REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1296/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. H., K., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice R. H., Ministarstvo …, Z., OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko-upravni odjel, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-537/2021-2 od 1. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2792/2019-34 od 19. svibnja 2021., u sjednici održanoj 28. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
II. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom odlukom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je tuženici naloženo isplatiti tužitelju ukupan bruto iznos od 14.671,59 kn zajedno sa zateznim kamatama na pripadajuće iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.
2. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 2130/2022 od 21. rujna 2022. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-537/2021-2 od 1. veljače 2022. radi sljedećeg pravnog pitanja:
"Je li pravilno stajalište suda da su ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe sudu protiv R. H. prema čl. 186. a ZPP-a ukoliko je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora (čl. 186. a st. 1. ZPP-a) naznačio prekovremeni rad kao osnovu za zahtijevanu isplatu, a u konačno uređenom tužbenom zahtjevu je kao osnovu zahtijevane isplate naznačio redovan rad, radi čega tužbu treba odbaciti ili pak smatrati da je u navedenoj situaciji kada tužitelj više ne potražuje isplatu dodatka za prekovremeni rad tužitelj smanjio tužbeni zahtjev tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen (čl. 191. st. 3. ZPP-a)?"
3. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica je izjavila reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) radi gore navedenog pravnog pitanja. Predlaže da revizijski sud preinači nižestupanjske presude i odbaci tužbu, odnosno podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
4. Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio predmetnu reviziju odbiti kao neosnovanu.
5. Revizija nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženice za isplatom razlike plaće s osnove rada duljeg od formalno propisanog radnog vremena, i to za redovan rad u turnusu na temelju ranijeg dolaska na posao u bazu R..
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije bilo sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik MUP RH, odnosno državni službenik u Upravi za posebne poslove sigurnosti, Službi za osiguranje i zaštitu diplomatskih misija i konzularnih ureda. Visina tužbenog zahtjeva također nije bila sporna s obzirom na to da se temelji na izračunu potraživanja od strane same tuženice.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima sporno je bilo samo to ima li tužitelj pravo na isplatu razlike plaće za 30 minuta rada po svakom turnusu. Nižestupanjski sudovi ocijenili su tužbeni zahtjev osnovanim, neovisno o tome što se ovdje ne radi o prekovremenom radu s obzirom na to da se vrijeme provedeno na radu 30 minuta prije službenog početka turnusa ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada. Takvo radno vrijeme provedeno na radu dulje je od formalno propisanog radnog vremena, pa i za taj rad prema Kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike( Narodne novine br. 104/13, 112/17 dalje: KU) tužitelj ima pravo na naknadu plaće po osnovi rada u turnusu.
9. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
10. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
11. S obzirom na sadržaj pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena proizlazi da je u ovoj fazi postupka sporno je li tužitelj zahtjevom za mirno rješenje spora od 13. prosinca 2018. ispunio zakonsku pretpostavku iz odredbe čl. 186. a ZPP.
12. Naime, tužitelj se prije pokretanja ovog parničnog postupka obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora. U predmetnom zahtjevu naveo je da na temelju odredbi KU ima pravo na uvećanje osnovne plaće za svaki sat rada noću (40%), prekovremeni rad (50%), subotom (25%), nedjeljom (35%), blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs (150%) u drugoj smjeni (10%), dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta (10%) i rad u turnusu (5%). Slijedom navedenog, tužitelj je u zahtjevu za mirno rješenje spora potraživao neisplaćene, odnosno manje isplaćena uvećanja plaće za prekovremeni rad po gore navedenim osnovama. Tuženica je u odgovoru na gore navedeni zahtjev navela da nema osnove za nagodbu u smislu odredbe čl. 186. a ZPP. Tužitelj je tijekom trajanja prvostupanjskog postupka promijenio pravnu osnovu svog zahtjeva te je isplatu utuženog iznosa zahtijevao po osnovi redovnog rada u turnusu, a ne prekovremenog rada kako je naveo u zahtjevu za mirno rješenje spora.
13. Tuženica u predmetnoj reviziji navodi da je pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kako su ispunjenje pretpostavke za podnošenje tužbe iz čl. 186. a ZPP s obzirom na to da su redovan rad i prekovremeni rad dva različita instituta koja su posebno uređena odredbama čl. 42., 45. i 47. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17 i 98/19, dalje:ZR) te da nije isto kada tužitelj potražuje isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada ili s osnove redovnog rada u turnusu.
14. Odredbom čl. 186. a ZPP propisano je da je osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv R. H. dužna prije podnošenja tužbe obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv R. H., osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Navedeni zahtjev mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba. Prema odredbi čl. 186. st. 1. ZPP tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (čl. 106. ZPP).
15. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, svrha postupka iz čl. 186.a ZPP je izbjegavanje nepotrebnog sudskog spora ako se spor može riješiti na miran način. U predmetnom slučaju tužitelj je svoj zahtjev za mirno rješenje spora temeljio na istoj činjeničnoj osnovi kao i u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Slijedom navedenog, neosnovan je revizijski navodi tuženice da bi promjena pravne osnove tužbenog zahtjeva tužitelja (iz prekovremenog rada u redovni rad u turnusu) trebala dovesti do odbačaju tužbe u smislu odredbe članka 186. a ZPP te ovaj sud takvo pravno shvaćanje smatra pretjerano formalističkim. Naime, očito je da bi tuženica odbila zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora i da je tužitelj u tom zahtjevu kao pravnu osnovu naveo redovan rad u turnusu s obzirom na to da se navedeni zahtjev temelji na istoj činjeničnoj osnovi kao i zahtjev za isplatu po osnovi prekovremenog rada. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak iz pobijane odluke da je tužitelj prije podnošenja tužbe ispunio procesnu pretpostavku iz čl. 186.a st. 1. ZPP.
16. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u toč. I. izreke presude.
17. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju nije prihvaćen jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje parnice, a sve u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. ZPP te je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. II. izreke presude.
Zagreb, 28. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
