REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: 2 UsI-1227/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja I. V. iz Đ., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Z., OIB: …, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo, radi prava na naknadu (opskrbninu), 29. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-562-04/22-03/1, URBROJ: 522-4/1-1-2-22-2 od 19. rujna 2022.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-04/22-03/1, URBROJ: 522-4/1-1-2-22-2 od 19. rujna 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Republike Hrvatske, O. – b. ž., KLASA: UP/I-562-02/22-08/1, URBROJ: 2158-18/29-22-2 od 15. srpnja 2022.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je odbačen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na naknadu (opskrbninu), kao mirnodopskog vojnog invalida, jer ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka.
3. Tužitelj u tužbi navodi kako tužbu podnosi radi uskrate stečenih prava invalidne osobe i diskriminacijskog postupanja prema njemu. Pojašnjava kako želi institucionalno priznanje statusnog pitanja vojnog invalida po osnovi stradavanja tijekom redovnog odsluženja vojnog roka u bivšoj JNA. Smatra kako mu tuženik uskraćuje stečeno pravo iako ima utvrđenu invalidnost od 70%, uz priznatu pripomoć u kući, a sada mu se to pravo neosnovano uskraćuje. Zatim navodi kako se obraćao Centru za socijalnu skrb, Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te Pučkom pravobranitelju i Pučkom pravobranitelju za osobe s invaliditetom, a sve kako bi se institucionalno riješio nastali problem, na što mu je i ukazano u očitovanju Pučke pravobraniteljice. Ističe i kako pojedine institucije odbijaju postupiti po njegovim zahtjevima, pozivajući se na nenadležnost, iako za to nema zakonske osnove. Kako je nesporno da treba biti korisnik mirovine po posebnim propisima, budući je stradao prilikom redovitog odsluženja vojnog roka u bivšoj JNA, mišljenja je da se radi o stečenom pravu u nadležnosti tuženika. Dodatno pojašnjava svoj status te iznosi kronologiju mijenjanja propisa koji propisuju stečena prava u svezi njegovog statusa pa slijedom svega navedenog smatra kako njegov zahtjev nije mogao biti odbačen. Zbog toga predlaže sudu poništavanje osporavane odluke tuženika.
4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u rješenju te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Poziva se na zakonske odredbe na temelju kojih je donijeta pobijana odluka te ističe da je tužitelj već ranije podnio istovjetan zahtjev i da je isti bio odbačen, a da je navedeno stajalište potvrđeno presudom ovoga suda poslovni broj: 1 UsI-19/2019-9 od 24. svibnja 2019., odnosno presudom Visokog upravnog suda poslovni broj: Usž-3770/19-3 od 5. veljače 2020. Pojašnjava kako tužitelj u tužbi traži priznavanje prava na vojnu mirovinu zbog stradavanja na odsluženju vojnog roka u bivšoj JNA i da je po toj osnovi i podnio predmetni zahtjev pa ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka po takvom zahtjevu. Na kraju ističe da se o ostalim pravnim pitanjima koje tužitelj navodi ne odlučuje u ovoj upravnoj stvari.
5. Odgovor na tužbu dostavljen je na očitovanje tužitelju te se isti podneskom od 13. prosinca 2022. očitovao na navode iz odgovora na tužbu i to tako što ustraje na činjenici da se radi o stečenom pravu, koje bi trebalo biti priznato od državnih tijela Republike Hrvatske i da se u suprotnom radi o diskriminaciji. Ukazuje i da je neosnovano pozivanje tuženika na raniji zahtjev i sudske odluke, budući se ne radi o presuđenoj stvari pa da bi tužitelj bio onemogućen u podnošenju predmetnog zahtjeva.
6. Kako tužitelj osporava samo primjenu materijalnog prava, a činjenice su nesporne te kako stranke nisu izričito zahtjevale održavanje rasprave u smislu odredbe iz članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 94/16., 29/17. i 110/212., nastavno: ZUS), sud je, bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS) ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj priznati mirnodopski vojni invalid V. skupine sa 70 % oštećenja organizma s pravom na osobnu invalidninu i pravom na dodatak za pripomoć u kući sukladno Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (Narodne novine, broj 33/92., 57/92., 77/92., 27/93., 58/93., 2/94., 76/94., 108/95., 108/96., 82/01., 103/03. i 148/13.).
8. Isti je dana 13. srpnja 2022. podnio zahtjev za priznavanje prava na naknadu (opskrbninu) vojnog mirnodopskog invalida. Iz sadržaja zahtjeva proizlazi kako tužitelj predmetni zahtjev podnosi budući mu je rješenjem Centra za socijalnu skrb N. Klasa: UP/I-551-06/22-01/156, Urbroj: 2149-28-03/08-22-7 od 10. lipnja 2022. ukinuto pravo na zajamčenu minimalnu naknadu pa traži vraćanje prava na naknadu za mirnodopskog vojnog invalida.
9. Dana 1. siječnja 2014. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (Narodne novine, broj 148/13.) kojim su izbrisane odredbe ranijeg Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (Narodne novine, broj 33/92., 57/92., 77/92., 27/93., 58/93., 2/94., 76/94., 108/95., 108/96., 82/01. i 103/03.) kojima je bilo regulirano pravo na opskrbninu.
10. Naime, odredbom članka 2. do 13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (Narodne novine, 148/13.) brisani su članci 23. do 46. ranijeg Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (Narodne novine, broj 33/92., 57/92., 77/92., 27/93., 58/93., 2/94., 76/94., 108/95., 108/96., 82/01. i 103/03.) kojima je bilo uređeno pravo na opskrbninu
11. Opskrbnina je time postala pravo na zajamčenu minimalnu naknadu (koje pravo je tužitelju bilo i priznato) i ostvaruje se pri tijelu nadležnom za socijalnu skrb.
12. Dakle, izričitom zakonskom odredbom brisane su odredbe kojima je ranije bilo priznato pravo na opskrbninu pa stoga više ne postoje zakonske pretpostavke odnosno relevantni propis putem kojega bi se tužitelju moglo priznati pravo koje traži, jer isto više ne egzistira po nazivu i opsegu na način kako to tužitelj traži.
13. Tužitelj u tužbi osporava takvo zakonsko rješenje te smatra da su mu takvim postupanjem povrijeđena stečena prava, međutim radi se o izmjeni Zakona koja je u isključivoj nadležnosti zakonodavca, a time i odgovornosti za učinke propisa koje donosi, da uređuje takva pitanja te navedeno ne može biti predmet ocjene ovog upravnog spora.
14. Stoga, kako nema zakonske osnove za priznavanje traženog prava na naknadu (opskrbninu), kao mirnodopskom vojnom invalidu, javnopravna tijela nisu imala zakonsko uporište za drukčiju odluku te su pravilnom primjenom odredbe članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., nastavno: ZUP) odlučili o predmetnom zahtjevu tužitelja. Naime,
ad službena osoba utvrdi da ne postoje prema odredbi članka 41. stavka 2. ZUP k
zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbaciti zahtjev.
15. Potrebno je naglasiti kako je tužitelj o predmetnom pravnom pitanju već vodio upravni spor te je njegov tužbeni zahtjev odbijen presudom ovoga suda poslovni broj: 1 UsI-19/2019-9 od 24. svibnja 2019., a koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda poslovni broj: Usž-3770/19-3 od 5. veljače 2020. i u navedenim odlukama zauzeto je istovjetno stajalište, koje je izrazio i sud u ovoj presudi. Nije sporno da tužitelj po toj osnovi može podnositi novi zahtjev, kako to isti navodi u svome očitovanju, ali je činjenica da je i njegov novi zahtjev odbačen pozivom na odredbu članka 41. stavka 2. ZUP, jer ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka.
16. Na kraju sud naglašava kako predmet ove upravne stvari nije pitanje tužiteljevog statusa kao hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te ti navodi tužitelja nisu relevantni za ovu upravnu stvar. Isto tako je potrebno naglasiti da predmet ove upravne stvari ne može biti niti pitanje prava tužitelja na mirovinu, budući se o tim pravima može raspravljati u drugim upravnim postupcima povodom odgovarajućih zahtjeva. U pogledu pitanja prava na dodatak za pripomoć u kući, vidljivo je kako je o istome odlučeno rješenjem tuženika u posebnom postupku Klasa: UP/II-562-04/22- 05/3, Urbroj: 522-4/1-1-2-22-2 od 21. rujna 2022. te tužitelj isto može eventualno osporavati u drugom upravnom sporu.
17. Imajući u vidu navedeno, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim.
18. Slijedom iznijetog, a na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS sud je donio odluku kao u točki izreci presude.
19. Sud u smislu odredbe članka 79. ZUS nije donosio odluku o troškovima upravnog spora, budući stranke nisu postavile zahtjev za naknadu troška upravnog spora.
U Osijeku 29. prosinca 2022.
Sudac
Berislav Babić v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
