Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj:15 Gž-1209/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o. – P. Č., Z., …, OIB: …, koga zastupaju predsjednik uprave S. Lj. i članica uprave D. F., a njih punomoćnici, odvjetnici u O. d. H. & p. d.o.o. u Z., …., protiv tuženika B. G. iz Z., …, OIB: …, koga zastupa punomoćnik N, R,, odvjetnik u Z, …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-1323/2021-31 od 14. srpnja 2022., dana 23. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Z. h. d.o.o. – P. Č. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-1323/2021-31 od 14. srpnja 2022. u dijelu pod toč. I., II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. Š.-S. iz Z., posl. br. Ovrv-8775/15 od 03. srpnja 2015. te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 8.400,00 kn u roku od 8 dana.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.600,00 kuna kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I., II. i III. izreke žalbu je izjavio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave održi na snazi i tuženiku naloži plaćanje troškova parničnog i žalbenog postupka. U žalbi ističe da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a pogotovo zato što proturječi sama sebi, razlozi presude su nejasni a razlozi o odlučnim činjenicama uopće nisu navedeni. Navodi kako osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom prema kojem je obveznik plaćanja vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Tuženik je u evidencijama tužitelja zaveden kao obveznik plaćanja usluge odvoza otpada s utužene adrese. Poziva se na Odluku ustavnog suda U-III/10/2003. od 13. ožujka 2008. u kojoj se utvrđuje solidarna odgovornost fiducijara i fiducijanta, te da fiducijarni vlasnik ima sva prava i obveze kao i svaki drugi vlasnik nekretnina. Tuženik nikada nije niti reklamirao račune, niti obavijestio tužitelja kako ne prima račune na utuženoj adresi te nije dostavio niti jedan dokaz da je predmetnim računima prigovarao i o tome da je iste plaćao. Odredbom čl. 6. Općih uvjeta poslovanja tužitelja propisana je obveza primatelja usluge da pružatelja usluge obavijesti o svim promjenama vezanim uz matične podatke korisnika predmetne nekretnine, a obzirom da tuženik o navedenom nije obavijestio tužitelja, on ga nije mogao prestati zavoditi kao obveznika plaćanja naknade. Stoga je nesporno kako tuženik nije postupio s dužnom pažnjom sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima te sukladno čl. 6. Općih uvjeta poslovanja i u roku od 15 dana dojavio promjenu korištenja predmetne nekretnine tužitelju. Nesporno je i kako je tužitelj u utuženom razdoblju izvršavao uslugu odvoza komunalnog otpada i za izvršenu uslugu osnovano ispostavljao račune budući je upravo tuženik bio evidentiran kao obveznik plaćanja navedene naknade. Propuštanje tuženika da prijavi nastalu promjenu ne može pasti na teret tužitelja. S obzirom da tuženik nije zatražio aktivaciju hladnog pogona tužitelj nije mogao samoinicijativno učiniti navedenu promjenu. U prilog svojim tvrdnjama, tužitelj se poziva na odluke županijskih sudova u kojima je zauzeto stajalište kako je obveza vlasnika, odnosno korisnika usluge obavijestiti tužitelja o promjeni korisnika ukoliko je do nje došlo, te su potvrđene prvostupanjske presude kojima se održava na snazi platni nalog i nalaže tuženicima namiriti tražbinu tužitelja. Jasno je kako se na utuženoj adresi proizvodi otpad, te nije jasan stav suda u kojem oslobađa tuženika od obveze plaćanja usluge odvoza komunalnog otpada. Prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno povrijedio čl. 8. Zakona o parničnom postupku koji propisuje kako sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju brižljive i savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što prvostupanjski sud nije učinio.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, sukladno čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. – u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.) a prema odredbi 467. st. 1. ZPP presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pogrešnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP), ovaj sud nalazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju upire i žalba tužitelja, jer presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi razlozima presude, a razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni.

7. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9. ZPP a materijalno je pravo pravilno primijenjeno.

8. Ovaj postupak ima ishodište u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, protiv kojeg je ovršenik, sada tuženik izjavio prigovor, u kojem je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare, povodom kojeg je Općinski sud u Novom Zagrebu rješenjem poslovni broj Povrv-3775/15-2 od 13. listopada 2015. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, a postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

9. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 411,90 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koji se odnosi na dospjele, a neplaćene račune za uslugu skupljanja, odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada u razdoblju od lipnja do studenog 2014., za stan na adresi …. u Z. Prvotno je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 755,15 kn ali je tijekom postupka je po istaknutom prigovoru zastare djelomično povukao tužbu za iznos od 343,25 kn, međutim, kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, sud je o tom dijelu tužbenog zahtjeva meritorno odlučio na način da je za iznos glavnice od 343,25 kn ukinuo platni nalog.

10. Prvostupanjski je sud presudom posl. broj Povrv-3775/15-6 od 19. veljače 2016. održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. Š.-S. iz Z. poslovni broj Ovrv-8775/15 od 3. srpnja 2015. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 411,90 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te mu naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 144,37 kn sa zakonskim zateznim kamatama (toč. I/ izreke), te djelomično ukinuo platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 343,25 kn, trošak ovršnog postupka u iznosu od 155,63 kn i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 888,75 km, sva sa zakonskim zateznim kamatama odbio zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova (toč. II/ izreke), naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn (toč. III/ izreke) te tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 326,25 kn (toč. IV/ izreke).

11. Tuženik je protiv prvostupanjske presude posl. broj Povrv-3775/15-6 od 19. veljače 2016. u dosuđujućem dijelu pod toč. I/ i III/ izreke podnio žalbu o kojoj je odlučivao ovaj drugostupanjski sud, na način da je presudom posl. broj Gž-540/16-2 od 22. kolovoza 2017. žalbu tuženika odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, protiv koje je presude tuženik izjavio reviziju, a ista je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev- 2855/2017-2 od 16. siječnja 2019. odbačena kao nedopuštena.

12. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. broj U-III-1030/2019 od 16. studenog 2021. usvojena je ustavna tužba tuženika te ukinuta presuda Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž-540/16-2 od 22. kolovoza 2017. i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. broj Povrv-3775/15-6 od 19. veljače 2016. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju svoje odluke konkretnom slučaju sudovi nisu Ustavni sud Republike Hrvatske navodi da u

analizirali i ocijenili je li Sporazumom o osiguranju prijenosom vlasništva na nekretnini sklopljenim 12. veljače 1998. obveza plaćanja usluge odvoza komunalnog otpada prenesena na korisnicu stana (protivnicu osiguranja) i je li stoga isti dostatan dokaz o utemeljenosti podnositeljeva prigovora promašene pasivne legitimacije, nego su svoju odluku u odlučnoj mjeri utemeljili na pravnoj naravi vlasništva kako je ona sadržajno definirana Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – u daljnjem tekstu: ZVDSP), činjenici da je podnositelj u zemljišnim knjigama upisan kao (fiducijarni) vlasnik stana u Z., … i ispravama koje je kao dokaz o utemeljenosti svog zahtjeva priložila protivna strana, tj. Z. h. d.o.o. P. Č. Slijedom navedenog, Ustavni sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju ostaje nejasno iz čega su sudovi utvrdili da obveza plaćanja odvoza komunalnog otpada nije prenesena na protivnicu osiguranja i korisnicu navedenog stana.

13. U ponovljenom je postupku prvostupanjski sud presudom u pobijanom dijelu u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev (toč. I. izreke), odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka te mu naložio naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 8.400,00 kn (toč. II. i III. izreke), a u nepobijanom dijelu odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.600,00 kn (toč. IV. izreke). U obrazloženju svoje odluke sud navodi kako je odredbom čl. 275. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08. – u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da ako sporazumom iz članka 274. st. 1. ovoga Zakona nije drukčije određeno, protivnik osiguranja ovlašten je i dalje koristiti stvar čije je vlasništvo preneseno na predlagatelja osiguranja, a predlagatelj osiguranja nije ovlašten stvar otuđiti niti opteretiti. Kako, dakle, Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva nekretnine nije sukladno odredbi čl. 275. OZ predviđeno da će predlagatelj osiguranja koristiti stan, proizlazi da je stan i dalje u posjedu i da ga koristi prijašnji vlasnik (protivnik osiguranja), a ne tuženik (predlagatelj osiguranja), te kako je u matične evidencije tužitelja tuženik upisan temeljem vlasničkog lista u kojemu je upisana zabilježba i učinjeno vidljivim da je prijenos vlasništva na predmetnoj nekretnini obavljen radi osiguranja novčane tražbine te je tužitelju isto moralo biti poznato, sve uzevši u obzir odredbe čl. 297. st. 2. ZVDSP i čl. 275. OZ iz kojih proizlazi kako fiducijarni vlasnik ipak nema sva prava i obveze kao svaki drugi vlasnik, već je u tim pravima ograničen.

14. Među strankama nije sporno da tuženik kao fiducijar (predlagatelj osiguranja) nije u posjedu niti koristi stan za koji je utužena usluga skupljanja, odvoza i već da je stan u posjedu fiducijanta (protivnika zbrinjavanja komunalnog otpada,

osiguranja). Nesporno je i da je tuženik upisan u zemljišnim knjigama kao fiducijarni vlasnik tog stana, a spor se svodi na pitanje je li tuženik kao fiducijarni vlasnik u obvezi platiti utuženu tražbinu.

15. Odredbom čl. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13. i 147/04. – u daljnjem tekstu. ZKG) propisano je da odlaganje komunalnog otpada ulazi u komunalne djelatnosti, dok odredba čl. 20. st. 2. ZKG propisuje da visinu cijene, način obračuna i način plaćanja komunalnih usluga, određuje isporučitelj usluge, u konkretnom slučaju tužitelj, dok je st. 5. istog članka propisano da je obveznik plaćanja usluge vlasnik nekretnine ili korisnik kada je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika.

16. Prema odredbi čl. 275. st. 1. OZ koji je bio mjerodavan u vrijeme izvršenog prijenosa vlasništva u svrhu osiguranja potraživanja, protivnik osiguranja ovlašten je i dalje koristiti stvar čije je vlasništvo preneseno na predlagatelja osiguranja, a predlagatelj osiguranja nije ovlašten stvar otuđiti niti opteretiti.

17. Dakle, kod fiducijarnog osiguranja prenesena stvar - predmet osiguranja, ako se ugovorne stranke izričito drukčije ne dogovore ostaje i dalje u (neposrednom) posjedu protivnika osiguranja - fiducijarnog dužnika i on je ovlašten njome se koristiti. Temeljna svrha fiducijarnog prijenosa prava vlasništva je osigurati namirenje tražbine vjerovnika, ali je pritom također bitna značajka ovog instituta da dužniku omogući zadržavanje u posjedu stvari radi njezinog gospodarskog iskorištavanja. Kod fiducijarnog vlasništva postoje prethodni i potonji vlasnik, time da je u ulozi prethodnog vlasnika vjerovnik (fiducijar), a u ulozi potonjeg vlasnika – dužnik (fiducijant). Budući da se kod ove vrste prijenosa vlasništva radi osiguranja (po posebnim pravilima o sudskom odnosno javnobilježničkom osiguranju tražbine) vlasništvo prenosi bez predaje u posjed i budući da posjednikom ostaje fiducijarni dužnik, to tuženik, kao fiducijar, nije u obvezi plaćanja utuženih računa, u smislu odredbe čl. 3. st. 5. ZKG. Isto pravno stajalište zauzeto je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. … od 13. ožujka 2008. u kojoj je navedeno da osiguranje tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini (fiducijarno osiguranje) ne dovodi na strani vjerovnika (fiducijara) do stjecanja svih ovlaštenja koje ima drugi vlasnik nekretnine. Fiducijar nekretninu ne koristi i nema je u neposrednom posjedu već je kao neposredni posjednik koristi fiducijant (dužnik). Sukladno navedenom obveza plaćanja naknade na ime odvoza komunalnog otpada tereti fiducijanta a ne fiducijara.

18. Stoga ovaj sud smatra da plaćanje sporne usluge ne predstavlja zakonsku obvezu tuženika, jer isti, kao i drugi fiducijarni vlasnici koji su svoja vlasnička ovlaštenja stekli temeljem Sporazuma o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine nisu stekli ona ovlaštenja koja bi imali drugi "punopravni" vlasnici nekretnine pa da stoga ne može biti niti odgovoran za podmirenje bilo kojih troškova vezanih uz nekretninu. Treba napomenuti i kako tuženik od 24. siječnja 1995. ima prijavljeno prebivalište na adresi … u Z.

19. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

20. U nepobijanom dijelu pod toč IV. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 23. prosinca 2022.

Nacrt odluke izradila

Sutkinja

viša sudska savjetnica

Blanka Pervan, v.r.

Ivana Festini, v.r.