Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-2361/2021-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o. Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku T. Z., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Z. i p. d.o.o. O., protiv tuženice S. J. G. iz Z., OIB …, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice, izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-877/20-23 od 24. rujna 2021., 27. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje točka I. III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-877/20-23 od 24. rujna 2021.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke presude suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donijela javna bilježnica L. D. iz Z., poslovni broj Ovrv-6666/19 od 26. rujna 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 269,00 kn sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos počev od 16. prosinca 2016. do isplate. Točkom II. izreke taj je platni nalog ukinut u dijelu u kojem je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 130,16 kn sa zateznom kamatom, dok je točkom III. izreke naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 634,75 kn.

2. Protiv točke I. i III. izreke te presude žalbu je podnijela tuženica pozivajući se na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP)

3. U žalbi ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja. Nastavno, pozivajući se na pravila o zaštiti potrošača, navodi da je sud prvog stupnja trebao odbiti tužbeni zahtjev budući da tuženici od srpnja 2016. zbog tehničkih poteškoća tužitelj nije pružao ugovorene usluge.

4. Sadržajno predlaže preinačiti točku I. i III. izreke pobijane presude.

5. Žalba tuženice je neosnovana.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu i granicama žalbenih navoda, pazeći pri tome na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od tih povreda zakona.

7. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 269,00 kn na ime troškova ugovorenih telekomunikacijskih usluga za studeni 2016.

8. Sud prvog stupnja je utvrdio da su tuženica i prednik tužitelja temeljem Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 28. rujna 2015. zaključili pretplatnički ugovor na razdoblje od 24 mjeseca, kojim je tuženici aktiviran paket Super 3D (TV+Internet+telefon), koji ugovorni odnos je raskinut 30. studenog 2016., kada je tužitelj dopisom obavijestio tuženicu da joj je odobren raskid ugovorne obveze bez naknade za prijevremeni raskid, i kojim se tužitelj ispričao tuženici zbog nastalih poteškoća.

9. Stoga, utvrdivši da su stranke bile u ugovornom odnosu do 30. studenog 2016.,zaključak je suda prvog stupnja da je tuženica u obvezi podmiriti tužitelju troškove na ime ugovorene usluge za mjesec studeni 2016. pa je pozivom na odredbu članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) usvojio tužbeni zahtjev održavanjem na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave za iznos od 269,00 kn.

10. Donijevši takvu odluku, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo, i to odredbu članka 9. ZOO-a.

12. Naime, budući da je ugovor među strankama raskinut 30. studenog 2016., tuženica je sukladno odredbi članka 9. ZOO-a u obvezi podmiriti ugovorenu naknadu za mjesec studeni 2016. jer je ugovor tada još bio opstojan a tuženica svoje tvrdnje o tome da tehničke poteškoće sa pružanjem ugovorene usluge traju još od srpnja 2016. i da je raskid ugovora zatražila još u rujnu 2016., nije ničime dokazala, niti je predlagala dokaze na navedenu okolnost. Neosnovano se stoga tuženica poziva na odredbe europskog prava kojima je regulirana materija zaštite potrošača i odredbe Zakona o zaštiti potrošača budući da tuženica ni ne tvrdi da bi u konkretnoj situaciji bila riječ o nepoštenoj praksi tužitelja, već tvrdi da joj ugovorena usluga nije pružena, koju tvrdnju je sukladno odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a bila dužna dokazati, što pak nije učinila.

13. Budući da je tuženica prigovor zastare potraživanja tužitelja prvi puta istaknula tek u žalbi, o istome sukladno odredbi članka 352. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije odlučivao.

14. Iz navedenih je razloga žalba tuženica odbijena i točka I. i III. izreke presude suda prvog stupnja su potvrđene pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

15. Točka II. izreke presude suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 27. prosinca 2022.

Sutkinja

Brankica Malnar