Republika

Hrvatska

Općinski

sud

u

Pazinu

Stalna

služba

u

Bujama

Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica

di

Croazia

Tribunale

Comunale

di

Pisino

Sezione

distaccata

di

Buje-Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: 16. P-629/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužitelja: R. B. iz B., K. 25, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik N. B., odvjetnik iz U., protiv tuženika: 1. P. Z., pok. M., nepoznatog boravišta, 2. R. A. rođ. Z., nepoznatog boravišta, oboje zastupani po privremenom zastupniku O. M., odvjetnici iz B., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 30. studenog 2022. godine, u prisutnosti tužitelja R. B., punomoćnika tužitelja N. B., te privremene zastupnice tuženih O. M., temeljem čl.335. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 – dalje. ZPP), dana 30. prosinca 2022., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnina :

- k.č. br. …, k.č. br…., k.č. br…., te k.č. br. …, sve k.o. K., u 2/4 dijela, što su tuženici dužni priznati, te potom dopustiti i trpjeti da temeljem ove presude, odnosno po njenoj pravomoćnosti, tužitelj ishodi zemljišnoknjižni prijenos i upis prava vlasništva predmetnih nekretnina za svoju korist, sve u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj podnesenom tužbom traži da ga se utvrdi vlasnikom nekretnina k.č.br…., k.č.br…., k.č. br. …, te k.č. br. …, sve k.o. K., u 2/4 dijela. Tužbu obrazlaže na način da je kao sljednik svojega djeda pok. B. E., dobio u posjed više nekretnina na području k.o. K., između ostalog i 1/2 dijela k.č.br….; … , … ; te … , sve k.o. K., koje se u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasništvo Z. P. i A. R., rođ. Z..

Tužitelj navodi kako je pravi vlasnik navedenih suvlasničkih dijelova rečenih nekretnina bio pok. djed tužitelja B. E. ,radi toga što je Z. P. i A. R. rođ. Z., prije više desetaka godina isplatio dogovorenu svotu novaca, nakon čega su mu Z. P. i A. R., prepustili te nekretnine, a budući su sudionici tog posla bili slabo pismeni, a tuženici su naknadno otišli s područja K., to s istima nikad nije zaključen formalni ugovor temeljem kojega bi se izvršio prijenos prava vlasništva na navedenim nekretninama, pa je zemljišnoknjižno stanje ostalo sa upisanim tuženicima kao nositeljima prava (su)vlasništva.

Tužitelj dalje navodi da nakon što su tuženici prepustili posjed predmetnih nekretnina pok. B. E., isti je bio u stalnom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina, a nakon njegove smrti to je nastavio njegov unuk B. R., ovdje tužitelj, koji ih je nastavio držati u posjedu I iskorištavati i obrađivati, te ga nitko nikada nije ometao ili mu prigovarao pravu na posjed odnosno vlasništvo. Tužitelj slijedom navedenoga ima samostalan, istinit, i pošten posjed navedenih nekretnina najmanje 40 godina, pa stoga u ovom postupku ima pravo temeljem čl.159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ,zahtijevati utvrđenje svojega prava vlasništva, radi čega predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

2. Tuženici su po privremenoj zastupnici podnijeli odgovor na tužbu u kojemu navode kako priznaju sve odlučne činjenice u ovom predmetu, jer iste prvenstveno proizlaze iz priložene materijalne dokumentacije, pa stoga smatraju da je udovoljeno pretpostavkama za donošenje presude na temelju priznanja, odnosno ukoliko je sud stava da istim pretpostavkama nije udovoljeno, tada se predlaže provođenje postupka.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao izvod iz ortofoto plana (list 3), zemljišnoknjižne izvatke od 16.08.2021. (list 4-6), Presudu i Presudu na temelju priznanja Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Bujama poslovni br.:

P-179/2017-28 od 11.9.2017. (list 7-10), saslušao svjedoka R. B., te saslušao tužitelja B. R. kao stranku.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

5. Predmet spora je stjecanje prava vlasništva od strane tužitelja temeljem dosjelosti na nekretninama k.č. br. … , k.č. br. … , k.č. br. …, te k.č. br. … , sve k.o. K. i to suvalsničih dijelova tuženih od 2/4 dijela.

6. U postupku je sporno da li su u odnosu na tužitelja ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama i to putem instituta dosjelosti.

7. Vezano uz ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sud smatra kako su u ovoj pravnoj stvari iste pretpostavke ispunjene. Dosjelost je institut stjecanja stvarnih prava neprekinutim izvršavanjem njihovog sadržaja kroz zakonom određeno vrijeme.

Prema zaključku sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-56/19 od 14. veljače 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

8. Čitanjem i pregledom izvoda iz ortofoto plana (list 3) sud je utvrdio položaj spornih katastarskih čestica k.č. br. … , k.č. br. … , k.č. br. … , te k.č. br. … , sve k.o. K., te je iste identificirao.

9. Čitanjem zemljišnoknjižnih izvadaka od 16.08.2021. (list 4-6) sud je utvrdio da na spornih katastarskih čestica k.č. br. …, k.č. br. …, k.č. br. …, te k.č. br. … , sve k.o. K., tuženici dolaze upisani kao suvlasnici svaki s ¼ suvlasničkog dijela.

10.Čitanjem Presude i Presude na temelju priznanja Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Bujama poslovni br.: P-179/2017-28 od 11.9.2017. (list 7-10) sud je utvrdio da je tužitelj u istom predmetu već vodio postupak radi utvrđenja prava vlasništva tužitelja nad drugim susjednim katastarskim česticama.

11.Nadalje, iz iskaza svjedoka R. B., za kojeg je utvrđeno da je rođen … , u svojem iskazu navodi kako mu je poznat lokalitet pod nazivom "Lokva" na području K., te se tamo nalaze parcele koje danas koristi tužitelj, te dalje navodi da od djetinjstva, od starosti 5-6 godina, pamti kako su parcele na tom lokalitetu koristili tužiteljev otac pa i tužiteljev djed, koji su ih koristili za poljoprivredu proizvodnju, na istima se sadio krumpir, češnjak i sl., a danas te parcele koristi tužitelj, a svjedoku je to poznato jer dana tamo četo viđa tužitelja, nadalje poznato mu je da su parcele na lokalitetu "lokva" udaljene su od tužiteljeve kuće oko 200-300 metara, te da su svi u naselju smatrali kako je tužitelj odnosno njegova familija vlasnik navedenih parcela, te da nitko i nikada nije branio niti se protivio da oni te parcele koriste, da nema nikakvih saznanja o tome da bi tužitelj odnosno njegovi prednici za korištenje navedenih parcela ikome plaćali zakup, ali mu nije poznato na koji način su tužiteljevi prethodnici započeli sa korištenjem predmetnih parcela.

12. I sam tužitelj, za kojeg je utvrđeno da je rođen … . godine, u svojem iskazu navodi kako su nekretnine koje su predmetom ovog postupka greškom izostavljane prilikom vođenjem postupka koji se vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem P-179/2017, što je tek naknadno uočio pa je stoga i pokrenuo ovaj postupak, dalje navodi kako su sve nekretnine koje su predmetom ovog postupka nalaze u naselju G. na području K., a radi se o nekretninama koje se nalaze blizu tužiteljeve kuće i koje su međaši sa njegovim postojećim nekretninama, te su sve negdje u krugu od 200 metara, da navedene nekretnine koristi za poljoprivrednu proizvodnju, služe mu kao oranice za sadnju krumpira, a na nekima se nalaze i masline, da predmetne nekretnine koristi od svojeg rođenja, prije njega iste je koristio njegov otac, a prije oca i njegov djed, da mu je po pričanju djeda poznato da je isti predmetne nekretnine isplatio tuženicima kada su oni napuštali zemlju, da za korištenje predmetnih nekretnina niti on danas, a niti njegovi prednici, nikada nisu plaćali nikakav zakup, također niti njemu danas, a niti njegovim prednicima, nitko nije branio korištenje predmetnih nekretnina, te se tužitelj danas kao i njegovi prednici drži vlasnikom predmetnih nekretnina, te kako lokalni stanovnici navedene nekretnine poznaju pod nazivom "Lokva".

13. Iz iskaza saslušanog svjedoka R. B. sud je utvrdio kako predmetne nekretnine danas koristi tužitelj, a što je isti i sam potvrdio prilikom iskazivanja.

14.Stoga temeljem izvedenih dokaza sud nedvojbeno zaključuje kako posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika, na predmetnim nekretninama traje najkraće od 1962. godine, tako da sud uzima kako je to početak roka kad je dosjedanje počelo teći.

15. Sud smatra utvrđenim da su tužitelj i njegovi pravni prednici, kroz cijelo vrijeme i to najkraće od 1962. godine, pa do danas bili pošteni i samostalni posjednici predmetne nekretnine, budući da je svjedok R. B. u svojim iskazu potvrdio kako tužiteljevim prednicima nitko nije branio da koriste predmetnu nekretninu, niti su ikome išta plaćali za korištenje predmetne nekretnine, odnosno da su se prednici tužitelja, a danas tužitelj, smatrali i držali vlasnicima predmetnih nekretnina.

16.Osim toga poštenje i samostalnost posjeda se pretpostavljaju, a u postupku nije dokazano suprotno u smislu osporavanja poštenja i samostalnosti posjeda predmetne nekretnine.

17.Iskaze saslušanog svjedoka R. B. sud prihvaća kao sadržajno vjerodostojan i poklanja mu povjerenje obzirom da je saslušani svjedok na uvjerljiv i detaljan način iskazivao o okolnostima koje su mu neposredno poznate još od najranije dobi kada je imao 5-6 godina, te u njegovom iskazu nema proturječnosti, niti nelogičnosti, te se njegov iskaz međusobno nadopunjuje s iskazom tužitelja u pogledu odlučnih činjenica kao što je vrijeme posjedovanja i osoba posjednika.

18.Sud prihvaća kao sadržajno vjerodostojan i iskaz tužitelja budući da je njegov iskaz potvrđen kroz provedeni dokazni postupak, te sud nije pronašao nelogičnosti, niti proturječnosti u odnosu na druge izvedene dokaze, te je isti okolnosno i uvjerljivo iskazivao o činjenicama koje su mu neposredno poznate još od dana djetinjstva.

19.Nakon provedenog dokaznog postupka sud smatra nedvojbeno utvrđenim:

- da su u zemljišnim knjigama upisani tuženici P. Z., pok. M., i R. A. rođ. Z., oboje nepoznatog boravišta, kao suvlasnici nekretnina k.č. br. …, k.č. br. …, k.č. br. …, te k.č. br…., sve k.o. K., svaki u ¼ dijela;

- da su predmetne nekretnine k.č. br. …, k.č. br. …, k.č. br. …, te k.č. br. …, sve k.o. K., od strane lokalnih stanovnika poznate pod nazivom "Lokva";

- da su predmetne nekretnine k.č. br. …, k.č. br. …, k.č. br. …, te k.č. br. … , sve k.o. K., koristili roditelji od tužitelja, odnosno prije njih tužiteljev djed, kao pošteni i samostalni posjednici najkraće od 1962. godine, a danas iste nekretnine koristi tužitelj kao pošteni i samostalni posjednik;

- da se predmetne nekretnine k.č. br. … , k.č. br. … , k.č. br. … , te k.č. br. … , sve k.o. K., koristile za poljoprivrednu proizvodnju na kojima su prednici tužitelja sadili krumpir, češnjak i sl., te se iste i danas od strane tužitelja koriste kao oranice za sadnju krumpira, a na nekima se nalaze i masline;

- da su prednici od tužitelja, te danas tužitelj nekretnine k.č. br….., k.č. br…. k.č. br…., te k.č. br. … , sve k.o. K.,držali kao njihovo vlasništvo koje im nitko nije osporavao, te da nisu nikome plaćali za njihovo korištenje;

- da su predmetne nekretnine k.č. br. …, k.č. br. …, k.č. br. …, te k.č. br. … , sve k.o. K., u neprekinutom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika najkraće od 1962. godine do danas;

- da je rok za dosjelost stjecanja prava vlasništva započeo teći od 1962. godine.

20.Člankom 388.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje: ZV) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

21.Kako je u ovoj pravnoj stvari nedvojbeno utvrđeno da je dosjedanje počelo teći 1962. godine, sud je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ocijenio sukladno pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika ( dalje: OGZ ), koji je u to vrijeme bio na snazi, te koji se primjenjivao temeljem čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ 86/1946, 105/1946, 96/1947) i temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. (Narodne novine 73/91.).

22.Prema pravnom pravilu 1468. OGZ-a propisano je da je za dosjelost na nekretninama potrebno vrijeme od 30 godina, dok se prema pravnom pravilu 1477. OGZ-a traži barem pošten posjed stjecatelja, a poštenje se pretpostavlja, a prema pravnom pravilu 1493. OGZ-a nasljednik ima pravo uračunati sebi vrijeme dosjelosti svojeg prednika uz uvjet da je ovaj bio pošten posjednik, a koja pravila su dopunjena i izmijenjena načelnim mišljenjem sjednice Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 04. travnja 1960. prema kojem je najdulji rok dosijedanja (održaja) 20 godina.

23.Sud stoga utvrđuje da su prednici tužitelja, tj. njegov otac i djed, bili u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina nekretnine k.č. br. … , k.č. br. … , k.č. br. … , te k.č. br. … , sve k.o. K., poznate i pod nazivom "Lokve", preko 20 godina, računajući od 1962. godine, za vrijeme važenja OGZ-a, međutim vrijeme potrebno za dosjelost od 20 godina isteklo 1982. godine, za vrijeme dok je na snazi bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, Narodne novine br. 53/1991, 91/1996 – dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 01.09.1980. godine.

24.ZOVO u čl.28. st.4. propisuje za izvanrednu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama savjestan posjed, te protek vremena od 20 godina neprekidnog posjedovanja.

25. Pravo vlasništva nekretnina k.č. br. …, k.č. br. …, k.č. br. …, te k.č. br. … , sve k.o. K., poznatih i pod nazivom "Lokve", stečeno je dosjelošću temeljem 388.st.2. ZV-a u svezi s pravnim pravilima OGZ-a 1468., 1477. i 1493., koja pravila su dopunjena i izmijenjena načelnim mišljenjem sjednice Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 04. travnja 1960., te čl.28. st.4. ZOVO-a, pa je sud prihvatio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretninama označenim kao k.č. br. k.č. br. …, k.č. br. …, k.č. br.

…,

te

k.č.

br.

… , sve k.o. K.,

poznatih i pod nazivom "Lokve", u

2/4 dijela, uslijed čega je odlučeno kao po toč.I. izreke.

26.Sukladno čl.129.st.1. ZV-a propisano je da u slučaju kada zakon određuje da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavki, a u konkretnom slučaju pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini k.č.br.5166/2 k.o. Grožnjan ispunjene su još 1982. godine.

27.Nadalje, čl.130.st.1. ZV-a daje se pravo onome koji je stekao pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona (dosjelošću), da to svoje pravo upiše u zemljišnoj knjizi, te je stoga sud prihvatio kao osnovan i dio tužbeno zahtjeva da tužitelj, nakon pravomoćnosti ove presude, izvrši uknjižbu prava vlasništva na nekretninama označenim kao k.č. br. k.č. br. …, k.č. br. …, k.č. br. …, te k.č. br. … , sve k.o. K.,

poznatih i pod nazivom "Lokve", u 2/4 dijela, na svoje ime i korist, uslijed čega je odlučeno kao po toč.I. izreke.

28.Obzirom da tužitelj ne potražuje parnični trošak u ovoj pravnoj stvari isti mu nije niti dosuđen, dok je o troškovima privremenog zastupnika sud odlučio posebnim rješenjem.

29.Sukladno Zakonu o porezu na promet nekretnina (Narodne novine 115/2016 i 106/2018) člankom 16. stavkom 3. propisano je da ako se odlukom suda utvrđuje pravo vlasništva na nekretnini dosjelošću, porezna obveza nastaje u trenutku pravomoćnosti te odluke, dok je u čl.18.st.2. istog zakona propisano da su sudovi obvezni ispostavi Porezne uprave na području na kojem se nalazi nekretnina dostavljati svoje odluke kojima se stječe ili mijenja vlasništvo nekretnina u zemljišnim knjigama u roku od 15 dana nakon isteka mjeseca u kojem je odluka postala pravomoćna, radi čega se ova odluka po pravomoćnosti ima dostaviti nadležnoj ispostavi Porezne uprave.

U Bujama, 30. prosinca 2022.

Sudac:

Sven Babić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju, putem punomoćnika,

2. Tuženicima, putem privremenog zastupnika.

Dostaviti po pravomoćnosti

1. Porezna uprava-Područni ured Pazin.