Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč

Posl.br. 31 P-170/2022-

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr.sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice J. B., iz V., S.. A. 28, OIB:, zastupana po punomoćnici

M. H., odvjetnici iz P., protiv tuženika 1. R. B. pok. A.,

M. i 2. A. K. rođ. B., T., zastupani po privremenoj zastupnici

M. K., odvjetnici iz P., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene javne glavne rasprave 15. studenog 2022. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno i njezinog punomoćnika, te privremene zastupnice tuženika, dana 28. prosinca 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se prema tuženicima R. B. pok. A., M. u 24/144

dijela i A. K. rođ. B., T. u 18/144 dijela nekretnine označene kao k.č.br. zgr. 10/2, upisane u zk.tijelo II (....kuća izgrađena na k.č.br. 10/2) upisane u zk.ul.br. 114 za k.o. 323799 V. da je tužiteljica J. B. iz V., S..

A. 28, OIB. dosjelošću stekla pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao k.č.br. ZGR. 10/2, upisane u zk.tijelo II (....kuća izgrađena na k.č.br. 10/2) upisane u zk.ul.br. 114 za k.o. 323799 V., pa se tužiteljica ovlašćuje na temelju ove presude, po njezinoj pravomoćnosti zatražiti i izvršiti prijenos prava vlasništva u 42/144 dijela rečene nekretnine u Zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Poreč-Parenzo.

II Nalaže se tužiteljici da privremenoj zastupnici tuženika M. K., odvjetnici iz P., N. T. 5, OIB:, isplati naknadu u iznosu

od 3.850,00 kn/510,99 eura[1] , na žiro račun IBAN: HR20 2500 0091 1014 7544 0 otvoren kod Addiko bank d.d., u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 03. ožujka 2022. godine podnijela tužbu protiv tuženika radi donošenja presude u sadržaju kao u točki I izreke Presude. U tužbi tvrdi da su joj nepoznati tuženici kao osobe upisane u zemljišnim knjigama, ista o njima nema nikakvih saznanja, te predlaže da im se imenuje privremeni zastupnik. Kao zemljišnoknjižni suvlasnici nekretnine k.č.br. zgr. 10/2, k.o. V., upisane su:

I tuženik: R. B. pok. A., M. u 24/144 idealna dijela, II tuženik:

A. K. rođ. B., T. u 18/144 idealna dijela, tužiteljica J. B. u 4/144 idealna dijela, R. P. u 49/144 idealna dijela, K. B. u 49/144

idealna dijela. Navedena nekretnina da je stvarno vlasništvo tužiteljice i to u dijelu koji se odnosi na tuženike Ad 1 i Ad 2, u cijelosti. Naime, R. P. i K. B. su kćerke tužiteljice, te su iste svoje idealne dijelove predmetne nekretnine stekle nasljeđivanjem. Tužiteljici je poznato da je sporna nekretnina ranije bila vlasništvo i to prvo roditelja pok. supruga, kasnije i njega, budući da je on sa tužiteljicom i članovima njihove obitelji tu nekretninu držao u samostalnom i neposrednom posjedu i to na način da su istu prvo držali u posjedu roditelji pok. supruga tužiteljice, a kasnije pok. suprug

tužiteljice sa tužiteljicom i njihovom obitelji (kćerkama koje su upisane kao suvlasnice na predmetnoj nekretnini). Tužiteljica i danas živi u predmetnoj nekretnini. Na taj su način prednici tužiteljice zajedno sa svojom obitelji spornu nekretninu koristili sve do smrti, a nakon njihove smrti tužiteljica sa svojim kćerkama. Tužiteljicu, a prije toga njezine prednike nikada nitko nije ometao u posjedu na toj nekretnini niti im je itko dao do znanja da bi imao bilo kakvo pravo na toj nekretnini. Uvijek se na toj nekretnini vršio posjed na miran i pošten način, pa se nije po ničemu moglo zaključiti da ta nekretnina ne bi bila i knjižno vlasništvo tužiteljice i njezinih kćerki. Tek nedavno uvidom u mrežne stranice zemljišnih knjiga te u trenutku kada je tužiteljica odlučila sklopiti Ugovor o doživotnom uzdržavanju, tužiteljica je shvatila da na istoj dolaze upisane i neke druge osobe za koje tužiteljica nema saznanja tko su, budući je smatrala da je u ostavinskom postupku iza pok. supruga riješeno vlasništvo predmetne nekretnine.

2. Tuženici su odsutni i nepoznata boravišta, zato im je sud postavio privremenog zastupnika, u osobi odvjetnice M. K., odvjetnice iz P.,

radi zaštite prava i interesa tih tuženika, Rješenjem posl.br. 31 P-170/2022-10 dana 21. ožujka 2022. godine, te je Oglas pod brojem 201790 objavljen u Narodnim novinama broj 67 od 10. lipnja 2022. godine.

3. U odgovoru na tužbu tuženici po privremenom zastupniku protive se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ali se nisu protivili provođenju predloženih dokaza. Tuženici su prigovorili naznačenoj vrijednosti predmeta spora. Tuženici osporavaju osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva i ističu prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, tuženici su suvlasnici kuće na k.č. br. 10/2, međutim isti nisu suvlasnici nekretnine oznake zgr. 10/2, zemljište, upisano u z.k. ul. br. 114 u k.o. Vabriga. Sukladno pravnom načelu superficies solo cedit vlasnik zemljišta vlasnik je i svega što je na njemu izgrađeno. Iz dostavljenog zemljišnoknjižnog izvatka jasno proizlazi kako je zemljište, a samim time i kuća izgrađena na istom zemljištu u društvenom vlasništvu, a ne u vlasništvu tuženika. Osporavaju da bi tužiteljica bila stvarni vlasnik predmetne nekretnine te da bi istu nekretninu držala u samostalnom, mirnom, poštenom i neposrednom posjedu. Također, osporavaju da bi pokojni suprug tužiteljice i njegovi roditelji imali takav posjed predmetne nekretnine. Nadalje, osporavaju navode tužiteljice da sve do nedavno nije znala da u zemljišnim knjigama ne dolazi upisana kao vlasnica predmetne nekretnine budući da je ista u ostavinskom postupku iza svog pokojnog supruga, posl. br. O-228/88, sudjelovala i naslijedila suvlasnički dio predmetne nekretnine pa je već tada znala da njezin suprug ne dolazi upisan kao vlasnik cijele nekretnine. Obzirom na navedeno, tužiteljica je već tada znala ili mogla znati zemljišnoknjižno stanje pa ista nije i ne može biti pošteni posjednik. Iz Rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-136/77 od dana 23. ožujka 1978. godine proizlazi kako je u ostavinskom postupku iza pok. B. V. kao nasljednik proglašen i F. R. (nećak ostavitelja), a da to je zapravo

F. B., pokojni suprug tužiteljice, koji u spomenutom ostavinskom postupku nije osporio suvlasnički udio R. B.-a.

Na pripremnom ročištu određena je vrijednost predmeta spora u iznosu od 50.000,00 kn.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (4-5), izvod iz katastarskog plana (6), izvadak iz zemljišne knjige - povijesni prikaz (20- 27), dopis Matičnog ureda Poreč (29-30), povijesni prikaz iz zemljišne knjige (51- 53) i , posjedovni list (54-57), Rješenje o nasljeđivanju (58-66), popis katastarskih čestica (67-77), izvršen je očevid lica mjesta u prisustvu vještaka mjerničke struke, te je izvršen uvid u prijepis posjedovnog lista i orto foto snimku koju je mjernički vještak prilikom očevida priložio u spis (85-86), saslušani su svjedoci R. P., C.

B. i I. R., te tužiteljica kao parnična stranka. Izvršen je uvid u ostavinske spise O-107/91, O-228/88, O-98/78 i O-136/77.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (4-5) utvrđeno je da u z.k.ul. broj 114 k.o. Vabriga u 1. z.k. tijelu dolazi upisana k.č.zgr. 10/2, kao zemljište površine 143 m2, a u 2. z.k. tijelu kuća izgrađena na istom zemljištu k.č. zgr. 10/2 i to za 1. z.k. tijelo dolazi upisano društveno vlasništvo, a za 2. z.k. tijelo dolazi upisano suvlasništvo prvotuženika u 24/144 dijela, za drugotuženicu u 18/144 dijela, tužiteljicu u 4/144 dijela, te R. P. (kćerka tužiteljice) u 49/144 dijela i

K. P. (kćerka tužiteljice) u 49/144 dijela.

7. Uvidom u povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu utvrđeno je da je od 08. studenog 1956. godine predmetna nekretnina temeljem Rješenja broj 131/56 u postupku osnivanja zemljišnih knjiga za k.o. V. bila upisana u suvlasništvo na jednake dijelove B. M. pok. A. i

B. A. pok. P., oboje iz V. 122. Na temelju pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju iza pok. B. A. pok. P. njegov suvlasnički dio od ½ dijela (18. veljače 1971. godine Z-192/71) upisan je za korist R. E. rođene

B., B. V. pok. A., B. A. pok. R. i K. A. rođ.

B. na jednake dijelove. Zatim na temelju pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju O-136/77 iza pok. B. V. njegov suvlasnički dio (1/8 dijela) upisan je u korist R. F. iz T. u 2/24 dijela (a kasnije je ispravljeno prezime u B. F. – Rješenjem od 27. listopada 1978. godine u predmetu O-136/77) i B. R. pok. A. u 1/4 dijela. Zatim na temelju Odluke Skupštine Općine Poreč od 03. veljače 1983. godine nekretnina je upisana kao društveno vlasništvo. A na temelju pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju od 12. kolovoza 1988. godine posl.br. O-228/88 suvlasnički dio nekretnine upisan na ime B. F., upisan je

na jednake dijelove B. J. tj. tužiteljice i B. K. i B. R.,

na jednake dijelove. konačno, na temelju pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju iza pok. B. M. posl.br. O-107/91 od 26. veljače 1992. godine upisan je u korist

B. K. i B. R., na jednake dijelove, a na temelju pravomoćnog Rješenja od 05. ožujka 2004. godine posl.br. O-37/04 suvlasnički dio od R. E. upisan je na B. R. i B. K. na jednake dijelove. U listu C

uknjiženo je temeljem čl. 20. Zakona o građevinskom zemljištu pravo korištenja zemljišta u korist vlasnika zgrade na k.č.zgr. 10/2 k.o. V., dok na zemljištu postoji zgrada.

8. Stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 01. siječnja 1997. godine u kojem je u čl. 9. propisano da pojedinačno nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u listu zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo) koje je kao takvo jedna nekretnina. Dakle, iz odredbe čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV-a) proizlazi kako je ponovno usvojeno načelo jedinstvenosti nekretnine, time se slijedi europska pravna tradicija, te se omogućava vlasništvu i drugim pravima na nekretninama da ima ulogu kao u razvijenim društvima i gospodarstvima tako da je usvojeno načelo da zemljište zajedno sa zgradama i svim ostalim što je s njim trajno povezano čini cjelinu (superficies solo cedit). Pozivom na navedenu odredbu, te posebno upis prava vlasništva u 2. z.k. tijelu tj. kući izgrađenoj na predmetnoj nekretnini nesporno je da su tuženici uredno pasivno legitimirani, pa je prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji neosnovan. Društveno vlasništvo ne postoji.

9. Iz Rješenja o nasljeđivanju (58-66) proizlazi da su ostavitelje nasljeđivali sukladno opisanom u povijesnom prikazu zemljišnoknjižnog uloška za predmetnu nekretninu s time da je u ostavinskom predmetu iza pok. B. V. pok. A. u Rješenju o nasljeđivanju od 23. ožujka 1978. godine posl.br. O-136/77 bilo pogrešno upisano prezime nasljednika F., ali je kasnije Rješenjem posl.br. O-136/77 od 27. listopada 1978. godine izvršen ispravak prezimena sa R. F. na ispravno ime koje glasi B. F..

10. Očevidom lica mjesta u prisustvu vještaka mjerničke struke utvrđeno je da je pokazana nekretnina k.č. zgr. 10/2 k.o. V. s tlocrtnom površinom prema sl. kat. stanju od 143 m2. Ista je u naravi obiteljska kuća u nizu, prizemlje i kat, dvorište sa sjeverne strane kuće te prema sjeveru još jedan samostojeći objekat prizemni koji se koristi u stambene svrhe.

11. Svjedokinja R. P., kćerka tužiteljice, iskazala je da je od rođenja živjela u kući koja je predmet spora, sa majkom, sestrom i ocem, dok otac nije umro. Nikada ranije nije čula da predmetna nekretnina ne bi bila njihovo vlasništvo i ona je bila uvjerena da je ona njihovo vlasništvo, jer ih nikada nije nitko smetao u posjedu, niti je od njih itko tražio da isele ili da bi polagao neka prava na predmetnu nekretninu. Za osobe tuženika nije nikada čula, ne poznaje ih. Poslije očeve smrti ni ona, ni itko iz njezine obitelji, majka, sestra, nisu provjeravale vlasništvo predmetne nekretnine jer od rođenja živi ovdje, odnosno živjela je u ovoj kući do udaje i bila je uvjerena da je to njihovo. Njezin otac se zvao F. B., ona da ne zna da je njezin otac ikada mijenjao ime i prezime. Na predmetnoj nekretnini je i ona upisana kao suvlasnica, a to suvlasništvo da je stekla nasljeđivanjem iza oca. Njezin otac je umro kada je bila mala i ona da nije sudjelovala na ostavinskoj raspravi. Ne zna na koji način je njezin otac stekao predmetnu nekretninu. Vlasnikom predmetne nekretnine smatra svoju majku jer je ona uvijek brinula o njima, (sestrama) i sestra i ona smatraju da je to od majke zato je samo majka označena kao tužiteljica.

12. Svjedokinja C. B., kćerka tužiteljice iskazala je da od rođenja živi u kući koja je predmet spora. Upisana je kao suvlasnica na jednom dijelu nekretnine po osnovi nasljeđivanja iza pok. oca F. B.. Kada je on umro

ona da je imala 9 godina. Ona i sestra zajedno sa majkom htjele su razriješiti svoje imovinsko pravne poslove jer njezina sestra živi u Flengi, a ona i majka ovdje u Vabrigi u predmetnoj kući i kada su njihove dijelove htjele prenijeti na majku utvrdile su da se na predmetnoj nekretnini vode upisane i druge njima nepoznate osobe. Ona je prvi put za osobe – imena tuženika saznala kada su vidjeli papire i to kada su htjele razriješiti njihove imovinsko pravne odnose jer su htjele njihove udjele prenijeti na majku. Nikada ih nitko nije smetao u posjedu, niti se ikada itko javio da bi polagao neka prava na predmetnoj nekretnini. Ona 44 godine živi u predmetnoj kući sa majkom, a prije sa sestrom i ocem i majkom i nikada da im nitko nije ukazao da to u cijelosti ne bi bilo njihovo ili da bi tražio nešto od njih na predmetnoj nekretnini. Dok je još otac bio živ, on i majka da su uređivali kuću i ulagali u kuću i njezina majka cijeli život ulaže u kuću i u svemu se ona, a prije nje i njihov otac, ponašaju kao gospodari. Ona ni od svog oca, iako je bila dijete sa 9 godina kad je on umro nije čula da bi on ikada govorio da nešto nije u redu sa papirima, a vezano za predmetnu nekretninu. Ne zna da je njezin otac ikada mijenjao ni ime, ni prezime.

13. Svjedok I. R., rođen 1952. godine, šogor tužiteljice, iskazao je da zna da je predmetna nekretnina bila od njegovog polubrata F. B. (supruga tužiteljice), a sada da je od tužiteljice. Njegov polubrat je predmetnu nekretninu naslijedio od svoje majke. Poznaje tuženike jer su to njegov stric i njegova teta i oni da su otišli u Milano i Torino i prije nego su otišli oni da su predmetnu nekretninu ostavili F. B.. Ne zna zašto to još uvijek nije i papirnato riješeno, a moguće je da je netko aljkavo obavio posao. Ti tuženici da sigurno više ne polažu pravo na to jer ponavlja oni su to sve ostavili Franku, njegovom polubratu, a nakon njega ostala je žena (tužiteljica) i kćerke. Njegov polubrat F. B., on je uvijek imao prezime B. po majci, a nikada nije

imao prezime R. kao on. Njegov polubrat F. imao je majku koja se zvala E. R. rođ. B., a oca nije imao, ne znaju. Tuženici da su otišli u

Italiju negdje iza 50 i 60-tih godina, nisu išli oboje zajedno, jedan je išao ranije, a drugi kasnije. Tada su mogli imati nekih 20 do 30 godina.

14. Tužiteljica je iskazala da je za F. B. udala se 1978. godine, i malo poslije vjenčanja da su počeli živjeti u kući, nekretnini koja je predmet ovog spora. Tužiteljica je potvrdila da sve što su svjedoci iskazivali je točno. Njezin muž joj je rekao kada su se vjenčali „evo to je moja kuća, tu ćemo mi živjeti sa našom djecom“ i nikada ništa da joj nije pričao u smislu da bi još netko polagao neka prava na predmetnu nekretninu. Bila je uvjerenja da je ta nekretnina samo njihova, sve do sada, dok kćerke nisu počele govoriti da bi joj to prepisale i u papirima da su onda vidjele stanje te parcele tj. suvlasništvo tuženika. Nikada prije toga da nije znala, niti posumnjala u vlasništvo predmetne nekretnine. Ne sjeća se da li je sudjelovala u ostavinskom postupku u smislu da li je bila na raspravi. Imala je 31 godinu, imala je malu djecu i ne sjeća se detalje vezane za ostavinsku raspravu samo zna da je to naslijedila iza pok. muža. Ne poznaje tuženike, niti ih je ikada vidjela, samo da je čula da postoje brat i sestra.

15. Iz iskaza svjedoka i tužiteljice utvrđeno je da je tužiteljica, a prije nje i njezini pravni prednici (suprug F. B.) u samostalnom, mirnom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine u cijelosti. Dakle, iz provedenih dokaza utvrđeno je da je posjed tužiteljice na predmetnoj nekretnini samostalan, pošten, miran i istinit.

16. Nadalje, je utvrđeno da posjed predmetne nekretnine nije nikad bio oduzet tužiteljici, njezinim pravnim prednicima (suprugu) i da je ona, a prije nje njezin pravni prednik, najmanje 50 godina u posjedu predmetne nekretnine.

17. Tužiteljica je dokazala da je ona, a prije nje i njezin pravni prednik, bila u posjedu predmetne nekretnine i da ga nije stekla na viciozan način. Tužiteljica je i nadalje u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu. Pošten posjed se presumira. A tuženici nisu dokazali nepoštenje posjeda tužiteljice. Tužiteljica je cijeneći dosjedanje po svojim pravnim prednicima stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine i na suvlasničkim dijelovima tuženika.

18. Odredba čl. 159. st. 2. ZV-a koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. godine propisuje da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe ju dosjelošću u vlasništvu protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (redovna dosjelost). Prema st. 3. istog članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (izvanredna dosjelost).

19. Prema čl. 160. st. 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjih posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Prema st. 3. istog članka nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

20. Provedenim dokazima nije utvrđeno da bi tužiteljica znala (ni prije smrti supruga, a niti poslije, sve do nedavno), a niti je to morala znati da predmetna nekretnina koju koristi nakon smrti svog supruga, a koju su koristili i njegovi pravni prednici, ne bi bila njegovo vlasništvo.

21. Stjecanje vlasništva putem dosjelosti je originarni način stjecanja, a stjecatelj ne izvodi svoje pravo iz prednikova prava, nego ga neovisno o njegovom pravu stječe onoliko koliko ga posjeduje, u konkretnom slučaju stječe pravo vlasništva bez eventualnih tereta koji bi ga mogli teretiti. Iako je redoviti način stjecanja prava vlasništva upis u zemljišne knjige na temelju pravnog posla, zakon dopušta i drukčiji način stjecanja, kao što je u konkretnom slučaju primjenom instituta dosjelosti. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja tim putem. Institut dosjelosti se primjenjuje kako bi se stvarno stanje uskladilo sa pravnim.

22. Kroz posjedovanje predmetne nekretnine u primjeni je bio OGZ, ZOVO, a konačno sada i važeći ZV. Svi navedeni zakoni propisivali su savjesnost, odnosno poštenje posjeda nekretnina, te da se savjesnost odnosno poštenje posjednika presumira sve dok se ne dokaže suprotno. Odredbom čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a također i za vrijeme važenja ZOVO-a (čl. 72. st. 3.), kao i za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ-a (paragraf 328).

23. Tužiteljica, ni njezini pravni prednici, posjed sporne nekretnine nisu pribavili silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, a nije utvrđeno da tužiteljica ne bi imala pravo na posjed. Sud smatra da je posjed tužiteljice bio savjestan, jer nije znala, niti mogla znati da sporna nekretnina koju posjeduje nije njezina, odnosno prije od njezinog supruga.

24. Ispunjeni su uvjeti za originarnim stjecanjem predmetne nekretnine dosjelošću i iz čl. 159. i 160. ZV-a. Zakon razlikuje dva načina stjecanja vlasništva dosjelošću i to redovitu i izvanrednu. Za redovitu dosjelost potrebno je da samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten posjeduje neprekidno 20 godina. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica i njezini pravni prednici u samostalnom posjedu više od 50 godina, a sud smatra da tužiteljica nije imala razloga posumnjati da joj posjed ne bi pripadao.

25. Uvažavajući tako cijenjene dokaze ovaj sud zaključuje da je posjed tužiteljice pošten, te da su ispunjeni uvjeti za izvanrednu dosjelost.

26. U konkretnom slučaju utvrđeno je da stvarno ekonomsko stanje, odnosno da posjed izvršava samo tužiteljica, pa taj raskorak valja uskladiti sa pravnim stanjem.

27. Prema čl. 130. st. 1. ZV-a tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona (a tu spada dosjelost), ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

28. Privremenoj zastupnici tuženika priznati su troškovi za sastav odgovora na tužbu 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištu 13. rujna 2022. godine 1.000,00 kn i za zastupanje na ročištu 15. studenog 2022. godine 1.500,00 kn, to sve plus 10% za zastupanje dva tuženika u iznosu od 350,00 kn, a što sveukupno iznosi 3.850,00 kn. Iz pravnog shvaćanja danog od strane Vrhovnog suda RH pod brojem Su IV-148/2018 od 21. studenog 2018. godine troškove za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika dužan je predujmiti tužitelj, neovisno o uspjehu u sporu. Naknada za obavljanje pravnih poslova privremenog zastupnika koji je odvjetnik određuje se u skladu s Tarifom o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika. Visina priznatog i obračunatog troška privremenoj zastupnici temelji se na Tbr. 8. t. 1. i 9. t. 1. i 36. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022 i 126/2022).

29. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, dana 28. prosinca 2022. godine

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana i počinje teći danom objave Presude.

Dna:

1. Pun. tužiteljice,

2. Privremenoj zastupnici tuženika.