REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: 8 Gž Ob-43/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Dikanović-Terzić, kao predsjednice vijeća, mr.sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Dubravke Šimić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. O.: … iz V., zastupane po punomoćniku R. V. odvjetniku u O., protiv I-tuženika Ž. Š., OIB: … iz V., . i II-tuženika R. H., ministarstvo, uprava, ured O., OIB: …, koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi utvrđenja bračne stečevine i izdavanja brisovnog očitovanja, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj P Ob-359/2020-7 od 3. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj P Ob-359/2020-7 od 3. studenog 2022..

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I/ Odbija se tužiteljica sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I/ Utvrđuje se da je suvlasnički dio (1/2 dijela) nekretnine upisane u k.o.- O., z.k.ul. …, k.č.br. … u naravi oranica u selu, površine 601m2 na kojoj je sagrađena kuća koja nije upisana u zemljišnoj knjizi bračna stečevina tužiteljice, koju je tužiteljica stekla temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina dana 8.7.2002.

II/ Nalaže se II-tuženiku izdati brisovno očitovanje za brisanje založnih prava upisanih na ½ dijela nekretnine u suvlasništvu tužiteljice, upisane u k.o.- O., z.k.ul. .., k.č.br. … u naravi oranica u selu, površine 601m2 za korist RH ministarstvo, uprava, ured O. i to pod poslovnim brojem Z-5670/09 na iznos od 403.657,99 kn sa zakonskim zateznim kamatama te troškova osiguranja u iznosu od 5.000,00 kn pod posl. br. Z- 7985/10 na iznos od 391.485,30 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje će u protivnom zamijeniti ova presuda."

u cijelosti.

II/ Nalaže se tužiteljici M. Š. da II-tuženiku R. H.- ministarstvo, naknadi parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn/265,44 eura, u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

2.1. Smatra da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je izreka u suprotnosti s obrazloženjem, o odlučnim činjenicama nema razloga a oni izneseni su nejasni i proturječni.

2.2. Navodi kako se iz dokaza koji su izvedeni tijekom postupka nesporno može utvrditi da je sporna nekretnina bila bračna stečevina tužiteljice i prije no što je temeljem Ugovora o darovanju od 24.6.2014. formalno izvršena uknjižba njezinog prava suvlasništva u zemljišnoj knjizi pa je suvlasništvo stekla zakonom.

2.3. Tvrdnji je da je I. tuženik morao osporavati uknjižbu založnog prava, a da je II. tuženik mogao i naveo provjeriti predstavlja li predmetna nekretnina bračnu stečevinu ili dostatnu imovinu I-tuženika.

2.4. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove podnesene žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP koju u žalbi ističe tužiteljica, ovaj drugostupanjski sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama za odluku kakvu je donio prvostupanjski sud.

5.1. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmetom tužbe je zahtjev tužiteljice da se utvrdi kada je ½ dijela nekretnina na kojoj je II-tuženik uknjižio pravo zaloga radi osiguranja novčane tražbine prema I- tuženiku, bračna stečevina kao i da se II-tuženika obveže izdati brisovno očitovanje za brisanje založnih prava upisanih na njezinom suvlasničkom dijelu.

7. Nesporno je da je II-tuženik 21.svibnja 2009. podnio prijedlog za osiguranje protiv I-tuženika Ž. Š. radi osiguranja novčane tražbine na osnovu ovršnih poreznih rješenja iz 2007. i 2008., da je 27.svibnja 2009. ovaj sud u ovršnom predmetu donio rješenje radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja na predmetnim nekretninama, pa je povodom žalbe protivnika osiguranja – ovdje I-tuženika navedeno rješenje ukinuto, ali je 30. kolovoza 2010. pod brojem Ovr-127/10 doneseno novo rješenje radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini koje je postalo pravomoćno 10.rujna 2010. te je upisano u zemljišnim knjigama pod brojem Z-7985/10 dana 1.rujna 2010., nadalje, da se ovdje I-tuženik žalio iz razloga da novčana tražbina nije u skladu sa ispravama na osnovu kojih predlagatelj osiguranja predlaže osiguranje novčane tražbine, kao i da protivnik osiguranja nema evidentiran dug po navedenim osnovama.

7.1. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da je tužiteljica upisana kao suvlasnica ½ predmetne nekretnine, te da je na istoj uknjiženo pravo zaloga temeljem rješenja općinskog suda u Osijeku Ovr-1655/09 od 27.svibnja 2009. i Ovr-127/10 od 30.kolovoza 2010. u korist II-tuženika,

- da je ugovor o darovanju zemljišta zaključen između tužiteljice i I-tuženika 24.lipnja 2014, da su tužiteljica i I-tuženik zaključili brak 1992.,

- da je I-tuženik vlasništvo na predmetnoj nekretnini stekao kupnjom od prodavatelja Z. i V. Š. 8.srpnja 2002.

- da su tužiteljica i I-tuženik zaključili brak 1992., da je I-tuženik predmetno zemljište stekao temeljem ugovora o kupoprodaji 8.srpnja 2002. od prodavatelja Z. i V. Š.,

- da je ovdje II-tuženik 21.svibnja 2009. podnio prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini I-tuženika Ž. Š.,

- da je I-tuženik nakon izdavanja predmetnih rješenja o zasnivanju založnog prava 24.lipnja 2014. darovao ½ tužiteljici, te je njezino suvlasništvo upisano u zemljišnim knjigama.

8. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan i to primjenom članka 130. stavak. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim prvima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 nadalje: ZV) a pozivom na načelo povjerenja u zemljišne knjige, smatra da se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je stečeno na temelju zakona nije bilo upisano u zemljišne knjige. Nadalje, da sama činjenica da je netko za vrijeme trajanja braka stekao određenu imovinu ne znači da se radi automatizacijom o bračnoj stečevini već se radi o imovini stečenoj radom.

8.1. Smatra da tužiteljica koja je bila u braku s I-tuženikom nije poduzela nikakve pravne radnje da uknjiži svoje suvlasništvo s osnova bračne stečevine, te iz rezultata cjelokupnog postupka ne proizlazi nesavjesnost II-tuženika kod provođenja ovrhe – osiguranjem svoga potraživanja zasnivanjem založnog prava na nekretnini I- tuženika.

8.2. Nadalje da pasivnost tužiteljice u odnosu na zasnivanje založnog prava na nekretnini svoga supruga I-tuženika je očita, još iz ovršnog postupka jer niti I-tuženik u ovršnom postupku nije tvrdio da je predmetna nekretnina bračna stečevina, a za pretpostaviti je da je ovdje tužiteljica znala za ovršni postupak budući je i u to vrijeme, a i sada u bračnoj zajednici sa I-tuženikom s kojim je nakon upisa založnog prava na nekretnini koju smatra svojim suvlasništvom zaključila ugovor o darovanju 26.travnja 2014. da bi predmetnu tužbu konačno podnijela 9.studenoga 2020.

8.3. Stajališta je da se tužiteljica neupisivanjem svoga suvlasništva od 2002. na predmetnoj nekretnini našla u situaciji da je do 2014., na istoj kao vlasnik bio upisan I-tuženik te da je imala mogućnost od dana stjecanja odnosno kupnje predmetne nekretnine 2002. upisati se kao suvlasnica u ½ a i do 2014. godine (založno pravo upisano 2009. i 2010), da je mogla poduzimati pravne radnje radi zaštite svoga suvlasništva jer je životno i logično da je znala za vođenje ovrhe protiv njezinog supruga i da je u bračnoj zajednici.

8.4. Također da se prema odredbi članka 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12, 152/14; u daljnjem tekstu: ZV) smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, s time da se eventualno vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano, pa da se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje, odnosno u ovom slučaju je li predmetna nekretnina eventualno bračna stečevina između tužiteljice i I-tuženika.

9. Ovakav materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Naime, prilikom ocjene osnovanosti osnove tužbe te osnovanosti tužbenog zahtjeva treba u svakom slučaju imati u vidu savjesnost i poštenje II-tuženika u smislu odredbe članka 122. stavka 1. ZV. Prilikom stjecanja založnog prava prvostupanjski sud je poglavito imao u vidu zemljišnoknjižno stanje i činjenicu da je isključivi vlasnik nekretnine bio I-tuženik pa imajući u vidu savjesnost svih sudionika postupka zaključak je da je II-tuženik u cijelosti savjestan pa je povjerenjem u zemljišne knjige u smislu članka 122. stavka 1. ZV zakonito stekao založno pravo.

9.1. S druge strane, savjesnost se ne bi mogla pripisati tužiteljici te se prihvatiti tvrdnja da nije znala za obveze I-tuženika te obveze obrta i sveukupni odnosi između stranaka ne izlaze iz okvira koji propisuje odredba članka 251. Obiteljskog zakona (NN 116/03, 17/04, 136/04, 61/11) koji je bio na snazi u vrijeme upisa založnog prava u zemljišne knjige.

9.2. Nadalje, u pravu je prvostupanjski sud kada navodi da je u ocjeni savjesnosti postupanja te mogućnosti ostvarivanja svojih interesa tužiteljica mogla i prilikom kupoprodaje nekretnine a svakako i tijekom razdoblja od kupoprodaje pa sve do upisa založnog prava, upisati svoje prav suvlasništva, pa su neosnovani žalbeni navodi koji upiru kako na nesasvjesnost II-tuženika, tako i na pozivanje na odredbu članka 41. ZV jer se ne radi o sporazumnom upisu založnog prava nego onog koji se temelji na zakonu, a u pravu je i II-tuženik kada tvrdeći da za obveze koje su proizašle iz obrta bračnih drugovi odgovaraju i zajedničkom imovinom.

10. Zbog iznesenog valjalo je odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu kako u odluci o glavnom zahtjevu tako i u odluci o troškovima postupka koji su, kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni.

11. Odluka o zatraženim troškovima temelji se na odredbi članak 166. stavka 1. ZPP

12. Na temelju članka 368. stavka 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 27. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović Terzić