Poslovni broj: 18 P-196/2022-59

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu Augustinu Jalšovec, u pravnoj stvari tužitelja zavod, Z., OIB: …, zastupan po punomoćnici R. F., protiv tuženika E. O. d.d., Z., OIB: …, zastupano po M. V., odvjetniku iz odvjetničkog društva G. & P. d.o.o. iz Z., radi naknade štete u iznosu od 29.948,44 kn, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 1. prosinca 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene dana 28. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženik E. O. d.d. iz Z., dužan je tužitelju zavod, Z., isplatiti na ime naknade štete svotu od 29.948,44 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana 1.12.2017. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku isplati iznos od 22.967,98 kuna (slovima: dvadeset dvije tisuće devetsto šezdeset sedam kuna i devedeset osam lipa) / 3.048,37 eura[1] (slovima: tri tisuće četrdeset osam eura i trideset sedam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. prosinca 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 4.112,50 kuna (slovima: četiri tisuće sto dvanaest kuna i pedeset lipa) / 545,82 eura (slovima: petsto četrdeset pet eura i osamdeset dva centa), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnom ističe da je osiguranik tužitelja D. V. ozlijeđen u prometnoj nezgodi dana 25.05.2009. kada je na njega naletjelo vozilo reg.oznake …, osigurano kod tuženika broj police … Predmetnu prometnu nesreću skrivio je D. P., a za što je isti pravomoćno proglašen krivim i kažnjen presudom Općinskog suda u Z. broj K-218/09 od 07.10.2009. Rješenjem tužitelja broj … od 25.05.2011 D. V. priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad zbog ozljede izvan rada kao posljedica prometne nesreće. Tužitelj je za ranije razdoblja od 14.05.2011-31.07.2012 i 01.08.2012-31.10.2015, također potraživao naknadu štete pred Trgovačkim sudom u Z.. Tužitelj ističe kako je u razdoblju od 01.11.2015-31.10.2017 osiguraniku tužitelja isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 29.948,44 kn, te je time nastala šteta za tužitelja koju sad temeljem čl.161 Zakona o mirovinskom osiguranju ( NN 157/13) potražuje od tuženika. Tužitelj navodi da je tuženiku dana 10. 11. 2017. uputio odštetni zahtjev za isplatom predmetne štete, a koji je tuženik otklonio kao neosnovan pozivom na čl.27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

2. Iz odgovora na tužbu, proizlazi kako tuženik ne osporava nastanak štetnog događaja-prometnu nezgodu od 25.05.2009, odgovornost vozača vozila osiguranika tuženika za štetni događaj, kao niti činjenicu da je u predmetnoj prometnoj nesreći ozlijeđen D. V., osiguranik tužitelja. Tuženik međutim osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, osnovu i visinu tužiteljeva potraživanja. Naime isti osporava tvrdnju tužitelja da je svom osiguraniku za razdoblje od 01.11.2015. do 31.10.2017. isplatio mirovinu u ukupnom iznosu od 29.948,44 kn, budući da isprava – obračun štete isplate nije javna isprava, a iz doznaka mirovinskih primanja koje je tužitelj priložio kao dokaz isplata predmetne mirovine nije razvidno da je tužitelj i doista platio predmetnu isplatu. Nadalje ističe kako tužitelj nije dokazao visinu tražbine, da traži cijelu mirovinu umjesto razmjernog djela, te smatra da se treba u ovoj pravnoj stvari primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju koji je važio u trenutku izdavanja rješenja o umirovljenju. Također tuženik tvrdi kako tužitelj nije dokazao da postoji uzročna veza umirovljenja D. V. i ozljede istoga u predmetnoj prometnoj nezgodi, te da se u predmetnom slučaju valja primijeniti odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema kojoj tužitelj ne bi imao pravo potraživati naknadu štete od tuženika jer da nema razlike između mirovine koja je utvrđena rješenjem tužitelja i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu u kojem slučaju bi tuženik kao društvo za osiguranje bilo u obvezi naknaditi tužitelju razmjerni iznos mirovine. Slijedom svega iznijetoga, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Ovdje valja istaknuti kako je dana 14.6.2019. ovaj sud donio prvostupanjsku presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, te je ista presuda ujedno potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda od 19.10.2020. Povodom revizije tuženika, Vrhovni sud RH rješenjem od 19.4.2022. ukinuo je naprijed navedene presude prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz navod da se u odnosu na konkretno potraživanje tužitelja ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, odnosno članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te je sukladno tom stavu dao uputu prvostupanjskom sudu da utvrdi visinu mirovine koja bi bila isplaćena osiguraniku tužitelja u smislu odredbe članka 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno da prvostupanjski sud utvrdi postoji li razlika u odnosu na iznose koji se isplaćuju, te potom donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

4. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to: službenu zabilješku RH MUP PU K.-Z. (str. 4-6 spisa), Presudu Općinskog suda u Z. (str. 7-8 spisa), Presuda Županijskog suda u Zlataru (str. 9-10 spisa), Presudu Općinskog suda u zaboku br. P-4/12 od 04.01.2012.(str.11-13 spisa), Presudu Županijskog suda u Zagrebu Gžn-834/12 (str. 14-15 spisa), Rješenje zavoda br. … od 25.05.2011. sa iskazanom klauzulom pravomoćnosti (str.16-17 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 12. 04 2011. (str. 18 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 11. 04 2011. (str. 19-20 spisa), Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br.P-349/13 (str. 21-23 spisa), obračun zavoda o isplati od 02. 11. 2017. (str. 24 spisa), doznake mirovinskih primanja (str. 25-34 spisa), odštetni zahtjev od 10.11.2017. s preslikom dostavnice (str. 35-36 spisa), obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (str. 36 spisa), i odgovor tuženika na odštetni zahtjev (str. 38 spisa), sudsku (str. 39-47), nalaz i mišljenje vještaka knjigovodstveno-financijske struke L. Š. iz O. (str. 383 do 387 spisa), te je napravio uvid u priklopljenu presliku spisa zavoda broj ...

5. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19: u daljnjem tekstu: ZPP), te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 29.948,44 kn na ime naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku D. V. u razdoblju od 01.11.2015. do 31.10.2017.

7. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja – prometne nesreće od 25.05.2009, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, te činjenica da je osiguranik tužitelja stradao u predmetnoj prometnoj nesreći.

8. Između stranaka su sporna aktivna legitimacija tužitelja iz razloga što tuženik smatra kako tužitelj nije dokazao da je isplatio utuženi iznos svome osiguraniku. Nadalje sporna je i visina tužbenog zahtjeva jer tuženik smatra da tužitelj nije dokazao visinu svoje tražbine iz razloga što je prilikom utvrđivanja visine tražbine pri podnošenju ove tužbe, tužitelj primijenio pogrešan Zakon o mirovinskom osiguranju. Među strankama je i sporno da li je postojala uzročna veza između umirovljenja D. V. i ozljede istoga u prometnoj nezgodi, te je sporno treba li primijeniti u ovoj pravnoj stvari čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, prema kojemu tuženik tvrdi kako bi obveza tuženika postojala samo kada bi razmjerni dio mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu.

9. Prije svega, u pogledu pravne osnove za utvrđivanje visine štete i naknade štete, odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-264/2022-2 od 19.4.2022. određeno je kako se u pogledu osnove ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05,36/09,75/09, 76/13 i 152/14 u daljnjem tekstu ZOOP)., a koji je vrijedio u trenutku kada je za tužitelja nastala šteta, odnosno isplatom invalidske mirovine i to članak 27. ZOOP-a. Naprijed navedenim člankom određeno je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

10. Slijedom iznijetoga, sud je stava u odnosu na sporno razdoblje (01.11.2015. do 31.10.2017.) mjerodavne su odredbe ranije naznačenog ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/2013, dalje: ZOMO/13), kako smatra tužitelj, te je stoga ovaj sud sukladno uputi Vrhovnog suda RH, prihvatio dokazni prijedlog tuženika, a kojeg je isti predložio i u prijašnjem postupku koji se vodio kod ovoga suda, te je proveo vještačenje po vještaku knjigovodstveno-financijske struke L. Š. iz O. na okolnost utvrđivanja razlike između invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku D. V. u razdoblju od 1.11.2015. do 31.10.2017. i eventualne invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu, a sve sukladno odredbi članka 27. stavak 3. ZOOP-a, te da li je sukladno navedenoj isplati nastala šteta za tužitelja.

11. Dana 2.11.2022. u sudski spis zaprimljen je nalaz i mišljenje sudskog vještaka L. Š. u kojem je ista utvrdila kako je rješenjem zavoda utvrđena invalidska mirovina u iznosu od 299,20 kn mjesečno počevši od 14.05.2011.g, dok bi invalidska mirovina u slučaju povrede na radu iznosila 598,51 kn mjesečno. Dakle, invalidska mirovina koju isplaćuje zavod korisniku mirovine V. D. je niža od invalidske mirovine u slučaju povrede na radu koju je izračunala. U skladu sa člankom 27. stavkom 3. ZOOP-a obveza naknade štete društva za osiguranje, ovdje tuženika, bi postojala samo u slučaju da je iznos invalidske mirovine koju HZMO isplaćuje korisniku V. D. veći od iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu, što ovdje nije slučaj, te je slijedom toga zaključila da ne postoji pozitivna razlika koja bi nastala usporedbom invalidske mirovine koju zavod isplaćuje korisniku V. D. po rješenju od 25.05.2011. kojim mu je određena invalidska mirovina jer je zbog ozljede izvan rada nastala profesionalna nesposobnost za rad (str. 16-17 spisa) u iznosu od 299,20 kn i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu u iznosu od 598,51 kn. Kako invalidska mirovina koju zavod isplaćuje nije viša, nego niža od invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu nije moguće izračunati razliku i postupiti u skladu sa člankom 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, jer za tužitelja nije nastala šteta.

12. Budući da je tužitelj podneskom od 16.11.2022. imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, isti vještak je pozvan na raspravu održanu 1.12.2022. kako bi dodatno obrazložio svoj nalaz i mišljenje, te je u cijelosti ostao kod dostavljenog nalaza i mišljenja, a na jedini upit tužitelja da li vještak može izračunati štetu koja je nastala na ime neuplaćenih doprinosa za godine koje se uzimaju u izračun mirovine ostvarene po osnovi ozljede na radu, vještak je izjavio kako se to može izračunati ako tužitelj odredi osnovicu na koju treba primijeniti stopu doprinosa za mirovinsko osiguranje, ali da on osobno ne može odrediti osnovicu za izračun, te je također istaknuo da izračun neuplaćenih doprinosa za pridodani staž nije bio predmet vještačenja, te da je vještak svoj zadatak vještačenja izradio sukladno zadanom zadatku suda po rješenju od 4.10.2022. godine. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka tuženik nije imao primjedbi.

13. Slijedom iznijetoga, sud je stava da je vještak u skladu sa zadatkom stručno i objektivno izradio nalaz i mišljenje, te je stoga isti nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti, a sukladno tome sud je stava kako nije osnovan navod tužitelja kojim se na ročištu od 12.9.2022. usprotivio imenovanju vještaka L. Š. iz razloga što je isti smatrao da predmetni vještak nema stručna znanja za obavljanje ovog vještačenja.

14. Nadalje, prema odredbi čl. 1046. Zakona obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 78/15, dalje: ZOO), šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

15. Budući da je sud utvrdio, a na temelju nalaza i mišljenja vještaka L. Š., da ne postoji postoji pozitivna razlika koja bi nastala usporedbom invalidske mirovine koju zavod isplaćuje korisniku V. D. po rješenju od 25.05.2011. kojim mu je određena invalidska mirovina jer je zbog ozljede izvan rada nastala profesionalna nesposobnost za rad (str. 16-17 spisa) u iznosu od 299,20 kn i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu u iznosu od 598,51 kn, te kako invalidska mirovina koju zavod isplaćuje nije viša, nego niža od invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, za tužitelja nije nastala šteta, sukladno članku 27. stavak 3. ZOOP-a, i čl. 1046. ZOO-a

16. Budući da je u konkretnom sporu također, sporna i aktivna legitimacija tužitelja iz razloga što smatra tuženik da tužitelj nije dokazao da je isplatio utuženi iznos svom osiguraniku, te uzročna veza između umirovljenja D. V. i ozljede istoga u prometnoj nezgodi, valja istaknuti kako je odredbom članka 230. ZPP-a, propisano je da je javna isprava ona isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim te ista kao takva dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

17. Tužitelj je javnopravno tijelo, te uz uvjete iz članka 159. st. 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" 47/09 u daljnjem tekstu: ZUP) izdaje potvrde. Potvrdama se smatraju i uvjerenja, izvadci i druge javne isprave o činjenicama o kojima javnopravna tijela vode službenu evidenciju. Nadalje, potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju se u skladu s podacima iz službene evidencije, te su takve potvrde javne isprave.

18. Slijedom navedenog, tužitelj je javnom ispravom - obračunom isplate (sa lista 24 spisa), dokazao da je isplatio invalidsku mirovinu svom osiguraniku u visini koju potražuje tužbenim zahtjevom, a da je doznačio utuženi iznos mirovine svome osiguraniku razvidno je i iz podataka doznačenih mirovinskih primanja D. V. (str. 25- 34 spisa).Nadalje, kako tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između umirovljenja D. V. i ozljede istoga u prometnoj nezgodi, te ističe da sud ne može biti vezan za Rješenje zavoda u pogledu utvrđivanje predmetne činjenice, valja istaknuti kako je mišljenje suda da se pitanje utvrđivanja svojstva osiguranika neke osobe, kao i pitanje uzroka i omjera invalidnosti može odlučivati samo u upravnom postupku i sud je u parničnom postupku vezan pravomoćnom odlukom iz upravnog postupka (čl. 12. st.1. ZPP-a).

19. Stoga je o postojanju navedene pravno relevantne činjenice – uzročne veze između prometne nezgode i umirovljenja osiguranika ovaj sud zaključio je na temelju isprava u spisu, a posebno dokumentaciju zavoda o osiguraniku D. V. (list 16-23 spisa) u kojem je Stručno povjerenstvo za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti utvrdilo predmetnu prometnu nezgodu-ozljedu izvan rada, kao uzrok nastanka nesposobnosti istog za rad, te dokumentacije iz spisa zavoda broj …, a koja je dostavljena u ovaj spis od strane Općinskog građanskog suda u Zagrebu a koji prileži ovome spisu.

20. Slijedom iznijetoga, na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio kako je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe, kao i da je isplatio utuženi iznos svome osiguraniku, te da je uzrok nastanka nesposobnosti za rad D. V. - osiguranika tužitelja, predmetna prometna nezgoda.

21. Međutim, kako je sud na temelju dokaznog postupka a kako je ranije i naznačeno također utvrdio kako za tužitelja u smislu odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP-a nije nastala šteta, iz razloga što ne postoji pozitivna razlika koja bi nastala usporedbom invalidske mirovine koju zavod isplaćuje korisniku V. D. po rješenju od 25.05.2011. kojim mu je određena invalidska mirovina jer je zbog ozljede izvan rada nastala profesionalna nesposobnost za rad (str. 16-17 spisa) u iznosu od 299,20 kn i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu u iznosu od 598,51 kn, invalidska mirovina koju zavod isplaćuje nije viša, nego niža od invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu tužbeni zahtjev ukazuje se kao neosnovan u cijelosti.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i st. 2. ZPP-a. Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11 i 157/13) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 118/18, 53/19 i 92/21), te članka 29. ZOO-a.

22. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, sud je istome priznao i parnični trošak u ukupnom iznosu od 22.967,98 kn, a koji se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.500,00 kn uvećano za PDV od 375,00 kn (Tbr. 8.t.1. Ot), pristup na ročište 9.5.2019. u iznosu od 1.500,00 kn uvećano za PDV od 375,00 kn (Tbr.9.t.1. Ot), sastava žalbe u iznosu od 1.500,00 kn uvećano za PDV od 375,00 kn (Tbr. 8.t.3. Ot), pristup na ročište 12.9.2022. u iznosu 1.500,00 kn uvećano za PDV od 375,00 kn (Tbr.9.t.1. Ot), sastav obrazloženog podneska od 28.11.2022. u iznosu 1.500,00 kn uvećano za PDV od 375,00 kn (Tbr.8.t.3. Ot), pristup na ročište 01.12.2022. u iznosu 1.500,00 kn uvećano za PDV od 375,00 kn (Tbr.9.t.1. Ot), sastav prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 1.875,00 kn sa PDV-om (Tbr.10.t.6 Ot), sastav revizije u iznosu od 1.875,00 kn sa PDV-om (Tbr.10.t.6 Ot). Također, sud je tuženiku priznao plaćene sudske pristojbe, pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 1.298,00 kn, pristojbe na reviziju u iznosu od 649,48 kn, pristojbe na odgovor na tužbu i rješenje o pristojbi u iznosu od 424,50 kn, pristojbe na tužbu u iznosu od 649,00 kn, pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 649,00 kn i pristojbu na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 1.298,00 kn, te trošak predujma za vještačenje u iznosu od 3.000,00 kn.

23. Preko dosuđenog iznosa iz točke II. izreke presude sud tuženiku nije priznao ukupan iznos od 4.112,50 kn, a koji se sastoji od troška podneska od 9.9.2022. u iznosu od 1.875,00 kn sa PDV-om budući da isti nije bio potreban za vođenje ove parnice, troška pristupa ročištu na kojem se objavljuje presuda u iznosu od 937,50 kn jer to nije nužno potreban trošak postupka, imajući u vidu kako se presuda istoga dana objavljuje na e-oglasnoj ploči suda, sukladno članku 335. stavak 10. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 dalje: ZPP), a stranke su o datumu objave presude bile obaviještene na ročištu održanom 1.12.2022, te troška zatražene sudske pristojbe u iznosu od 1.300,00 kn, budući da ista nije plaćena, te je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 28. prosinca 2022

S U D A C

Augustin Jalšovec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu u roku 15 dana pisano putem ovoga suda.