REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
Split
P-1413/2019-39
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda D. L. u pravnoj stvari tužitelja
I. B. iz S., F. L. M. 5 O.:….., zastupanog po
punomoćniku S. K., odvjetniku u S. protiv tuženika A. B. d.d. Z., S. avenija 6 O.:…., zastupanog po punomoćniku
D. P., odvjetniku u O. K. & P. u Z., zbog
utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 08. prosinca 2022. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, nadalje u tekstu: ZPP) dana 23. prosinca 2022.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 216-440/2004 od 27.12.2004., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 2., ugovoreno kako je banka odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 68.000,00 CHF prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., važećem na dan korištenja kredita, članak 3., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunava na kredit u kunskoj protuvrijednosti 68.000,00 CHF, kako je protuvrijednost mjesečnog anuiteta 720,91 CHF, podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za devize na dospijeća, odnosno na dan plaćanja, u dijelu u kojem se interkalarna kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria Bank d.d., na dan plaćanja, u dijelu u kojem se kamate plaćaju u skladu sa stavkom II. Ugovora o kreditu.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 6. Ugovora o kreditu broj 216-440/2004 od 27.12.2004., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da je banka ovlaštena promijeniti kamatnu stopu sukladno odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i da korisnik kredita prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 15 dana, isplati iznos od 61.974,15 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate, i to kako slijedi:
- na iznos od 176,98 kn od 10.01.2009.,
- na iznos od 219,97 kn od 07.02.2009., - na
iznos od 307,44 kn od 07.03.2009., - na iznos
od 164,17 kn od 11.04.2009., - na iznos od
161,60 kn od 09.05.2009., - na iznos od 146,82
kn od 06.06.2009., - na iznos od 115,15 kn od
11.07.2009., - na iznos od 112,89 kn od
06.08.2009., - na iznos od 143,05 kn od
05.09.2009., - na iznos od 88,00 kn od
10.10.2009.,
- na iznos od 110,62 kn od 07.11.2009., - na
iznos od 155,87 kn od 05.12.2009., - na iznos
od 194,33 kn od 07.01.2010., - na iznos od
245,61 kn od 06.02.2010., - na iznos od 235,05
kn od 06.03.2010., - na iznos od 316,49 kn od
09.04.2010., - na iznos od 354,95 kn od
08.05.2010., - na iznos od 396,43 kn od
05.06.2010., - na iznos od 565,35 kn od
06.07.2010., - na iznos od 454,49 kn od
06.08.2010., - na iznos od 709,38 kn od
11.09.2010., - na iznos od 620,40 kn od
06.10.2010., - na iznos od 584,20 kn od
06.11.2010., - na iznos od 750,85 kn od
08.12.2010., - na iznos od 899,69 kn od
07.01.2011., - na iznos od 794,65 kn od
05.02.2011., - na iznos od 775,14 kn od
08.03.2011., - na iznos od 700,88 kn od
09.04.2011.,
- na iznos od 852,93 kn od 07.05.2011.,
- na iznos od 1.052,63 kn od 07.06.2011., - na
iznos od 1.032,72 kn od 06.07.2011., - na iznos
od 1.654,71 kn od 09.08.2011., - na iznos od
1.158,99 kn od 08.09.2011., - na iznos od
1.052,90 kn od 07.10.2011., - na iznos od
1.057,41 kn od 07.11.2011., - na iznos od
1.010,16 kn od 07.12.2011., - na iznos od
1.098,21 kn od 07.01.2012., - na iznos od
1.169,29 kn od 07.02.2012.
- na iznos od 1.160,26 kn od 07.03.2012., - na
iznos od 1.123,29 kn od 07.04.2012., - na iznos
od 1.139,65 kn od 07.05.2012., - na iznos od
1.173,11 kn od 12.06.2012., - na iznos od 1.133,00 kn od 07.07.2012.,
- na iznos od 1.152,16 kn od 07.08.2012.,
- na iznos od 1.058,96 kn od 13.09.2012., - na
iznos od 1.086,71 kn od 10.10.2012.,
- na iznos od 1.145,97 kn od 14.11.2012., - na
iznos od 1.115,40 kn od 13.12.2012., - na iznos
od 1.152,82 kn od 10.01.2013., - na iznos od
1.073,78 kn od 08.02.2013., - na iznos od
1.082,11 kn od 07.03.2013., - na iznos od
1.150,04 kn od 05.04.2013., - na iznos od
1.063,56 kn od 09.05.2013., - na iznos od
1.045,54 kn od 10.06.2013., - na iznos od
1.002,14 kn od 06.07.2013., - na iznos od
1.025,57 kn od 12.08.2013., - na iznos od
1.045,22 kn od 07.09.2013., - na iznos od
1.120,34 kn od 05.10.2013., - na iznos od
1.093,07 kn od 08.11.2013., - na iznos od
1.129,12 kn od 06.12.2013., - na iznos od
1.092,73 kn od 15.01.2014., - na iznos od
1.117,24 kn od 08.02.2014., - na iznos od
1.136,07 kn od 07.03.2014., - na iznos od
1.124,24 kn od 04.04.2014., - na iznos od
1.096,33 kn od 09.05.2014., - na iznos od
1.080,40 kn od 06.06.2014., - na iznos od
1.104,71 kn od 08.07.2014., - na iznos od
1.150,84 kn od 09.08.2014., - na iznos od
1.164,55 kn od 06.09.2014., - na iznos od
1.151,34 kn od 07.10.2014., - na iznos od
1.197,51 kn od 06.11.2014., - na iznos od
1.212,19 kn od 06.12.2014.,
- na iznos od 1.214,38 kn od 09.01.2015. i - na
iznos od 1.219,38 kn od 15.01.2015.
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 22.619,74 kn / 3.002,16 € sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. U tužbi koju je tužitelj predao ovome sudu dana 29. ožujka 2019. navedeno je da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 216-440/2004 temeljem kojeg mu je tuženik na raspolaganje stavio iznos od 68.000,00 CHF isplaćenog u protuvrijednosti u kunama, prema srednjem tečaju tuženika. U unaprijed formuliranom standardiziranom ugovoru o kreditu, tuženik je u čl. 2 ugovorio valutnu klauzulu, a u čl. 3 je otplatu ugovora vezao uz ovu valutu u iznosu od 4,99% godišnje i to kao promjenjivo, na način da ovisi jedino i isključivo, o jednostranoj odluci same banke. Na taj je način tuženik ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu o kojoj se s tužiteljem nije pojedinačno raspravljalo, čime je došlo do znatnog prouzročenja neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da se utvrdi ništetnima i bez pravnog učinka takve nepoštene ugovorne odredbe i to iz čl. 2, čl. 3 i čl. 6 pravnog posla-ugovora o kreditu, a slijedom iznijetog, da tuženik tužitelju vrati iznos koji je na taj način stekao, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.
1.1. Nakon što je u postupku proveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, tužitelj je uredio svoje tužbeno traženje podneskom od 13. lipnja 2022. na način kako je to i predstavljeno u izreci ove presude.
2. Odgovarajući na tužbu, tuženik je naveo kako smatra da nema govora o nikakvoj ništavosti ugovornih odredbi između stranaka sklopljenog ugovora o kreditu. Smatra da tužitelj nema pravni interes na vođenje ovog postupka jer se od 1. siječnja 2014. na predmetni ugovor, primjenjivala kamatna stopa od 3,23%, jer je tuženik, sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju, uskladio svoje poslovanje. Tužitelj da je ugovor potpisao i odredbe ugovora su mu pojašnjene od strane kreditnog referenta, a i prilikom solemnizacije kod javnog bilježnika. Stoga tuženik, da ne bi trebao snositi posljedice tužiteljevog nesavjesnog postupanja. Tuženik se svih odredbi sklopljenog Ugovora pridržavao. Osporen je izračun stečenog bez osnove te je predloženo da se zahtjev tužitelja odbije, a prigovoreno je i zastari tužiteljevog potraživanja.
3. Tijekom postupka sud je pregledao Ugovor o kreditu broj 216-440/2004 od 27.12.2004., otplatni plan, recentnu sudsku praksu, novinske članke kao i Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama tuženika, aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, suglasnost od 7. prosinca 2007., zahtjev od 27. prosinca 2007., isplatni nalog od 14. siječnja 2005., zapisnik sa 51. sjednice Kreditnog odbora od 21. prosinca 2004., podatke o nekretnini od 23. prosinca 2004., kreditni prijedlog od 2. prosinca 2004., efektivnu kamatnu stopu, zahtjev za kredit (sve navedeno vezano uz ovu kreditnu partiju), obavijest o promjeni kamatnih stopa po kreditu zajedno s otplatnim planom za kredit, obavijest o ukupno plaćenoj glavnici, redovnoj kamati, zateznoj kamati i troškovima za razdoblje od 18. siječnja 2005. do 31. siječnja 2015., specifikaciju izvršenih uplata kredita, reklamne letke tuženika za kredite u švicarcima, novinske članke i letke tuženika pod naslovima "Ostvarite snove o vlastitom stanu" i "Stambeni kredit po mjeri". Proveden je dokaz vještačenjem po vještaku M. J. te je saslušan tužitelj, kao parnična stranka.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Tuženikov prigovor zastare tužiteljevog potraživanja nije osnovan. 6.
Stranke su popisale i zatražile parnični trošak.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se utvrde ništetnima odredbe 2., 3. i 6. Ugovora o krediti broj 216-440/2004 kojeg su sklopili tužitelj i tuženik dana 27. prosinca 2004. kao i da se tuženiku naloži obveza vraćanja tj. isplate preplaćenih iznosa po ništetnim odredbama, zakonskih kamata i parničnog troška.
8. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 27.12.2004. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezao tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 68.000,00 CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita.
9.1. Odredbom članka 6. predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit, koja je u čl. 3. istog Ugovora ugovorena u visini od 4,99%, te se tužitelj obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za stambeni kredit (točnije tužitelju je kredit odobren za adaptaciju stana i za zatvaranje postojećeg kredita kod banke).
9.2. Odredbom članka 3. Ugovora propisano je da se kredit i kamata otplaćuju u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 720,91 CHF, a podmiruje se u kunama obračunatih po srednjem tečaju tuženika za devize na dan plaćanje. Ugovoreno je i trajanje kredita do 31. siječnja 2015.
10. Prema odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 78/12. i 56/13.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
10.1. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
10.2. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
10.3. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
11. Prema motrištu ovog suda postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno pa se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane. Nije od zanemarivog značaja činjenica da je na ovaj konkretan slučaj, prema motrištu ovog suda, od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.
12. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je između inih, i ovaj tuženik, u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
13 U ovom postupku je nesporno utvrđeno da je u predmetnom Ugovoru o kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke i da se o promjenljivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo.
14. Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumpciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
15. Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 6. Ugovora, koji je tužitelju predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužitelj tom prilikom nije mogao niti imao mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.
15.1. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 2. i 3. je neodređena i nepoštena, a o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.
16. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.
16.1. U postupku je saslušan tužitelj I. B. koji je u bitnome, glede predmetnog kredita, kazao kako je u trenutku kada je donio odluku o uzimanju ovog kredita bio suočen s činjenicom da je od ranije bio kreditno opterećen, da je bio u podstanarstvu i da nije imao novca za uređenje stana u S., F. L. M..
Kako je od ranije kod istog tuženika imao kredit, otišao se informirati može li mu se i na koji način omogućiti kredit da bi uredio stan koji je u međuvremenu kupio. Nakon što je kazao što ga zanima, službenici u banci, ona da mu je priopćila da ne može dobiti stambeni kredit, ali mu je predložila da će mu se plasirati kredit u švicarcima kojim će zatvoriti raniji kredit u eurima te ukoliko izradi troškovnik, da bi mu se odobrio resto iznos za adaptaciju, odnosno uređenje stana. Postupio je po primljenim uputama, a kredit u švicarcima mu je predložen jer je navodno on puno blaži po pitanju kamatne stope i ne treba jamce. Potvrdio je da je po struci magistar ekonomskih znanosti, ali i to da ne znači nužno da razumije pitanje kamata jer ekonomska znanost ima puno grana i smjerova. Nitko u banci da ga nije upoznao s činjenicom na koji način se kamate mijenjaju, a niti mu je objašnjavao rizike. Uprošćeno rečeno, inzistirao je dalje tužitelj u svome iskazu, on je došao u banku po ono što mu treba da zadovolji svoje potrebe i u tome smislu, banka mu je dala ono što bi ga zadovoljilo visini anuiteta odnosno otplate. Cijela priča u banci se svodila na to da je ovo novi proizvod banke, da je izuzetno povoljan i da je dobar za tržište jer su prihvatljivije kamate i sama valuta, a o problemima nije nitko ništa pričao. Što se pak tiče javnog bilježnika, procedura da je bila takva da je od banke preuzeo ugovor i uputio se kod točno određenog javnog bilježnika sa kojim banka radi, tamo je ostavio Ugovor i rečeno mu da se vrati popodne i donese cca za troškove. Tako je i bilo, kod javnog bilježnika vratio se poslijepodne, predao je novac, preuzeo je ugovor i taj ugovor je sutradan odnio u banku. Predmetni stan je kupio za svoje osobne potrebe i potrebe svoje obitelji, za nikakvu ekonomsku eksploataciju. Iskaz tužitelja sud je ocijenio iskrenim, logičnim i vjerodostojnim te mu je u cijelosti poklonio vjeru, poglavito u dijelu u kojem je tužitelj svjedočio da se o niti jedenom uglavku Ugovora o kreditu, nije pojedinačno pregovaralo.
16.2. Tuženik je nasuprot saslušanja tužitelja, kao dokazno sredstvo predložio saslušanje Vanje Nekić, označavajući tu osobu kao osobu koja je u ime banke, navodno pojedinačno, o pojedinim uglavcima Ugovora o kreditu pregovarala s tužiteljem. Vanja Nekić, međutim, obratila se ovome sudu pismom 30. studenog 2022., u kojem je izrijekom rekla da tužitelja ne poznaje i da nikada nije bio njena stranka. Stoga da ona o uvjetima pod kojima je tužitelj uzeo kredit ne bi mogla kazati ništa. Dodala je i to da je kod tuženika radila vrlo kratko vrijeme, više ne radi, a ne može na sud pristupiti jer njeguje dijete s teškim invaliditetom i težim smetnjama u razvoju. Istakla je kako joj nije jasno zašto se nju označilo kao osobu koja o tužiteljevom kreditu zna detalje, jer je upravo tuženik, kao njezin poslodavac imao podatke o evidenciji zaposlenika kao i osobama koje su sudjelovale u konkretnoj realizaciji ovog kredita. Od tuženika da nije bila ovlaštena na nikakvo potpisivanje, pa joj ostaje nepoznatim, zašto tuženik nije predložio da se za svjedoke pozovu potpisnici Ugovora o kreditu, koji su imali rukovodeće funkcije i položaje, a time i veću odgovornost i veća znanja. Predlaganjem saslušanja V. N., tuženik je još jednom pokazao koliko ozbiljno pristupa svojim poslovima i koliko ozbiljno pristupa ovom postupku. Polazeći od informacija što ih je sudu dala V. N. i to kao kratkotrajni bivši zaposlenik tužitelja, postupanje tuženika to tim više čudi, jer je očito jedino on taj koji može kazati tko je u banci obradio kredit na zahtjev tužitelja, pa na ovaj način, predlažući V. N., uz pretpostavku da je prethodno proučio predmet spora i proučio sami kredit, trebao znati tko će mu svjedočiti o načinu i uvjetima odobravanja kredita tužitelja, zlouporabio svoja procesna ovlaštenja i dodatno odugovlačio ovaj postupak. N. je to upravo način da je predložio, kao svjedoka V. N., označavajući je kao osobu koja je vršila pojedinačni pregovor s tužiteljem o predmetnom kreditu, a kao što se dalo razaznati iz pisanog obraćanja V. N., ona o tome ne zna ama baš ništa.
17. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati.
18. Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
19. Kako su odredbe članka 2., 3. i 6. predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su i ništetne, te je stoga trebalo utvrditi njihovu ništetnost i u tom dijelu prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
20. Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te stoga ovdje treba primijeniti institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO.
21. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom valja kazati da je isti je osnovan u cijelosti.
22. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka M. J.
proizlazi da su tužitelj kao korisnik i tuženik kao kreditor i imali sklopljen U. o kreditu koji je u međuvremenu u cijelosti otplaćen. V. je pronašao da je tuženik u razdoblju od 31. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2013., mijenjao kamatnu stopu na više, u odnosu na ugovorenu, te da je za plaćanje anuiteta korišten srednji tečaj CHF/KN kreditora važeći na dan dospijeća. Tužitelj je kao korisnik kredita plaćao veće iznose anuiteta, a koju pretplatu je prikazao u tabelarnom prikazu.
22.1. Tužitelj na nalaz i mišljenje vještaka nije imao prigovore. Obzirom da je tuženik prigovarao nalazu i mišljenju vještaka, vještak se na ročištu za glavnu raspravu, koje je kod suda održano dana 9. rujna 2022., očitovao na način da je za izradu nalaza i mišljenja koristio raspoloživu dokumentaciju iz spisa, da na anuitete dospjele nakon 31. kolovoza 2008. nije koristio kamatnu stopu od 5,25%, a glede tečaja kazao je da je početni tečaj koristio na dan isplate, a tečaj naplate je dan plaćanja ili dan dospijeća, ukoliko je tako ugovoreno. Sve ostale prigovore koje je tuženik istakao sud cijeni kao prigovore usmjerene samo na odugovlačenje završetka ovog postupka, jer istim prigovorima tuženik polazi s pogrešne premise, a to je da je u Ugovora o kreditu koristio zakonske i dopuštene odredbe. Tuženik sebe vidi kao osobu koja je postupala kao dobar gospodarstvenik, otvoreno i pošteno, baš onako kako je ne vidi niti ovaj sud, a niti recentna sudska praksa poglavito kada se u obzir uzme odluka Trgovačkog suda u Zagreba u kolektivnom postotku potrošača. Tuženiku je i na ovaj način potrebno skrenuti pozornost da je tužitelj potrošač koji je od tužitelja trebao novac za adaptaciju stana i prebijanje ranijeg kredita, a tuženik mu je dao taj novac potreban za ovo trošenje.
22.2. Nalaz i mišljenje vještak je dao na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, njegov nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran i stoga sud ovan nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.
23. Prigovor zastare potraživanja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž- 7129/13 i potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 7.6.2019., nije nastupio zastarni rok od pet godina.
24. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkama I., II. i III. izreke ove presude.
25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14.), a tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav tužbe, sastav obrazloženih podnesaka od 04. svibnja i 22. srpnja 2020. te 13. lipnja 2022. kao i za pristupe i zastupanja na ročištima od 07. veljače, 27. lipnja, 09. rujna, 14- listopada, 15. studenog i 08. prosinca 2022. - svaka radnja po 100 bodova. Ukupan iznos troška što je tužitelju priznat za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika u iznosu od 15.000,00 kuna uvećan je još i za trošak od 3.750,00 kuna na ime 25% PDV-a, trošak predujma za provođenje dokaza vještačenjem po vještaku knjigovodstvene struke u iznosu od 2.500,00 kuna kao i troškove sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 400,00 kuna i presudu u iznosu od 969,74 kuna. Zbrajanjem naprijed navedenih iznosa dobiven je iznos od 22.619,74 kuna koliko će tuženik morati, kao stranka koja u postupku nije uspjela, platiti tužitelju kao stranci koja je u postupku uspjela u cijelosti.
26. Na iznos parničnog troška tužiteljica je zatražila isplatu zatezne kamate, koja joj, prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.
27. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke ove presude.
28. Sukladno obvezi o vršenju preračuna u valuti € temeljem Zakona o uvođenju € kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22 i 88/22) iznos obveze tuženika prikazan je u kunskom, ali i u eurskom iznosu.
U Splitu, 23. prosinca 2022.
S U D A C
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužiteljice
- pun. tuženika
- u spis
