uspjehu u sporu, nego isključivo prema odvjetničkoj tarifi.
12.Pregledom punomoći bilo bi razvidno da je tužitelj dobio punomoć od tužene a zastupanje u gore navedenim predmetima, da je po zaključenju raspravljanja i popisao parnični trošak.
13.Također je nesporno iz iskaza tužitelja proizlazi, da mu je tužena, a što nije sporno među strankama otkazala zastupanje u gore navedenim predmetima, ta da je po otkazu zastupanja, tuženoj ispustio i predmetne račune koji su dostavljeni na njenu kućnu adresu.
14.Sud u cijelosti poklanja vjeru računima broj: 8/17 i 4/17 i isti su u skladu sa odvjetničkom tarifom te parničnim radnjama koje je tužitelj obavio kao punomoćnik tužene.
15.Sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu tužitelja iz kojeg bi proizlazilo da je bilo ugovoreno plaćanje prema odvjetničkoj tarifi, a ne prema uspjehu u sporu. Da su stranke dogovorile samo u upravnom postupku, a ne u parničnom da će se plaćanje vršiti prema uspjehu u sporu. Sud ne poklanja vjeru iskazu tužene, da je bilo ugovoreno plaćanje po uspjehu u sporu.
16.Nije od značenja ni činjenica što tužitelj nije izdavao račun za svaku parničnu radnju koju je obavio. Jer je uobičajena praksa da se računi izdaju samo nakon okončanja parničnog postupka ili nakon otkaza punomoći. Nije sporno da je tužena 22. veljače 2018. opozvala punomoć za zastupanje tužitelja te da su nakon toga, ispostavljeni predmetni računi 29. prosinca 2017. godine.
17.U odnosu na visinu potraživanja sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao spise ovog suda pod posl. bojem: P-4286/16 i P-4275/16, te utvrdio da specifikacija računa je u skladu sa parničnim radnjama koje je obavio upravo punomoćnik tuženika u tim predmetima tužitelj M. K.. S obzirom na sve izneseno stranke su zaključile ugovor o zastupanju, sukladno odvjetničkoj tarifi, a nisu sklopile ugovor o zastupanju prema uspjehu u sporu. Takav oblik ugovora mora biti u pisanoj formi. Ukoliko nije u pisanoj formi, primjenjuj se odredbe odvj. tarife.
18.S obzirom da je tužitelj u cijelosti ispostavio račune sukladno odredbama odvjetničke tarife to je i trebalo obvezati tuženu da podmiri sporno dugovanje s osnova odvjetničkih usluga upravo u iznosu od 38.990.00, koji iznos je i određen u izreci ove presude.
19.U ponovljenom postupku sud je ponovno pregledao i pročitao spise ovog suda pod posl. br. P-4286/16 i P-4275/16, te utvrdio a što se tiče priloženih računa da je tužitelj u cijelosti sukladno odvjetničkoj tarifi zaračunao svaku pojedinu parničnu radnju , što proizlazi iz gore navedenih spisa i na te iznose obračunao PDV.
20.Zbog svega iznesenog trebalo je u cijelosti održati platni nalog kako je to i određeno u izreci ove presude.
21.U odnosu na iskaz tužene te navode odgovora na tužbu, sud ne poklanja vjeru iskazu tužene da je bilo ugovoreno plaćanje prema uspjehu u sporu, iz razloga što je takav ugovor zahtijevao pisanu formu a tužena nije dostavila takav pisani ugovor.
22.Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
23.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), a isti troškovi se sastoje od sastava tužbe- 100,00 bodova, zastupanje na ročišta od 10. 02. 2019- 100 bodova, 11.02.2019.-100,00 bodova, odnosno ukupno 300,00 bodova, što uz vrijednost boda sa paušalom od 10 kn daje iznos od 3.000,00 kuna, koji iznos je uvećan za 25 % PDV-a odnosno iznos od 750,00 kuna, sudskih pristoji tužbe 370,00 kuna, sudskih pristojbi platnog naloga 370,00 kuna te sudskih pristojbi presude 740,00 kuna, odnosno ukupno 5.230,00 kuna, koji iznos je i određen u izreci ove presude.
U Splitu, 30. prosinca 2022.
S U D A C
DRAGAN RAMLJAK, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u 3 primjerka.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. tuženoj 3. u
spis