Posl. br. 31 P Ob-85/2019-194

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU Stalna

služba u Poreču – Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice E. A., iz P., P. M. 1, Č. P., OIB , zastupane po

punomoćniku P. P., odvjetniku iz P., protiv tuženika A. P.,

iz P., P. M. 1, Č. P., OIB, sa boravištem u

N., G.-scholl str. 13, B. 710341, zastupan po

punomoćnicima iz ZOU T. B. i M. M. B.,

odvjetnicima iz Poreča, radi izvanbračne stečevine, nakon glavne rasprave zaključene 14. prosinca 2022. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tuženika, dana 29. prosinca 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" Utvrđuje se da novčani iznos od 1.500.000,00 (jedanmilionpetstotisuća) kuna koji se nalazi na računima tuženika kod Zagrebačke banke d.d. te Volksbank i Poštanske banke u Njemačkoj, predstavlja izvanbračnu stečevinu tužiteljice i tuženika svakog u ½ dijela te se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati 750.000,00 (sedamstotinapedesettisuća) kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 8. srpnja 2016. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja nastaje uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da joj naknadi parnične troškove, sve u roku od 15 dana."

II Svaka strana snosi svoje troškove u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 18. kolovoza 2016.godine podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja da određene nekretnine i određeni novčani iznos predstavljaju izvanbračnu stečevinu i to tužiteljice i tuženika na jednake dijelove. Tvrdi da su parnične stranke bile u izvanbračnoj zajednici od kolovoza 2003. godine do 7. srpnja 2016. godine. Za to vrijeme da je tuženik kao kupac sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine od 23. studenog 2006. godine, u naravi stan u prizemlju zgrade izgrađene na k.č. 843 k.o. Poreč upisan u Etažnoj knjizi površine 37,80 m2, u Planu posebnih dijelova zgrade označen kao posebni dio "4". Nadalje, za vrijeme izvanbračne zajednice tuženik da je kao kupac sklopio i ugovor o kupoprodaji nekretnine od 26. siječnja 2007. godine za k.č.1546/1 k.o. Poreč. Također za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice parnične stranke da su stekle i ušteđevinu u iznosu od 1.500.000,00 kuna, a koja da se nalazi na računima tuženika kod Zagrebačke banke u RH te kod Volksbank i Poštanske banke u Njemačkoj. Tužiteljica predlaže da se utvrdi da sva naprijed navedena imovina predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka na jednake dijelove te da se ista upiše kao suvlasnica na nekretninama u ½ dijela te da joj tuženik isplati ½ novčanog iznosa tj. 750.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 8. srpnja 2016. godine pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Osporava da bi između stranaka postojala izvanbračna zajednica ili bilo kakva emotivna ili ekonomska zajednica. Tvrdi da tužiteljica samovoljno još uvijek živi u njegovom stanu, da ne plaća najamninu, da je 5. rujna 2016. godine podnio tužbu protiv nje radi iseljenja, da je za kupnju predmetnih nekretnina imao svoju ušteđevinu, da je podigao i kredit u lipnju 2010., a i od ranije da je imao već dva kredita, jedan na iznos od 136.000,00 Eura i jedan na iznos od 18.000,00 Eura.

Prigovorio je označenoj vrijednosti predmeta spora.

3. Vrijednost predmeta spora u tužbi je označena s iznosom od 1.500.000,00 kuna. Sud je na pripremnom ročištu, po prigovoru tuženika, odredio da vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari je iznos kojeg je tužiteljica i označila tj. 1.500.000,00 kuna, budući da je predmet spora ½ dijela stana, ½ dijela zemljišta i iznos od 750.000,00 kuna.

4. Dana 03. svibnja 2018. godine pod posl.br. P Ob-213/16-80 od 03. svibnja 2018. godine donijeta je Presuda kojom je utvrđeno da nekretnine koje su bile predmet tužbenog zahtjeva predstavljaju izvanbračnu stečevinu tužiteljice i tuženika svakog u 1/2 dijela, te da je tužiteljica ovlaštena ishodovati uknjižbu prava vlasništva u 1/2 na predmetnim nekretninama. Također je presuđeno da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila utvrđenje da novčani iznos od 1.500.000,00 kn koji se nalazi na računima tuženika kod Zagrebačke banke d.d., Volksbank i Poštanske banke u Njemačkoj predstavljaju izvanbračnu stečevinu stranaka svakog u 1/2 dijela, te da se naloži tuženiku da tužiteljici isplati 750.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 08. srpnja 2016. godine pa do isplate.

5. Povodom žalbe tuženika na Presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice Presudom Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž Ob-438/2018-2 odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena Presuda prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da određene nekretnine predstavljaju izvanbračnu zajednicu stranaka svakog u ½ dijela, te ovlaštenje tužiteljice da ishodi uknjižbu svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

6. Povodom žalbe tužiteljice na Presudu kojom je odbijen njezin tužbeni zahtjev za utvrđenje da novčani iznos od 1.500.000,00 kn predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka, te da se naloži tuženiku da isplati tužiteljici 750.000,00 kn, Presudom Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž Ob-438/2018-2 ukinuta je Presuda u tom dijelu, te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

7. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige (8-11), u izlist Zagrebačke banke (12), u izlist Porezne uprave (13), u isprave ovjerenog prijevoda s njemačkog na hrvatski jezik (14-19 i 25-34-ponuda za kredit), u Ugovor o najmu i čuvanju stana (35-36), u isprave ovjerenog prijevoda s njemačkog na hrvatski jezik (37-42), u ugovor o kupoprodaji nekretnine (67-75), u pismo (77-78), u fotografije (79), u pisma (81-86), autobusne karte (87-92), fotografije (93), u isprave Porezne uprave (96-120 i 127-141), u liječničko uvjerenje (144 i 145), u dopis (153- 154), u isprave (156-165), u preslik dijela kaznenog spisa Općinskog suda u Puli K- 657/16, u dopis Policijske postaje Poreč (206 i 207), u liječničku potvrdu (235-237 i 241-242), u isprave Zagrebačke banke (245-267), saslušani su svjedoci M. L., L. M., P. M., L. J., J. J., B. K.

I., A. L., M. L. te tužiteljica i tuženik kao parnične stranke.

8. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

9. Presudom posl.br. P Ob-213/16-80 od 03. svibnja 2018. godine nesporno je utvrđeno da su parnične stranke od Božića 2003. godine pa do 07. srpnja 2016. godine bile u izvanbračnoj zajednici. To utvrđenje potvrđeno je i Presudom Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž Ob-438/2018-2 od 19. rujna 2018. godine. Zato u odnosu na utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice u ovom ponovnom postupku nije bilo potrebno ponovno utvrđivati, već se sud poziva na sva utvrđenja iz prvostupanjske i drugostupanjske presude u odnosu na postojanje izvanbračne zajednice.

10. Predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari je da li novčani iznos od 1.500.000,00 kn na računima tuženika kod Zagrebačke banke d.d., te Volksbanke i Poštanske banke u Njemačkoj predstavljaju izvanbračnu stečevinu stranaka svakog u ½ dijela, te posljedično tome da se naloži tuženiku da tužiteljici isplati 750.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 08. srpnja 2016. pa do isplate.

11. Radi utvrđenja da li su stranke, kako tvrdi tužiteljica, za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stekle i ušteđevinu u iznosu od 1.500.000,00 kn, a koja da se nalazi na računima tuženika kod Zagrebačke banke u RH, te kod Volksbank i Poštanske banke u Njemačkoj, tužiteljica je predložila da se pribave podaci iz navedenih banaka.

12. Sud je od Zagrebačke banke d.d. zatražio dostavu podataka (i za transakcije i štedne račune) za tuženika za razdoblje od kolovoza 2003. do srpnja 2016. godine i to konkretno prometa po računu odnosno promete koji će uključivati i stanje po računu po svakoj promjeni, te da se uz promet navedu i opisi prometa u smislu navođenja uplatitelja i opisa transakcija.

13. Zagrebačka banka je dostavila zbirnu tablicu otvorenih računa na ime tuženika u razdoblju od 01. kolovoza 2003. do 30. lipnja 2016. godine. Promete po računima u zbirnoj tablici u razdoblju od 01. siječnja 2007. (otvaranja računa) do 30. lipnja 2016. godine (do zatvaranja računa). Promet su dostavili od 01. siječnja 2007. godine jer je propisani rok 11 godina u kojem je banka dužna čuvati podatke o prometu stanja po računima. Iz dostavljenih podataka (245-267) utvrđeno je da tuženik nema na tekućem računu otvorenom kod Zagrebačke banke broj 3212570251 sredstava, odnosno da nije ni bilo sredstava koji bi predstavljali novčani iznos koji bi se mogao tretirati kao ušteđevina stranaka, a sve uzimajući u obzir "opis knjiženja", te isplate, uplate i saldo. Prema prometu po deviznom žiro računu broj 3116262225 u razdoblju od 14. travnja 2014. do 30. lipnja 2016. godine na dan 27. lipnja 2016. godine bilo je 346,62 eura. Na deviznom računu broj 3237190171 (u razdoblju od 17. rujna 2012. do 30. lipnja 2016.) na dan 03. srpnja 2015. godine nema sredstava odnosno nije ni bilo sredstava koji bi predstavljali novčani iznos koji bi se mogao tretirati kao ušteđevina stranaka, a sve uzimajući u obzir "opis knjiženja", te isplate, uplate i saldo. Iz potvrde o prometu po računu, po kunskom tekućem računu (za razdoblje od 17. rujna 2012. do 30. lipnja 2016.) utvrđeno je da nema sredstava, kao ni prema potvrdi o prometu po računu, favorit štednji, klasičnoj štednji, niti da je bilo sredstava koji bi predstavljali novčani iznos koji bi se mogao tretirati kao ušteđevina.

14. Iz ispisa Zagrebačke banke (12) proizlazi da je tuženik u lipnju mjesecu 2014. godine na računu imao 218.068,00 eura, a u prosincu 2014. godine 3.579,66 eura.

15. U vrijeme podnošenja tužbe tužiteljica je već u tužbi navela da je podnijela zahtjev za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari. Tužiteljica je Rješenjem nadležnog Ureda i oslobođena plaćanja sudskih pristojbi. Kasnije tijekom postupka, tužiteljica je podnijela zahtjev i za oslobođenje od plaćanja sudskih troškova u ovom postupku, te je Rješenjem Ureda državne uprave u Istarskoj županiji od 28. ožujka 2017. godine oslobođena od plaćanja troškova sudskog postupka u ovoj pravnoj stvari za sve od 18. siječnja 2017. godine.

16. Na prijedlog tužiteljice sud je od Post Bank i od Volksbank zatražio dostavu podataka o prometu na računima tuženika za razdoblje od kolovoza 2003. do srpnja 2016. godine.

17. Volksbank Nordschwarzwald e G, Središnji ured Pfalzgrafenweileir Hauptstrasse 2, 72285 Pfalzgrafenweiler je za potrebe dostave traženih podataka tražio da se na njihov račun uplati iznos od 156,50 eura, te su i dostavili račun. 18. Postbank München, 80318 München, Bahnhofstrasse 33, Boblingen 71034 je za potrebe dostave podataka tražio da se na njihov račun uplati iznos od 24,55 eura.

19. Budući da je tužiteljica (nakon što je bila donijeta prvostupanjska Presuda) bila dostavila Rješenje Ureda državne uprave od 28. ožujka 2017. godine kojim je oslobođena od plaćanja sudskih troškova u ovom postupku, sud je donio Rješenje pod posl.br. 31 P Ob-85/2019-167 dana 18. ožujka 2021. godine kojim se nalaže Uredu državne uprave u Istarskoj županiji da na ime troškova traženja podataka o prometu po računu tuženika od Volksbank i Postbank uplate naprijed navedene iznose. Nakon Višekratnih požurivanja uplate traženih iznosa radi dobivanja podataka od Volksbank i Postbank i nakon što je nadležni Ured uputio dopis Ministarstvu pravosuđa i uprave za isplatu troškova traženja podataka o prometu računa tuženika u Njemačkoj, Ministarstvo pravosuđa i uprave dopisom od 22. kolovoza 2022. godine obavijestio je sud da nije u mogućnosti uplatiti navedene iznose na račune imenovanih banaka, s obrazloženjem da u smislu čl. 4. st. 4. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći ne obuhvaća trošak plaćanja predujma radi pribavljanja podataka i prometu po bankovnim računima.

20. Budući da sud nije bio u mogućnosti platiti troškove traženja podataka o prometu po računu tuženika u Njemačkoj, sud je pozvao tužiteljicu na uplatu (u određenom roku) predujma na ime troškova traženja podataka o prometu po računu tuženika od Volksbank u iznosu od 1.179,14 kn/156,50 eura (fiksni tečaj konverzije 7,53450) i na ime troškova traženja podataka o prometu po računu tuženika od Post Bank München u iznosu od 184,97 kn/24,55 eura (fiksni tečaj konverzije 7,53450), a sve prema dostavljenim računima tih banaka. Tužiteljica je upozorena da ukoliko u određenom roku ne uplati traženi predujam, da se u protivnom neće provesti predloženi dokazi.

21. Tužiteljica u određenom roku nije izvršila uplatu traženog predujma, pa sud nije ni proveo dokaz uvidom u podatke o prometu po računu tuženika kod Volksbank i Post Bank München.

22. Tužiteljica je na ročištu 14. prosinca 2022. godine izjavila da je ona oslobođena plaćanja troškova postupka u ovom predmetu i da je njezina mirovina mala i zato da nije platila predujam.

23. Utvrđenje da novčani iznos od 1.500.000,00 kn koji da se nalazi na računima tuženika predstavljaju izvanbračnu stečevinu tužiteljice i tuženika mogu se utvrditi samo uvidom u sve podatke sa računa tuženika iz navedenih banaka. Sud nije bio u mogućnosti izvršiti uvid u sve podatke iz razloga jer Volksbank i Post Bank München tražene podatke nisu dale bez da se prethodno uplate troškovi vezani za njihovo izdavanje. Samo saslušanjem svjedoka i stranaka u ovom postupku, a bez uvida u materijalne dokaze, nije ni bilo moguće utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice da bi utuženi iznos od 1.500.000,00 kn predstavljao izvanbračnu stečevinu pa posljedično tome da je tuženik dužan isplatiti tužiteljici polovicu tog iznosa. U odnosu na isplatu novčanog iznosa koji se nalazi na računu tuženika kod Zagrebačke banke (devizni žiro račun) na istome je bio iznos od 346,00 eura, međutim, kako tužiteljica potražuje isplatu ½ dijela iznosa u kunama, takav zahtjev je protivan načelu monetarnog nominalizma budući da odredba čl. 21. ZOO-a propisuje načelo monetarnog nominalizma tj. kad obveza ima za činidbu iznos novca isplaćuje se onaj broj novčanih jedinica na koji glasi obveza, a u konkretnom slučaju tužiteljica potražuje u kunama. S obzirom da se određeni novčani iznos nalazi na deviznom žiro računu, a da tuženik osporava isplatu uopće, tj. osporava i osnov i visinu, isplata može biti u onoj novčanoj jedinici na koji glasi račun. 24. Iz iskaza stranaka, a i pojedinih svjedoka nesporno je utvrđeno da je tužiteljica i 2006. godine i 2007. godine (a i u vrijeme kada je upoznala tuženika), bila zaposlena, da je ostvarivala plaću, da je i nakon 2010. godine kada je primila otpremninu od tvrtke u kojoj je do tada radila, ona i dalje radila i to iznajmljivala apartmane zajedno sa tuženikom, a svu brigu oko apartmana glede održavanja, čišćenja, bukiranja i sl. vodila je isključivo tužiteljica.

25. Uvidom u potvrde o visini dohotka i primitaka za tužiteljicu za razdoblje od 2005. do 2016. godine utvrđeno je da je tužiteljica u 2005. godine ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u visini od 42.900,37 kuna, u 2006. godini u visini od 42.594,96 kuna, u 2007. godini u visini od 48.974,15 kuna, u 2008. godini u visini od 54.667,29 kuna, u 2009. godini 58.297,62 kune, u 2010. godini iznos od 63.705,05 kuna, u 2011. godine u iznosu od 0,00 kuna, u 2012. godini iznos od 0,00 kuna, u 2013. godini iznos od 0,00 kuna, u 2014. godini iznos od 0,00 kuna, u 2015. godini dohodak od kapitala 7,53 kune i u 2016. godini 15,89 kuna.

26. Uvidom u potvrde o visini dohotka za tuženika za razdoblje od 2005. do srpnja 2016. godine utvrđeno je da tuženik u Republici Hrvatskoj nije ostvario dohotke u 2005., 2006., 2007., 2008., 2011. godini. 2009. godine ostvario je dohodak od imovine i imovinskih prava u visini od 5.000,00 kuna, u 2010. godini dohodak od imovine i imovinskih prava u visini od 5.000,00 kuna, u 2012. godini dohodak od imovine i imovinskih prava u visini od 5.000,00 kuna te 2013. godine dohodak od imovine i imovinskih prava u visini od 5.000,00 kuna. 2014. godine u visini od 4.999,92 kune, 2015. godine u visini od 10.065,67 kuna i od 01. siječnja do srpnja 2016. godine u visini od ukupno 5.884,06 kune.

27. Uvidom u potvrdu o mirovini izdanoj od Njemačkog mirovinskog osiguranja (156-160) utvrđeno je da tuženik od 01. rujna 2009. godine ima pravo na starosnu mirovinu za teške invalide, neto iznos za isplatu u visini od nešto više od 1.000,00 Eura mjesečno. Iz potvrde o plaći i radu (161-165) utvrđeno je da je tuženik bio zaposlen u tvrtki Daimler u razdoblju od 06. ožujka 1973. do 31. ožujka 2009. godine, kao monter te da je ostvarivao plaću.

28. Slijedom navedenog, a s obzirom da tužiteljica nije dokazala da bi izvanbračnu stečevinu predstavljao i novčani iznos od 1.500.000,00 kn, tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na isplatu novčanog iznosa je neosnovan.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužiteljica i tuženik su djelomično uspjeli u ovom postupku prema označenoj vrijednosti predmeta spora na jednake dijelove. Tužiteljica je uspjela u odnosu na zajednički stečene nekretnine (o čemu je odluka već postala pravomoćna), ali nije uspjela u odnosu na isplatu iznosa od 750.000,00 kuna. Stoga je sud odlučio da svaka strana snosi svoj trošak.

30. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, dana 29. prosinca 2022. godine

S u t k i n ja:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana i počinje teći danom objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se Presuda objavljuje, kao i stranka koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava Presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se Presuda objavljuje.

Dna:

1. Pun. tužiteljice,

2. Pun. tuženika.