Poslovni broj: 102. Pr-2121/2021-14

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Parnični odjel, Kralja

Zvonimira 3

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Eugena Jakopovića, u pravnoj stvari tužiteljice S. Š. iz

Đ., OIB: …, koju zastupa

punomoćnik G. J., odvjetnik u društvu M. d.o.o. u

O., protiv tuženika Doma zdravlja,

OIB: , radi isplate, nakon održane glavne i javne

rasprave zaključene 21. prosinca 2022., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice M. S., odvjetničke vježbenice u društvu M. d.o.o. u

O., punomoćnice tuženika S. P., 23. prosinca 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Domu zdravlja.., isplatiti tužiteljici S. Š. iz Đ. razliku manje isplaćenih plaća u iznosu 9.387,00 kuna (slovima: devet tisuća tri stotina osamdeset sedam kuna) / 1.245,87 (slovima: tisuću dvije stotine četrdeset pet eura i osamdeset sedam centi)[1] bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, tekućom:

- za siječanj 2016., na iznos 754,49 kuna od 15. veljače 2016.,

- za veljaču 2016., na iznos 798,93 kuna od 15. ožujka 2016.,

- za ožujak 2016., na iznos 759,48 kuna od 15. travnja 2016.,

- za travanj 2016., na iznos 781,41 kuna od 15. svibnja 2016.,

- za svibanj 2016., na iznos 835,36 kuna od 15. lipnja 2016.,

- za lipanj 2016., na iznos 841,19 kuna od 15. srpnja 2016.,

- za srpanj 2016., na iznos 773,90 kuna od 15. kolovoza 2016.,

- za kolovoz 2016., na iznos 759,14 kuna od 15. rujna 2016.,

- za rujan 2016., na iznos 781,54 kuna od 15. listopada 2016.,

- za listopad 2016., na iznos 734,34 kuna od 15. studenog 2016.,

- za studeni 2016., na iznos 770,90 kuna od 15. prosinca 2016.,

- za prosinac 2016., na iznos 796,32 kuna od 15. siječnja 2017.,

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima,

sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.570,31 kuna (slovima: četiri tisuće pet stotina sedamdeset kuna i trideset jednu kunu / 606,68 eura (slovima: šest stotina šest eura i šezdeset osam centi)[2] sa zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena tekućom od 23. prosinca 2022. do isplate, u roku 15 dana.

III. Preostali dio tužbenog zahtjeva vezano za naknadu troška tužiteljici, sud je odbio kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine. Ističe kako je plaća tužiteljice definirana Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine, broj: 27/01 i 39/09 – dalje u tekstu ZPJS), dok je osnovica plaće regulirana Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 39/09 i 124/09 – dalje u tekstu ZOPJS). U spornom razdoblju na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 141/12, 150/13, 153/13 - dalje u tekstu TKU 141/12) i Sporazumi Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaće u javnim službama: "Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama" od 23. studenog 2006. – kojim je u članku I. ugovorena osnovica za obračun plaće od 2009. iznosila 5.415,37 kuna, "Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama" od 13. svibnja 2009. – kojim je u članku II. određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. s 5.415,37 kuna na 5.108,84 kune i u članku III. vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kuna nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a, "Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama" od 26. listopada 2011. – dalje u tekstu IDDS, kojim je u članku III. određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Navodi kako je 27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku RH objavio priopćenje iz kojeg je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. 2,8% slijedom čega je razvidno kako je dva tromjesečja za redom prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno dva posto, čime su ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice plaće na temelju odredaba Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama - dalje u tekstu IDDS). Unatoč tome tuženik je obračunao tužiteljici sve plaće u utuženom razdoblju s osnovicom od 5.108,84 kune umjesto s osnovicom 5.415,37 kuna slijedom čega ukupan dug tuženika prema tužiteljici s osnove razlike u plaći iznosi 9.387,00 kuna. Predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka usvoji tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare. Nadalje, navodi kako je plaća tužiteljice u konkretnom slučaju uređena ZPJS i ZOPJS u kojima je osnovica za obračun plaće u utuženom periodu definirana sukladno Dodatku Sporazuma od 13. svibnja 2009. u visini 5.108,84 kune. Također, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te smatra da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka III. IDDS-a od 26. listopada 2011. budući da je u njima određeno da se uskladba plaća odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Kako je promatrani tromjesečni BDP zabilježio dvanaest uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014. proizlazi da se primjena članka III. IDDS-a treba odgoditi za dvanaest uzastopnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. pa nadalje, što znači da uvjeti za povećanje osnovice plaće u javnim službama nisu ni nastupili. Ističe da IDDS-u važe pet godina što je isteklo 25. listopada 2016. te je otpala pravna osnova za uskladbu plaća. Nadalje, tuženik smatra da je pravno nevaljana Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011. iz razloga što je nisu potpisali svi sindikati koji su pregovarali s Vladom RH. Predlaže da se tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbije kao neosnovan.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je tijekom postupka izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu te u e-Spisu i to: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011., Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku RH od 28. kolovoza 2015., Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku RH od 27. studenog 2015., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. te platne liste za tužiteljicu. Sud je izveo sve dokaze koje su stranke predložile.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike u plaći.

5. Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika u utuženom razdoblju, nije sporno da su Vlada RH i sindikati sklopili sporazume kako je to navela tužiteljica u tužbi, kao što nije sporno niti da je tuženik obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kune. Nadalje, nije sporna pravilnost tužiteljičinog izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju, odnosno nije sporna visina tužbenog zahtjeva.

7. Međutim, sporna je pravna valjanost te način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Također, a s obzirom na navedeno, sporno je, je li tuženik u utuženom razdoblju trebao obračunavati plaću tužiteljici prema osnovici od 5.415,37 kuna ili prema osnovici od 5.108,84 kuna.

8. Istaknuti prigovor zastare tuženika nije osnovan. Člankom 139. ZOR-a propisano je kako potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, a budući da je najstarije potraživanje iz siječnja 2016. dospjelo 16. veljače 2016., a da je tužba podnesena 10. veljače 2021. očito je kako je ista podnesena unutar zastarnog roka od pet godina.

9. U dokaznom postupku utvrđeno je kako su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara- medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini.

9.1. Nadalje, Vlada RH i navedeni Sindikati javnih službi su 13. svibnja 2009. zaključili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te su u članku IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj.

9.2. Nakon toga, Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili su 26. listopada 2011. IDDS-u, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što tuženica ukazuje u odgovoru na tužbu, kojim Izmjenama su između ostalog izmijenjeni člankom III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim člankom III. utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine). Izmijenjenim člankom VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim člankom XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina.

9.3. Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali IDDS od 26. listopada 2011. donijeli su 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu, s tim da je iz članka 1. Vjerodostojnog tumačenja razvidno kako je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj IDDS-u od 26. listopada 2011.

9.4. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena ZOPJS, koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 124/09). Izmijenjenom odredbom članka 2. koja je i danas u primjeni neprekidno od 24. listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, člankom 3. gore navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama je određeno da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe članka 2. ZOPJS-a.

9.5. Vlada RH je 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 126/2016.) kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., a koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.

9.6. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 84/07, dalje u tekstu - TKU/07) u kojemu je u članku 49. stavku 4. ugovoreno: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

9.7. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 115/10, dalje u tekstu - TKU/10) u kojemu je u članku 51. stavku 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima“.

9.8. Člankom 51. stavku 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: - dalje u tekstu - TKU/12) je ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

9.9. Iz članka 199. stavka 1. ZOR-a proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje, iz članka 139. ZOR proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZOR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz članka 90. stavka 1. ZOR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz članka 92. stavka 3. ZOR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

9.10. Međugodišnji realni tromjesečni BDP rastao je u drugom tromjesečju 2015. 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju 2,8%, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

10. Provodeći dokazni postupak te primjenjujući pravne izvore mjerodavnog materijalnog prava prvenstveno treba naglasiti da su u cijelosti neosnovani navodi tuženice u kojima ista osporava pravnu valjanost i pravnu snagu IDDS-a. Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDDS-u. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDDS-a izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012. te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDDS nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženica, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih. Slijedom navedenog, po stavu ovog suda IDDS predstavljaju valjani kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog članka 2. ZOPJS-a temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDDS- a bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je člankom XI. IDDS-a ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje vrijeme je produženo za tri mjeseca sukladno citiranom članku 199. stavku 1. ZOR-a.

10.1. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene članka III. IDDS-a, jer odredbom članka VIII. IDDS-a nije odgođena primjena članka III. IDDS-a. Naime, iz teksta i smisla odredbe članka VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u članku IV. i V. IDDS- a, slijedom čega nije došlo do odgode primjene članka III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1111/2020.

10.2. Budući da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 % te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz članka III. IDDS-a za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

10.3. Kako je tuženik na ročištu 21. prosinca 2022. izjavio da visinu tužbenog zahtjeva ne čini spornom, navedena činjenica je nesporna pa ju sud zbog toga nije niti utvrđivao.

11. Slijedom svega navedenog sud je tužiteljici dosudio u cijelosti razliku manje isplaćene bruto plaće u ukupnom iznosu od 9.387,00 kuna, s mjesečnim iznosima razlike plaće na način kako je to tužiteljica naznačila u podnesku od 12. prosinca 2022., a kako je navedeno u izreci pod točkom I. ove presude.

12. Prema odredbi članka 433.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje u tekstu ZPP) kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Navedeni iznosi iskazani su u bruto iznosu kako u tužbi tako i u izreci presude.

13. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice se temelji na odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 48/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje u tekstu ZOO).

14. Odluka suda o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a te su tužiteljici dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) i vrijednosti predmeta spora.

14.1. Tako je sud tužiteljici priznao trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku i to za sastav tužbe u iznosu 1.125,00 kuna plus PDV 25% (Tbr.7.1.) kako je i zatraženo u troškovniku, za sastav obrazloženog podneska od 31. kolovoza 2022. u iznosu 1.125,00 kuna plus PDV 25% (Tbr.8.1.), za sastav obrazloženog podneska od 12. prosinca 2022. u iznosu 281,25 kuna plus PDV 25%, za zastupanje na ročištu 21. prosinca 2022. u iznosu 1.125,00 kuna plus PDV 25% (Tbr. 9.1.) što iznosi 3.656,25 kuna, a s pripadajućim PDV-om 25%, odnosno 914,06 kuna, sveukupno iznosi 4.570,31 kuna.

14.2. Sud je tužiteljicu odbio sa zahtjevom za naknadu razlike parničnog troška u iznosu 843,75 kuna plus PDV 25 % na ime sastava podneska od 12. prosinca 2022. s obzirom da se ne radi o obrazloženom podnesku u kojemu bi se odgovaralo na tužbu ili očitovalo na nalaz i mišljenje vještaka pa se shodno tome radi o sastavljanju ostalih podnesaka za koji punomoćniku tužiteljice pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. točka 1. na temelju Tbr. 8. točka 3.

14.3. Sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a parnični trošak obuhvaća i zatezne kamate od dana donošenje odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, odnosno od 23. prosinca 2022. pa do isplate.

14.4. Tužiteljica je zatražila trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu 562,50 kuna plus PDV 25%, a o istom će sud odlučiti posebnim rješenjem, ovisno o činjenici hoće li punomoćnica tužiteljice pristupiti na ročište za objavu presude ili neće.

15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku, 23. prosinca 2022.

Sutkinja

Dubravka

Čapelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštane je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka, u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojoj se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. istog Zakona.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

Dostaviti:

1. Pun.

tužiteljice 2.

Tuženici

3. Poreznoj upravi nakon pravomoćnosti

Broj zapisa: eb316-de530

Kontrolni broj: 08dcf-94e6d-fb3f1

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Dubravka Čapelj, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.