Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 16 Gž R-3220/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc.

tužitelja D. S. iz

Iris Gović Penić, te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari I

K., OIB:…, i II tužitelja J. D. iz R., oboje zastupani po punomoćniku S. K., odvjetniku iz R., protiv tuženika I.-I. N. d.d. iz Z., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkom društvu S. i P. d.o.o. iz R., radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-377/17-21 od 6. studenoga 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 27. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-377/17-21 od 6. studenoga 2018. u točkama I i II izreke, izuzev zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-377/17-21 od 6. studenoga 2018. u točkama I i II izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev I i II tužitelja za isplatu zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev I i II tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća iz točke I i II izreke presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-377/17-21 od 6. studenoga 2018.

III Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-377/17-21 od 6. studenoga 2018. u točki III izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev I i II tužitelja za naknadu troška postupka preko iznosa od 58.087,50 kn do iznosa od 61.212,50 kn i sudi:

Nalaže se tuženiku da u roku 8 dana naknadi daljnji trošak postupka u iznosu od 3.125,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 7,68% godišnje, dok u slučaju izmjene stope po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od 6. studenog 2018. pa do isplate.

IV Odbija se kao neosnovana žalba I i II tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-377/17-21 od 6. studenoga 2018. u dijelu pod točkom III izreke kojim I i II tužitelju nije priznato pravo na naknadu daljnjih troškova postupka preko iznosa od 61.212,50 kn.

V Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

VI Nalaže se tuženiku u roku 8 dana naknaditi I i II tužiteljima trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 kn, dok se preostali dio zahtjeva za naknadu troška sastava žalbe za iznos od 312,50 kn odbija kao neosnovan.

VII Odbija se kao neosnovan zahtjev I i II tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I Nalaže se tuženiku I.-I. N. d.d. Z. da tužitelju D. S. isplati bruto iznos od 110.270,11 kn na ime razlike plaće za razdoblje od 26.04.2014.g. do 30.10.2016.g., to sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje od 15.05.2014. do 01.08.2015., po stopi od 8,14% godišnje od 01.08.2015. do 31.12.2015., po stopi od 8,05% godišnje od 01.01.2016. do 30.06.2016., po stopi od 7,88% godišnje od 01.07.2016. do 31.12.2016., po stopi od 7,68% godišnje od 01.01.2017., dok u slučaju izmjene stope po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče:

- na iznos od 579,19 kn od 15.05.2014. pa do isplate,

- na iznos od 4.125,77 kn od 15.06.2014. pa do isplate,

- na iznos od 4.725,36 kn od 15.07.2014. pa do isplate,

- na iznos od 4.047,40 kn od 15.08.2014. pa do isplate,

- na iznos od 4.215,96 kn od 15.09.2014. pa do isplate,

- na iznos od 3.394,66 kn od 15.10.2014. pa do isplate,

- na iznos od 3.269,34 kn od 15.11.2014. pa do isplate,

- na iznos od 3.320,28 kn od 15.12.2014. pa do isplate,

- na iznos od 3.070,75 kn od 15.01.2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.246,97 kn od 15.02.2015. pa do isplate,

- na iznos od 2.592,20 kn od 15.03.2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.141,98 kn od 15.04.2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.578,51 kn od 15.05.2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.265,61 kn od 15.06.2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.523,24 kn od 15.07.2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.817,78 kn od 15.08.2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.749,91 kn od 15.09.2015. pa do isplate,

- na iznos od 2.886,71 kn od 15.10.2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.240,68 kn od 15.11.2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.281,49 kn od 15.12.2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.578,51 kn od 15.01.2016. pa do isplate,

- na iznos od 3.440,34 kn od 15.02.2016. pa do isplate,

- na iznos od 3.150,05 kn od 15.03.2016. pa do isplate,

- na iznos od 3.995,74 kn od 15.04.2016. pa do isplate,

- na iznos od 3.208,70 kn od 15.05.2016. pa do isplate,

- na iznos od 3.572,90 kn od 15.06.2016. pa do isplate,

- na iznos od 3.048,29 kn od 15.07.2016. pa do isplate,

- na iznos od 3.259,58 kn od 15.08.2016. pa do isplate,

- na iznos od 3.204,59 kn od 15.09.2016. pa do isplate,

- na iznos od 2.181,97 kn od 15.10.2016. pa do isplate,

- na iznos od 928,00 kn od 15.11.2016. pa do isplate.

II Nalaže se tuženiku I.-I. N. d.d. Z. da tužitelju J. D. isplati bruto iznos od 97.854,53 kn na ime razlike plaće za razdoblje od 26.04.2014.g. do 30.10.2016.g., to sve sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje od 15.05.2014. do 01.08.2015., po stopi od 8,14% godišnje od 01.08.2015. do 31.12.2015., po stopi od 8,05% godišnje od 01.01.2016. do 30.06.2016., po stopi od 7,88% godišnje od 01.07.2016. do 31.12.2016., po stopi od 7,68% godišnje od 01.01.2017., dok u slučaju izmjene stope po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče:

- na iznos od 781,98 kn od 15.05.2014. pa do isplate,

- na iznos od 4.429,58 kn od 15.06.2014. pa do isplate,

- na iznos od 4.915,51 kn od 15.07.2014. pa do isplate,

- na iznos od 4.223,61 kn od 15.08.2014. pa do isplate,

- na iznos od 4.633,29 kn od 15.09.2014. pa do isplate,

- na iznos od 3.376,96 kn od 15.10.2014. pa do isplate,

- na iznos od 3.430,65 kn od 15.11.2014. pa do isplate,

- na iznos od 3.430,65 kn od 15.12.2014. pa do isplate,

- na iznos od 3.292,59 kn od 15.01.2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.439,22 kn od 15.02.2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.873,02 kn od 15.03.2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.486,89 kn od 15.04.2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.816,25 kn od 15.05.2015. pa do isplate,

- na iznos od 4.234,18 kn od 15.06.2015. pa do isplate,

- na iznos od 4.424,07 kn od 15.07.2015. pa do isplate,

- na iznos od 4.249,98 kn od 15.08.2015. pa do isplate,

- na iznos od 4.362,87 kn od 15.09.2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.973,15 kn od 15.10.2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.570,80 kn od 15.11.2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.910,10 kn od 15.12.2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.863,72 kn od 15.01.2016. pa do isplate,

- na iznos od 3.839,07 kn od 15.02.2016. pa do isplate,

- na iznos od 3.416,33 kn od 15.03.2016. pa do isplate,

- na iznos od 4.372,17 kn od 15.04.2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.035,01 kn od 15.05.2016. pa do isplate,

- na iznos od 941,84 kn od 15.06.2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.063,77 kn od 15.07.2016. pa do isplate,

- na iznos od 952,55 kn od 15.08.2016. pa do isplate,

- na iznos od 856,90 kn od 15.09.2016. pa do isplate,

- na iznos od 813,66 kn od 15.10.2016. pa do isplate,

- na iznos od 844,14 kn od 15.11.2016. pa do isplate.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnične troškove u iznosu od 58.087,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 7,68% godišnje, dok u slučaju izmjene stope po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od 6. studenog 2018. pa do isplate, sve u roku osam dana."

2. Protiv te presude u cijelosti žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga, a protiv odluke o troškovima postupka žale se I i II tužitelji, s tim da i tužitelji i tuženik traže naknadu troška sastava žalbe.

3. Tužitelji u odgovoru na tuženikovu žalbu predlažu žalbu tuženika odbiti i traže naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 , 28/13 i 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.

5. Isto tako, potpuno je i pravilno utvrđeno činjenično stanje te je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u razdoblju od travnja 2014. do listopada 2015.

Među strankama je nesporno da su tužitelji u utuženo vrijeme bili djelatnici tuženika te da im je tuženik isplaćivao plaću za radno mjesto Operatera 1, platni razred E12, te da radnici rade kod tuženika u organizacijskoj jedinici Proizvodnja Grupa postrojenja 5 u smjenskom radu.

Sporno je obavljaju li tužitelji poslove veće složenosti od radnog mjesta Operatera tj. da li obavljaju poslove Višeg operatera 2 te da li im je tuženik dužan isplatiti razliku plaće po tom osnovu.

7. Iz dokaza priloženih spisu, prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelji imaju zaključen ugovor o radu za radno mjesto Operatera 1, platni razred E12, te da su po vlastitom iskazu odbili zaključiti novi ugovor o radu kojim im bi bila ugovorena veća plaća, a za radno mjesto Viši operater 2, za platni razred E10.

8. Iz iskaza saslušanih svjedoka, kao i tužitelja, prvostupanjski sud je utvrdio da svi radnici u smjeni obavljaju iste poslove bez obzira na zaključeni ugovor i platni razred kojem pripadaju, a za isti rad ne dobivaju istu plaću. Prema iskazu svjedoka V. G. razlika je u tome da radnik koji bolje razumije posao obavlja poslove višeg ranga, stoga osnovna plaća radnika za isto radno mjesto nije jednaka, ali mora biti s obzirom na njihove vještine i iskustva unutar platnog razreda za koji su određeni.

9. Međutim, svi ostali saslušani svjedoci koji rade direktno na navedenim poslovima i to B., R., Š., K.¹, S., K.², Ž. te svjedok K.³ naveli su da nema razlike u samostalnosti i složenosti poslova koje obavljaju te da se ne pravi nikakva razlika u tome da li je radnik iskusniji ili manje iskusan pa da bi se na taj način razlikovali poslovi koje radnici obavljaju.

10. Činjenica da su kasnije sa svim radnicima zaključeni ugovori o radu za isti platni razred, po ocjeni suda prvog stupnja također ukazuje na to da svi radnici obavljaju identične poslove, te da su očito svi jednako stručni.

11. Odredbom čl. 90. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, dalje ZR) propisano je da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, a poslodavac je dužan isplatiti plaću također po mišljenju suda prvog stupnja i nakon faktično izvršenog rada tužiteljima bez obzira na to što bi prema ugovoru o radu tužiteljima pripadala manja plaća.

12. Stoga je stav prvostupanjskog suda da tužitelji osnovano potražuju isplatu razlike plaće između radnog mjesta Operatera 1 za koji im je isplaćena plaća i radnog mjesta Višeg operatera 2 koji posao su faktično obavljali u utuženom razdoblju, a na koji posao niti na obim niti na kvalitetu tuženik nikada nije imao primjedbi. Osim toga tužiteljima bi po ocjeni prvostupanjskog suda ta naknada pripadala i po osnovu stjecanja bez osnove budući su tužitelji obavljajući taj posao na isti način ili u istom obimu kao što je te poslove obavljao i radnici sa većom plaćom omogućio tuženiku da isti ostvari korist u vidu iznosa bruto plaće koju bi inače bio dužan platiti svojim radnicima za obavljanje istog posla koji imaju ugovor o radu za radno mjesto Viši operater 2, pa bi bio dužan tužiteljima nadoknaditi razliku plaće i primjenom odredbe čl. 1111. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 38/05, dalje ZOO).

13. Temeljem odredbe čl. 7. st. 1. ZR-a, čl. 8. st. 1. i čl. 90. st. 1. ZR-a za obavljeni rad tužiteljima pripada plaća primjerena njihovom radu, a iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi kako su tužitelji u cijelom utuženom razdoblju obavljali u potpunosti iste poslove kao i svi radnici komparanti, pa je prvostupanjski sud obvezao tuženika da tužiteljima isplati iznos koji im je isti uskratio iako je drugim radnicima koji su obavljali isti posao kao i tužitelji isplaćivao povećanu plaću.

14. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je temeljem provedenih dokaza prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

15. U ovom predmetu prethodno je bila donesena presuda ovog suda poslovni broj Gž R-1663/2019 od 15. siječnja 2019. kojom je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je tuženik izvršio svoju ugovornu obvezu, a ugovor poslodavca i radnika o radnom mjestu i visini plaće nije protivan niti jednoj kogentnoj normi koja bi bila temelj za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traže da sud naloži tuženiku da im isplaćuje plaću različitu od one koja je među njima ugovorena. Uvažavajući načelo slobode ugovaranja, ovaj sud je zaključio da pravno nije odlučno jesu li tužitelji obavljali poslove radnog mjesta za koji bi im pripadao viši koeficijent za obračun plaće, a slijedom čega ne može niti biti riječ o tome da bi tuženik tužiteljima razliku plaće bio dužan isplatiti po pravilima o stjecanju bez osnove.

16. Međutim, Vrhovni sud Republike je rješenjem poslovni broj Rev-2088/2019 od 13. srpnja 2022. ukinuo presudu ovog suda poslovni broj Gž R-1663/2019 i predmet vratio na ponovni postupak s uputom da je pogrešan pravni pristup drugostupanjskog suda glede odnosa ugovorene plaće i one plaće koja bi radniku pripadala na temelju stvarno izvršenog rada.

Pri tome je Vrhovni sud Republike Hrvatske navodi da drugostupanjski sud nije ocijenio jesu li tužitelji doista obavljali rad na drugim radnim mjestima za koji bi im pripadala plaća viša od ugovorene, koje su to stvarno i konkretno poslove tužitelji obavljali i u čemu bi se oni sastojali, koje su to poslove obavljali drugi radnici koji su imali sklopljen ugovor o radu za te poslove te koja je bila njihova plaća. Ovo potonje s obzirom na činjenicu da su drugi radnici (komparanti) imali različito ugovorene plaće, a što je sve potrebno za odlučivanje o tome jesu li tužitelji doista obavljali poslove za koje bi im pripadala veća plaća te koliki je stvarni ekvivalent rada tužitelja izražen kroz vrijednost toga rada u odnosu na plaću koja je ugovorena.

17. Uvažavajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju Rev-2088/2019 od 13. srpnja 2022. ovaj sud je u ponovljenom postupku donio ovu presudu kojom je žalbu tuženika pretežnim dijelom odbio kao neosnovanu.

18. Naime, odredbom čl. 5. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 149/09 i čl. 7. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 i dr.), propisano da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

Ove odredbe valja tumačiti na način da je poslodavac radniku dužan isplatiti plaću za konkretno obavljeni faktički rad, pa i onaj koji se ne odnosi na poslove za koje je sklopljen ugovor o radu, budući da je plaća ekvivalent davanja za faktični rad te njezina isplata ovisi o obavljenom faktičnom radu.

Stoga, u situaciji kada tužitelji i tuženik nisu sklopili ugovor o radu za poslove Višeg operatera 2, a kada su tužitelji po nalogu i uz suglasnost tuženika faktički obavljali te poslove ili dio tih poslova, tada oni imaju pravo na plaću u visini predviđenoj za poslove. Pri tome treba istaknuti da je sud prvog stupnja temeljem provedenih dokaza pravilno utvrdio da su tužitelji obavljali poslove radnog mjesta Višeg operatera 2. To tim više što su kasnije sa svim radnicima za koje tužitelj tvrdi da su radili iste poslove zaključeni ugovori o radu za viši platni razred.

19. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je provedenim financijskim vještačenjem, i to pravilno prema plaći koju bi tužitelji primali da je tuženik isplaćivao plaće prema vrstama poslova tužitelja koje su odrađivali u spornom razdoblju.

20. Međutim pogrešno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju zatezne kamate na cjelokupni iznos bruto plaće.

20.1. Naime, u skladu s čl. 54. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

20.2. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. Zakona i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09 – ispravak, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 - dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. Zakona i čl. 11., 12., 15. toga Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. Zakona, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. istoga Zakona. Obračunani predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom, primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku.

20.3. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom plaće, što znači da do trenutka isplate nisu ni dospjeli na naplatu pa na njih ne teku ni zatezne kamate. Stoga je tužbeni zahtjev u tom dijelu kojim je zatražena zatezna kamata na porez na dohodak i na prirez na dohodak neosnovan.

21. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I i II izreke na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, osim u dijelu kojom je prihvaćen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, pa je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a u tom dijelu presuda preinačena i zahtjev odbijen.

22. Žalba tužitelja u odnosu na odluku o troškovima postupka je djelomično osnovana. Naime, tužiteljima pripada pravo na naknadu troška sastava žalbe protiv presude od 16. lipnja 2017. u iznosu od 3.125,00 kn pa je primjenom čl. 373. ZPP-a tuženiku naloženo da tužiteljima naknadi i taj trošak.

23. S druge strane, sud prvog stupnja je pravilno za podneske od 10. lipnja 2016., 9. rujna 2016. i 3. siječnja 2017. tužiteljima priznao iznos od po 1.000,00 kn za sastav svakog podneska, a ne po 2.500,00 kn. Naime, u spojenim predmetima trošak se odmjerava prema najvišoj vrijednosti spora iz tih predmeta, a prema istoj visina naknade troška je 1.000,00 kn.

24. Kako je tuženik sa žalbom uspio u samo jednom manjem dijelu zbog kojega nisu nastali posebni troškovi postupka, obijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, a primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a.

25. Tužitelji su sa žalbom protiv odluke o troškovima djelomično uspjeli pa je tuženiku naloženo da im naknadi polovinu troška sastava žalbe primjenom čl. 154. st. 2. ZPP- a.

26. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen primjenom čl. 155. ZPP jer taj trošak nije bio neophodan za vođenje spora.

U Zagrebu, 27. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević, v.r.