REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 28 Pž-4234/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja DARKO NEKRETNINE d.o.o., Biograd Na Moru, Dr. Franje Tuđmana 82, OIB 15857692909, protiv tuženika MENTOR d.o.o., Benkovac, Žrtava Domovinskog rata 2C, OIB 84772406525, radi isplate iznosa od 4.833,27 kn / 641,48 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-323/2020-22 od 2. kolovoza 2022., 29. prosinca 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-323/2020-22 od 2. kolovoza 2022. u točki I. izreke.
r i j e š i o j e
Odbacuje se tuženikova žalba podnesena protiv točke II. izreke presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-323/2020-22 od 2. kolovoza 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom označenom u izreci ove presude i rješenja prvostupanjski je sud djelomično održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Zorane Brčić iz Biograda Na Moru poslovni broj Ovrv-19/2020 od 4. studenoga 2020. i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.833,27 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 28. veljače 2020. do isplate po stopi tih kamata koja je propisana člankom 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi kao i da mu plati trošak ovršnog postupka u iznosu od 237,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 2. kolovoza 2020. do isplate prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka I. izreke presude). Istom presudom prvostupanjski je sud ukinuo navedeni platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju zatezne kamate na trošak ovršnog postupka prema kamatnoj stopi većoj od dosuđene u točki I. izreke presude kao i za predvidive troškove ovršnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom te je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan (točka II. izreke presude). Tako je prvostupanjski sud presudio primjenom odredbe članka 89. stavka 2. i članka 90. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) jer je nakon provedenog postupka ocijenio da je tuženik kao suvlasnik nekretnine „Bure Centra” kojom upravlja tužitelj u obvezi plaćati zajedničku pričuvu na koju ga je (prema njezinom pisanom iskazu u smislu članka 492.c Zakona o parničnom postupku na kojeg obje stranke nisu imale primjedbi) svjedokinja Marija Buča više puta upozoravala, na što se tuženik oglušio. U odnosu na zatezne kamate, sud je iste dosudio tužitelju sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu tekuće od 28. veljače 2020. kao danu pokretanja spora sukladno članku 183. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), no u odnosu na zatezne kamate na ovršni trošak sud prvog stupnja smatra da tužitelj ima pravo na te kamate prema stopi propisanoj za potraživanja iz ostalih odnosa, dok je tužiteljev zahtjev za naknadom predvidivih troškova ovršnog postupka sud odbio jer ti troškovi tužitelju nisu ni nastali.
2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je u cijelosti. Žalitelj u žalbi u bitnom navodi kako je mišljenja da donesena presuda nije osnovana odnosno da nije zakonita. Prema mišljenju tuženika presuda ima niz nejasnoća te da tuženik nije dužan platiti tužitelju navedeni iznos s osnove pričuve jer tužitelj ne ispunjava svoje obveze (na primjer, grijanje gasi već oko 10 sati kao i hlađenje i drugo). Žalitelj predlaže usvojiti njegovu žalbu.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Tuženikova žalba djelomično nije osnovana, a djelomično je nedopuštena.
Ispitavši pobijanu točku I. izreke presude temeljem odredbe članka 365. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
4. Iz spisa proizlazi da tužitelj kao upravitelj nekretnine zvane „Bura Centar” u ime (preostalih) suvlasnika te nekretnine potražuje od tuženika (koji je također suvlasnik te nekretnine) neplaćena sredstva zajedničke pričuve. Nadalje, između stranaka nije sporna aktivna i pasivna građanskopravna legitimacija obje stranke, već je između stranaka (s obzirom na tuženikove navode iz prigovora-odgovora na tužbu) samo sporno je li tužitelj račune kojim je pozivao tuženika na plaćanje sredstava zajedničke pričuve dostavljao tuženiku. Tijekom spora tužitelj je dostavio račune kojima je tuženika pozivao na plaćanje sredstava zajedničke pričuve (str. 16. -28. spisa), kao i izjavu svjedoka Marije Buča od 17. ožujka 2022. koju je navedeni svjedok dao sukladno članku 492.c Zakona o parničnom postupku (str. 52. spisa), a iz koje proizlazi da se taj svjedok kao voditelj poslovnog i stambenog dijela „Bure Centra” kojom upravlja tužitelj u više navrata kako pismeno tako i usmeno obraćao tuženiku radi plaćanja pričuve no tuženik se na to oglušivao. S obzirom na to su tuženiku dostavljeni predmetni računi i izjava svjedoka Marije Buča, ali tuženik te isprave nije osporio, to je prvostupanjski sud na temelju tako provedenog postupka donio pobijanu presudu.
5. Prvostupanjski je sud, održavši na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 4.833,27 kn s pripadajućim zateznim kamatama pravilno obvezao tuženika na plaćanje zajedničke pričuve. Naime, odredbom članka 85. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je propisano da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkoga upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu. Nadalje, člankom 89. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je propisano da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno te (stavak 2. istoga članka Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno. Prema članku 90. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, dok prema stavku 2. istog članka Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova (...).
Dakle, iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da su svi suvlasnici nekretnine obveznici plaćanja zajedničke pričuve, pa je stoga i tuženik koji je nesporno vlasnik dijela nekretnine zvane „Bura Centar” obveznik plaćanja zajedničke pričuve.
6. U odnosu na pozivanje tuženika (tijekom prvostupanjskog postupka) na to da nije zaprimio predmetne račune kojima ga je tužitelj pozivao na podmirenje novčane obveze plaćanja zajedničke pričuve, ovaj sud napominje da to u ovom sporu nije odlučno za obvezu tuženika na plaćanje zajedničke pričuve, ali ni za dospijeće te obveze. Naime, upravo zbog toga što je tuženik obveznik plaćanja te pričuve jer je on suvlasnik zgrade, on je i bez posebnog pozivanja od strane tužitelja na plaćanje sredstava zajedničke pričuve, morao znati za svoju zakonsku obvezu da plaća zajedničku pričuvu za svoj suvlasnički dio nekretnine. Osim toga, tuženika (njegova zastupnika po zakonu Antu Mitrovića) je osobno svjedok Marija Buča pismeno i usmeno pozivala na plaćanje zajedničke pričuve, pa je zato tuženik i prije pokretanja ovog spora znao koliko iznosi njegova obveza plaćanja zajedničke pričuve. Nadalje, s obzirom na to da tužitelj u ovom postupku potražuje zateznu kamatu koja na iznos glavnog duga teče od 28. veljače 2020. kao dana pokretanja spora te da je tuženik sukladno odredbi članka 183. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima najkasnije tada dospio u zakašnjenje s ispunjenjem svoje novčane obveze, to je sud prvog stupnja pravilno obvezao tuženika da isplati tužitelju zatezne kamate koje teku od 28. veljače 2020. pa do isplate.
Slijedom navedenog, s obzirom na to da tuženik kao suvlasnik nekretnine zvane „Bura Centar” u obvezi plaćati sredstva zajedničke pričuve koja nije uplaćivao na zajednički račun suvlasnika, to je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika na plaćanje zajedničke pričuve. Zato je tuženikovu žalbu kojom pobija točku I. izreke prvostupanjske presude valjalo odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu potvrditi pobijanu presudu, a na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.
7. Međutim, u dijelu u kojem tuženik žalbom pobija točku II. izreke prvostupanjske presude kojom je djelomično ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi te u tom dijelu odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom dijela zateznih kamata na trošak ovršnog postupka i za predvidive troškove ovršnog postupka s pripadajućim kamatama, ovaj sud nalazi da je u tom dijelu njegova žalba nedopuštena u smislu odredbe članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku. Ovo stoga što tuženik usvajanjem njegove žalbe protiv tog dijela prvostupanjske odluke ne bi postigao povoljniju pravnu zaštitu od one koju mu je pružio prvostupanjski sud pa stoga tuženik nema pravni interes žalbom pobijati taj dio prvostupanjske presude. Slijedom navedenog, u tom je dijelu tuženikovu žalbu valjalo odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe članka 367. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.
Zagreb, 29. prosinca 2022.
Sudac
doc. dr. sc. Jelena Čuveljak
