Poslovni broj: 3 UsI-1943/22-4
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Općine V., … V., protiv tuženika
Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Zadar, Božidara Petranovića 8, radi razmjernog povrata uplaćenih sredstava komunalnog doprinosa, odlučujući o tužbi tužitelja od 6. rujna 2022., izvanraspravno, 29. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" Poništava se rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Klasa: UP/II-363-01/…, Urbroj: 2198-07-03/… od 02. kolovoza 2022. godine i sve njegove pravne posljedice."
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-01/…, URBROJ: 2198-07-03/1. od 2. kolovoza 2022., u točki 1. izreke poništeno je rješenje Općine V., Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalno gospodarstvo, KLASA: UP/I-363-01/…, URBROJ: 2198/12-04… od 22.
studenoga 2021. godine, kojim je odbijen zahtjev M. B., B. Š.,
I. Š. i J. Š. za razmjernim povratom uplaćenih sredstava komunalnog doprinosa; u točki 2. izreke utvrđeno je da je zahtjev stranaka za razmjerni povrat komunalnog doprinosa osnovan; u točki 3. izreke naloženo je Općini V. da strankama isplati iznos uplaćenog komunalnog doprinosa.
2. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu 6. rujna 2022. u kojoj opisuje tijek upravnog postupka u ovoj upravnoj stvari, u bitnom navodeći da su stranke u veljači 2016. uplatile utvrđenu obvezu komunalnog doprinosa, a nakon uplate da su podnijele zahtjev za povrat razmjernog dijela sredstava uplaćenog komunalnog doprinosa pozivajući se na to da imaju pravo na razmjeran povrat sredstava plaćenog komunalnog doprinosa jer isti nije utrošen za financiranje izgradnje komunalne infrastrukture prema Programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za 2014. godinu. Tužitelj smatra da tuženik prilikom odlučivanja o žalbi nije uzeo u obzir činjenice važne za rješavanje predmetne upravne stvari, odnosno da su stranke komunalni doprinos platile tek u veljači 2016., čime da one nisu postupile sukladno rješenju o utvrđivanju obveze plaćanja komunalne naknade od 29. srpnja 2014., tj. uplatile komunalni doprinos u roku od 15 dana od konačnosti tog rješenja, uslijed čega da pozivanje stranaka na to da imaju pravo na povrat tih sredstava nije utemeljeno jer da sredstva nisu uplaćena u 2014. pa samim time da nisu ni mogla biti utrošena prema Programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za 2014. godinu. Tužitelj je predložio da se rješenje tuženika poništi.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja osporavanog rješenja, te je predložio da sud tužbeni zahtjev odbije.
4. S obzirom da tužitelj u suštini osporava samo primjenu prava, da su činjenice nesporne, a da stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito nisu zahtijevale održavanje rasprave, upravni spor je sukladno odredbi članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17 i 110/21; u daljnjem tekstu ZUS) presudom riješen bez rasprave.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Predmet pora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja KLASA: UP/II-363- 01/…, URBROJ: 2198-07-03/… od 2. kolovoza 2022.
7. Među strankama je sporno je li osnovan zahtjev za razmjerni povrat uplaćenih sredstava komunalnog doprinosa kojeg su uplatili M. B., B. Š.,
I. Š. i J. Š., na način pobliže određen i sadržan u točkama 2. i 3. izreke osporavanog rješenja.
8. Člankom 32. stavkom 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 188/04, 38/09, 79/09, 153/09 i 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13 i 147/14; u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da rješenje iz stavka 2. ovoga članka (rješenje o komunalnom doprinosu) obvezatno sadrži: 1. iznos sredstava komunalnog doprinosa koji je obveznik dužan platiti, 2. način i rokove plaćanja komunalnog doprinosa, 3. prikaz načina obračuna komunalnog doprinosa za građevinu koja se gradi, 4. popis objekata i uređaja komunalne infrastrukture koje će jedinice lokalne samouprave izgraditi u skladu s Programom gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture, 5. obvezu jedinice lokalne samouprave o razmjernom povratu sredstava u odnosu na izgrađenost objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz točke 4. ovoga stavka i ostvareni priliv sredstava. Stavkom 5. istog članka Zakona propisano je da je ništavo rješenje koje ne sadrži obvezne elemente propisane stavkom 3. ovog članka.
9. Dakle, iz navedenog slijedi da je jedinica lokalne samouprave dužna vratiti razmjerni dio uplaćenog komunalnog doprinosa u odnosu na izgrađenost objekata i uređaja komunalne infrastrukture u skladu s Programom gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture i ostvareni priliv sredstava. Prema tome, pravilna je ocjena tuženika kako navedenom odredbom povrat sredstava nije uvjetovan rokom za uplatu ili trenutkom uplate komunalnog doprinosa.
10. Slijedom navedenog, a u skladu s naprijed citiranom zakonskom odredbom, prvostupanjsko javnopravno tijelo je pogrešno postupilo kada je odbilo zahtjev stranaka za povratom uplaćenih sredstava komunalnog doprinosa jer je komunalni doprinos uplaćen izvan one godine u kojoj je obveza uplate nastala, bez da je utvrdilo činjenice izgrađenosti objekata i uređaja komunalne infrastrukture u skladu s Programom gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture i ostvarenog priliva sredstava sukladno naprijed navedenoj odredbi članka 32. stavka 3. Zakona.
11. Cijeneći činjenicu da je komunalni doprinos nesporno plaćen, za razmjerni povrat komunalnog doprinosa po Zakonu je odlučno je li jedinica lokalne samouprave ispunila svoje obveze odnosno izgradila objekte i uređaje komunalne infrastrukture u skladu s Programom gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture, radi čega su prigovori tužitelja, koji su u suštini usmjereni na ocjenu zakonitosti datuma uplate komunalnog doprinosa, neodlučni za rješenje ove upravne stvari.
12. Ovakav pravni stav je iznio i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi pod poslovnim brojem Usž-2736/20-2 od 8. listopada 2020., u prijašnjem upravnom postupku u ovoj upravnoj stvari.
13. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, te svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu javnopravnog tijela, ovaj sud je ocijenio rješenje tuženika zakonitim. Tuženik je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, nije povrijedio pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenio pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.
14. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21), a na koje ovaj sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.
15. Slijedom svega naprijed navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbiti te odlučiti kao u izreci.
U Splitu 29. prosinca 2022.
S U D A C
Leandra Mojtić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.
DNA:
- tužitelju
- tuženiku
- na znanje – M. B., E., ….
- na znanje – B. Š., Z., …
- na znanje – I. Š., Z., …
- na znanje – J. Š., P., …
- u spis
- kal. 17.02.2023.
