Poslovni broj: 11 Kž-1162/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Pleše i Renate Miličević kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optužene A.B., zbog kaznenog djela protiv okoliša – ubijanje ili mučenje životinja – iz članka 205. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj: 10 K-94/2022 od 26. travnja 2022. podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, u sjednici vijeća održanoj 27. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Varaždinu, na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17 i 126/19 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), stavio je izvan snage kazneni nalog tog suda broj K-335/19-2 od 13. rujna 2019. te je, nakon održane rasprave, na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08, oslobodio od optužbe optuženu A.B. da bi počinila kazneno djelo protiv okoliša – ubijanje ili mučenje životinja – iz članka 205. stavak 1. KZ/11, činjenično pobliže opisano u izreci presude.
2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, a žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmetu uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Državni odvjetnik, u bitnome, u žalbi, polemizirajući s analizom i ocjenom dokaza koje je iznio prvostupanjski sud u razlozima presude, navodi da iskaz oštećenika o načinu kako se kretao pas kada su se vraćali iz vinograda i gdje se nalazila optužena nije nelogičan i kontradiktoran već njegov iskaz treba tumačiti na način da oštećenik ustvari upućuje na više osnova na kojima temelji svoje sumnje da je upravo optuženica ozlijedila njegovog psa. Nadalje, smatra da oštećenik nije morao čuti lavež ili cviljenje psa jer ne proizlazi da je prilikom zadobivanja ozljeda pas lajao ili cvilio. Činjenica što je prema iskazu svjedokinje B.J.C. optuženica nakon inkriminiranog događaja po dolasku službenika policije bila uznemirena ne upućuje na zaključak da nije počinila kazneno djelo, a što se tiče iskaza veterinara, svjedoka M.J., koji je psu sanirao ozlijede i koji navodi na koji način je pas mogao zadobiti ozlijede, državni odvjetnik ističe da navedeni svjedok iznosi samo svoje pretpostavke, a niti jedan dokaz ne upućuje da je pas napadnut od neke druge životinje. Kada se ima na umu da su na jednoj motici koja je oduzeta od optuženice pronađeni tragovi krvi te činjenica da je optuženica u sukobu s oštećenikom i da je jedina osoba koja živi u blizine kuće oštećenika, državni odvjetnik smatra da sve navedeno upućuje na zaključak da je počinila inkriminirano joj kazneno djelo.
7.1. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak da nije dokazano da bi optuženica počinila inkriminirano joj kazneno djelo. Državni odvjetnik ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi naprijed navedeni zaključak. Naime, kako je to ovaj drugostupanjski sud već ranije naveo u svojoj ukidnoj odluci, prema članku 455. stavak 1. ZKP/08, sud će presudu kojom se optuženica proglašava krivom izreći samo ako nedvojbeno utvrdi da je počinila kazneno djelo za koje je optužena. Taj najviši dokazni standard označava potrebu da njezina krivnja mora biti pouzdana sigurna i da ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, čak niti tračak sumnje koji dovodi u pitanje osudu. Takav najviši dokazni standard je sasvim razumljiv jer osuda u kaznenom postupku ima za posljedicu i ograničenje ustavnih prava neke osobe, a i obveze koje mogu slijediti. Zato za osudu moraju biti izvedeni dokazi koji jasno, nedvojbeno, upućuju na jedini mogući zaključak (izvan svake razumne sumnje) da je optuženica počinila kazneno djelo za koje je optužena. Navedeno proizlazi i iz članka 3. stavak 3. ZKP/08 prema kojem one činjenice koje idu na štetu optuženice moraju biti utvrđene izvjesno, dakle na način da je njihovo postojanje, kako je to prethodno navedeno, izvan svake razumne sumnje, a odlučne činjenice koje idu u korist optuženice treba uzeti dokazanima čak i kada su samo vjerojatne, dakle kada postoji sumnja na njihovo postojanje pa čak i onda kada bi postojanje one činjenice koja bi išla na štetu optuženice bilo vjerojatnije nego postojanje činjenice koja joj ide u korist. U konkretnom slučaju optuženica poriče počinjenje kaznenog djela, a oštećenik samo na temelju loših međuljudskih odnosa i činjenice što živi blizu njega, a u blizini druge osobe ne žive, zaključuje da je optuženica počinila kazneno djelo. Činjenica što su na motici koja je oduzeta od optuženice pronađeni stari, sasušeni, tragovi krvi ne upućuje na zaključak da ti tragovi potječu od ozljeđivanja psa. Naime državni odvjetnik treba imati na umu da je optuženica navela da je motikom klala piliće, a kako nije provedeno vještačenje koje bi upućivalo da krv potječe upravo od psa oštećenika već je krv na motici utvrđena na temelju takozvanog cambur testa pa se u konkretnom slučaju radi samo o indiciju, a nikako dokazanoj činjenici. Navedeni indicij, naravno niti sam za sebe, a niti dovodeći ga u vezu s ostalim indicijama, iskazom oštećenika koji se bazira na pretpostavkama o krivnji optuženice te iskazu veterinara koji iznosi pretpostavke o mogućnostima na koji način je pas ozlijeđen ne upućuju izvan svake razumne sumnje (nedvojbeno- članak 455. stavak 1. ZKP/98) da je optuženica počinila inkriminirano joj kazneno djelo pa ju je prvostupanjski sud pravilno oslobodio od optužbe. Slijedom navedenog žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
8. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 467. ZKP/08).
9. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
10. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 27. prosinca 2022.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak,v.r.
