Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 74 Gž-1426/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Amandi Snoj, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika stambene zgrade u Z., i to:

M. B.1 , OIB …, Z.; N. B., OIB …, Z.; I. D., OIB …, Z.; M. B. , OIB …, Z.; S. J., OIB …, Z.; F. N., OIB …, Z.; V. O., OIB …, Z.; A. O., OIB …, Z.; T. P., OIB …, Z.; P. H. d.o.o. za razvoj, proizvodnju i prodaju lijekova i farmaceutskih proizvoda, OIB …, Z.; R. Ž., OIB …, Z.; K. B., OIB …, Z.; D. D., OIB …, Z.; A. G., OIB …, Z.; J. H.-B., OIB …, Z.; A. K., OIB …, Z.; V. P. A., OIB …, Z.; M. S., OIB …, Z.; V. S., OIB …, Z.; B. Š., OIB …, Z.; Ž. G., OIB …, Z.; I. K., OIB …, Z.; S. L., OIB …, Z.; M. M. M., OIB …, Z.; M. O., OIB …, Z.; S. R., OIB …, Z.; B. V.1 , OIB …, Z.; S. A., OIB …, Z.; D. B., OIB …, Z.;

I. G., OIB …, Z.; T. K., …, Z.; D. K., OIB …, Z.; P. M., OIB …, Z.; S. P., OIB …, Z.; Đ. S., OIB …, Z.; B. V.2 , OIB …, Z., zastupani po upravitelju G. s. k. g. d.o.o. Z., OIB:…, zastupan po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. & Partneri d.o.o. iz Z., protiv tuženika J. V. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici M. B.3 , odvjetnici iz Z., radi naplate novčanog potraživanja, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Povrv-705/2017-21 od 4. veljače 2020., u dana 27. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Povrv-705/2017-21 od 4. veljače 2020 . u pobijanom dijelu pod točkama I., III i V izreke.

II. Uvažava se žalba tužitelja preinačava se navedena presuda u pobijanom dijelu pod toč. V izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka preko iznosa od 2.275,00 kuna/301,94 eura[1] do iznosa od 2.900,00 kuna/384,89 eur, za iznos od 625,00 kuna/82,95 eur i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kuna u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 156,25/20,73 eur kuna i trošak sudske pristojbe od 200,00 kuna/26,54 eur u roku 8 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe u iznosu od 312,50 kuna/41,47 eur i sudske pristojbe u iznosu od 100,00 kuna/13,27 eur.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice L. Š. S. iz Z. poslovni broj Ovrv-29453/16 od 25. listopada 2016. kojim je naloženo tuženiku da tužiteljima na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve plati iznos od 1.662,03 kune sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačno označene iznose u toj točki izreke. Pod toč. II. ukinut je preostalom djelu za trošak ovršnog postupka u iznosu od 450,00 kuna navedeni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice L. Š. S. Pod toč. III. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice L. Š. S. iz Zagreba poslovni broj Ovrv-29453/16 od 25. listopada 2016. kojim je naloženo tuženiku da tužiteljima suvlasnicima stambene zgrade na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve plati iznos od 2.157,45 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačno određene iznose u toj točki izreke. Pod toč. IV. ukinut je u preostalom djelu za troškove ovršnog postupka u iznosu od 450,00 kuna navedeni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice poslovni broj Ovrv-29453/16 od 25. listopada 2016. Pod toč. V. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljima suvlasnicima stambene zgrade naknadi parnične troškove u iznosu od 2.275,00 kuna sa zateznim kamatama.

2. Protiv te presude žali se tuženik u odnosu na toč. I, III i V izreke, sadržajno zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), te odluke o troškovima parničnog postupaka. Predlaže presudu preinačiti sukladno žalbi ili ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak uz naknadu opredijeljeno navedenog troška žalbe.

3. Protiv te presude žali se tužitelj u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka, pod toč. V. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška postupka za iznos od 625,00 kuna. Predlaže odluku preinačiti sukladno žalbi uz naknadu troška žalbe te naknade sudske pristojbe na žalbu.

4. Žalba tuženika je neosnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike neplaćene zajedničke pričuve za stanove u Z., i to za stan površine 61,50 m/2 u iznosu od 143,83 kune mjesečno, za razdoblje od siječnja 2014. do ožujka 2015., te za stan površine 59 m/2 u iznosu od 137,47 kuna za razdoblje od ožujka 2014. do ožujka 2015.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio, ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 467. st. 1. ZPP, pa tako ni one iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koje ukazuje žalba, jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama i može se ispitati.

7. Na temelju provedenog postupka prvostupanjski sud je kao nesporno utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju, plaćao pričuvu za oba stana u ranije utvrđenom iznosu pričuve od 4,45 kn/m2 (list 84-85 spisa), dok je Godišnjim programom upravljanja zgradom period 2009. do 2014. (list 87 i 88 spisa) određena pričuva od 6,78 kuna/m2 mjesečno, da je taj Godišnji program upravljanja donesen odlukom suvlasnika koji imaju natpolovičnu većinu suvlasničkih dijelova (54,94 %) te da je pričuva povišena radi remonta dizala, obzirom je temeljem izvršenog pregleda dizala, zavod od 22. prosinca 2008., u svom izviješću zaključio da dizalo ne zadovoljava bitne zdravstvene i sigurnosne zahtjeve primijenjenih propisa (list 171-179 spisa), da je donijeta odluka o uzimanju kredita, te da je remont dizala obavljen. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da je obavljeni posao remonta dizala posao redovite uprave u smislu čl. 3. Međuvlasničkog ugovora (list 20-22 spisa) i čl. 40. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/08, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,90/10, 143/12 i 152/14 – dalje u tekstu: ZV), pa da je stoga predmetni Godišnji program upravljanja zgradom donesen sukladno čl. 70. st. 1. ZV i tuženik je dužan stoga plaćati pričuvu od 6,78 kuna/m2. Kako je prije povećanja pričuve tuženikova obveza za jedan stan iznosila 262,55 kuna a za drugi 274,70 kuna, dok obzirom na povišenje, pričuva iznosi 402,00 kune ½ mjesečno za jedna stan, a 418,53 kune za drugi stan, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik na ime neplaćene razlike pričuve dužan tužitelju platiti utužena potraživanja, pa odlučuje kao pod toč. I. i III izreke prvostupanjske presude.

8. Suprotno žalbi, odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita pa ju stoga prihvaća i ovaj sud.

9. Naime, prema odredbi čl. 86. st. 1. ZV u poslove redovite uprave cijelom nekretninom između ostalog spada redovito održavanje zajedničkih dijelova zgrade i uređaja nekretnine, uključujući i građevne promjene nužne radi održavanja i stvaranja zajedničke pričuve za predvidive buduće poslove, dok je odredbom čl. 90. st. 2. ZV propisano da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga od suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika. Iz citiranih odredbi proizlazi da se i o povećanju pričuve odlučuje većinom suvlasničkih dijelova suvlasnika, pri čemu pojedini suvlasnici mogu od suda tražiti smanjenje pričuve koje je odredila većina.

10. Odredbom čl. 2. st. 1. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o održavanju zgrada od 19. lipnja 1997. („Narodne novine“ broj: 64/97 – Uredba – list 105-109 spisa), propisano je da sredstava zajedničke pričuve suvlasnici zgrade koriste prema godišnjem odnosno višegodišnjem programu osobito za pokriće troškova, među kojima su između ostalih troškova i troškovi hitnih i nužnih popravaka zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, te troškovi zamjene postojećih i ugradnje novih dijelova i uređaja zgrade, kao i otplata zajma za financiranje troškova održavanje i poboljšavanje zgrade, dok je odredbom čl. 3. alineja 10. propisano da ako suvlasnici ne urede drukčije, zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade smatraju se između ostalog i dizala u zajedničkim dijelovima zgrade s instalacijama i uređajima koji omogućavaju njihovu redovitu upotrebu.

11. Međuvlasničkim ugovorom iz 1997. u članku 3. (list 20-22 spisa) ugovoreno je da u okviru redovitog upravljanja zgradom, suvlasnici donose između ostalog i odluke o programu održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrada u stvaranju zajedničke pričuve.

12. Kako se Odluka o povećanju pričuve na iznos od 6,78 kuna/m2 temelji upravo na Godišnjem programu održavanja zgrade za period 2009. do 2014., iz kojeg je razvidno da je do povećanja pričuve došlo radi izvođenja nužnih radova na dizalu, odnosno radi nužnog remonta dizala, kao zajedničkog dijela zgrade (obzirom na navedeno izviješće zavoda od 22. prosinca 2018.), to je predmetni Godišnji program donesen sukladno čl. 3. navedenog Međuvlasničkog ugovora i sukladno čl. 2. st. 1. Uredbe, a tuženik niti ne tvrdi da radovi na dizalu nisu bili nužni za održavanje zajedničkog djela zgrade, te je sukladno čl. 27. st. 1. Pravilnika o sigurnosti dizala („Narodne novine“ broj: 20/10 – list 167-176 spisa), vlasnik dužan osigurati redovno održavanje dizala, a sukladno čl. 28. tog Pravilnika, redovno održavanje dizala obuhvaća između ostalog i otklanjanje utvrđenih nedostataka te zamjenu neispravnih i oštećenih elemenata.

13. Budući je pričuva povećana radi nužnog održavanja zajedničkog djela zgrade, što u smislu odredbi čl. 40. st. 1. ZV i čl. 86. st. 1. ZV spada u poslove redovite uprave, a odluka suvlasnika donesena je potrebnom većinom suvlasnika, to je prvostupanjski sud suprotno žalbi, materijalno pravo pravilno primijenio.

14. Žalbeni navodi da se radilo o poslovima izvanredne uprave, jer je izmijenjena kabina dizala pa se radilo o većem popravku i većem trošku, odnosi se na činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda zbog kojih se žalba u ovom sporu male vrijednosti ne može isticati, pa isti ne mogu biti predmet razmatranja u ovom postupku.

15. I odluka o troškovima parničnog postupka, suprotno žalbi tuženika, pravilna je i zakonita kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. ZPP), te je visina troškova zastupanja tužitelja po odvjetniku odmjerena sukladno visini vrijednosti spora, temeljem Tbr. 7/1 važeće Odvjetničke tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT), prema kojoj, ako je vrijednost predmeta spora do 2.500,00 kuna, odvjetniku pripada 25 bodova, dok u ostalom dijelu tuženik odluku o troškovima određeno niti ne pobija.

16. Stoga je po čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude.

17. Osnovano se tužitelj žali u odnosu na odluku o parničnim troškovima u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova sastava dva ovršna prijedloga jer je iz spisa razvidno da je tužitelj taj trošak imao pa mu temeljem čl. 154. st. 1. ZPP i st. 155. ZPP u vezi OT, prema Tbr. 11/1 OT i Tbr. 42. OT pripada trošak u iznosu od 312,50 kuna za sastav svakog od ovršnih prijedloga, što ukupno iznosi 625,00 kuna pa je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

18. Kako je tužitelj sa žalbom uspio a žali se samo na odluku o troškovima postupka, to isti ima pravo na trošak žalbe na rješenje po Tbr. 5/3 i Tbr. 42 u ukupnom iznosu od 156,25 kuna, te trošak plaćene sudske pristojbe od 200,00 kuna (toč. III izreke ove presude).

19. Budući tužitelj kao što je navedeno ima pravo na trošak žalbe na rješenje a ne pravo na trošak žalbe na presudu, dok sudska pristojba u iznosu od 100,00 kuna nije niti plaćena, već trošak pristojbe iznosi samo 200,00 kuna to je odlučeno kao pod toč. IV. izreke ove presude.

20. Kako tuženik sa žalbom nije uspio odlučeno je kao pod toč. V. ove presude.

U Zagrebu, 27. prosinca 2022.

Sutkinja:

Amanda Snoj, v.r.