REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 28 Pž-3039/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, protiv tuženika BEPO PROMET d.o.o. iz Zagreba, Sveti Duh 135, OIB 76028724502, kojeg zastupa punomoćnica Jelena Plišo, odvjetnica u Zagrebu, Banski vinogradi 28a, radi isplate iznosa od 22.472,00 kn / 2.982,55 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-906/2019-26 od 22. travnja 2022., 30. prosinca 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-906/2019-26 od 22. travnja 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom označenom u izreci ove presude prvostupanjski sud je naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 22.472,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 21. listopada 2016. do isplate prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kao i da mu naknadi trošak postupka u iznosu od 4.150,00 kn. Tako je prvostupanjski sud presudio jer je nakon provedenog postupka ocijenio da tužitelj koji je sukladno odredbi članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novineˮ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) isplatio iznos štete oštećenoj osobi- svom osiguraniku u iznosu od 22.472,00 kn, osnovano potražuje od tuženika iznos isplaćene štete sukladno odredbi članka 83. stavka 1. Zakona o lovstvu („Narodne novineˮ broj: 140/05, 75/09, 14/14, 21/16 i 41/16) jer je tuženik kao lovoovlaštenik lovišta u kojem divljač živi isključivo odgovoran po načelu objektivne odgovornosti za štetu nastalu osiguranim slučajem (naletom divljači na motorno vozilo osigurano kod tužitelja) dok tuženik u ovom sporu nije dokazao da postoje okolnosti za oslobođenje tuženika od odgovornosti za štetu u smislu članka 1067. Zakona o obveznim odnosima. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio primjenom odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku.
2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka jer je izreka presude u suprotnosti s razlozima presude odnosno razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni te postoji proturječnost između onoga što se u presudi navodi o sadržaju isprava i samih isprava, zatim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlažući žalbene navode žalitelj u žalbi navodi da je sud donio presudu u bitnom se oslanjajući na nalaz prometnog vještaka, a u svom nalazu vještak ne navodi decidirano da osiguranik tužitelja nije mogao pravovremenom reakcijom izbjeći nastanak štetnog događaja, čak ni ne navodi kojom je brzinom osiguranik vozio, ni je li postupao s dužnom pažnjom u vožnji odnosno je li mogao izbjeći prometnu nesreću. Žalitelj smatra da vještak nije odgovorio je li vozač ranije mogao uočiti srndaća obzirom na vremenske uvjete odnosno je li ga mogao izbjeći. Sud u presudi navodi da se događaj dogodio na cesti koja je slabo osvijetljena, a što nije točno jer iz zapisnika proizlazi da je bila noć i bez javne rasvjete. Netočno je i da tuženik nije osporio činjenicu da je divljač izašla iz njegovog lovišta jer je osporio odgovornost i dinamiku štetnog događaja kao i visinu štete. Prema tome, neovisno o činjenici što tuženik nije osporio zapisnik o očevidu, bilo je dovoljno nedosljednosti i nedovoljno razjašnjenih činjenica u samom zapisniku i vještačkom nalazu te je sud trebao saslušati osiguranika što nije učinio, a posljedično tome je i pogrešno utvrdio činjenično stanje. Žalitelj predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovo odlučivanje odnosno preinačiti presudu na način da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
Ispitavši pobijanu presudu temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2., Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu presudu.
4. Iz spisa proizlazi nespornim da se 2. rujna 2016. na dijelu državne ceste broj 1 dogodila prometna nezgoda na način da je na motorno vozilo kojim je upravljao Nikola Markić nekontrolirano istrčala divljač koja je udarila u prednji lijevi dio automobila nakon čega se udaljila u nepoznato smjeru. Nadalje, premda je tuženik u odgovoru na tužbu osporio visinu tužbenog zahtjeva, nesporno je između stranaka da je na vozilu koje je tada bilo osigurano kod tužitelja nastala šteta, kao i da je tužitelj na ime štete svom osiguraniku Nikoli Markiću dana 21. listopada 2016. isplatio iznos od 22.472,00 kn, a što je vidljivo i iz izvatka o transakcijskom računu sa str. 29. spisa – time na tužitelja u smislu odredbe članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima prešlo pravo njegova osiguranika da od osobe odgovorne za štetu potražuje isplaćeni iznos štete. S obzirom na to da je tuženik u odgovoru na tužbu osporavao i osnovu tužbe smatrajući da ne postoji njegova odgovornost za nastalu štetu te da je potrebno ispitati brzinu kojom se kretao Nikola Markić, sud prvog stupnja je po prijedlogu tužitelja (s čime je tuženik bio suglasan) izveo dokaz prometnim vještačenjem po sudskom vještaku Zvonku Ivašiću (str. 79.-88. spisa) na kojeg tužitelj nije imao primjedbi dok se tuženik na nalaz i mišljenje prometnog vještaka nije očitovao do zaključenja glavne rasprave. Na temelju tako provedenog postupka prvostupanjski je sud donio pobijanu presudu.
5. Prema odredbi članka 83. stavka 1. Zakona o lovstvu (važećoj u vrijeme nastanka predmetne prometne nezgode) za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran je lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi. S obzirom na to da tuženik (suprotno svom žalbenom navodu) nije osporio zapisnik Policijske postaje Korenica od 11. listopada 2016., ali ni dopis te policijske postaje od 11. rujna 2017. sa str. 3. spisa upućenog tužitelju iz kojih isprava proizlazi da lovištem iz kojeg je istrčala divlja životinja gospodari tuženik, to je u smislu članka 2. točka 8. Zakona o lovstvu tuženik lovoovlaštenik lovišta iz kojeg je istrčala divljač na cestu te udarila u vozilo osigurano kod tužitelja. Prema tome, tuženik je sukladno odredbama članka 83. stavka 1. Zakona o lovstvu i članaka 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima objektivno odgovoran za štetu koju je počinila divljač, a što je pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.
Naime, premda se nesumnjivo radi i o srazu dvaju opasnih stvari (motornog vozila i divljači), niti zbog toga se odgovornost za naknadu štete ne može određivati po osnovi krivnje i to upravo zato jer je odredbom članka 83. stavka 1. Zakona o lovstvu kao lex specialis određeno da za štetu koju počini divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi. To znači da i u slučaju štete u lovištu nastale na motornom vozilu koju je prouzročila divljač odgovara lovoovlaštenik tog lovišta s time da se on može osloboditi svoje odgovornosti za štetu samo u slijedećim slučajevima: 1) ako sukladno odredbi članka 83. stavka 1. Zakona o lovstvu dokaže da oštećeni nije poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, 2) ako dokaže da šteta nije nastala od divljači odnosno da je nastala od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (članak 1063. i 1067. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima), ili 3) ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti (na primjer, da je oštećeni preplašivši divljač istu usmjerio na svoje motorno vozilo – članak 1067. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima). Jednako tako, tuženik kao lovoovlaštenik se prema odredbama članka 1067. stavka 3. i 4. istog Zakona može djelomično osloboditi od odgovornosti za nastalu štetu ako dokaže da je šteta djelomično nastala krivnjom oštećenika ili treće osobe (u slučaju djelomične odgovornosti treće osobe on je solidarno odgovoran s tom osobom te je dužan snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje).
6. Tuženik je tijekom cijelog postupka (i to samo u odgovoru na tužbu) kao razlog za oslobođenje svoje odgovornosti za štetu naveo neprilagođenu brzinu uvjetima i ograničenjima na cesti odnosno nepoštivanje znaka opasnosti. Međutim, iz mišljenja (zaključka) sudskog vještaka Zvonka Ivašića sa str. 85. spisa proizlazi da je nalet na srndaća koćenjem vozila osiguranika tužitelja bio neizbježiv pri svim brzinama kretanja vozila osiguranika tužitelja jer se srndać kretao preko kolnika u vremenu od oko 0,7 sekundi, a koje vrijeme je kraće od ukupnog vremena potrebnog za reagiranje prosječnog vozača i za aktivaciju kočnica (0,8 sekundi). S obzirom na to da tuženik nije osporio taj nalaz i mišljenje prometnog vještaka, to je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da brzina kretanja motornog vozila osiguranog kod tužitelja u konkretnom slučaju nije utjecala na nastanak prometne nezgode slijedom čega sud pravilno nije ni utvrđivao tu brzinu. Osim toga, budući da je tuženik kao razlog oslobođenja svoje odgovornosti za štetu naveo i nepoštivanje znaka opasnosti, a iz zapisnika o očevidu Policijske postaje Korenica od 11. listopada 2016. ne proizlazi da su se na dijelu državne ceste na kojoj se dogodila prometne nezgoda nalazili prometni znakovi koji bi ukazivali na opasnost, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da ne postoji (niti djelomično) odgovornost vozača vozila osiguranog kod tužitelja Nikole Markića za nastalu štetu na vozilu.
Slijedom navedenog, tuženikovu žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, a sukladno odredbi članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.
Zagreb, 30. prosinca 2022.
Sudac
doc. dr. sc. Jelena Čuveljak
