Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. 31 P-1814/2019-

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice L. J.

B., iz B., K. 30, zastupana po punomoćniku

Z. B., odvjetniku u B., protiv tuženika R. A. d.d., iz

Z., M. cesta 69, zastupan po punomoćniku S.

P., odvjetniku iz R., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 14. studenog 2022. godine u prisutnosti tužiteljice osobno i njezinog punomoćnika, te zamjenika punomoćnika tuženika, dana 28. prosinca 2022. godine

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Zagreb, M. cesta

69, O. 53056966535, isplatiti tužitelju L. J. B. iz B., K. 30,

OIB 18469981058, novčani iznos uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dana:

● 30/11/2007 na iznos od 31,91 kn/4,24€[1] , pa do isplate,

● 31/12/2007 na iznos od 32,60 kn/4,33€, pa do isplate,

● 31/01/2008 na iznos od 47,33 kn/6,28€, pa do isplate,

● 29/02/2008 na iznos od 39,41 kn/5,23€, pa do isplate,

● 31/03/2008 na iznos od 24,89 kn/3,30€, pa do isplate,

● 30/04/2008 na iznos od 29,37 kn/3,90€, pa do isplate,

● 31/05/2008 na iznos od 21,54 kn/2,86€, pa do isplate,

● 30/06/2008 na iznos od 50,44 kn/6,69€, pa do isplate,

● 31/07/2008 na iznos od 37,71 kn/5,00€, pa do isplate,

● 31/08/2008 na iznos od 46,45 kn/6,16€, pa do isplate,

● 30/09/2008 na iznos od 33,83 kn/4,49€, pa do isplate,

● 31/10/2008 na iznos od 61,44 kn/8,15€, pa do isplate,

● 30/11/2008 na iznos od 46,12 kn/6,12€, pa do isplate,

● 31/12/2008 na iznos od 58,30 kn/7,74€, pa do isplate,

● 31/01/2009 na iznos od 10,48 kn/1,39€, pa do isplate,

● 28/02/2009 na iznos od 21,63 kn/2,87€, pa do isplate,

● 31/03/2009 na iznos od 52,24 kn/6,93€, pa do isplate,

● 30/04/2009 na iznos od 76,23 kn/10,12€, pa do isplate,

● 31/05/2009 na iznos od 46,94 kn/6,23€, pa do isplate,

● 30/06/2009 na iznos od 62,09 kn/8,24€, pa do isplate,

● 31/07/2009 na iznos od 73,66 kn/9,78€, pa do isplate,

● 31/08/2009 na iznos od 55,30 kn/7,34€, pa do isplate,

● 30/09/2009 na iznos od 68,02 kn/9,03€, pa do isplate,

● 31/10/2009 na iznos od 80,57 kn/10,69€, pa do isplate,

● 30/11/2009 na iznos od 58,41 kn/7,75€, pa do isplate,

● 31/12/2009 na iznos od 73,31 kn/9,73€, pa do isplate,

● 31/01/2010 na iznos od 58,97 kn/7,83€, pa do isplate,

● 28/02/2010 na iznos od 90,14 kn/11,96€, pa do isplate,

● 31/03/2010 na iznos od 91,03 kn/12,08€, pa do isplate,

● 30/04/2010 na iznos od 58,43 kn/7,75€, pa do isplate,

● 31/05/2010 na iznos od 74,26 kn/9,86€, pa do isplate,

● 30/06/2010 na iznos od 118,32 kn/15,70€, pa do isplate,

● 31/07/2010 na iznos od 82,76 kn/10,98€, pa do isplate,

● 31/08/2010 na iznos od 81,02 kn/10,75€, pa do isplate,

● 31/10/2010 na iznos od 73,83 kn/9,80€, pa do isplate,

● 30/11/2010 na iznos od 64,70 kn/8,59€, pa do isplate,

● 31/12/2010 na iznos od 73,08 kn/9,70€, pa do isplate,

● 31/01/2011 na iznos od 70,40 kn/9,34€, pa do isplate,

● 28/02/2011 na iznos od 71,62 kn/9,51€, pa do isplate,

● 31/03/2011 na iznos od 242,56 kn/32,19€, pa do isplate,

● 30/04/2011 na iznos od 31,89 kn/4,23€, pa do isplate,

● 30/06/2011 na iznos od 74,99 kn/9,95€, pa do isplate,

● 31/07/2011 na iznos od 44,21 kn/5,87€, pa do isplate,

● 31/08/2011 na iznos od 70,05 kn/9,30€, pa do isplate,

● 30/09/2011 na iznos od 96,43 kn/12,80€, pa do isplate,

● 31/10/2011 na iznos od 30,49 kn/4,05€, pa do isplate,

● 30/11/2011 na iznos od 53,91 kn/7,16€, pa do isplate,

● 31/12/2011 na iznos od 24,20 kn/3,21€, pa do isplate,

● 31/01/2012 na iznos od 45,73 kn/6,07€, pa do isplate,

● 29/02/2012 na iznos od 50,08 kn/6,65€, pa do isplate,

● 31/03/2012 na iznos od 63,68 kn/8,45€, pa do isplate,

● 30/04/2012 na iznos od 57,59 kn/7,64€, pa do isplate,

● 31/05/2012 na iznos od 44,72 kn/5,94€, pa do isplate,

● 30/06/2012 na iznos od 59,28 kn/7,87€, pa do isplate,

● 31/07/2012 na iznos od 51,88 kn/6,89€, pa do isplate,

● 31/08/2012 na iznos od 70,65 kn/9,38€, pa do isplate,

● 30/09/2012 na iznos od 30,74 kn/4,08€, pa do isplate,

● 31/10/2012 na iznos od 44,44 kn/5,90€, pa do isplate,

● 31/12/2012 na iznos od 109,26 kn/14,50€, pa do isplate,

● 31/01/2013 na iznos od 49,79 kn/6,61€, pa do isplate,

● 28/02/2013 na iznos od 65,84 kn/8,74€, pa do isplate,

● 31/03/2013 na iznos od 47,30 kn/6,28€, pa do isplate,

● 30/04/2013 na iznos od 81,09 kn/10,76€, pa do isplate,

● 31/05/2013 na iznos od 68,63 kn/9,11€, pa do isplate, ●

31/06/2013 na iznos od 9,72 kn/1,29€, pa do isplate, ●

31/07/2013 na iznos od 27,57 kn/3,66€, pa do isplate, ●

31/08/2013 na iznos od 90,37 kn/11,99€, pa do isplate, ●

30/09/2013 na iznos od 69,05 kn/9,16€, pa do isplate, ●

31/10/2013 na iznos od 33,86 kn/4,49€, pa do isplate, ●

30/11/2013 na iznos od 21,88 kn/2,90€, pa do isplate, ●

31/12/2013 na iznos od 66,24 kn/8,79€, pa do isplate, ●

31/01/2014 na iznos od 56,00 kn/7,43€, pa do isplate, ●

28/02/2014 na iznos od 45,23 kn/6,00€, pa do isplate, ●

31/03/2014 na iznos od 60,65 kn/8,05€, pa do isplate, ●

30/04/2014 na iznos od 62,86 kn/8,34€, pa do isplate, ●

31/05/2014 na iznos od 68,95 kn/9,15€, pa do isplate, ●

30/06/2014 na iznos od 66,47 kn/8,82€, pa do isplate, ●

31/07/2014 na iznos od 54,78 kn/7,27€, pa do isplate, ●

31/08/2014 na iznos od 33,97 kn/4,51€, pa do isplate, ●

30/09/2014 na iznos od 75,94 kn/10,08, pa do isplate,

u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, isplatiti tužitelju Lorelli Jakac Blažević iz Buja, Kaldanija 30, OIB 18469981058, novčani iznos uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dana:

● 31/10/2007 na iznos od 11,80 kn/1,57€, pa do isplate,

● 30/11/2007 na iznos od 26,14 kn/3,47€, pa do isplate,

● 31/12/2007 na iznos od 12,32 kn/1,64€, pa do isplate,

● 31/01/2008 na iznos od 37,60 kn/4,99€, pa do isplate,

● 29/02/2008 na iznos od 58,04 kn/7,70€, pa do isplate,

● 31/03/2008 na iznos od 85,55 kn/11,35€, pa do isplate,

● 30/04/2008 na iznos od 48,39 kn/6,42€, pa do isplate,

● 31/05/2008 na iznos od 32,48 kn/4,31€, pa do isplate,

● 30/06/2008 na iznos od 50,22 kn/6,67€, pa do isplate,

● 31/07/2008 na iznos od 22,48 kn/2,98€, pa do isplate,

● 31/08/2008 na iznos od 25,74 kn/3,42€, pa do isplate,

● 30/09/2008 na iznos od 48,10 kn/6,38€, pa do isplate,

● 31/10/2008 na iznos od 168,49 kn/22,36€, pa do isplate,

● 30/11/2008 na iznos od 93,81 kn/12,45€, pa do isplate,

● 31/12/2008 na iznos od 181,63 kn/24,11€, pa do isplate,

● 31/01/2009 na iznos od 199,44 kn/26,47€, pa do isplate,

● 28/02/2009 na iznos od 218,30 kn/28,97€, pa do isplate,

● 31/03/2009 na iznos od 187,69 kn/24,91€, pa do isplate,

● 30/04/2009 na iznos od 183,69 kn/24,38€, pa do isplate,

● 31/05/2009 na iznos od 162,98 kn/21,63€, pa do isplate,

● 30/06/2009 na iznos od 137,84 kn/18,29, pa do isplate,

● 31/07/2009 na iznos od 146,27 kn/19,41€, pa do isplate,

● 31/08/2009 na iznos od 161,63 kn/21,45€, pa do isplate,

● 30/09/2009 na iznos od 148,90 kn/19,76€, pa do isplate,

● 31/10/2009 na iznos od 139,36 kn/18,50€, pa do isplate,

● 30/11/2009 na iznos od 161,52 kn/21,44€, pa do isplate,

● 31/12/2009 na iznos od 176,62 kn/23,44€, pa do isplate,

● 31/01/2010 na iznos od 200,96 kn/26,67€, pa do isplate,

● 28/02/2010 na iznos od 194,79 kn/25,85€, pa do isplate,

● 31/03/2010 na iznos od 228,34 kn/30,31€, pa do isplate,

● 30/04/2010 na iznos od 221,50 kn/29,40€, pa do isplate,

● 31/05/2010 na iznos od 235,66 kn/31,28€, pa do isplate,

● 30/06/2010 na iznos od 341,61 kn/45,34€, pa do isplate,

● 31/07/2010 na iznos od 317,17 kn/42,10€, pa do isplate,

● 31/08/2010 na iznos od 387,65 kn/51,45€, pa do isplate,

● 30/09/2010 na iznos od 362,76 kn/48,15€, pa do isplate,

● 31/10/2010 na iznos od 320,26 kn/42,51€, pa do isplate,

● 30/11/2010 na iznos od 405,23 kn/53,78€, pa do isplate,

● 31/12/2010 na iznos od 501,84 kn/66,61€, pa do isplate,

● 31/01/2011 na iznos od 439,52 kn/58,33€, pa do isplate,

● 28/02/2011 na iznos od 458,31 kn/60,83€, pa do isplate,

● 31/03/2011 na iznos od 417,37 kn/55,39€, pa do isplate,

● 30/04/2011 na iznos od 428,04 kn/56,81€, pa do isplate,

● 31/05/2011 na iznos od 555,37 kn/73,71€, pa do isplate,

● 30/06/2011 na iznos od 559,49 kn/74,26€, pa do isplate,

● 31/07/2011 na iznos od 685,72 kn/91,01€, pa do isplate,

● 31/08/2011 na iznos od 634,88 kn/84,26€, pa do isplate,

● 30/09/2011 na iznos od 563,49 kn/74,79€, pa do isplate,

● 31/10/2011 na iznos od 564,44 kn/74,91€, pa do isplate,

● 30/11/2011 na iznos od 556,02 kn/73,80€, pa do isplate,

● 31/12/2011 na iznos od 590,72 kn/78,40€, pa do isplate,

● 31/01/2012 na iznos od 614,20 kn/81,52€, pa do isplate,

● 29/02/2012 na iznos od 611,85 kn/81,21€, pa do isplate,

● 31/03/2012 na iznos od 596,25 kn/79,14€, pa do isplate,

● 30/04/2012 na iznos od 602,34 kn/79,94€, pa do isplate,

● 31/05/2012 na iznos od 615,20 kn/81,65€, pa do isplate,

● 30/06/2012 na iznos od 600,65 kn/79,72€, pa do isplate,

● 31/07/2012 na iznos od 608,04 kn/80,70€, pa do isplate,

● 31/08/2012 na iznos od 589,28 kn/78,21€, pa do isplate,

● 30/09/2012 na iznos od 569,18 kn/75,54€, pa do isplate,

● 31/10/2012 na iznos od 595,48 kn/79,03€, pa do isplate,

● 31/11/2012 na iznos od 603,89 kn/80,15€, pa do isplate,

● 31/12/2012 na iznos od 601,71 kn/79,86€, pa do isplate,

● 31/01/2013 na iznos od 560,14 kn/74,34€, pa do isplate,

● 28/02/2013 na iznos od 594,09 kn/78,85€, pa do isplate,

● 31/03/2013 na iznos od 592,63 kn/78,66€, pa do isplate,

● 30/04/2013 na iznos od 578,84 kn/76,83€, pa do isplate,

● 31/05/2013 na iznos od 541,30 kn/71,84€, pa do isplate,

● 30/06/2013 na iznos od 539,21 kn/71,57€, pa do isplate, ●

31/07/2013 na iznos od 552,36 kn/73,31€, pa do isplate, ●

31/08/2013 na iznos od 569,56 kn/75,59€, pa do isplate, ●

30/09/2013 na iznos od 590,88 kn/78,42€, pa do isplate, ●

31/10/2013 na iznos od 576,07 kn/76,46€, pa do isplate, ●

30/11/2013 na iznos od 588,05 kn/78,05€, pa do isplate, ●

31/12/2013 na iznos od 593,69 kn/78,80€, pa do isplate, ●

31/01/2014 na iznos od 603,93 kn/80,16€, pa do isplate, ●

28/02/2014 na iznos od 614,69 kn/81,58€, pa do isplate, ●

31/03/2014 na iznos od 609,28 kn/80,87€, pa do isplate, ●

30/04/2014 na iznos od 597,06 kn/79,24€, pa do isplate, ●

31/05/2014 na iznos od 590,97 kn/78,44€, pa do isplate, ●

30/06/2014 na iznos od 593,46 kn/78,77€, pa do isplate, ●

31/07/2014 na iznos od 575,14 kn/76,33€, pa do isplate, ●

31/08/2014 na iznos od 625,95 kn/83,08€, pa do isplate, ●

30/09/2014 na iznos od 625,85 kn/83,06€, pa do isplate,

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 10.791,00 kn/1.432,21 €, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška,

r i j e š i o j e

Odbacuje se tužba radi utvrđenja ništetnom odredbe Ugovora o kreditu broj 128-50-4425672, dana 29. rujna 2007. godine sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita s jedne strane i tuženika kao davatelja kredita s druge strane, solemniziranog po javnom bilježniku S. N. iz B. pod posl.br. OU-

7013/07, dana 26. rujna 2007. godine, u dijelu u kojem je određena promjenjiva kamatna stopa na način da je banka ovlaštena vršiti promjene ugovorene kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika sadržana u čl. 2. Ugovora o kreditu, kao i u dijelu kojeg je glavnica kredita vezana za švicarski franak (valutna klauzula) i kojom se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu CHF, sadržan u čl. 7. Ugovora o kreditu.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 11. lipnja 2019. godine podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu i isplate. U tužbi navodi da je između njega kao korisnika kredita i tuženika kao banke dana 29. rujna 2007. godine sklopljen Ugovor o kreditu broj 128-50-4425672, koji je dana 26. rujna 2007. godine solemniziran po javnom bilježniku S. N. iz B. pod brojem OU-

7013/07, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznos od 21.048,49 CHF pod uvjetima i rokovima kako je utvrđeno predmetnim Ugovorom, u svrhu kupnje automobila s rokom vraćanja od 84 mjeseci. Odredbom čl. 2. Ugovora o kreditu da je ugovorena kamatna stopa koja je u vrijeme sklapanja Ugovora iznosila 5,75% godišnje, koja je bila promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora odnosno tuženika. A odredbom čl. 7. Ugovora da je ugovorena valutna klauzula kojom se tužitelj kao korisnik kredita obvezao na povrat novčanih obveza iz Ugovora u valuti CHF po srednjem tečaju tuženika za CHF. Tijekom ugovorenog razdoblja kamatna stopa da se od zaključenja predmetnog Ugovora u nekoliko navrata mijenjala na način da se pojačavala tj. da je došlo do promjene visine kamatne stope i njezina povišenja u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i to sve temeljem jednostrane odluke tuženika. Tužitelj da se uvijek pridržavao svih odredbi Ugovora o kreditu. U vrijeme zaključenja Ugovora tužitelj i tuženik da nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi i Ugovorom da nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Od početka otplate kredita pa nadalje kamatna stopa da se u nekoliko navrata povećavala što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 6632/2017 i Pž-7129/13 i na presudu Vrhovnog suda RH posl.br. Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. godine, a kojima je već pravomoćno utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača. Tužitelj se nadalje poziva i na Presudu Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu posl.br. C-26/13 i čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 prema kojoj treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Dakle, navedenim odlukama da je pravomoćno utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka jer da banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, kao i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. U tužbi zaključuje, obzirom da su ništetne ugovorne odredbe kojima se glavnica kredita te mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarskog franka kao i način promjene kamatne stope, tužitelj smatra da je predmetni kredit preplatio za iznos od ukupno 35.760,68 kn.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev, u cijelosti kao neosnovan. Tuženik ne osporava da su tuženik i tužitelj zaključili predmetni Ugovor o kreditu, u svrhu kupnje automobila, kao što ne osporava da su donijete presude Trgovačkog suda u Zagrebu, te Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, kao i Vrhovnog suda RH na koje se tužitelj poziva. Međutim, tvrdi da granice pravomoćnosti predmetnih presuda ne protežu se na predmet ovog spora budući se iste odnose samo na stambene kredite s valutnom klauzulom u CHF i to samo na one koji su još u otplati. Naglašava da se postupak u kojem su donesene navedene presude vodio radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U tom postupku da sudovi nisu utvrđivali činjenice o kojima ovisi eventualno utvrđenje ništetnosti u odnosu na pojedine potrošače odnosno pojedinačne ugovore o kreditu već su sudovi na apstraktnoj razini utvrđivali jesu li valutne klauzule i klauzule o promjenjivim kamatnim stopama nepoštene te posljedično tome ništetne. Tako upućuje na str. 54. obrazloženja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž – 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. godine gdje sud navodi: „Budući da se ovaj postupak vodi radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, za ocjenu jesu li banke potrošačima objasnile razloge i iznijele točne i razumljive kriterije na temelju kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredaba, odnosno za ocjenu jesu li sporne odredbe razumljive prosječnom potrošaču, mjerodavan je samo onaj dio predugovorne faze u kojem je pojedina banka komunicirala općenito sa svim potrošačima, banci nepoznatim i apstraktnim fizičkim osobama. Pravno su relevantne samo informacije emitirane svim potrošačima u razdoblju od objave oglasa kojim se daje prva informacija o mogućnostima kredita, pa tako i kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima, do nastanka pojedinačnog obveznopravnog odnosa između pojedine banke i određenog potrošača. Informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne su samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača. Pojedini potrošači su od banaka u toj fazi mogli dobiti, a neki su možda su i dobili sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe, pa su mogli donijeti informiranu odluku hoće li ugovor s tim odredbama sklopiti ili neće, no to ne znači da su time sporne odredbe postale razumljive prosječnom potrošaču.“ Tuženik se dalje poziva odredbe čl. 81. st. 1., čl. 83., čl. 84., čl. 85. ZZP/03. Smatra da je potrebno cijeniti i namjenu ugovora o kreditu, razloge sklapanja takvog ugovora o kreditu i sve druge opcije koje su bile na raspolaganju tužiteljici kao i vezane opće uvjete banke kao dio ugovora odnosno ugovornih odredbi. Dalje navodi da su odredbe sadržane u članku 1. i 7. Ugovora jasne, uočljive, razumljive i da je tim odredbama tužitelju jasno obrazloženo te mu je moralo biti jasno da visina anuiteta ovisi o srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća budući je tako izričito ugovoreno. Također, tužitelju da je već temeljem jasne, uočljive i razumljive odredbe o valutnoj klauzuli, bio jasan značaj valutne klauzule i posljedice povećanja istoga. Tužitelju da su prije zaključenja ugovora obrazložene posljedice i rizike vezanja kredita uz valutu CHF. Naglašava da u trenutku zaključenja predmetnog Ugovora, postojanje valutne klauzule nije bila nikakva novina, pa su rizici vezanja kredita uz bilo koju valutu pa tako i CHF bili općepoznati. Kod zaključenja ugovora tužitelju je predan i otplatni plan gdje su opet anuiteti izraženi u valuti CHF te je na svakoj stranici otplatnog plana naznačeno da se imaju plaćati po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja. Tuženik da je tužitelja izričito i pisano upozorio na mogućnost promjene valute na dan dospijeća te shodno tome i promjeni visine anuiteta te osigurao pravodobno obavještavanje o navedenom. Predmetni Ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika, te se tuženik poziva na odredbu članka 57. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine 78/1993, 29/1994, 162/1998). Tuženik je uvijek nudio više mogućnosti glede valutne klauzule (u EUR, CHF ili kune) ovisno o vremenu zaključenja pojedinog ugovora, kod tuženika je u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu bilo moguće pregovarati o valutnoj klauzuli te ovisno o željama i kreditnoj sposobnosti pojedinog klijenta odabrati jednu od ponuđenih opcija. Tužitelj je pristao i odabrao kredit s valutnom klauzulom u CHF. Dalje navodi da valutna klauzula ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a nije niti suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Ističe činjenicu da je valutna klauzula ugovorena kao dvostrana klauzula koja prati kretanje valute CHF u odnosu na hrvatsku kunu. Činjenica da je došlo do povećanja vrijednosti CHF u odnosu na ostale svjetske valute nije se mogla predvidjeti u trenutku zaključenja Ugovora, a uzrok tome se ne nalazi u postupanju tuženika niti je tuženik ostvario ikakav dodatan profit imajući na umu da je i sam zadužen u istoj valuti što je utvrđeno u kolektivnom sporu. U odnosu na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, tuženik ističe da je ista jasna, razumljiva i lako uočljiva pa da nije dopušteno ocjenjivati njezinu nepoštenost. Tuženik tvrdi da u kolektivnom sporu nije utvrđeno da bi promjenjive kamatne stope bile ništetne. Odredbom članka 2. i 9. Ugovora tužitelj je pristao da se na sve što nije regulirano tim Ugovorom primjenjuju opći akti banke kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja tog Ugovora. Stoga je na tužiteljici teret dokaza da su u konkretnom slučaju nepoštene i ništetne odredbe Odluka banke kao i drugih općih akata banke temeljem kojih je mijenjana visina kamatne stope. Tuženik je mijenjao kamatne stope samo onda kada je za to imao opravdani razlog, te sukladno načelu savjesnosti i poštenja i zabrane zlouporabe prava. Tuženik tvrdi da je imao opravdan razlog za promjenu kamatne stope, a što da proizlazi iz Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/12) koji je u čl. 11. a. st. 2. propisuje: „Parametri iz stavka 1. ovoga članka mogu biti referentna kamatna stopa (npr. EURIBOR, LIBOR), indeks potrošačkih cijena, premija na kreditni rizik Republike Hrvatske i slični parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane.“ Unatoč tome što u spornom razdoblju predmetni zakon nije bio na snazi (kao u ostalom nijedan zakon koji bi nalagao utvrđivanje egzaktnih kriterija za promjenu kamatne stope što dodatno ukazuje na savjesnost i poštenost tuženika), on potvrđuje da je postupanje tuženika bilo zakonito i pošteno. Promjene tih parametara uzrokuju promjene kamatne stope time da je potrebno naglasiti da su troškovi financiranja za vrijeme otplate kredita porasli znatno više nego što je tuženik povećao kamatnu stopu tužiteljici, odnosno na svoju štetu, povećao ju je manje nego što je po tim parametrima trebao. Tuženik tvrdi da tužitelj nije morao kupiti auto, mogao je izabrati drugi izvor financiranja i slično. Tužitelj da je predmetnim kreditom financirao svoj luksuz, a nije rješavao neko egzistencijalno pitanje, a zbog čega nije bila u ovisnom položaju u odnosu na tuženika. Tuženik konačno osporava visinu tužbenog zahtjeva kao i pravilnost izračuna visine tužbenog zahtjeva. U cijelosti osporava pravo na potraživanje s osnove tijeka kamata. Tuženik nije bio nepošten budući da je isti postupao u cijelosti u skladu s tada važećim zakonskim odredbama, u skladu s ugovorom, s općim uvjetima tuženika kao sastavnim dijelom ugovora te je u konačnici kamatnu stopu prilagođavao tržišnim parametrima koji ne ovise o njegovoj volji, a sve kako je naprijed detaljno obrazloženo. Isto se odnosi i na promjenu tečaja valute budući je isti mijenjan zbog okolnosti na koje tuženik nije utjecao niti je mogao utjecati.

Konačno, ističe prigovor zastare potraživanja.

3. Podneskom od 15. listopada 2022. godine tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja uskladio tužbeni zahtjev za isplatu sukladno nalazu i mišljenu vještaka.

4. Tuženik se podneskom od 24. listopada 2022. godine protivio preinaci tužbenog zahtjeva u odnosu na točku IV tužbenog zahtjeva, jer da je tužitelj povećao tužbeni zahtjev za iznos od 2.946,19 kn. Istakao je prigovor zastare u odnosu na tako preinačeni tužbeni zahtjev. Također smatra da je tužitelj istim podneskom povukao tužbeni zahtjev (u odnosu na točku III tužbenog zahtjeva) jer da ga je smanjio za iznos od 1.370,94 kn.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Opće uvjete (tuženika) poslovanja s stanovništvom (25-43), pravilnike o obračunu kamata i naknada (44- 448), prijepis knjigovodstvene kartice (472-475, 489-494), otplatni plan (476-477, 485-488), Ugovor o kreditu (479-484), provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku Ljubomiru Jeliću dipl.oec., pročitan je nalaz i mišljenje vještaka (499-515), te je saslušan tužitelj kao parnična stranka.

Druge dokaze sud nije provodio, jer je na temelju provedenih dokaza dostatno utvrđeno činjenično stanje za donošenje meritorne odluke u ovom predmetu.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na novčanu tražbinu je osnovan.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenu kamatne stope i valutnu klauzulu nije osnovan, odnosno pozivom na naprijed navedene pravomoćne Presude donijete u postupku povodom tzv. kolektivne tužbe te odredbe čl. 502.a do 502.h ZPP-a radi se o presuđenoj stvari, o čemu će riječi biti kasnije, zato je riješeno kao u izreci Rješenja.

8. Između stranaka nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, dana 29. rujna 2007. godine sklopljen Ugovor o kreditu pod brojem 128-50-4425672, novčanog iznosa od 21.048,49 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju banke na dan isplate, na rok otplate 84 mjeseci, u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, prema otplatnom planu. Također, među strankama nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan zaključenja Ugovora iznosila 5,75% godišnje.

9. Tužitelj ima položaj potrošača.

10. Prema čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i 125/07) potrošač je fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok je trgovac bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, kao i osoba koja nastupa u ime ili za račun trgovca.

11. U čl. 2. Direktive broj 93/13 od 05. travnja 2013. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok je prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge) svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.

12. U čl. 6. Ugovora o kreditu određeno je da je kredit odobren u svrhu kupnje automobila (već registriranih u RH).

13. Za svojstvo potrošača potrebno je da sudionik u ugovornom odnosu bude fizička osoba, koja je slabija stranka, jer ugovor ne ulazi u područje njegove profesionalne djelatnosti i u podređenom je položaju u odnosu na prodavatelja/pružatelja usluga. Podređenost proizlazi iz neinformiranosti potrošača i nemogućnosti pregovaranja o uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj robe/pružatelj usluga, a na čiji sadržaj potrošač nije mogao utjecati.

14. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je predmetni Ugovor o kreditu sklopio kao slabija stranka, u svojstvu fizičke osobe u svrhu kupnje osobnog automobila, te ima svojstvo potrošača. Iz iskaza tužitelja, kome je sud u cijelosti poklonio vjeru, utvrđeno je da je tužitelj kupio predmetni automobil i da mu je kupnja tog automobila bila nužno potrebna kako bi mogao odlaziti na posao, što podrazumijeva da mu je automobil tada bila i egzistencijalna potreba, a tim više što proizlazi da je automobil već bio registriran, pa se ne radi o automobilu kao luksuzu, već o nužnoj potrebi.

15. Naime, Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine, koja je potvrđena Presudama Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine pravomoćno je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima su ugovorene valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim njegovim internim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, tuženik kao trgovac, i korisnik kreditnih usluga, kao potrošač, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametra koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Zato da se radi o ništetnim ugovornim odredbama.

16. Vrhovni sud RH u odluci posl.br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019. potvrdio je utvrđenja iz odluka Visokog trgovačkog suda RH da je tuženik u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koristio nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u utuženom razdoblju.

17. Presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH donijete su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete na temelju čl. 502.a do 502.h Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP) i čl. 131. do 141.d Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07,79/09 i 89/09), te su subjektivne granice njezine pravomoćnosti proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu. Zato se tužitelj poziva na utvrđenja iz naprijed navedenih Presuda prema kojima su povrijeđeni njegovi interesi tako što je na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i valutne klauzule, koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak, vršila isplate većih anuiteta u odnosu na anuitete iz otplatnog plana sastavljenog u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

18. Ugovor o kreditu od 29. rujna 2007. godine predstavlja potrošački ugovor i sklopljen je u razdoblju na koje se odnose utvrđenja iz kolektivnog spora. Zato se na predmetni Ugovor odnose Presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. te Presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

19. Prema navedenom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi su nepoštene jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo, te su protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zato su na temelju čl. 81. u vezi s čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) ništetne.

20. Prema odredbi čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15) postoji povezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Takav pravni stav zauzeo je u svojim odlukama Vrhovni sud RH posl.br. Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i posl.br. Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020. godine. Zato tužitelj ne može tražiti utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi jer je povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava o tome već pravomoćno odlučeno. Prema čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Zato sud je mišljenja da pozivanje na utvrđenje iz naprijed navedenih sudskih odluka koje su donijete povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava predstavlja činjenični navod u tužbi. Naime, na temelju tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava fizičke i pravne osobe mogu podnijeti posebne tužbe za isplatu ili naknadu štete jer utvrđenja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sudove u postupku. U konkretnoj pravnoj stvari tužitelj je podnio istovrsan zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, o čemu je već pravomoćno presuđeno, pa je primjenom čl. 333. st. 1. ZPP-a tužba u tom dijelu odbačena tj. riješeno je kao u izreci Rješenja.

21. Ništetnost odredbi o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli ne znači i ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer ugovor može opstati i bez tih odredbi pri čemu se visina stope kamate određuje prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, a visina tečaja švicarskog franka prema tečaju na dan isplate ugovora o kreditu.

22. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, te da li je nastupila zastara potraživanja.

23. Prigovor tuženika o nastupu zastare nije osnovan. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Takav stav izrazio je Vrhovni sud u pravnom shvaćanju sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. godine i od 01. ožujka 2022. godine kada je donio Zaključak koji glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno o naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

Kolektivni spor u kojem je utvrđena ništetnost ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pravomoćno je okončan donošenjem Presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13-4 dana 13. lipnja 2014. godine, a u odnosu na valutnu klauzulu pravomoćno je okončan donošenjem Presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine, to znači da do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 11. lipnja 2019. godine nije protekao opći zastarni rok od 5 godina. Zato nije nastupila zastara prava potraživanja tužitelja ni po osnovi preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovorenih odredbi o valutnoj klauzuli odnosno ni promjenjivoj kamatnoj stopi.

24. Tužitelj je iskazao da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu 2007. godine na rok od 84 mjeseca, ne sjeća se točno za koji iznos, zbog proteka vremena, ali siguran je da je kredit podigao za kupnju auta, jer nije imao kako odlaziti na posao. Interesirao se za podići kredit i tada je jedino tuženik imao najpovoljnije uvjete za kredit i nudio je isključivo kredit u CHF. U banci su mu pokazali otplati plan i nakon što je proučio, uvidio je, da će svojom plaćom moći podnijeti otplaćivanje rate kredita. Za podizanje tog kredita nisu bili komplicirani uvjeti, sve je bilo tako jednostavno. Iskazao je da je u to vrijeme trebao brzo kupiti auto koji mu je bio potreban za odlazak na posao. Službenik banke mu je ugrubo objasnio Ugovor, rekao mu je kolika je kamata, rekao mu je da je to super kredit, da takav kredit svi uzimaju, da je to najpovoljniji kredit. Ništa posebno da mu nije objašnjavano. Nikada nije bio u takvoj situaciji kao sa konkretnim Ugovorom o kreditu u CHF. U iskazu dalje tvrdi da nije imao mogućnost utjecati na promjenu sadržaja Ugovora o kreditu. Vjerojatno je pročitao Ugovor o kreditu, ali s obzirom na protek vremena nije siguran. Prije spornog Ugovora o kreditu drugih kredita nije imao, a koji bi bili vezani za stranu valutu. Jasno mu je da se tečaj strane valute može mijenjati, ali nikako nije mogao predvidjeti da bi se toliko promijenilo da mu se rata kredita toliko znatno poveća. Nije se raspitivao o čemu ovisi promjena kamatne stope. Sa svim prijašnjim bankama imao je jako dobre poslovne, korektne odnose. Sporni kredit bio mu je jedina mogućnost financiranja za kupnju auta. Taj kredit mu je tada bio spas, jer da nije kupio auto ne bi bio mogao odlaziti na posao, a u to vrijeme radio je u MUP-u Buzet (a živi u B.).

Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja kada je iskazivao da mu je predmetni kredit bio nužan za kupnju auta i odlazak na posao, da nije bio u potpunosti informiran i obaviješten o mogućnosti tako znatnih promjena kamatne stope kao i rasta tečaja CHF i u odnosu na navedeno da mu od strane službenika banke to nije niti objašnjeno. Dakle, iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da je isti u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu imao status potrošača, da je predmetni kredit istome bio nužan za kupnju automobila i odlazak na posao tj. za ostvarenje plaće radi egzistencije za život, te konačno da nije bio u potpunosti informiran o svim rizicima i posljedicama koje mogu nastati sklapanjem predmetnog Ugovora.

25. Za potrebe odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku L.

J., stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka od 04. listopada 2022. godine, koji je analizirao svu potrebnu dokumentaciju (ugovor o kreditu, otplatni planovi, specifikacije uplata, knjigovodstvena kartica banke) utvrđeno je da je vještak iznio utvrđivanje obveza po ugovoru o kreditu, otplatni plan kredita prema Ugovoru o kreditu u CHF, razliku iznosa anuiteta po kamatnoj stopi ugovorenoj Ugovorom o kreditu, izračun razlike uplaćenog iznosa u odnosu na kamatnu stopu prema osnovnom Ugovoru o kreditu, izračun razlike uplaćenog iznosa u odnosu na tečaj prema osnovnom Ugovoru o kreditu. Vještak je tako utvrdio da je, u razdoblju 28. rujna 2007. do 30. rujna 2014. godine ukupno preplaćeni iznos 4.716,54 kn (zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je ugovorena u visini 5,75%). U razdoblju od 28. rujna 2007. do 30. rujna 2014. godine redovna kamata obračunava se prema početnoj stopi redovne kamate naznačene u Ugovoru o kreditu (koja je iznosila 5,75%), a da se pri tome nije mijenjao početni tečaj švicarskog franka, odnosno da se je cijelo vrijeme primjenjivao tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita (1 CHF=4,394114 HRK) ukupno preplaćeni iznos je 32.619,39 kuna. Zaključno ukupna preplata da je kredit zadržan u CHF po istom tečaju iznosi 32.619,39 HRK, a po osnovi redovne kamate obračunavane prema početnoj stopi redovne kamate (5,75%), ukupno preplaćeni iznos je 4.716,54 HRK. Tuženik je u obračunskom razdoblju mijenjao kamatnu stopu, te je ona od 28. rujna 2007. iznosila 5,75%, od 01. studenog 2007. iznosila je 6,70%, od 01. svibnja 2008. iznosila je 7,00%, od 01. ožujka 2009. iznosila je 7,75%, od 01. srpnja 2011. iznosila je 7,50% i od 01. listopada 2011. iznosila je 6,75%. godišnje.

26. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, te je sukladno istome podneskom od 15. listopada 2022. godine precizirao tužbeni zahtjev za isplatu sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

Tuženik se protivio preinačenom tužbenom zahtjevu tužitelja tj. povećanju tužbenog zahtjeva u odnosu na isplatu glede valutne klauzule.

Sud je prihvatio preinaku tužbenog zahtjeva, budući da je ista izvršena nakon provođenja financijskog vještačenja, a prije provođenja financijskog vještačenja tužitelj nije ni mogao sa sigurnošću znati visinu tužbenog zahtjeva. Tome u prilog ide i Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH posl.br. Su IV-162/2021 od 26. studenog 2021. godine koji glasi: "U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.". U tom smislu, a obzirom da je u vrijeme podnošenja tužbe tužbeni zahtjev za isplatu iznosio ukupno 35.760,68 kn, a nakon provedenog vještačenja tužbeni zahtjev za isplatu iznosi ukupno 37.335,93 kn, sud ne smatra zahtjev tužitelja u dijelu povučen, kako to navodi tuženik u točki VI podneska od 24. listopada 2022. godine. Zato je sud dopustio preinaku tužbe, uslijed čega je presuđeno kao u točki I i II izreke ove Presude.

27. Tuženik ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka jer smatra da je zadanim zadatkom vještaku i vještačenjem faktično zamijenjena ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi o kojoj su se stranke suglasile, odredbom o fiksnoj kamatnoj stopi. Vještak da je u svom nalazu i mišljenju prikazao pozitivne i negativne razlike, a što tuženik smatra pravilnim. Zbrajanjem samo pozitivnih razlika da se dobiva simulacija kredita s primjenom jednostrano promjenjive kamatne stope i jednostrane valutne klauzule u CHF, a ne simulacija kunskog kredita s fiksnom kamatnom stopom što je zahtjev tužitelja. Zato se tuženik protivi korištenju izračuna koji uzima u obzir samo "više" plaćene anuitete. Vještačenje da je izvršeno pod primjenom pretpostavke da je ugovorena jednostrana valutna klauzula u CHF, te da ne daje odgovor na pitanje koliko je zaista tužitelj tijekom cijelog ugovornog odnosa platio više zbog hipotetske ništetnosti valutne klauzule.

28. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, jer je isti razumljiv, objektivan i izrađen u skladu s pravilima struke.

29. Prigovori tuženika na nalaz i mišljenje vještaka nisu osnovani iz razloga jer je predmet tužbenog zahtjeva za isplatu iznos koji je tužitelj preplatio u mjesecima u kojima je došlo do preplate. A tuženik nije postavio odgovarajući zahtjev u okviru kojeg bi se moglo odlučivati.

30. Zbog nespornog utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskom franku, tuženik je u skladu s čl. 323. st. 1. ZOO-a o pravnim posljedicama ništetnosti dužan vratiti tužitelju iznose koje je platio zbog jednostranog povećanja kamatne stope i povećanja tečaja švicarskog franka, tj. iznose koji predstavljaju razliku između plaćenih anuiteta i anuiteta koje bi bio obvezan platiti u slučaju da nije došlo do njihovog povećanja zbog toga što je banka povećala početnu ugovorenu kamatnu stopu i što je dolazilo do rasta tečaja CHF i to prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,49% i srednjem tečaju kreditora za CHF na dan isplate ugovora o kreditu koji je 14. rujna 2007. godine iznosio 4,449280 kn za 1 CHF.

31. Sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a tuženik je dužan tužitelju naknaditi i zatezne kamate koje teku na iznose preplaćenih mjesečnih iznosa od izvršenja uplate svakog pojedinog anuiteta, pa do isplate, kako je to opisano u izreci Presude.

32. Visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 91/04, 35/05), za razdoblje od 15. studenog 2004. do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje. U razdoblju od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu. Do 30. lipnja 2011. godine eskontna stopa iznosila je 9%, a od 01. srpnja 2011. godine 7%. Ta se stopa uvećava za pet postotnih poena, jer se ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, a ni o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava. Dana 01. kolovoza 2015. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama ZOO-a (NN 78/15) kojim je u čl. 3. izmijenjen čl. 29. st. 2. ZOO-a na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava gdje se ta stopa uvećava za pet postotnih poena.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a koja propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelj je u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom za isplatu, a nije uspio samo u dijelu koji se odnosi na utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu, ali zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju su priznati troškovi za sastav tužbe, za sastav podneska od 29. studenog 2021. godine, za sastav podneska od 15. listopada 2022. godine, za zastupanje na ročištu 11. travnja 2022. godine, za svaku radnju po 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištu 14. studenog 2022. godine 1.500,00 kn, to sve uz PDV u iznosu od 1.375,00 kn, te trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn i trošak sudske pristojbe na tužbu 708,00 kn i sudske pristojbe na presudu 708,00 kn, a što ukupno iznosi 10.791,00 kn. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 11. travnja 2022. godine jer je sastav istog podneska mogao iznijeti na ročištu koje je održano istog dana. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 7., 8., 9. i 42. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22, 126/22), te tarifnom broju 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi. Tuženik nije uspio u ovom postupku, pa mu ne pripada pravo na naknadu parničnog troška.

34. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno i riješeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, dana 28. prosinca 2022. godine.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.

DNA:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte