Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-352/2020-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Ljiljane Miline, suca izvjestitelja i člana vijeća te Predraga Jovanića, člana vijeća, pravnoj stvari tužitelja M. Š., OIB …, R., zastupanog po punomoćnici K. J.

odvjetnici u P., protiv tuženika b a n k e , OIB … , Austrija,

zastupan po punomoćniku M. K. odvjetniku u Z., radi utvrđenja ništetnosti i brisanja založnog prava, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1566/16-70 od 3. travnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja M. Š., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-1566/16-70 od 3. travnja 2020.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan ugovor o zajmu u iznosu od 50.000,00 Eur-a broj računa … sklopljen dana 15.04.2008. između tužitelja M. Š. iz

S. OIB … i tuženika b a n k a te se utvrđuje da je isti bez učinka, te založna isprava od 15.04.2008. o osiguranju potraživanja upisom založnog prava hipoteke u korist tuženika na nekretninama u zk.ul…. k.o. Š. ovjerena po javnom bilježniku B. Š. iz V. V. pod brojem OV-8121/08.

Nalaže se zemljišnoknjižnom sudu brisanje upisanih tereta temeljem naprijed navedenih isprava opisanih u točki jedan presude na nekretninama u zk.ul. … k.o. Š. u vlasništvu predlagatelja upisanim kao nekretnina kč.br. … upisana u zk.ul. …k.o. Š. u naravi obiteljska kuća, stambena zgrada, oranica sa 1307

m[2] i to u roku od 8 dana od pravomoćnosti ove presude.

Utvrđuje se da su ništetne suglasnosti o zapljeni od dana 23.04.2008. a koja je potvrđena kod javnog bilježnika B. Š. iz V.,

V., pod brojem OV-6692/08 u kojoj je kao dužnik naveden M. Š. iz

S., P., te se utvrđuje da je ista bez učinka i suglasnost o

zapljeni od 23.04.2008., a koja je potvrđena kod javnog bilježnika B. Š. iz

V. V. pod brojem OV-6691/08 u kojoj je kao dužnik

navedena G. Š. iz S., P. , te se utvrđuje da je

ista bez učinka.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove ovog postupka u roku do 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 25.205,00 kn u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj: 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP-a). Predlaže ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži troškove sastava žalbe i trošak sudske pristojbe na žalbu.

2.1. U obrazloženju žalbe upire na više bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. i točka 11. ZPP, te članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 4. ZPP i člankom 260. stavak 1. ZPP. Ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, budući se vještak nije očitovao na odlučne okolnosti kreditne sposobnosti tužitelja i korisnika kredita, isplate iznosa kredita od strane tuženika, visine iznosa koji je plaćen i ostalih činjenica i okolnosti u svezi dugovanja, zbog čega je tužitelj prigovorio vještačkom nalazu i mišljenju, a sud je zahtjev za dopunom vještačenja ignorirao. Isto tako smatra da je bilo neophodno provesti usmeno saslušanje vještaka, te je sud neopravdano odbio primijeniti odredbu članka 260. stavak 1. ZPP, zbog čega je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Takvim postupanjem i odbijanjem saslušanja vještaka i dopune nalaza, tužitelju je uskraćeno pravo raspravljanja pred sudom i počinjena je povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP. Sud je propustio utvrditi činjenicu poslovanja tuženika i zaključenja predmetnog ugovora u Republici Hrvatskoj s time da je tuženik poslovao putem posrednika. Poziva se na dijelove iskaza saslušanih svjedoka i ponavlja tvrdnje da je ugovor o zajmu zaključen u Republici Hrvatskoj. Stoga nalazi proturječnost između razloga presude i činjenica koje proizlaze iz dokaznog postupka, te ukazuje da je sud propustio očitovati se i utvrditi sve razloge ništetnosti na koje se tužitelj tijekom postupka pozivao čime je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP. U pogledu razloga ništetnosti tužitelj upire na nezakonito naplaćivanje kamate (kamata na kamatu) koje je utvrdio vještak. Ponavlja tvrdnje o ništetnosti zaključenog ugovora s obzirom na pozitivne propise: Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine" broj: 72/17., 131/20., dalje: Zakona o ništetnosti) i Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 5/16., dalje: ZPK), potonji zakon s obzirom na nespornu činjenicu da je predmetni ugovor potrošački ugovor, a za potrošačke ugovore je mjerodavno pravo države redovita boravišta potrošača. Poziva se na ništetnost prema članku 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO), jer sadrži nezakonitu odredbu o jednostranoj promjeni kamatne stope od strane tuženika, što je potvrdila sudska praksa, te ukazuje na to da je sud dužan po službenoj dužnosti paziti na ništetnost (članak 327. ZOO). Postoji ništetnost prema Zakonu o deviznom poslovanju, prema Direktivi EU suda broj 93/13., te s obzirom na presudu Suda EU broj C-70/17, C-58/18 u kojoj je utvrđena ništetnost prema Direktivi 208/48/EZ. Potonjom Direktivom propisana je obveza vjerovnika da procjeni kreditnu sposobnost potrošača, jer u protivnom gubi pravo na kamatu, što povlači ništetnost zbog nemoguće i nedopuštene činidbe. U žalbi ponavlja tezu da kreditna sposobnost tužitelja nije bila utvrđena na pravilan način, zbog čega je pravni posao ništetan. Smatra da je sud morao uzeti u obzir osim Zakona o ništetnosti više pravnih propisa i odredbi zakona koji su na snazi u Republici Hrvatskoj, a posebno je propustio obrazložiti utvrđenje ništetnosti odredbe o naplati kamate na kamatu, što nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava sve navode i pravna stajališta žalbe, te predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana u cijelosti uz obvezu tužitelja da naknadi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 6.250,00 kuna.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Za svoju odluku je prvostupanjski sud dao valjane i jasne razloge, bez proturječnosti pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na kojega ukazuje žalitelj (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a), tvrdeći suprotno.

5.1. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a (ako kojoj stranici nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom). Tužitelj tvrdi da je ova bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena time što prvostupanjski sud nije prihvatio prijedlog za dopunu vještačkog nalaza, niti je provedeno saslušanje vještaka, te da je nastavno počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 260. ZPP. Ovaj sud podržava stajalište prvostupanjskog suda da je financijsko vještačenje (a zatim i njegova dopuna i saslušanje vještaka) bilo potpuno suvišno za utvrđenje činjeničnog stanja u ovom predmetu (s obzirom na pravnu narav ovog spora) nakon što je protutužbeni zahtjev radi isplate dugovanog iznosa iz ugovora o kreditu na pripremnom ročištu izdvojen iz ovog spisa, odnosno nakon što je sud je razdvojio ta dva postupka formirajući novi spis po protutužbenom zahtjevu. Što se tiče tvrdnji o ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kamatama (naplaćivanje kamate na kamatu, ugovaranje promjenjive kamatne stope i drugo) ti prigovori će biti raspravljeni u predmetu po izdvojenom protutužbenom zahtjevu, budući da, protivno stajalištu žalbe, ugovor o kreditu može opstati bez takvih (eventualno) ništetnih odredbi. Stoga nisu osnovani svi prigovori žalbe koji se odnose na naplatu kamata i visinu duga, jer nisu relevantni za ovaj postupak.

5.2. Ocjenjujući izvedene dokaze, prvostupanjski sud je u potpunosti postupio na temelju odredbe članka 8. ZPP-a. Tom odredbom je propisano da sud odlučuje, prema svojem uvjerenju, koje će činjenice uzeti kao dokazane, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Protivno navodima žalbe sud je pravilno primijenio odredbu članka 220. ZPP kada je odbio provođenje nepotrebnih i suvišnih dokaza s obzirom na pravnu i činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu.

5.3. Iako na ništetnost ugovora sud pazi po službenoj dužnosti, tužitelj niti u tužbi niti na pripremnom ročištu nije izložio činjenice koje bi upućivale na nedostatak njegove kreditne sposobnosti kao razloga ništetnosti, pa se prvostupanjski sud na temelju izloženih činjenica kao činjenične osnove spora nije trebao upuštati u ocjenu takvog razloga ništetnosti. Stoga neosnovano ukazuje žalba na nedostatak valjanih razloga presude u pogledu tog razloga ništetnosti. Dapače, u svojem stranačkom iskazu tužitelj navodi da je tri ili četiri godine uredno otplaćivao kredit sve dok nije stupio na snagu Zakon o ništetnosti.

6. U vrlo opširno provedenom postupku pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice, a pogotovo činjenicu da je sporni ugovor o kreditu sklopljen u Republici Austriji, a ne u Republici Hrvatskoj, jer je u Republici Austriji sjedište ponuditelja (tuženika). Odredbom članka 252. stavak 2. ZOO je propisano da se smatra da je ugovor sklopljen u mjestu u kojem je ponuditelj imao svoje sjedište, odnosno prebivalište u trenutku davanja ponude, a na pravilnost takvog zaključka upućuje i sadržaj ugovora: navođenje da je sklopljen u B. R. (sjedištu tuženika) i ugovaranje primjene austrijskog prava, te nesporna činjenica da je isplata ugovorenog kredita izvršena u Austriji. Stoga ovaj sud podržava sve činjenično- pravne zaključke prvostupanjskog suda da okolnosti što je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika u Hrvatskoj (što je bilo nužno radi uknjižbe hipoteke na nekretnini), te da su suglasnosti o zapljeni tužitelja i njegove sestre ovjerene u Republici Hrvatskoj ne utječu na utvrđenje nepobitne činjenice da je ugovor sklopljen u Republici Austriji, jer se radi o sredstvima osiguranja potraživanja tuženika iz ugovora o kreditu.

6.1. Također je pravilno utvrđenje i obrazloženje prvostupanjskog suda o tome da sporni ugovor o kreditu nije ništetan (članak 322. i 323. ZOO-a) jer nisu ostvareni razlozi za ništetnost na koje upire tužitelj tvrdeći da je taj ugovor sklopljen u Republici Hrvatskoj, a da tuženik nije imao potrebno odobrenje za takvo poslovanje. Pri tome tužitelj ukazuje na Zakon o ništetnosti koji se ne može primijeniti u ovome sporu, budući sporni ugovor nije ugovor s međunarodnim obilježjima, a prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je primjena toga Zakona derogirana presudom Europskog suda za ljudska prava broj C-630/17. od 14. veljače 2019. (Anica Milivojević protiv Raiffeisenbank), s time da je nedvojbeno ugovor sklopljen prije nego što je Zakon o ništetnosti stupio na snagu.

7. Nema niti drugih razloga za ništetnost, na koje tužitelj ukazuje tek u podnesenoj žalbi upirući na odredbe ZPK. Ističući navedene razloge tek u žalbenom postupku, tužitelj postupa protivno odredbi članka 352. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a što ovdje nije slučaj.

7. 1. Svi ostali činjenični navodi i pravna shvaćanja žalbe nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude.

8. Odluka o parničnim troškovima je pravilno donesena primjenom članka 154. stavak 1. ZPP, te je valjano i jasno obrazložena.

9. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu, založne isprave i dvije suglasnosti o zapljeni, pa je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i potvrđena je pobijana prvostupanjska presuda (članak 368. stavak 1. ZPP).

10. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, jer tužitelj u tome postupku nije uspio, dok je primjenom odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastavljanje odgovora na žalbu, jer taj podnesak nije bio potreban za provođenje postupka.

U Sisku 15. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća

mr. sc. Ana

Beloglavec,v.r.