15. Pr-1999/2020-17

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice B. Č. iz O., , OIB: , zastupane

po punomoćniku B. K., odvjetniku iz O., protiv tuženika H. z.

z. m. o., Z., OIB: , zastupan po

punomoćniku R. F., dipl. iur., radi isplate razlike u plaći, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 5. prosinca 2022. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od dana 28. prosinca 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici ukupan iznos od 7.581,59 kuna / 1.006,25 eura[1] , zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

- na iznos od 582,34 kn od dana 16.01.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 224,81 kn od dana 16.02.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 584,86 kn od dana 16.03.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 584,86 kn od dana 16.04.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 584,86 kn od dana 16.05.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 584,86 kn od dana 16.06.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 584,86 kn od dana 16.07.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 584,86 kn od dana 16.08.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 584,86 kn od dana 16.09.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 584,86 kn od dana 16.10.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 532,31 kn od dana 16.11.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 584,86 kn od dana 16.12.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 584,86 kn od dana 16.01.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 393,53 kn od dana 16.02.2017. godine pa do isplate

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.062,50 kn / 671,90 eura[2] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja, odnosno od 28. prosinca 2022. godine, pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženika, a tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Dana 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske (nastavno: Vlada RH) i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici plaće u javnim službama (nastavno: Sporazum). Sporazumom je ugovoreno plaćanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije 13. svibnja 2009. Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Dodatak Sporazumu). Dodatkom sporazuma osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine, na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. godine sporazumno odgođeno sukladno članku III. Dodatka Sporazuma. Odredbama članaka IV.-V. Dodatka sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu ove tužbe (nastavno: Izmjene Dodatka Sporazumu). Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su u obliku arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Sukladno članku XI. stavku 4. Izmjena Dodatku sporazuma, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14.), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017. Vlada RH i sindikati javnih službi su 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodataka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavka 5. u vezi s člankom VII. stavkom 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom č lanka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je sljedeće: “Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto) mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama." Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (nastavno: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4. prosinca 2015. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. godine ispunjen je uvjet iz članka III. Izmjenama Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući da je odredbom članka VII.c stavka 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava “za mjesec„, da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica u prosincu 2015. godine povećala na iznos od 5.415,37 kn. S obzirom na navedeni spor između radnika i poslodavca o načinu obračuna plaće na V. s. R. H. vođen je

postupak povodom revizije koju je uputila R. H. kao umješač na strani tuženika u tom istovrsnom postupku sa pitanjima koji se odnose na pravni osnov i u ovom postupku. V. s. RH svojom odlukom od 1. prosinca 2020.

odbio je umješača RH i potvrdio presudu O. G. s. u Z.

poslovni broj od 20. lipnja 2018. gdje je jasno navedeno da je poslodavac pogrešno obračunavao osnovicu plaće. Slijedom navedenog, tuženik je od prosinca 2015. godine pa nadalje tužiteljevu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn umjesto sukladno Izmjenama Dodatka Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kn te je nastao dug tuženika prema tužitelju s osnove razlike u plaći. Stoga tužitelj postavlja tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika iznos od 8.081,96 kn za razdoblje od siječnja 2016. godine do zaključno veljače 2017. godine, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, izuzev isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim pojedinačnim bruto- iznosima, kao i trošak postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate. Svojim podneskom od 16. veljače 2022. tužitelj je, a temeljem dostavljenog mu obračuna od strane tuženika, specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika bruto iznos od 7.581,59 kn za razdoblje od prosinca 2015. godine do zaključno siječanj 2017. godine, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, izuzev isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim pojedinačnim bruto- iznosima, kao i trošak postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 7. svibnja 2021. u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, kako osnovu, tako i visinu, ali i pasivnu legitimaciju. Kako se tužitelj u ovoj pravnoj stvari poziva na dvostrano obvezni sporazum obveznog prava, tuženik (H. z. z. m. o. - HZMO) ne može biti treća ugovorna

strana, bez obzira na to o kojem sindikatu ili sindikatima je riječ. S jedne strane sporazuma je Vlada RH odnosno R. H., a s druge strane sindikati.

HZMO ne može provoditi odredbe takvog sporazuma izravno, prije nego što Vlada ili neko drugo nadležno tijelo ne utvrdi novu, povećanu osnovicu za isplatu plaće. Nadalje, tuženik ističe kako Sporazum o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. (dalje: Sporazum o osnovici), Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (dalje: Dodatak sporazumu) i Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje: Izmjene i dopune dodatka sporazumu) nisu kolektivni ugovori jer sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se, izravno i neposredno, mogla primijeniti. Isti nisu bili na zakonit način sklopljen kolektivni ugovor, prvenstveno jer sklapanju kolektivnog ugovora (svih dodataka te izmjena i dopuna) nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu odredbi Zakona o radu, s obzirom na to da poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih i pojedinačnih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa te da ti predstavnici nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom GSV-a, a što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbi članka 186. Zakona o radu odnosno odredbi članka 254. Zakona o radu, što govori da se radi o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor (sporazum obveznog prva), a ne kolektivni ugovor radnog prava. Nadalje, Temeljni kolektivni ugovori za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. godine u člancima 51. stavcima 4. navode kako „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“ Navedeno se razlikuje u odnosu na odredbu članka 49. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2007. godine prema kojem „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen između sindikata javnih službi i Vlade RH 23. studenoga 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora.“ Slijedom navedenog, činjenica da se u pogledu navedenih pravnih izvora ne bi radilo o kolektivnim ugovorima po svojoj pravnoj naravi, dovodila bi i do toga da ne postoje pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa koja bi se neposredno i obvezno primjenjivala na sve zaposlene, tako i na tužitelja, pa se niti tužitelj, kao radnik zaposlen kod tuženika, kao javne ustanove koja obavlja djelatnost javne službe, ne bi mogao pojaviti u sudskom postupku kao aktivno legitimiran potraživati prava iz Sporazuma o osnovici, Dodatka sporazumu i Izmjena i dopuna dodatka sporazumu. Nadalje, tuženik osporava pravnu valjanost odnosno ističe prigovor ništavosti Izmjena i dopuna dodatka sporazumu, a time i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III. Izmjena i dopuna dodatka sporazumu, s obzirom na to da je na strani jednog pregovarača, odnosno na strani sindikata bilo nedostataka u pogledu potpisnika istih odnosno nedostatka potpisa od svih sindikata koji su pregovarali s Vladom RH. Naime, Sporazum o osnovici i Dodatak sporazumu sklopili su i potpisani su od strane osam sindikata javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi). Izmjene i dopune dodatka sporazumu utvrđene Arbitražnom odlukom sklopili su i potpisani su od strane sedam sindikata javnih službi odnosno predmetne izmjene, koje predstavljaju pravnu osnovu tužbe tužiteljice, nisu potpisane od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Dakle, na ugovornoj strani sindikata ne postoji identitet stranaka, što predmetne izmjene i dopune dodataka sporazumu čini pravo nevaljanim. Ista je pravna situacija i kada se radi o kolektivnom ugovoru odnosno njegovim izmjenama, koje nisu sklopili svi sindikati koji su sklopili kolektivni ugovor, zbog čega su iste pravno nevaljane, slijedom čega ne postoji nikakva utuživa obveza pa niti ona uvećanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama. Jednako tako, i Vjerodostojnom tumačenju izmjena i dopuna dodatka sporazumu od 28. prosinca 2012. nedostaje suglasnost volje, odnosno pristanak i potpis Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, slijedom čega je i ono pravno nevaljano odnosno ništetno i nepostojeće. Nadalje, tuženik ističe da nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe članka III. Izmjena i dopuna dodatka sporazumu, jer se nisu ispunili uvjeti za primjenu odnosno „uskladbu“ propisani članka VII. Izmjena i dopuna dodatka sporazumu koji propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III.-V. Izmjena i dopuna dodatka sporazuma. Kako je, nakon sklapanja Izmjena i dopuna dodatka sporazumu, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP RH promatran na tromjesečnoj razini u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine zabilježio dvanaest posljedičnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011. godine, a zaključno s trećim tromjesečjem 2014. godine, to proizlazi da se uskladba prema člancima III. do V. Izmjena i dopuna dodatka sporazumu treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. pa nadalje, što bi značilo da okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako to tumači tužitelj, nisu nastupile. Konačno, izmjene i dopune dodatka sporazumu, kako to proizlazi iz članka XI. istoga, imaju vremensko važenje od 5 godina, čije je trajanje isteklo 25. listopada 2016., čime je otpala pravna osnova za uskladbu plaća. Tuženik nadalje ističe i kako se plaće u javnim službama, prije svega, uređuju Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01., 39/09.) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09., 124/09.), pri čemu je odredbama članka 4. i 5. Zakona o plaćama u javnim službama propisano što čini plaću službenika i namještenika i koje je polazište za utvrđivanje osnovice za izračun plaće, a odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano je kako se utvrđuje osnovica plaće u javnim službama. Prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu. Navedeno uređenje plaće i osnovice plaće u javnim službama predstavlja apsolutno nederogabilno zakonsko uređenje od kojeg otklon voljom stranaka nije moguć. Slijedom navedenog, sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama 29. prosinca 2016., s primjenom od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine, u primjeni je bila osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kn bruto, prema Dodatku sporazumu od 13. svibnja 2009. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik također ističe da su, vezano za ovaj slučaj, nastupile nove okolnosti jer su sindikati naknadno i opetovano pristali na daljnju odgodu isplate zbog promijenjenih okolnosti (pa i ove godine, sve do Nove godine) i to bez obzira na prethodne kolektivne ugovore odnosno sporazume, a što bi trebalo uzeti u obzir i pri donošenju presuda u ovakvim predmetima. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015., objavu procjene Državnog zavoda za statistiku od 4. rujna 2015., priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku od 27. studenoga 2015., obračunske isprave liste za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017.

4. Nije provedeno financijsko vještačenje, budući je na ročištu 5. prosinca 2022. tužitelj odustao od tog dokaznog prijedloga.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. godine temeljem odredbe iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011.

6. Kako se tužbenim zahtjevom konačno potražuje iznos od 7.581,59 kn, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka U. s. R. H. i 70/19. – dalje u tekstu: ZPP).

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika, a nije sporno niti da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01. i 39/09.). Isto tako, nije sporno da je u razdoblju od 1. veljače 2016. do zaključno prosinca 2016. godine tuženik tužitelju isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn, dok mu je za siječanj 2017. godine isplaćena plaća po osnovici od 5.211,02 kn, a što je vidljivo i iz obračunskih isprava za isplatu plaće za razdoblje od veljače 2016. godine do siječnja 2017. godine.

8. Spornim se ukazuje pravna valjanost, pravna narav, obveznost i sadržaj Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. i Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. Jednako tako spornim se ukazuje jesu li se ispunili uvjeti za primjenu odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

9. Iz Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama proizlazi da su ga 23. studenoga 2006. zaključili sindikati javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara - medicinskih tehničara, Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi) i Vlada Republike Hrvatske i ugovorili da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 6% u 2007. godini, zatim u 2008. godini, te u 2009. godini i da će se navedene obračunske osnovice primjenjivat od 1. siječnja svake godine.

10. Iz Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama proizlazi da su ga 13. svibnja 2009. sklopili sindikati javnih službi koji su sklopili i Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama i Vlada Republike Hrvatske, kojim je, između ostalog, ugovoreno da se s danom potpisa Dodatka Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. godine u visini od 5.108,84 kune bruto (točka II.) te je točkom III. reguliran način povrata osnovice: "U trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku R. H.

ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto", a točkom IV. reguliran je način usklađivanja pariteta dok su u točci VII. utvrđeni uvjeti za ostvarivanje odredbi Dodatka Sporazuma.

11. Iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama proizlazi da su ga 26. listopada 2011. sklopili sindikati javnih službi, osim Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, i Vlada R. H.

te se u uvodu izrijekom poziva na članak 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10.). Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama je, između ostalog, promijenjen članak III. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama tako da glasi: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.", a promijenjene su i odredbe članka IV. Dodatka Sporazuma. U članku IV. Izmjena i dopuna uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena i dopuna, ugovorne stane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između: pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u R. H. u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima iz Državnog zavoda za statistiku R. H. Člankom V. Izmjena i dopuna određeno je da se nakon jedanaest mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema člancima III. i IV. Izmjena i dopuna Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100, na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, uvećana za 1,5%. Izmijenjene su i odredbe članka VII. tako da se, među ostalim u točci 1. određuje: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao". Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna propisao je da se Dodatak Sporazumu i navedene Izmjene i dopune smatraju Ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih Izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. godine bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto.

12. Iz Arbitražne odluke proizlazi da su je 7. prosinca 2011. donijeli članovi arbitraže te su istom prihvaćene odredbe Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. uključujući i preambulu toga dokumenta.

13. Iz Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, proizlazi da su ga 28. prosinca 2012. donijeli Vlada R. H. i sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune

Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenih arbitražom 7. prosinca 2011., te su dali jedinstveno i nesporno zajedničko tumačenje odredbe članka IV. u vezi s člankom VII. Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kako slijedi…", a u članku 2. se navodi: "Sporazumne strane utvrđuju da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostvario negativan međugodišnji tromjesečni rast u četiri tromjesečja te sukladno prethodno navedenom utvrđuju da se primjena članka IV. stavka 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama odgađa do 31.12.2013.", dok o primjeni odredbe članka III. nema riječi.

14. Iz priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015., objave procjene Državnog zavoda za statistiku od 4. rujna 2015., priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku od 27. studenoga 2015. i objave procjene Državnog zavoda za statistiku od 4. prosinca 2015., utvrđeno je da je u drugom tromjesečju 2015. godine zabilježen rast BDP-a realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, a u trećem tromjesečju 2015. godine realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine.

15. Imajući u vidu kronologiju i sadržaj prethodno navedenih pravnih izvora sud ocjenjuje neosnovanim tvrdnje tuženika o pravnoj nevaljanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. kao i ostalih akata na koje tuženik, kao na pravno nevaljane, ukazuje u odgovoru na tužbu.

16. Vlada R. H. kao potpisnik Izmjena i dopuna Dodatka

Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., izrijekom je potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. te Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. Prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, Vlada RH nije dovela u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti je ijedan od potpisnika, a osobito Vlada RH u odgovarajućem sudskom postupka zatražila utvrđenje njihove ništetnosti. Pri tome je, po ocjeni ovoga suda, sasvim irelevantno što Izmjene i dopune, Arbitražnu odluku, Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Tuženik pak nije tijekom postupka dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, pa se takav njegov prigovor ukazuje neosnovanim.

17. Naime, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 39/09., 124/09.) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10.), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12.), kojom je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Člankom 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10.) je i bilo propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Podjednako je bilo propisano i odredbom članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12.). Stoga, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužiteljica poziva u tužbi, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. To proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavka 5., a u svezi sa člankom VII. stavkom 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni su u studenom 2015., s početkom primjene od prosinca 2015., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

18. Tuženik samo paušalno osporava zakonitost sastava pregovaračkih odbora u smislu odredaba Zakona o radu, dok svoje tvrdnje ne potkrjepljuje niti jednim dokazom. Naime, člankom 186. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95., 54/95. - ispravak, 65/95. – ispravak, 17/01., 82/01., 114/03., 142/03. – ispravak, i 68/05. – odluka U. s. R. H.) i člankom 254. Zakona o radu ("Narodne

novine" broj 149/09., 61/11., 82/12.) je propisano, ako je na području za koje se sklapa kolektivni ugovor zastupljeno više sindikata, odnosno udruga sindikata više razine, poslodavac ili više poslodavaca, udruga poslodavaca ili udruga poslodavaca više razine, može o sklapanju kolektivnog ugovora pregovarati samo s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata (stavak 1.). O broju članova i sastavu pregovaračkog odbora iz stavka 1. toga članka, odlučuju sindikati sporazumno (stavak 2). Sukladno stavku 3. ako se sindikati ne sporazume o broju članova i sastavu pregovaračkog odbora iz stavka 1. toga članka, o tome odlučuje Gospodarsko - socijalno vijeće, odnosno ministar (nadležan za rad), ako Gospodarsko - socijalno vijeće nije utemeljeno.

19. Uzimajući u obzir da tuženik nije dokazao da se sindikati nisu sporazumjeli o sastavu i broju članova pregovaračkog odbora, u konkretnom slučaju o tom odboru ne odlučuje Gospodarsko-socijalno vijeće, odnosno ministar, ako Gospodarsko-socijalno vijeće nije utemeljeno, ovaj sud prigovor tuženika ocjenjuje neosnovanim.

20. U odnosu na odgodu primjene članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće od 26. listopada 2011., ovaj sud ocjenjuje da se odredbe članka VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, obzirom iz teksta i smisla odredbe članka VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu", odnosno "Način usklađivanja pariteta" određen člankom IV., dok se članak III. (do V.) spominje samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a.

21. Sukladno navedenom, nije došlo do odgode primjene članka III. kojim je uređen način povrata osnovice, o čemu je stav zauzet i u odluci VSRH broj od 22. travnja 2020., a u kojoj je VSRH odgovarajući na postavljena pitanja

povodom revizije umješača RH odgovorio:

"1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz članka III. u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja).

2. Ispunjenje uvjeta iz članka III. nije preduvjet primjene članka IV., a ispunjenje uvjeta iz članka III. i IV. nije preduvjet primjene članka V., a članak VII., na članke III. do V., na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji).

Prema tome, odredbom članka VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe članka III. o „povratu“ osnovice, jer se odredba članka VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (članak IV. i članak V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu)."

22. Stoga, neosnovano tuženik prigovara da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u člancima III.-IV. Izmjena i dopuna. Naime, članak VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u člancima III.-V. bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe članka III. proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjete za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH vidljivo je da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a. Dapače, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Odredba članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.415,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz članak IV. stavak 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV. stavka 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. Iz navedenog proizlazi da je tuženik tužiteljui počevši od prosinca 2015. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn. Zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14.) primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. istekla je 26. siječnja 2017., dakle tuženik je tužitelju bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn zaključno sa siječnjem 2017. godine.

23. Slijedom toga sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. zakonite te pravno valjane i stoga i proizvode određene pravne učinke, a takvo stajalište zauzima i V. s. R. H. ( od 3.4.2013., od 7.12.2011. i

od 7.2.2012. te ) te U. s. R. H. (U-

od 5.3.2015.). Stoga se navedene Izmjene i dopune primjenjuju na sve javne službe, dakle i na tuženika, pa je isti pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

24. Što se tiče samog načina primjene osnovice, a s obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz državnog proračuna, te da ih tuženik sam niti ne obračunava, već to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom", ali propust Vlade RH da donese Odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama po stajalištu suda ne može ići na štetu tužiteljice, to stoga što je Vlada RH sklopila sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi pa je trebala i osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci, pa tako i tuženik, mogu ispuniti svoje obveze pri tome uključujući i povećanje osnovice kada su se za to ispunili uvjeti, a što je u konkretnom i bio slučaj.

25. Iako je u prvotno osporavao visinu tužbenog zahtjeva, tuženik na ročištu 5. prosinca 2022. izjavljuje da ne spori pravilnost tužiteljeva izračuna, pa je stoga postavljena visina tužbenog zahtjeva među strankama nesporna.

26. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada zakonska zatezna kamata na pojedine mjesečne iznose počam od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec, a ovo u smislu odredbe članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 121/11., 78/15. i 29/18.), osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće od 7.581,59 kn, kako je to tužitelj ispravno potraživao. Naime, odredbom članka 91. stavak 3. ZR-a, je propisano da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad, dok je člankom 92. istoga Zakona propisano da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada (stavak 1.), da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno (stavak 3.), da su plaća i naknada plaće, u smislu ovoga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu. Nadalje odredbom članka 45. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15.), je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela. Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela. U situaciji kao što je konkretna, kada obveza tužene kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na dodatak na plaću tužitelju dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužitelju ne pripada ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužitelja (takvo shvaćanje zauzeto u rješenju V. s. R. H. posl.br. od 4. travnja 2016.).

27. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, a čine ju izdaci koje je tužiteljica imala za sastav tužbe u iznosu 1.125,00 kn (prema Tbr. 7. točci 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje u tekstu: Tarifa), sastav podnesaka od 13. svibnja 2021. i 16. veljače 2022. svako u iznosu 1.125,00 kn (prema Tbr. 8. točci 1. Tarife), i zastupanje na raspravi 5. prosinca 2022. u iznosu 1.125,00 kn (prema Tbr. 9. točci 1. Tarife), pristup ročištu radi objave presude (prema Tbr. 9.3. Tarife) u iznosu od 562,50 kn daje konačni iznos troška od 5.062,50 kn na koji iznos mu je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počevši od 28. prosinca 2022. kao dana donošenja presude pa do isplate.

28. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Osijeku 28. prosinca 2022. godine

SUDAC

DAVOR LIŠČIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi, putem ovog suda, Nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužiteljice

2. tuženiku

Broj zapisa: eb317-1676f

Kontrolni broj: 01f05-e0b13-e2d35

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Davor Liščić, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.