15. Pr-927/2021-10

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice V. P. iz O., OIB: , zastupane

po punomoćniku Ž. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika C. z.

s. s. O., O., , OIB: , zastupan po

punomoćniku V. K., dipl. iur., radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 5. prosinca 2022. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetnice B. M. iz O. i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od dana 27. prosinca 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od bruto 2.936,87 kn / 389,79 eura[1] s zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to na iznose

208,73 kn od 16.1.2016

208,73 kn od 16.2.2016

208,73 kn od 16.3.2016

209,10 kn od 16.4.2016

209,74 kn od 16.5.2016

209,74 kn od 16.6.2016

209,74 kn od 16.7.2016

209,74 kn od 16.8.2016

209,74 kn od 16.9.2016

209,74 kn od 16.10.2016

209,74 kn od 16.11.2016

209,74 kn od 16.12.2016

209,74 kn od 16.1.2017

213,94 kn od 16.2.2017

pa do konačne isplate, kao i nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 2.187,50 kn / 290,33 eura[2] s pripadajućim zateznim kamatama po istoj stopi, od dana presuđenja, odnosno od 27. prosinca 2022. godine, pa do isplate, sve to u roku od 8 dana po prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da potražuje od tuženika isplatu razlike plaće temeljem odredbe iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od prosinca 2011. godine za razdoblje od travnja 2016. do siječnja 2017. Tužitelj je u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01, 39/09). Obrazlaže da je dana 23. studenog 2006. između Vlade R. H.

(dalje u tekstu: Vlada RH) i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u nastavku: Sporazum) kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007.g., 2008.g. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije 13. svibnja 2009. Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama (dalje u nastavku: Dodatak sporazumu). Dodatkom sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razinu 2008. godine na iznos 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. godine na iznos od 5.415,37 kn sporazumno odgođeno sukladno uvjetima iz članka 3. Dodatka sporazuma. Dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u nastavku: Izmjene dodatka sporazumu) koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Sukladno članku XI. stavku 4. Izmjena Dodatka sporazumu ugovoreno trajanje istoga je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14) primjena Izmjena Dodatka sporazumu istekla je 26. siječnja 2017.. Uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe č lanka III. Izmjena Dodatka sporazumu ispunjeni su krajem 2015. godine, s početkom primjene od siječnja 2016. godine. Nadalje, dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje u nastavku: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečnu 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od 4. prosinca 2015. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP iznosi upravo 2%, krajem studenog 2015. godine ispunjen je uvjet iz članka III. Izmjena Dodatka sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Sukladno odredbi članka VII. c. stavka 3. Izmjena Dodatka sporazumu primjena povećanja osnovice ima se izvršiti za rad u prosincu 2015. od kada se osnovica za rad povećala na iznos od 5.415,37 kn. Budući je tuženik od siječnja 2016. godine i nadalje tužiteljevu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto 5.415,37 kn, ukupan dug tuženika prema tužitelju u utuženom razdoblju s osnova razlike u plaći od siječnja 2016. do veljače 2017. iznosi 2.936,87 kn. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava kako visinu tužbenog zahtjeva, tako i pravnu osnovu tužbenog zahtjeva. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje u nastavku: Izmjene). Tuženik smatra da su Izmjene pravno nevaljane, odnosno ništetne i neobvezujuće, budući iste nisu potpisane od strane svih koji su sklopili početni Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. O navedenome je V. s. zauzeo stav u svojoj Presudi broj od 27. travnja 2005.: „Stoga je Dodatak Kolektivnom ugovoru … pravno nevaljan zato što u njegovom sklapanju nisu sudjelovali svi oni sindikati koji su sklopili Kolektivni ugovor…“. Nadalje, negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao je 12 tromjesečja uzastopno, odnosno neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. Stoga, čak i prihvaćajući tvrdnju tužitelja da je u drugom i trećem tromjesečju 2015. rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a iznosio dva posto, tužitelj pogrešno tumači i zaključuje da bi osnovica za obračun njegove plaće trebao iznositi 5.415,37 kn odmah idući mjesec nakon mjeseca u kojem bi službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku pokazali rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto. Naime, ovakvim tumačenjem tužitelj očigledno zanemaruje odredbu članka VII. točke 1. Izmjena, koja, za slučaj situacije iz članka III. Izmjena previđa odgodu primjene za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, a to je u konkretnoj situaciji 12 tromjesečja odnosno tri godine. Stoga, u razdoblju važenja Izmjena, koje su zaključene na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina (odnosno do 26. listopada 2016.), nisu nastupile okolnosti za povećanje osnovice. Osim toga, sve i da su Izmjene valjane, tuženik ističe da bi vrijedile do 26. listopada 2016., znači da ne obuhvaćaju cijelo razdoblje za koje se traži razlika isplate plaće. Tuženik navodi da tužitelj pogrešno potražuje kamate (pod pretpostavkom da bi tužiteljev zahtjev s osnove glavničnog iznosa bio osnovan). Naime, u skladu s odredbama Zakona o porezu na dohodak, predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka i to prilikom svake isplate, sukladno propisima koji važe na dan isplate. Slijedom toga, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom plaće, što znači da do trenutka isplate plaće nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak, pa na te iznose zatezne kamate nisu mogle početi teći. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 8 dana.

3. Na pripremnom ročištu 5. prosinca 2022. tuženik ne spori visinu tužbenog zahtjeva.

4. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju sadržanu u e-spisu koju je tužitelj dostavio uz tužbu i podnesak od 4. lipnja 2021. kao i priloge i to: Ugovor o radu, obračunske liste, izračun, Sporazum, Dodatak Sporazumu, IDDS, Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje IDDS, priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku, Procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda, te ostalu spisu priležeću dokumentaciju.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. godine do veljače 2017. godine temeljem odredbe iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj bila zaposlenik tuženika, niti je sporno da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01 i 39/09). Isto tako, nije sporno da je u razdoblju od 1. siječnja 2016. do zaključno prosinca 2016. godine tuženik tužitelju isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn, dok joj je za siječanj 2017. godine isplaćena plaća po osnovici od 5.211,02 kn, a što je vidljivo i iz obračunskih isprava za isplatu plaće za razdoblje od travnja 2016. godine do siječnja 2017. godine.

7. Spornim se ukazuje pravna valjanost i obveznost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.. Isto tako spornim se ukazuje jesu li se ispunili uvjeti za primjenu odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

8. Sukladno Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama proizlazi da su ga 23. studenoga 2006. zaključili sindikati javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara, Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi) i Vlada Republike Hrvatske i ugovorili da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 6% u 2007. godini, zatim u 2008. godini, te u 2009. godini i da će se navedene obračunske osnovice primjenjivat od 1. siječnja svake godine.

9. Prema Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama proizlazi da su ga 13. svibnja 2009. sklopili sindikati javnih službi koji su sklopili i Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama i Vlada Republike Hrvatske, kojim je, između ostalog, ugovoreno da se s danom potpisa Dodatka Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. godine u visini od 5.108,84 kune bruto (točka II.) te je točkom III. reguliran način povrata osnovice: "U trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku R. H.

ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto", a točkom IV. reguliran je način usklađivanja pariteta dok su u točki VII. utvrđeni uvjeti za ostvarivanje odredbi Dodatka Sporazuma.

10. Temeljem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama proizlazi da su ga 26. listopada 2011. sklopili sindikati javnih službi, osim Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, i Vlada R. H., te se u uvodu izrijekom poziva na članak 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10). Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama je, između ostalog, promijenjen članak III. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama tako da glasi: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.", a promijenjene su i odredbe članka IV. Dodatka Sporazuma. U članku IV. Izmjena i dopuna uređen je način usklađivanja pariteta, te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena i dopuna, ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između: pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u R. H. u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima iz Državnog zavoda za statistiku R. H. Člankom V. Izmjena i dopuna određeno je da se

nakon jedanaest mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema člancima III. i IV. Izmjena i dopuna Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100, na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku R. H., uvećana za 1,5%. Izmijenjene su i odredbe članka VII. tako da se, među ostalim u točci 1. određuje: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao". Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna propisao je da se Dodatak Sporazumu i navedene Izmjene i dopune smatraju Ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih Izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. godine bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto.

11. Prema Arbitražnoj odluci proizlazi da su je 7. prosinca 2011. donijeli članovi arbitraže, te su istom prihvaćene odredbe Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. uključujući i preambulu toga dokumenta.

12. Sukladno Vjerodostojnom tumačenju Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, proizlazi da su ga 28. prosinca 2012. donijeli Vlada R. H. i sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune

Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenih arbitražom 7. prosinca 2011., te su dali jedinstveno i nesporno zajedničko tumačenje odredbe članka IV. u vezi s člankom VII. Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kako slijedi…", a u članku 2. se navodi: "Sporazumne strane utvrđuju da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostvario negativan međugodišnji tromjesečni rast u četiri tromjesečja te sukladno prethodno navedenom utvrđuju da se primjena članka IV. stavka 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama odgađa do 31.12.2013.", dok o primjeni odredbe članka III. nema riječi.

13. Prema priopćenju za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015., i priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku od 27. studenoga 2015. utvrđeno je da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine.

14. Slijedom navedenoga sud ocjenjuje neosnovanim tvrdnje tuženika o pravnoj nevaljanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. kao i ostalih akata na koje tuženik, kao na pravno nevaljane, ukazuje u odgovoru na tužbu.

15. Vlada R. H. kao potpisnik Izmjena i dopuna Dodatka

Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., izrijekom je potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. te Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. Prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, Vlada RH nije dovela u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti je netko od potpisnika, a osobito Vlada RH u odgovarajućem sudskom postupka zatražila utvrđenje njihove ništetnosti. Potpuno je irelevantno po ocjeni ovoga suda što Izmjene i dopune nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Tuženik pak nije tijekom postupka dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, pa se takav njegov prigovor ukazuje neosnovanim.

16. Naime, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12), kojom je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Člankom 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10) je i bilo propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Podjednako je bilo propisano i odredbom članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12). Stoga, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužitelj poziva u tužbi, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. To proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavka 5., a u svezi sa člankom VII. stavkom 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni su u studenom 2015., s početkom primjene od prosinca 2015., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

17. U odnosu na odgodu primjene čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće od 26. listopada 2011., ovaj sud ocjenjuje da se odredbe čl. VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, s obzirom iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu", odnosno "Način usklađivanja pariteta" određen čl. IV., dok se čl. III. spominje samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a.

18. Sukladno navedenom, nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice, o čemu je stav zauzet i u odluci VSRH broj od

22. travnja 2020., a u kojoj je VSRH odgovarajući na postavljena pitanja povodom revizije umješača RH odgovorio:

"1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III. u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014. (za 12. tromjesečja).

2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III. nije preduvjet primjene čl. IV., a ispunjenje uvjeta iz čl. III. i IV. nije preduvjet primjene čl. V., a čl. VII., na čl. III. do V., na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008. i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji). Prema tome, odredbom čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III. o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV. i čl. V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu)."

19. Stoga neosnovano tuženik prigovara da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u člancima III.–IV. Izmjena i dopuna. Naime, čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u čl. III. – V. bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe čl. III. proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjete za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH vidljivo je da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a. Dapače, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Odredba čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.415,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III.. Iz navedenog proizlazi da je tuženik tužitelju počevši od prosinca 2015. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn. Zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14) primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. istekla je 26. siječnja 2017. Dakle, tuženik je tužitelju bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn zaključno sa siječnjem 2017. godine.

20. Slijedom navedenoga, sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. zakonite i pravno valjane stoga i proizvode određene pravne učinke, a takvo stajalište zauzima i V. s. R. H. ( od 3.4.2013., od

7.12.2011. i od 7.2.2012. te ) te U. s. R.

H. ( od 5.3.2015.). Stoga se navedene Izmjene i dopune

primjenjuju na sve javne službe, dakle i na tuženika, koji je stoga pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

21. Na pripremnom ročištu 5. prosinca 2022. tuženik izjavljuje da ne spori visinu tužbenog zahtjeva, pa je nakon ocjene svih dokaza koji predstavljaju pravni temelj potraživanja ovaj sud tužbeni zahtjev prihvatio u cijelosti.

22. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada zakonska zatezna kamata temeljem odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 121/11, 78/15 i 29/18), osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće od 2.936,87 kn, kako je to tužitelj potraživao. Naime, odredbom čl. 91. st. 3. ZR-a, je propisano da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad, dok je čl. 92. st. 1. istoga Zakona propisano da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada. Člankom 92. st. 3. ZR propisano je pak da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno te da su plaća i naknada plaće, u smislu ovoga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu. Nadalje odredbom čl. 45. st. 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga takva obveza poslodavca nije dospjela.

23. Odluka o naknadi tužitelju prouzročenih parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku, sastav tužbe u iznosu od 500,00 kn, sastav podneska od 3. siječnja 2022. godine u iznosu od 500,00 kn, troška zastupanja na ročištu od 5. prosinca 2022. godine u iznosu od 750,00 kn, što uz PDV od 25% na odvjetničke usluge, daje konačni iznos troška od 2.187,50 kn.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Osijeku 27. prosinca 2022. godine

SUDAC

DAVOR LIŠČIĆ

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti

1. punomoćniku tužiteljice

2. tuženiku

Broj zapisa: eb317-04a99

Kontrolni broj: 0df64-2923c-c80af

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Davor Liščić, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.