15. Pr-2330/2021-10

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice K. J. iz O., , OIB:,

zastupane po punomoćniku D. A., odvjetniku iz Z. o.

u. H. K., M. K., D. A. i T. R., iz O.,

protiv tuženika O. š. V. N. iz Č., , OIB: , zastupan po ravnatelju I. P., radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 5. prosinca 2022. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od dana 27. prosinca 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku O. š. V. N., , Č.,

OIB: da tužiteljici K. J., , O., OIB: isplati iznos od 6.298,72 kn / 835,98 eura[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 482,62 kn od dana 16.veljače 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 486,08 kn od dana 16.ožujka 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 480,52 kn od dana 16.travnja 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 487,87 kn od dana 16.svibnja 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 487,94 kn od dana 16.lipnja 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 474,00 kn od dana 16.srpnja 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 480,69 kn od dana 16.kolovoza 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 473,22 kn od dana 16.rujna 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 486,78 kn od dana 16.listopada 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 488,30 kn od dana 16.studenog 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 487,52 kn od dana 16.prosinca 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 486,25 kn od dana 16.siječnja 2017. godine pa do isplate

- na iznos od 496,93 kn od dana 16.veljače 2017. godine pa do isplate izuzev na iznos poreza i prireza na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 4.921,87 kn / 653,24 eura[2] uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude, odnosno od 27. prosinca 2022. godine, do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj putem punomoćnika kao radnica potražuje od tuženika kao poslodavca isplatu razlike plaće za razdoblje od veljače 2016. do veljače 2017. temeljem odredaba Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Tužiteljica je u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu učiteljice, a tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu. Tuženik je tužiteljici obračunavao sve plaće u utuženom razdoblju s osnovicom od 5.108,84 kn, osim plaće za siječanj 2017. s osnovicom od 5.211,02 kn, umjesto s osnovicom od 5.415,37 kn. Slijedom navedenog, tuženik je obračunom plaće s nižom osnovicom pogrešno obračunao svaki element plaće za rad za utuženo razdoblje, pa je ukupan dug tuženika prema tužiteljici s osnove razlike plaće 6.298,72 kn bruto za sve plaće u utuženom razdoblju uvećano za zakonske zatezne kamate za svaki mjesečni iznos neisplaćene plaće, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu. Na ročištu 5. prosinca 2022. tuženik nije osporavao ni visinu tužbenog zahtjeva. Smatra da je pogrešno da bi 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama te 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., budući da nisu potpisane od strane svih koji su sklopili početni Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je parafirao, ali nije i potpisao jedan potpisnik Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama - Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Prigovara i pravnoj naravi i valjanosti Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. kao kolektivnog ugovora, obzirom da za njih nikad, prema proceduri iz Zakona o radu, nije sporazumno uspostavljen ili ustanovljen (ugovoren) Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno on nije imenovan po Gospodarsko-socijalnom vijeću. Osim toga, smatra da se u pogledu sadržaja Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ne može govoriti o kolektivnom ugovoru, jer isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se pozivom na iste mogla primijeniti. Osporava i primjenu osnovice od 5.415,37 kn za utuženo razdoblje, navodeći da je sve do donošenja Odluke Vlade Republike Hrvatske o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016. bila utvrđena osnovica za obračun plaće u visini od 5.108,84 kn bruto, kao i da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama za povećanje osnovice. Napominje i da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od pet godina, čije je trajanje isteklo 25. listopada 2016. Ističe i prigovor zastare za sva potraživanja. Slijedom navedenog, tuženik tužbu i tužbeni zahtjev smatra u cijelosti neosnovanima.

3. U podnesku od 10. svibnja 2021. tužiteljica navodi da niti u jednom dijelu svoje tužbe nije navela da bi Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. odnosno Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljali dopunu Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006, niti se tužiteljica na isti u tužbi pozivala. Ističe kako su neosnovani prigovori tuženika, a u pogledu sklapanja Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora, da Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske nije bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, da je parafirao izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. U potpunosti su neosnovani i prigovori tuženika, kojim ističe kako su pravno nevaljane, ništetne i nepostojeće Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kao i da ne postoji utuživa obveza pa niti uvećanja osnovice za plaće u javnim službama, odnosno drugih usklađivanja plaća iz Izmjena i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tužiteljica ističe da tuženik paušalno osporava zakonitost sastava pregovaračkih odbora u smislu odredaba Zakona o radu, dok svoje tvrdnje ne potkrjepljuju niti jednim dokazom. Neosnovani su navodi tuženika kojima osporava svojstvo kolektivnog ugovora Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006, Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. kao i Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., te navodi da je tuženik tužiteljici počevši od 1. siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn. Navodi i kako u predmetnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja, a obzirom da od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do datuma podnošenja tužbe sudu, nije protekao zastarni rok od pet godina. Tužiteljica ističe kako dostavljena sudska praksa od strane tuženika predstavlja izolirane pojedinačne slučajeve, te da se radi o nepravomoćnim odlukama prvostupanjskih sudova.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o radu, obračunske isprave, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015. i 27. studenog 2015., Procjenu tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za drugo i treće tromjesečje 2015.

5. Sud nije izvršio uvid u sudske odluke i Zaključke sa sastanka od 8. prosinca 2016. s profesorima pravnih fakulteta u R. H. na temu Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, koje je u spis dostavio tuženik, a koji se nalaze u e-spisu, jer se ne radi o pravno obvezujućim aktima, a nije izvršen uvid niti u sudske odluke koje je u spis dostavila tužiteljica, koje se također nalaze u e-spisu.

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

7. Naime, nesporno je da je tužiteljica bila zaposlenik tuženika u utuženom razdoblju, da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu, da je tuženik obračunavao plaću tužiteljici po osnovici od 5.108,84 kn bruto za razdoblje od veljače 2016. do prosinca 2016. i po osnovici od 5.211,02 kn bruto za siječanj 2017. što je vidljivo iz obračunskih isprava. Nije sporan ni izračun manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju u iznosu od ukupno 6.298,72 kn bruto.

8. Sporna je pravna valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., te da li se u pogledu sadržaja Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. može govoriti o kolektivnom ugovoru, kao i da li tužiteljica ima pravo na obračun plaće po osnovici od 5.415,37 kn bruto za cijelo utuženo razdoblje.

9. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice, sud nalazi da je Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju od 25. studenoga 2006. određeno kako će se u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, prilikom obračunavanja plaće, uz povećanje osnovice utvrđene u čl. 2. tog Sporazuma, osnovna plaća uvećati dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: 2% od 1. kolovoza 2007., 2,1%; od 1. srpnja 2008., 2,2%; od 1. srpnja 2009., 2,2%; od 1. srpnja 2010., 2,2%; od 1. srpnja 2011. i 2,3% i od 1. srpnja 2012. Uvećanja se obračunavaju na način da se ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodne godine.

10. Odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14 - u nastavku teksta ZR) propisano je da će se za radnika primijeniti najpovoljnije pravo, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

11. Vlada R. H. i Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara - medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama za 2007., 2008. i 2009., povećava za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini, a da se primjenjuje od 1. siječnja svake godine.

12. Vlada R. H. i gore navedeni sindikati javnih službi sklopili su

13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U čl. II utvrđeno je da se danom potpisa ovog Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto. U čl. III ugovoreno je da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto.

13. Nadalje, Vlada R. H. i sindikati javnih službi sklopili su 26.

listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, te je izmijenjen čl. III, kojim je sada određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku R. H. ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Članak XI je također izmijenjen, te je utvrđeno da se dodatak Sporazumu i ove Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto. 14. Neosnovano tuženik osporava primjenu i pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., navodeći da nisu potpisane od strane svih koji su sklopili početni Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. Iz odluke V. s.

R. H. br. i odluke U. s. R. H. br. U-

proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Stoga, okolnost da je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama potpisan od strane osam potpisnika, a Izmjene i dopune od strane sedam, ne utječe na pravnu valjanost. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, jer je taj sindikat parafirao Izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Osim toga, tuženik ničim nije dokazao niti da je prilikom donošenja navedenih akata povrijeđena procedura iz Zakona o radu, da nije sporazumno uspostavljen Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno da nije imenovan po Gospodarsko-socijalnom vijeću.

15. Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. usvojen je sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

16. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. ne odnosi se na povrat osnovice, odnosno na čl. III Izmjena i dopuna, kojim je određena visina osnovice od 5.415,37 kn bruto.

17. U čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09) propisano je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade R. H. i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna R. H. za narednu

godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada R. H.

posebnom odlukom. Odredbom čl. 3. istog zakona propisano je da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju čl. 2. ovog zakona primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade R. H. i sindikata javnih službi 13. svibnja 2009.

18. Vlada R. H. i sindikati javnih službi zaključili su 31. srpnja 2007. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 84/07). Odredbom čl. 49. st. 2. propisano je da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 49. st. 4. propisano je da su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu sastavni dio ovog kolektivnog ugovora. Odredbom čl. 50. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

19. Vlada R. H. i sindikati javnih službi zaključili su 4. listopada 2010. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10). Odredbom čl. 51. st. 2. propisano je da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 51. st. 4. propisano je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Odredbom čl. 52. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

20. Vlada R. H. i sindikati javnih službi zaključili su 12. prosinca 2012. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12). Odredbom čl. 51. st. 2. ponovno je propisano je da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 51. st. 4. propisano je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Odredbom čl. 52. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

21. Odredbom čl. 10. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (NN 63/14) propisano je da Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. sadržajno predstavljaju sastavni dio tog Kolektivnog ugovora i važeći su dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima, što znači da su odredbe predmetnih sporazuma, Dodatka Sporazumu i Izmjena i dopuna postale sastavni dio Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, a koji se odnosi na tužiteljicu, a suprotno prigovoru tuženika.

22. Odlukom Vlade R. H. od 29. prosinca 2016. (NN 123/16)

određeno je da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u visini od 5.211,02 kn bruto i primjenjuje od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017.

23. Prema čl. 192. st. 1. ZR-a kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja socijalnog osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Odredbom čl. 199. st. 1. ZR-a propisano je da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

24. Iz priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku R. H.

od 28. kolovoza 2015. proizlazi da je bruto domaći proizvod realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz priopćenja od 27. studenog 2015. proizlazi da je bruto domaći proizvod realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014.

25. Iz Procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za drugo i treće tromjesečje 2015. vidljivo je da je bruto domaći proizvod realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., te da je bruto domaći proizvod realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014.

26. Prema odredbi čl. 45. st. 1., 2., 4. i 5. u vezi s čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 157/14) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada.

27. Kako je prema podacima Državnog zavoda za statistiku R. H.

utvrđeno da je u utuženom razdoblju došlo do rasta BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno dva ili više posto, odnosno da je bruto domaći proizvod bio veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., te da je bruto domaći proizvod bio veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., što daje aritmetičku sredinu od 2%, a imajući u vidu da su podaci za treće tromjesečje od 27. studenog 2015., sud nalazi da su se već tada ispunili uvjeti za primjenu čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojima je određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku R. H. ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), odnosno za primjenu više osnovice od 5.415,37 kn bruto u odnosu na osnovicu od 5.108,84 kn bruto temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u razdoblju od veljače 2016. do prosinca 2016., kao i u odnosu na osnovicu od 5.211,02 kn bruto temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća za siječanj 2017.

28. Stoga nije osnovan prigovor tuženika da tužiteljici ne pripada povećana osnovica od 5.415,37 kn bruto za utuženo razdoblje, te da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama.

29. U odnosu na prigovor tuženika da tužiteljici ne pripada plaća po povećanoj osnovici za cijelo utuženo razdoblje, već samo do 25. listopada 2016., sud nalazi da se konkretnom slučaju primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora sukladno čl. 199. st. 1. ZR-a.

30. Naime, prema Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koje su sastavni dio kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, osnovica za obračun plaća u javnim službama od 5.415,37 kn bruto primjenjivati će se do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama, pri čemu se dodatak Sporazumu i ove Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina, odnosno do 26. listopada 2016., a kako je odredbom čl. 199. st. 1. ZR-a propisano da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka, očito je da je primjena osnovice produljena do 26. siječnja 2017.

31. Nije osnovan prigovor tuženika da je nastupila zastara za sva potraživanja, jer je najstarije utuženo potraživanje za siječanj 2016. dospjelo 15. veljače 2016., a kako je tužba podnesena 11. veljače 2021., evidentno je da nije protekao zastarni rok od pet godina sukladno čl. 139. ZR-a.

32. Obzirom na navedeno, sud smatra da tužiteljici pripada ukupan iznos od 6.298,72 kn bruto (čl. 433. a st. 1. Zakona o parničnom postupku - NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - u nastavku teksta ZPP) za razdoblje od veljače 2016. do veljače 2017. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - u nastavku teksta ZOO) tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom.

33. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice putem odvjetnika. Tužiteljici je kao opravdan priznat trošak sastava tužbe od 10. veljače 2021. godine u iznosu od 1.125,00 kn, trošak sastava podneska od 10. svibnja 2021. godine u iznosu od 1.125,00 kn, trošak zastupanja na ročištu od 5. prosinca 2022. godine u iznosu od 1.125,00 kn, troška pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 562,50 kn, što uz PDV od 25% na odvjetničke usluge, daje konačni iznos troška od 4.921,87 kn.

U Osijeku 27. prosinca 2022. godine

SUDAC

DAVOR LIŠČIĆ

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti

1. punomoćniku tužiteljice

2. tuženiku

Broj zapisa: eb317-044af

Kontrolni broj: 00735-35d88-248a8

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Davor Liščić, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.