REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 53 Pž-6058/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika FANTAZIJA HOTELI d.o.o. Samobor, Perkovčeva 9, OIB 17970972776, kojeg zastupa punomoćnik Daniel Hanik, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matić i partneri u Zagrebu, Trg hrvatskih velikana 4, radi isplate 23.805,29 kn / 3.159,50 EUR, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-118/2020-18 od 16. studenog 2021., 27. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-118/2020-18 od 16. studenog 2021. i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 23.805,29 kn (dvadesettritisućeosamstopet kuna dvadesetdevet lipa) / 3.159,50 EUR (tritisućesto- pedesetdevet eura i pedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe 20. siječnja 2020. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.250,00 kn / 564,07 EUR, u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-118/2020-18 od 16. studenog 2021. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da joj tuženik plati iznos od 23.805,29 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose (točka I. izreke) i naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kn (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu ili ju ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. U žalbi u bitnome ističe da je u čl. 3. Ugovora o osnivanju prava građenja od 24. kolovoza 2007. jasno i precizno ugovoreno da tuženik kao nositelj prava građenja ima obvezu vlasniku zemljišta plaćati ugovorenu naknadu. Tuženiku je uvidom u javno objavljene podatke zemljišne knjige bilo poznato da je vlasnik predmetnog zemljišta Republika Hrvatska. Tuženiku je uvidom u javno objavljene podatke na web stranicama Ministarstva financija za Državnu riznicu bilo poznato da se podmirenje obveze prema Republici Hrvatskoj može izvršiti uplatom na račun Hrvatske narodne banke putem IBAN CODA:

HR1210010051863000160. Stoga je nejasan razlog suda da tuženik svoju obvezu nije mogao izvršiti jer mu tužiteljica nije poslala račun za plaćanje pa da je tužiteljica takvim ponašanjem spriječila tuženika da izvrši svoju ugovornu obvezu u ugovorenom roku. Dokaz da uvjeti za primjenu odredbe čl. 184. Zakona o obveznim odnosima nisu bili ispunjeni su činjenica da tuženik nije niti pokušao izvršiti uplatu na račun državnog proračuna, a nije niti pokušao osnovati sudski polog ako nije bio u mogućnosti izvršiti obvezu prema tužiteljici kako bi se time oslobodio svoje obveze.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je žalba neosnovana i predlaže da ovaj sud odbije žalbu i potvrdi presudu suda prvog stupnja.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t., 2., 4., 8. i 9. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o trošku i vodeći računa o razlozima zbog kojih je dopušteno pobijati presudu u sporu male vrijednosti (čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a), te je ovaj sud utvrdio da je presuda donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu obračunatih kamata u iznosu od 23.805,29 kn, koje su obračunate na sa zakašnjenjem plaćenu naknadu za pravo građenja temeljem Ugovora o osnivanju prava građenja i Ugovora o prijenosu prava građenja za razdoblje od 2014. do. 2017. godine.

7. Tužiteljica prvostupanjsku presudu pobija i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, u ovom se postupku sukladno odredbi čl. 502. st. 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti pa se na osnovi odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presude ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Iz obrazloženja pobijane presude u bitnome proizlazi da je između prednika tužitelja i prednika tuženika sklopljen Ugovor o osnivanju prava građenja. Odredbom čl. 3. tog Ugovora trgovačko društvo Fantazija projekt d.o.o. Samobor kao nositelj prava građenja obvezan je plaćati naknadu u iznosu od 1,00 kn/m2 godišnje uz povećanje svake godine za visinu inflacije u prethodnoj godini u obrocima koji dospijevaju do kraja kolovoza za tekuću godinu. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužiteljica kao vjerovnik došla u zakašnjenje pa je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. Između stranaka nije sporno da su njihovi prednici sklopili Ugovor o osnivanju prava građenja niti da tuženik nije pravovremeno podmirio iznos naknade pa je tužiteljici izračunao iznos zakonskih zateznih kamata te je pozvao tuženika da ih plati. Tuženik nije osporavao obračun zakonskih zateznih kamata, već je isticao da nije platio dužan iznos temeljem Ugovora o osnivanju prava građenja jer nije znao kome točno treba ispuniti obvezu odnosno na koji broj računa treba izvršiti isplatu.

10. Osnovano žalitelj ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbe čl. 184. i 185. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), jer je stranka ugovora Republika Hrvatska čiji su brojni brojevi računa na koje se može izvršiti uplata javno objavljeni, a mogao je i osnovati sudski polog.

11. Naime, na temelju odredbe čl. 186. st. 1. ZOO-a je propisano kada je vjerovnik u zakašnjenju ili je nepoznat, ili kad je neizvjesno tko je vjerovnik, ili gdje se nalazi, ili kad je vjerovnik poslovno nesposoban, a nema zastupnika, dužnik može za vjerovnika položiti dugovanu stvar kod suda ili kod za to zakonom ovlaštene osobe. Odredbom čl. 190. ZOO-a su propisani učinci polaganja dugovane stvari pa se dužnik polaganjem dugovane stvari oslobađa obveze u trenutku polaganja, a ako je dužnik bio u zakašnjenju, njegovo zakašnjenje prestaje. Nadalje, od trenutka kad je stvar položena rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari prelazi na vjerovnika te od dana polaganja prestaju teći kamate. Dakle, tek od dana kada je dužnik položio za vjerovnika dugovanu stvar mogu prestati teći kamate, a ne od dana kada je dužnik rekao da nije znao tko je točno vjerovnik odnosno da li se naknada plaća na račun Centra za restrukturiranje i prodaju ili Ministarstva državne imovine.

12. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nije bio sporan matematički obračun dužnog iznosa, već samo postoji li obveza plaćanja tuženika s obzirom na navode tuženika da je tužiteljica kao vjerovnik bila u zakašnjenju, preinačena je odluka suda prvog stupnja uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

13. Stoga je na temelju odredbe čl. 373. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

14. Budući da je prvostupanjska presuda preinačena, u skladu s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP-a je valjalo odlučiti o troškovima cijelog postupka. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik je dužan tužiteljici naknaditi troškove postupka. Pri odlučivanju o troškovima sukladno odredbi čl. 155. st. 1. i 163. ZPP-a uzeti su u obzir samo troškovi potrebni radi vođenja parnice. Stoga tužiteljica ima pravo na naknadu troška za sastavljanje tužbe u iznosu od 1.000,00 kn prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT), za pristup na ročište održano 6. listopada 2021. u iznosu od 1.000,00 kn prema Tbr. 9. t.

1. OT, za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 1.000,00 kn, te za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kn prema Tbr. 10.1. OT, što ukupno iznosi 4.250,00 kn.

15. Napominje se da su novčani iznosi u uvodu i izreci presude iskazani i u valuti EUR, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22), čl. 43. i 48.

Zagreb, 27. prosinca 2022.

Sudac

Ružica Omazić

Broj zapisa: eb317-16f28

Kontrolni broj: 0f4c4-6582e-c52e0

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Ružica Omazić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.