Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, Poreč

Posl.br. 31 P-224/2022-

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti, u pravnoj stvari tužitelja Z. P., iz P.,

R. 45, OIB:, zastupanog po punomoćniku D. Č.,

odvjetniku iz P., protiv tuženika Z. T. OIB: zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva P. & P., odvjetnicima iz Z., radi isplate, nakon

zaključene glavne rasprave 28. studenog 2022. godine, u prisutnosti punomoćnika stranaka, izvan ročišta, dana 29. prosinca 2022. godine

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 101.526,66 kn uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće za razdoblje od 31. studenog 2016. godine pa do isplate, od pri čemu se zakonske zatezne kamate obračunavaju po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena (čl. 29. st. 2. ZOO).

II Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 75.000,00 kn/9.954,21 eur[1] uvećano za zateznu kamatu od dana donošenja Presude 29. prosinca 2022. godine do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 22. svibnja 2019. godine podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 419.499,07 kn. U tužbi navodi da je između tužitelja kao korisnika kredita, s jedne strane i tuženika kao banke s druge strane dana 16. srpnja 2007. godine sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu broj 3210251023, solemniziran dana 18. srpnja 2007. godine kod javnog bilježnika u Poreču pod posl.br. OV-9593/07-1. Predmetnim Ugovorom da je tuženik odobrio i isplatio 31. srpnja 2007. godine tužitelju namjenski kredit za kupnju kuće u iznosu od 2.283.361,00 kn (protuvrijednost iznosa od 493.500,00 CHF) uz kamatu od 4,4% godišnje na rok otplate 228 mjeseci. Dana 02. kolovoza 2010. godine stranke da su sklopile Dodatak predmetnom Ugovoru broj 3220370551, solemniziran 17. rujna 2010. godine kod javnog bilježnika u Poreču broj OV-9593/07-2 kojim su izmijenile valutu kredita, te se je tužitelj obvezao iznos kredita platiti u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti izraženoj u eur i obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Tim Dodatkom Ugovora da nisu sasvim uklonjene posljedice nepoštenih ugovornih odredbi iz osnovnog Ugovora o namjenskom kreditu. Dalje tvrdi da je tražbinu prema odredbama Dodatka Ugovoru o kreditu u cijelosti podmirio 2016. godine. Tužitelj se u ovoj pravnoj stvari poziva, u skladu sa čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP), na pravna utvrđenja iz pravomoćnih presuda Visokog trgovačkog suda RH donijetih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (posl.br. Pž-7129/13-4 od 04. srpnja 2013. i Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018.). Tužitelj traži restituciju svih iznosa koje je tuženik od njega neosnovano stekao prema ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati, te se poziva na Presudu suda EU u primjeni odredbe toč. 6. toč. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine i dr., kao i odluku Vrhovnog suda RH broj Rev x-474/10-2 od 21. svibnja 2013. godine. Dalje navodi da je povodom predmetnog kreditnog odnosa u lipnju 2017. godine podnio tužbu protiv tuženika u kojoj zahtijeva isplatu iznosa 70.324,17 eura u protuvrijednosti u kunama, uvećano za zakonske zatezne kamate od dana konačne otplate kredita 30. studenog 2016. godine do isplate, a koji postupak da se vodi pod posl.br. P-219/2019.

Dakle, tužitelj tužbom od 22. svibnja 2019. godine potražuje isplatu iznosa od 419.499,07 kn, a u navodima tužbe u točki II se poziva na utvrđenja iz pravomoćnih presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž-7129/13-4 od 04. srpnja 2013. godine i Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. godine (a koja utvrđenja se odnose na ništetne ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da se prije i u vrijeme zaključenja ugovora o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo), te se podrazumijeva (a u navodima tužbe to izričito i iznosi "Tužitelj traži restituciju svih iznosa koja je tuženik od njega neosnovano stekao prema ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati…") da tužitelj tužbom potražuje isplatu i s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i s osnove ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da osporava tužbu i tužbeni zahtjev po osnovi i visini, istakao je prigovor zastare. Zatim istakao je i prigovor dvostruke litispendencije. Dalje navodi da je tužba u cijelosti nerazumljiva i neodređena, te da nije pogodna za raspravljanje. Nejasno je da li se tužitelj poziva na isplatu po osnovi ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli ili promjenjivoj kamatnoj stopi, budući da se tužitelj poziva na ništetne odredbe i o valutnoj klauzuli (CHF) i promjenjivoj kamatnoj stopi ili pak na eur valutu i kamatu iz Dodatka ugovoru. Između stranaka da je 02. kolovoza 2010. godine sklopljen Dodatak ugovoru o namjenskom kreditu kojim je sporazumno promijenjena valuta kredita u kojem je izražen iznos kredita, te da su se tužitelj i tuženik sklapanjem Dodatka suglasili da će tuženik odobriti tužitelju eur kredit, a tužitelj se obvezao iznos kredita platiti u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti za valutu eur. Tužitelj da je otplaćivao kredit u kunskoj protuvrijednosti za valutu eur i zato da je neosnovano pozivanje tužitelja na sudsku praksu vezanu za navodno ništetne ugovorne odredbe u vezi s CHF valutnom klauzulom i promjenjivom kamatom. A to sve jer su stranke sporazumno Dodatkom ugovora o namjenskom kreditu izmijenile valutu otplate kredita u anuitetima iz CHF u eur, a i kamatna stopa da je na dan sklapanja Dodatka iznosila 7,05%, a promjenjiva je u skladu sa tržišnim uvjetima (čl. 5 Dodatka). Između prvotnog Ugovora i Dodatka da nema nikakvog identiteta između odredaba sadržanih u pogledu ugovorene valute anuitetne otplate kredita. Dalje ističe da od 01. siječnja 2013. godine kamata se sastoji od fiksnog dijela i objektivnog parametra, sukladno čl. 5. i 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju/2012.Tuženik predlaže odbaciti tužbu zbog litispendencije (jer da je u tijeku postupak pod posl.br. P-219/2019.

3. Tužitelj je podneskom od 13. studenog 2020. godine preinačio tužbeni zahtjev na način da je osim isplate i troškova postupka tražio i utvrđenje da je u cijelosti ništetan Ugovor o namjenskom kreditu broj 312025103, sklopljen između tužitelja i tuženika 16. srpnja 2007. godine, a solemniziran 18. srpnja 2007. godine kod javnog bilježnika u Poreču posl.br. OV-9593/07-1 u cijelosti.

4. Tuženik se protivio preinaci tužbe i tužbenog zahtjeva, te je ustrajao kod prigovora litispendencije.

5. Tužitelj je podneskom od 15. studenog 2021. godine ponovno preinačio tužbeni zahtjev na način da isti u cijelosti glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 101.526,66 kn uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće za razdoblje od 31. studenog 2016. godine pa do isplate, od pri čemu se zakonske zatezne kamate obračunavaju po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena (čl. 29. st. 2. ZOO).

II Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

6. Tuženik se podneskom od 26. studenog 2021. godine očitovao na podnesak tužitelja od 15. studenog 2021. godine navodeći da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu, te da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 317.972,41 kn (jer je u tužbi zatražio isplatu iznosa od 419.499,07 kn) budući da podneskom od 15. studenog 2021. godine traži isplatu iznosa od 101.526,66 kn. Tuženik je ustrajao na prigovoru dvostruke litispendencije, jer da se između stranaka vode dvije parnice iz iste osnove (P- 70/2021-ranije oznake P-219/2019 i ova parnica).

7. Rješenjem ovog suda posl.br. 31 P-1448/2019-21 od 03. prosinca 2021. godine tužba tužitelja je odbačena, zbog litispendencije, te je riješeno da je tužitelj dužan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 34.375,00 kn.

8. Povodom žalbe tužitelja, Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici prihvaćena je žalba tužitelja, te je ukinuto Rješenje ovog suda posl.br. P- 1448/2019-21 od 03. prosinca 2021. godine i predmet je vraćen na ponovni postupak. U obrazloženju Rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br. 6 Gž-61/2022-2 od 04. ožujka 2022. godine ukazano je da je u ponovnom postupku potrebno raspraviti koji dio tužbenog zahtjeva tužitelja se odnosi na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koji na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli, a potom da će se donijeti odluka o prigovoru litispendencije. U obrazloženju se dalje navodi da se zahtjevi tužitelja u obje parnice temelje većim dijelom na istoj činjeničnoj osnovi, da su zahtjevi u obje parnice dijelom identični, da u ovoj parnici tužitelj zahtjeva isplatu i s osnove nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a koji zahtjev u predmetu posl.br. P-70/2021 tužitelj nije postavio. Dakle, da ne postoji u svemu i objektivni identitet spora. Glede isplate s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi da već teče parnica u predmetu posl.br. P-70/2021 te da po toj osnovi ima uvjeta za odbacivanje tužbe.

9. U nastavku postupka sud je pozvao tužitelja da pisanim podneskom dostavi prijedlog zadatka za vještaka financijske struke s napomenom da uzme u obzir navode iznijete u Rješenju Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br. 6 Gž- 61/2022-2 od 04. ožujka 2022. godine iznijete u točkama 9, 10 i 12 Obrazloženja (dakle da se razgraniči iznos potraživanja tužitelja po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi od odredbi o valutnoj klauzuli).

10. Tužitelj je na ročištu 01. lipnja 2022. godine ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva iz podneska od 15. studenog 2021. godine ističući da je tužbeni zahtjev utemeljen na izračunu preplata koje su po tužitelju izvršene u razdoblju otplate kredita, a koje su veće od obveza koje bi postojale kod kredita bez ništetnih odredaba o CHF valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamati, gdje bi svi anuiteti bili jednaki za razliku od tog jednostavnog izračuna razlučiti koji je dio tih preplata izvršen s osnova valutne klauzule, a koji s osnove promjenjive kamate, a koji podatak da se može ustanoviti tek vještačenjem.

I iz navedenog proizlazi da tužitelj tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari temelji i po osnovi ništetne kamatne stope i po osnovi ništetne valutne klauzule.

11. Rješenjem posl.br. 31 P-224/2022-32 od 01. lipnja 2022. godine utvrđeno je da je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim u cijelosti Ugovora o namjenskom kreditu broj 312025103 sklopljen između stranaka 16. srpnja 2007. godine i solemniziran 18. srpnja 2007. godine, povučen, kao i da je povučen tužbeni zahtjev tužitelja iz tužbe od 22. svibnja 2019. godine. A odluka o trošku postupka povodom zahtjeva tuženika u odnosu na povlačenje tužbenog zahtjeva da će se donijeti u konačnoj odluci. Rješenje je postalo pravomoćno.

12. Nakon donošenja pravomoćnog Rješenja posl.br. 31 P-224/2022-32 od 01. lipnja 2022. godine, predmet raspravljanja odnosno tužbeni zahtjev tužitelja glasi:

II Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak, sve u roku od 15 dana.".

13. Nakon provođenja financijskog vještačenja u ovom postupku tužitelj je podneskom od 28. listopada 2022. godine, uz obrazloženje "Imajući u vidu da je u ovosudnoj parnici posl.br. P-70/2021 zatražio tužitelj slijedom preplata iz istog Ugovora o kreditu s CHF valutnom klauzulom (a pozivom na odredbe ZID ZPK/15 o konverziji kredita) isplatu u iznosu protuvrijednosti 70.324,17 eur- iskazno prema službenom tečaju konverzije 7.53450 kn/1 eur, 529.857,46 kn - sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 1. prosinca 2016. god., te imajući u vidu uvođenje eura kao službenog sredstva plaćanja u RH 1. siječnja 2023. god., usklađuje (smanjuje) tužitelj tužbeni zahtjev, uz uvažavanje podatka o saldu dugovanja tuženika na dan 30. studenog 2016. god.,…", uskladio točku I tužbenog zahtjeva na način da tim podneskom predlaže donošenje presude u toč. I. tužbenog zahtjeva kako glasi:

„Nalaže se tuženiku Z. B. d.d., Z., T. bana J.

J. 10, da tužitelju Z. P. iz P.,

R. 45, OIB plati iznos od 464.415,01 kn sa zateznim

kamatama tekućima od 1. prosinca 2016. god. pa do isplate, i to za razdoblje do od 01. studenog 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.“

14. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva tužitelja od 28. listopada 2022. godine. I nadalje ustraje kod svih navoda danih tijekom postupka i prigovora. S obzirom na već donijeto pravomoćno Rješenje od 01. lipnja 2022. godine tuženik ističe da je predmet tužbenog zahtjeva isplata iznosa od 101.526,66 kn i parnični trošak. Iz podneska tužitelja od 28. listopada 2022. godine da je vidljivo da je činjenična osnova u ovom predmetu ista kao i u predmetu posl.br. P-70/2021. Tužitelj da potražuje razliku između iznosa od 83.849,52 eura koliko je izvještačeno u predmetu P-70/2021 i iznosa od 70.324,17 eur koliki je tužbeni zahtjev u predmetu P-70/2021. Zato da tužitelj od tuženika potražuje isplatu te razlike u iznosu od 101.526,66 kn koji iznos prema tužitelju predstavlja kunsku protuvrijednost iznosa 13.525,35 eura odnosno tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 101.526,66 kn. A podneskom od 28. listopada 2022. godine tužitelj da potražuje 464.415,01 kn, a to da je iznos kojeg je tužitelj od iznosa 572.703,63 kn koji je vještak izračunao u ovom postupku oduzeo iznos od 529.857,46 kn koliko je tužitelj tužio u postupku posl.br. P-70/2021 i dobio iznos od 42.846,17 kn, kojem iznosu je pribrojio zakonske zatezne kamate od 421.568,84 kn, te je na kraju dobio ukupno 464.415,01 kn koliko tužitelj podneskom od 28. listopada 2022. godine potražuje u ovom postupku. Tuženik dalje navodi da iznos od 529.857,46 kn koji je tužitelj utužio u predmetu P-70/2021 predstavlja razliku kada se na izvršenu konverziju glavnice kredita primjeni obračun obveza korisnika kredita primjenom kamate koju je tuženik na dan sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu od 16. srpnja 2007. primjenjivao na standardne stambene kredite s valutnom EUR, uvažavajući smanjenje kamatne stope (ne i povećanje) u razdoblju do potpune otplate kredita. Iznos od 572.703,63 kn koji je vještak izračunao u ovom postupku predstavlja razliku pod pretpostavkom da je tijekom utuženog razdoblja otplata kredita bila primjenjiva kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu te primjenom tečaja CHF jedna tečaju na dan isplate kredita (dakle jedinstveni efekt promjene anuiteta temeljem oba parametra). Zato ta dva iznosa se uopće ne mogu prebijati niti oduzimati jer se temelje na drugačijoj činjeničnoj osnovi i izračuni su rađeni prema drugačijim parametrima. Također iznos od 572.703,63 kn je izračunat primjenom parametara koji su irelevantni za odluku u ovoj pravnoj stvari. Naime, osnova tužbe u ovom postupku je navodni propust tuženika da tužiteljev kredit konvertira u EUR kredit i da tužitelju naplaćuje EUR kamate (6,30%) od trenutka sklapanja ugovora. Tuženik tvrdi da se ne radi o (tipičnoj) parnici, gdje tužitelj potražuje razliku između početno ugovorene kamatne stope i početnog tečaja te stvarno primijenjene kamatne stope i tečaja. Imajući u vidu da je tužitelj u parnici posl. broj: P-70/2021 zatražio slijedom preplata iz istog ugovora o kreditu s CHF valutnom klauzulom (a pozivom na odredbe ZID ZPK/15 o konverziji kredita) isplatu u iznosu protuvrijednosti 70.324,17 EUR – iskazano prema službenom tečaju konverzije 7.53450 kn/1EUR, 529.857,46 kn, stoga izračun od 572.703,63 kn nema veze s predmetom kako je pravomoćno utvrđen rješenjem suda od 1. lipnja 2022. godine (tužbenim zahtjevom za isplatu 101.526,66 kn). Također tužitelj je „osamostalio kamate“ kao tužbeni zahtjev što je nedopušteno. Naime, tužitelj traži od suda da naloži banci platiti iznos zakonskih zateznih kamata, dospjelih i obračunatih u razdoblju do 2016. godine. Međutim, tuženik ističe da se kamate mogu osamostaliti i obračunati kao glavna tražbina tek po prestanku glavne tražbine (VSRH Rev 1032/2003-2;VSRH Gzz 9/2004-2 od 28. siječnja 2004. godine). Tužba tužitelja da ukazuje (prema mišljenju tužitelja) da glavna tražbina tužitelja nije prestala. Zato da je tužbeni zahtjev radi isplate zakonskih zateznih kamata u okolnostima postojanja glavne tražbine, očigledno neosnovan. Međutim, tužitelj u podnesku od 28. listopada 2022. godine potražuje isplatu iznosa od 464.415,01 čime vrši preinaku tužbe povećanjem zahtjeva i dodavanjem novog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na cjelokupni iznos od 572.703,63 kn. Tuženik je istakao prigovor zastare ukoliko bi sud dopustio preinaku tužbe iz podneska od 28. listopada 2022. godine.

15. Sud nije dopustio preinaku tužbe kako je to tužitelj preinačio podneskom od 28. listopada 2022. godine iz razloga jer preinačenim tužbenim zahtjevom tužitelj nije postavio tužbeni zahtjev iz kojeg bi bilo moguće utvrditi koji dio tužbenog zahtjeva bi se odnosio na isplatu s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koji dio na isplatu s osnove ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, na što je ukazao Županijski sud u Velikoj Gorici u točki 12. obrazloženja Rješenje posl.br. 6 Gž-61/2022-2 od 04. ožujka 2022. godine, ali i iz razloga jer iz očitovanja tužitelja što je zapravo tužbeni zahtjev iz podneska od 28. listopada 2022. godine nesporno proizlazi da tužitelj traži isplatu razlike koju nije tražio u postupku u predmetu posl.br. P-70/2021, a nije razgraničio što traži po kojoj osnovi. Tužitelj tvrdi da je podneskom od 28. listopada 2022. godine smanjio tužbeni zahtjev kada potražuje isplatu iznosa od 464.415,01 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01. prosinca 2016. godine pa do isplate, što je nelogično uzimajući u obzir da prije tog podneska od 28. listopada 2022. godine tužbeni zahtjev tužitelja glasi za isplatu iznosa od 101.526,66 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. studenog 2016. godine pa do isplate.

Sud nije prihvatio preinaku tužbenog zahtjeva od 28. listopada 2022. godine, jer se ne radi o takvoj preinaci i postojanju takvih okolnosti da tužitelj bez vlastite krivnje nije bio u mogućnosti preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

16. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Ugovor o namjenskom kreditu (6-9), Dodatak ugovoru o namjenskom kreditu (10-12), promet po kreditu/specifikacija uplate (24-29), obavijest o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope (30), zapisnik (75-76), Presudu (90-93), provedeno je financijsko vještačenje, te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka (118-174), te je izvršen uvid u preslik spisa P-70/2021.

17. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu (6-9) utvrđeno je da je između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita (te G. N.-

P. kao sudužnika i tužitelja i G. N.-P. i L. A.-L.

kao založnih dužnika dana 16. srpnja 2007. godine sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu kojim je tužitelju odobren i stavljen na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 493.500,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita. Tužitelj se obvezao iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (promjenjiva kamatna stopa), a redovna kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora iznosila je 4,44% godišnje na rok otplate 19 godina, u svrhu kupnje kuće. Ugovorom je ugovoren način otplate kredita, instrumenti osiguranja povrata kredita i ostale odredbe. Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika 18. srpnja 2007. godine.

18. Uvidom u Dodatak ugovoru o namjenskom kreditu (10-12) utvrđeno je da je između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita te (G.

N.-P. kao sudužnika i tužitelja i G. N.-P. kao založnih

dužnika) dana 02. kolovoza 2010. godine sklopljen Dodatak ugovoru o namjenskom kreditu kojim su ugovorne strane potvrdile da su dana 16. srpnja 2007. godine sklopile Ugovor o namjenskom kreditu broj 3210251023, te da mijenjaju i dopunjavaju pojedine njegove odredbe. Čl. 2. ugovorne strane sporazumno mijenjaju valutu u kojoj je izražen iznos kredita tako da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita platiti u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti izraženoj u eur obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Tako su čl. 3. ugovorne strane izmijenile odredbu čl. 2. osnovnog ugovora tako da prema Dodatku ugovora je korisnik kredita (tužitelj) dužan kreditoru (tuženiku) platiti u anuitetima iznos kredita od 316.500,00 eur i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 7,05% godišnje, sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Rok otplate kredita je izmijenjen čl. 4. i to na 180 mjeseci.

19. Iz specifikacije uplata (prometa po kreditu broj 7104885792) utvrđeno je da je tužitelj otplaćivao kredit u kunskoj protuvrijednosti za valutu eur.

20. Prema čl. 6. Dodatka ugovoru o namjenskom kreditu proizlazi da je sklapanjem Dodatka između stranaka postignut sporazum o kreditnim uvjetima.

21. Prema obavijesti o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope (30) utvrđeno je da je od 01. siječnja 2013. godine redovna kamatna stopa, pa tako i u ugovornom odnosu između stranaka, definirana uz primjenu objektivnih parametara sukladno čl. 5. i 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju/2012, odnosno kamatna stopa je vezana uz definirani fiksni i varijabilni element 6M NRS1 ZA EUR i fiksnog dijela u konkretnom ugovornom odnosu 3,78%.

22. Uvidom u ovosudni spis P-70/2021 (ranije oznake P-219/19 i P- 1015/17) utvrđeno je da je tužitelj dana 26. srpnja 2017. godine podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od protuvrijednosti 70.324,17 eura prema srednjem tečaju HNB na dan isplate uvećan za zakonske zatezne kamate (čl. 29. st. 2. ZOO) tekuće od 31. studenog 2016. godine pa do isplate. U tužbi se poziva na Ugovor o namjenskom kreditu broj 3210251023 solemniziran 18. srpnja 2007. godine kod javnog bilježnika u Poreču pod brojem ovjere OV-9593/07-1. U tužbi nadalje navodi da je tuženik predmetnim Ugovorom odobrio i isplatio tužitelju namjenski kredit za kupnju kuće u iznosu protuvrijednosti 493.500,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita. Dana 02. kolovoza 2010. godine stranke da su sklopile Dodatak predmetnom Ugovoru broj 3220370551, solemniziran 17. rujna 2010. godine kod javnog bilježnika u Poreču broj OV-9593/07-2 kojim su izmijenile valutu kredita, te se tužitelj obvezao iznos kredita platiti u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti izraženoj u eur i obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Prilikom konverzije kredita (iz 2007. godine) u eur izvršene Dodatkom Ugovoru od 02. listopada 2010. godine tuženik da je obračunao, nakon plaćenih 46 anuiteta u protuvrijednosti od po 3.174,99 CHF, da tužiteljev preostali dug je iznos protuvrijednosti 316.500,00 eur. Tužitelj da je kredit otplaćivao kako je to zahtijevao tuženik, a sa studenim 2016. godine da je u cijelosti prijevremeno otplatio kredit tako što je tuženiku uplatio traženi iznos. U toj tužbi dalje tvrdi da je tuženik, nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) propustio postupiti sukladno čl. 19.e u svezi čl. 19a do 19.d ZIDZPK, makar obveza iz kredita u času stupanja na snagu ZID ZPK od 30. rujna 2015. godine još uvijek nije bila podmirena. Tako da je u roku od 9 godina (od 16. srpnja 2007. do 01. studenog 2016.) slijedom kredita, kojega je isplatio u iznosu od 297.725,00 eura, tuženik od tužitelja da je naplatio ukupno protuvrijednost 510.094,99 eura.

U tom predmetu je dana 08. studenog 2019. godine bila donijeta Presuda pod posl.br. 29 P-219/2019-36 kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od protuvrijednosti 70.324,17 eura prema srednjem tečaju HNB na dan isplate uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće za razdoblje od 01. prosinca 2016. pa do isplate (čl. 29. st. 2. ZOO), te da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 47.112,50 kn. Povodom žalbe tuženika Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl.br. 6 Gž-990/2019-4 od 21. siječnja 2021. godine ukinuta je Presuda posl.br. 29 P-219/2019-36 od 08. studenog 2019. godine, u cijelosti, te je predmet vraćen na ponovno suđenje. Predmetni spis dobio je novu oznaku posl.br. 29 P-70/2021. U postupku je dana 21. siječnja 2022. godine pod posl.br. 29 P-70/2021-56 odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti (kojim je tražio isplatu iznosa od protuvrijednosti 70.324,17 eura prema srednjem tečaju HNB na dan isplate uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće za razdoblje od 01. prosinca 2016. pa do isplate – po čl. 29. st. 2. ZOO-a). Tužitelj je podnio žalbu protiv te Presude, te se spis nalazi na odlučivanju kod nadležnog županijskog suda.

23. Dakle, uvidom u spis P-70/2021 (ranije oznake P-219/2019) utvrđeno je kako je osnova tužbe u tom predmetu, kako tvrdi tužitelj, navodni propust tuženika da tužiteljev kredit konvertira u eur kredit i da tužitelju naplaćuje eur kamate 6,30% od trenutka sklapanja Ugovora. U tom predmetu tužitelj je predložio financijsko vještačenje radi izračuna konverzije predmetnog kredita uz primjenu Zakona o potrošačkom kreditiranju. Vještaku je dan zadatak da izvrši konverziju kredita sklopljenog između parničnih stranaka 17. srpnja 2007. godine sukladno ZID ZPK (102/2015), te usporediti tu konverziju s iznosom koji je tužitelj na ime predmetnog kredita platio tuženiku. Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl.br. Gž-990/2019 kojim je dana uputa prvostupanjskom sudu, da prije svega razjasni sadržaj tužbenog zahtjeva, zatim da treba imati u vidu da tužitelj kod istog suda pod posl.br. P-1448/2019 potražuje restituciju svih iznosa koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati u razdoblju od podizanja kredita (od studenog 2007. do svibnja 2015.) da nije jasno kakav zahtjev, vezano uz kamate, potražuje tužitelj. Konačno, tužitelj je u podnesku od 05. veljače 2021. godine naveo: "Tužitelj je kod naslovnog suda izjavio 22. svibnja 2019. godine tužbu u kojoj slijedom istog Ugovora i istih uplata zahtijeva dodatni iznos, pozivom na prava koja za njega proizlaze slijedom pravomoćnih presuda Visokog trgovačkog suda posl. broj: Pž-7129/13-4 od 04. srpnja 2013. god., te iz presude Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. god., koja je donijeta nakon što je tužitelj u naslovnoj parnici bio 2017. godine podnio tužbu.".

24. U ovoj pravnoj stvari posl.br. P-224/2022 (ranije oznake P-1448/2019), povodom tužbe tužitelja od 22. svibnja 2019. godine, te konačno tužbenog zahtjeva od 15. studenog 2021. godine tužitelj traži isplatu iznosa od 101.526,66 kn, ali nije precizirano koji iznos bi se odnosio na isplatu po osnovi promjenjive kamatne stope, a koji po osnovi valutne klauzule (tj. kako bi se moglo utvrditi u kojem dijelu se radi o litispendenciji).

25. Tužitelj je isticao da u predmetu P-70/2021 nakon zaključenog prethodnog postupka ne može preinačiti tužbu odnosno tužbeni zahtjev jer da to zabranjuju odredbe ZPP-a i zato da je nužno podnijeti novu tužbu ukoliko se vještačenjem utvrdi obveza tuženika u iznosu višem od utuženoga, kako je bio slučaj i u ovosudnoj parnici P-219/2019 i zato da smatra ekonomičnim spojiti ove dvije parnice, ali je tijekom ovog postupka (P-224/2022) odustao od prijedloga za spajanje oba postupka.

26. Sud je utvrdio (a i tužitelj u svojim podnescima navodi kako je u parnici posl. br. P-70/2021 zatražio isplatu u iznosu protuvrijednosti 70.324,17 eura, da nakon provedenog financijskog vještačenja potražuje razliku do iznosa kako je vještak iznio u pisanom nalazu i mišljenju) da tužitelj i nadalje miješa tužbene zahtjeve iz predmeta P-70/2021 i P-224/2022. Naime, vještak je u nalazu i mišljenju izričito naveo da pod pretpostavkom da je tijekom utuženog razdoblja otplate kredita bila primijenjena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu (4,40 %), te primijenjen tečaj CHF jednak tečaju na dan isplate kredita (dakle jedinstveni efekt promjene anuiteta temeljem oba parametra), da je tužitelj više platio iznos od 572.703,63 HRK (76.010,83 €). Dakle, vještak je navedeni iznos naznačio govoreći o kamatnoj stopi (što je tužitelj trebao uzeti u obzir kod usklađenja tužbenog zahtjeva nakon provođenja vještačenja, a vodeći računa da je vezano za isplatu po osnovi kamatne stope predmet tužbenog zahtjeva u predmetu P-70/2021.

27. U ovom postupku provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije. Vještak je uzeo u obzir svu dokumentaciju u spisu, kao i u spisu P-70/2019 u kojem je također provedeno vještačenje, te je iznio da je dana 03.06.2008. izvršena prijevremena djelomična otplata kredita uplatom iznosa od 70.587,97 HRK, od čega je na dio glavnice za umanjenje nedospjele obveze 70.565,66 HRK, a što je tuženik knjižio kao 15.749,01 CHF (po tečaju 4,480641 HRK za 1 CHF), te 22,31 HRK na ime kamate ( 4,98 CHF po tečaju 4,480641 HRK za 1 CHF). Dana 28.07.2009, izvršena je prijevremena djelomična otplata kredita uplatom iznosa od 71.369,94 HRK, od čega je na dio glavnice za umanjenje nedospjele obveze 71.034,35 HRK, a što je tuženik knjižio kao 14.801,98 CHF (po tečaju 4,798976 HRK za 1 CHF), te 335,59 HRK na ime kamate ( 69,93 CHF po tečaju 4,798976 HRK za 1 CHF). Dana 20.09.2010, izvršena je prijevremena konačna otplata kredita refinanciranjem, odnosno promjenom valutne klauzule u valutnu klauzulu EUR Dodatkom ugovoru o namjenskom kreditu br. 3220370551, partija 7104885792 od 02.08.2010, na iznos od 316.000,00 EUR, na takav način uplativši iznos od 2.253.862,67 HRK, od čega je na dio glavnice za umanjenje nedospjele obveze 2.246.393,41 HRK, a što je tuženik knjižio kao 411.458,11 CHF (po tečaju 5,459592 HRK za 1 CHF), te 7.469,27 HRK na ime kamate ( 1.368,10 CHF po tečaju 5,459592 HRK za 1 CHF). Tuženik je u periodu otplate CHF kredita tri puta mijenjao kamatnu stopu: 31.07.2007 do 01.10.2007 4,40% 01.09.2007 3.174,99 CHF 01.10.2007 do 01.02.2008 5,05% 01.11.2007 3.369,20 CHF 01.02.2008 do 01.07.2009 5,70% 01.03.2008 3.543,32 CHF 01.07.2009 do 20.09.2010 6,30% 01.08.2009 3.688,53 CHF

Prilikom prve promjene kamatne stope, tuženik je promijenio i metodu obračuna iz komforne u proporcionalnu. Temeljem prethodno navedene dokumentacije vještak je izvršio izračun visine potraživanja nastale na ime više uplaćenoga s osnova kamata i tečajnih razlika, sve navedeno po mjesecima u utuženom razdoblju. Vještak je rekonstruirao početni otplatni plan u CHF prema svim ugovornim odredbama za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 01.09.2007. do 1.09.2010. godine uz prikazanu interkalarnu kamatu (01.08.2007.). Zatim je, sukladno uvećanim uplatama, odnosno prijevremenim djelomičnim otplatama kredita koje je tužitelj činio, na odgovarajuće datume svake pojedine uvećane uplate simulirao prijevremene djelomične otplate kredita sukladno umanjenju nedospjele obveze koju je tuženik knjižio na te datume u otplati. Nakon umanjenja za svaki među period te period do datuma refinanciranja, odnosno konverzije kredita (20.09.2010) simulirao je daljnje otplate uz primjenu ugovorne kamatne stope na, u tom trenutku, preostalu glavnicu. Vještak je dao zaključno mišljenje da:

1. Pod pretpostavkom da je tijekom utuženog razdoblja otplate kredita bila primijenjena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu (4,40 %) , te primijenjen tečaj CHF jednak tečaju na dan isplate kredita (dakle jedinstveni efekt promjene anuiteta temeljem oba parametra), tužitelj je više platio iznos od 572.703,63 HRK (76.010,83 €).

2. Zakonska zatezna kamata za svaki previše naplaćeni iznos mjesečne rate kredita iz točke 1 do dana 30.11.2016 iznosi 421.568,84 HRK (55.951,80 €).

3. Razlika realizirane uplate, te potrebnih uplata prema simuliranom EUR kreditu koji predstavlja preplatu prema članku 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). na dan 26.11.2016. iznosi 72.922,67 EUR (549.435,86 HRK primjenom tečaja konverzije sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine": 57/22, 88/22)).

28. Tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da je vještak nalaz i mišljenje sačinio pregledno i točno, da dug tuženika s osnova preplata koje je tuženik dužan vratiti iznosi 572.703,63 kn, te uvećan za zakonske zatezne kamate od dana stjecanja tih iznosa obračunate do mjeseca otplate cjelokupnog duga 30. studenog 2016. godine (421.568,84 HRK) iznosio ukupnih 994.272,47 kn. A s obzirom da je tužitelj u predmetu P-70/21 tražio isplatu iznosa protuvrijednosti 70.324,17 eur (529.857,46 kn) tužitelj da sada potražuje razliku tj. 464.415,01 kn.

29. Tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da smatra da je provedeno vještačenje u potpunosti promašeno jer je izrađeno na okolnost i prema zadatku koji nisu predmet spora. Prigovara nalazu i mišljenju vještaka, jer da nije na ispravan način obračunao uvećane uplate na inicijalni otplatni plan. Vještak je simulirao uvećanu uplatu na inicijalni plan na način da je zadržao jednaku glavnicu kao i na stvarnom prometu, umjesto da je zadržao jednak iznos uvećane uplate te ovisno o inicijalno ugovorenoj kamatnoj stopi i metodi obračuna kamate simulirao glavnicu i kamatu.

30. Sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a u odnosu na predmet ovog spora tj. na tužbeni zahtjev tužitelja, nema mogućnosti, niti može utvrditi koji bi iznos tužbenog zahtjeva tužitelja bio osnovan, a sve to iz razloga jer tužitelj ni do dana zaključenja glavne rasprave nije se izjasnio, a niti je sud na temelju svih provedenih dokaza mogao utvrditi koji dio tužbenog zahtjeva se odnosi na isplatu u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koji dio na isplatu u odnosu na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli, a na tužitelju je bio teret dokaza, pa zbog toga nije moguće niti utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom postupku, a također ni o kojem dijelu tužbenog zahtjeva bi bio osnovan prigovor litispendencije. Ističe se da tužitelj tijekom čitavog postupka ističe i o tužbenom zahtjevu u predmetu P-70/2021 i kroz podneske i usmena očitovanja na zapisnik isprepleće sve pravne osnove iz oba predmeta, međutim ne precizira za koji predmet bi bio pravni osnov, a opetovano se naglašava da na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a vezano za tužbeni zahtjev tužitelja koji je predmet ove pravne stvari sud na temelju ukupnog raspravljanja nije utvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je izgubio u ovoj parnici, te je dužan naknaditi tuženiku parnični trošak. Tuženiku je priznat parnični trošak za sastav odgovora na tužbu, za sastav podnesaka od 02. studenog 2020., 15. prosinca 2020., 26. studenog 2021., 20. svibnja 2022., za sastav odgovora na žalbu od 05.siječnja 2022., za zastupanje na ročištima 16. studenog 2020., 02. prosinca 2021. i 01. lipnja 2022., za svaku radnju po 5.000,00 kn, te za sastav podneska od 21. studenog 2022. i za zastupanje na ročištu 28. studenog 2022. godine za svaku radnju po 7.500,00 kn, a što ukupno iznosi 60.000,00 kn, to sve plus PDV koji iznosi 15.000,00 kn tj. sveukupno 75.000,00 kn. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tarifnom broju 8., 9. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022 i 126/2022).

32. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, dana 29. prosinca 2022. godine

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u Velikoj Gorici. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana i počinje teći danom objave Presude.

Dna:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte