REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 28 Pž-4918/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac pojedinac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja POGREBNO PODUZEĆE ZAGREB d.o.o. iz Zagreba, Pavla Radića 9, OIB 58389924351, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Čule, odvjetnik u Zagrebu, Šenoina 6, protiv 1. tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o. iz Zagreba, Kneza Branimira 1, OIB 69693144506, kojeg zastupaju punomoćnice Sanja Kamenar Milutin i Irena Klepac Mustać, odvjetnice u Rijeci, I. Dežmana 4 i 2. tuženika GRAD CRIKVENICA iz Crikvenice, Ulica kralja Tomislava 85, OIB 81687755716, kojeg zastupa punomoćnica Mirjana Domijan, odvjetnica u Crikvenici, Hrusta 2b, radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-172/2021-20 od 3. listopada 2022., 29. prosinca 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-172/2021-20 od 3. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem označenim u izreci ovog rješenja prvostupanjski sud je odlučio da se smatra da je tužitelj povukao tužbu (točka I. izreke rješenja) te je naložio tužitelju da prvotuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 3.437,50 kn, a drugotuženiku u iznosu od 1.750,00 kn (točke II. i III. izreke rješenja). Tako je prvostupanjski sud riješio na temelju odredbe članka 295. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19) jer pozvani tužitelj nije pristupio ročištu od 13. rujna 2022. premda je uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao dok su na istom ročištu prisutni tuženici izjavili da se ne žele upustiti u raspravljanje. Odluke o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio primjenom odredbe članka 158. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog svih razloga predviđenih zakonom. Žalitelj prije svega navodi da iz samog rješenja nije jasno koji je propis sud imao na umu prilikom donošenja pobijanog rješenja. Naime, odredba članka 295. stavka 2. Zakona o parničnom postupku je izmijenjena zadnjom novelom Zakona o parničnom postupku pri čemu iz prijelaznih i završnih odredbi ne proizlazi da se ista primjenjuje na postupke u tijeku. Samim time, a obzirom na to da se sud poziva na tu izmijenjenu odredbu posljednjom novelom tog Zakona („Narodne novine” broj 80/22), pri čemu se poziva i na ranije propise koji su drugačije regulirali predmetnu situaciju, kraj takvog stanja stvari nemoguće je ustanoviti koji je točno propis sud primijenio u konkretnoj pravnoj stvari. Ako je sud primijenio odredbu članka 295. stavka 2. Zakona o parničnom postupku kako je ista regulirana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2013. („Narodne novine” broj 25/13), tada nije bilo mjesta donošenju pobijane odluke jer njezinim tumačenjem proizlazi da tek izostanak obje stranke s glavne rasprave ili situacija kada su obje pristupile, ali su odbile upustiti se u raspravljanje ima za pravnu posljedicu presumirano povlačenje tužbe. S obzirom na to da to nije bio slučaj na glavnoj raspravi od 13. rujna 2022., sud nije imao uporište donijeti pobijanu odluku. Samim time bez uporišta je i odluka o troškovima postupka pa žalitelj predlaže Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

Ispitavši pobijano rješenje temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. te članka 381. Zakona o parničnom postupku, u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

4. Iz spisa proizlazi da je u ovom postupku pripremno ročište održano 24. veljače 2022. te je na tom ročištu zaključen prethodni postupak i zakazano slijedeće ročište za 13. rujna 2022. u 10,00 sati o čemu su obaviješteni svi punomoćnici stranaka. Naime, budući da su tom ročištu prisustvovali svi punomoćnici stranaka (uključujući i punomoćnika tužitelja), dostava poziva za ročište zakazano za dan 13. rujna 2022. svim strankama je uredna sukladno odredbi članka 138. stavka 1. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, iz zapisnika s ročišta od 13. rujna 2022. sa str. 570. spisa proizlazi da uredno pozvani tužitelj tom ročištu nije pristupio, dok se prisutni punomoćnici oba tuženika nisu željela upustiti u raspravljanje. Sukladno tome, prvostupanjski je sud primjenom odredbe članka 295. stavka 2. Zakona o parničnom postupku donio pobijano rješenje o presumiranom povlačenju tužbe te primjenom članka 158. stavka 1. istog Zakona odlučio o troškovima postupka.

5. Prvostupanjski je sud pravilno donio rješenje o presumiranom povlačenju tužbe pozvavši se pri tome na odredbu članka 295. stavka 2. Zakona o parničnom postupku važeću prije posljednje izmjene Zakona o parničnom postupku iz 2022. godine. Naime, premda je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke navodeći uz Zakon o parničnom postupku brojeve Narodnih novina u kojima su objavljene sve izmjene tog Zakona, uključujući i broj 80/22 u kojem je objavljena posljednja izmjena Zakona o parničnom postupku, prvostupanjski sud u konkretnom predmetu nije primijenio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2022. godine („Narodne novine” broj 80/22), već je primijenio odredbu članka 295. stavka 2. Zakona o parničnom postupku koja je važila u vrijeme pokretanja ovog spora.

Prema odredbi članka 295. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (važećoj u vrijeme pokretanja ovog spora) ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.

Prema tome, iz navedene zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kada ročištu neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu. Međutim, iako ta odredba Zakona o parničnom postupku ne spominje slučaj kada samo jedna stranka (u konkretnom slučaju oba tuženika) pristupi ročištu te se ne želi upustiti u raspravljanje, a druga stranka je uredno pozvana, mišljenje je ovog suda da su i tada ispunjene zakonske pretpostavke za presumirano povlačenje tužbe.

Naime, ovaj sud kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-3838/18 od 9. siječnja 2019. (koja je objavljena u knjizi Izbor odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske 2/2018, „Narodne novine“, lipanj 2020., str. 190.-191.) smatra da u situaciji kada s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostane tužitelj, a uredno je pozvan, a tuženik (oba tuženika) se neće upustiti u raspravljanje, dolazi do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe članka 295. stavka 2. Zakona o parničnom postupku. Dakle, u takvim okolnostima za zaključiti je da su obje stranke izrazile volju da ne raspravljaju pred sudom, tužitelj time što, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište za glavnu raspravu, a izostanak nije opravdao (neopravdano je izostao), a tuženik (oba tuženika) time što se na istom ročištu nije htio (nisu htjeli) upustiti u raspravljanje. U takvoj činjeničnoj i procesnoj situaciji nema mjesta održavanju ročišta za glavnu raspravu jer sud zapravo ne bi imao s kime raspravljati, pa je došlo do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe članka 295. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, a što je sud dužan utvrditi deklaratornim rješenjem. Uostalom, takvo pravno shvaćanje je prihvaćeno na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 29. listopada 2020. a koje shvaćanje je sukladno odredbi članka 40. stavka 2. Zakona o sudovima („Narodne novine” broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19) obvezno za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela odnosno suda.

Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud donio rješenje o presumiranom povlačenju tužbe. Jednako tako, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe članka 158. stavka 1. Zakona o parničnom postupku obvezao tužitelja da objema tuženicima naknadi troškove parničnog postupka koji su bili potrebni za vođenjem ovog spora.

Zbog toga, tužiteljevu je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, a na temelju odredbe članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku.

Zagreb, 29. prosinca 2022.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak