Poslovni broj: 18 Us I-1381/22-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja M. B. iz M., K.

D. .., M., OIB: …, zastupan po opunomoćeniku M.

V., odvjetniku u M., T. b. J.J. .., protiv tuženika Odbora

za državnu službu, OIB: 58831547726, Palmotićeva 5, Zagreb, radi prestanka državne službe, nakon održane javne rasprave zaključene dana 15. prosinca 2022. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti tuženika, dana 23. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi: „I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja.

II. Poništava se rješenje Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/22- 01/146, URBROJ: 566-01/11-22-2 od 20. travnja 2022. god.

III. Poništava se rješenje Ministarstva financija, KLASA:UP/I-112-02/22-01/49; URBROJ: 513-02-8009/6-22-1 od 18. veljače 2022. godine.“

r i j e š i o  j e

Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-112-07/22-01/146, Urbroj: 566-01/11-22-2 od 20. travnja 2022. (dalje: osporavano rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Klasa:

UP/I-112-02/22-01/49, URBROJ: 513-02-8009/6-22-1, od 18. veljače 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2.Citiranim prvostupanjskim rješenjem se u točki I. izreke utvrđuje da tužitelju – službeniku prestaje služba zbog izvanrednog otkaza s danom izvršnosti toga rješenja, a u točki II. izreke je tužitelju oduzeta službena iskaznica broj: .. carinska značka: .. te faksimil broj ...

3.Pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu tužitelj pobija citirano rješenje tuženika navodeći da je isto nepravilno i nezakonito iz razloga što da tuženik nije provjerio sve navode tužitelja i cijenio činjenice i dokaze, odnosno da nije obrazložio sve relevantne činjenice. Nadalje se u tužbi u bitnome navodi da je tužitelj prvostupanjsko rješenje pronašao u poštanskom sandučiću dana 10. ožujka 2022.;

da mu nije osobno dostavljeno, da nije potpisao dostavnicu odnosno da mu nije uručeno osobno kako to predviđaju i propisuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku te da je, obzirom da od obavljanja dostave počinje teći rok koji se ne može produžiti, tužitelju onemogućeno i ograničeno pravo na žalbu. Tužitelj da je u žalbi na prvostupanjsko rješenje istakao prigovor neuredne dostave koji da se imao smatrati prethodnim pitanjem o kojem je trebalo biti odlučeno prije donošenja tužbom pobijanog rješenja. Međutim, u tužbom pobijanom rješenju na 3. stranici tuženik da samo navodi kako tužitelj nije dokazao kako postoje opravdani razlozi zbog kojih nije mogao primiti pismeno niti se u žalbi na te razloge poziva te se smatra kako je dostava pobijanog rješenja obavljena dana 9. ožujka 2022. sukladno članku 85.

stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. Opravdanje za navedeno tuženik da crpi u dostavnici koja navodno dokazuje kako je dana 2. ožujka 2022. dostavljač tužitelju ostavio pisanu obavijest da dana 9. ožujka 2022. između 10,00 i 11,00 sati bude na mjestu dostave radi uručenja pošiljke. Pravdanje uredne dostave na ovakav način, u doba pametnih telefona i dostupnosti svih podataka da je krajnje neprimjeren. Dostavljač da je sasvim sigurno mogao imati broj telefona tužitelja i pozvati ga, pozvoniti na vrata, potražiti kod ukućana ili susjeda, ostaviti obavijest da može preuzeti pošiljku u poštanskom uredu odnosno da je na nebrojeno mnogo načina dostavljač mogao doći do tužitelja da bi se zaista zadovoljila forma osobne dostave uručenja rješenja kojim tužitelju prestaje državna služba. Da je kojim slučajem dostava stvarno i obavljena na prikazani način, tj. da je tužitelj zaista primio obavijest koju spominje tuženik isti da se sasvim sigurno ne bi propustio referirati na istu u svojoj žalbi i pokušao barem opravdati svoj izostanak s mjesta dostave navedene zgode kada mu je trebalo biti uručeno rješenje. Tužitelj da je osoba narušenog zdravstvenog stanja, osoba koja boluje od dijabetesa pa da je tim više i izglednije da dostava nije uredno obavljena te da tužitelj nikako nije bio upoznat s načinom i namjerom osobne dostave jer da je izostanak s mjesta dostave tužitelj mogao i te kako lako i vjerodostojno opravdati da je uopće znao da ima očekivati dostavu ali da je tu dostavu eto propustio kako to lažno prikazuje tuženik. Stoga da, pobijajući osporavano rješenje tuženika, ponovno ističe prigovor neuredne dostave upravnog rješenja. Nadalje, pri donošenju pobijanog rješenja nadležno tijelo da je neposredno riješilo stvar po službenoj dužnosti bez sudjelovanja tužitelja kao stranke u postupku. Međutim, nadležno tijelo da je trebalo prije donošenja rješenja o prestanku državne službe ipak provesti upravni postupak. Naime, pozivajući se na odredbu članka 49. Zakona o općem upravnom postupku, koja se u tužbi i citira, te ističući da je rješenjem o prestanku državne službe rješavano o pravima i interesima žalbene stranke te da rješavanje u ovoj pravnoj stvari nije bilo nužno hitno riješiti u javnom interesu to da je, po pitanju prestanka državne službe žalbenoj stranci radi zaštite njenih prava i interesa, bilo nužno dati pravo sudjelovanja u postupku donošenja rješenja. Nadležno tijelo da je u obrazloženju rješenja navelo kako se činjenično stanje temelji na dopisu Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u Zagrebu broj: KO-US-50/2021 od 15. veljače 2022. kojim da su isto izvijestili da je tužitelj proglašen krivim u kaznenom predmetu Kov-Us-10/2021 te kako je presuda postala pravomoćna dana 12. listopada 2021.

Također da se navodi kako je kazneni postupak protiv tužitelja vođen povodom optužnice USKOK-a u predmetu kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. st. 1. Kaznenog zakona/11 te da stoga za prestanak službe izvanrednim otkazom nije bilo potrebno utvrditi odgovornost tužitelja za tešku povredu službene dužnosti u postupku pred Disciplinskim sudom Carinske uprave. Ističe se da je, umjesto da ograniči prava tužitelja, a što je nadležno tijelo napravilo pozivajući se na javni interes (str. 3. obrazloženja rješenja), nadležno tijelo trebalo dati tužitelju mogućnost izjašnjavanja i sudjelovanja u postupku. Percepcija javnosti i ugled carinske službe da ne bi bio narušen ni da je nadležno tijelo tužitelja nakon provedenog postupka umjesto prestankom službe kaznilo novčanom kaznom ili premještajem na neko drugo radno mjesto niže složenosti poslova a što da je moglo i trebalo da je pravilno rješavalo u skladu s odredbama Zakona o državnim službenicima. Stoga da je nadležno tijelo nepravedno i nepravilno ograničilo prava tužitelja na pošteno suđenje, bez provođenja dokaznog postupka i postupka u kojem bi se utvrdilo počinjenje teške povrede službene dužnosti te da je bez njegova sudjelovanja neposredno donijelo odluku o izricanju najteže predviđene kazne za tešku povredu službene dužnosti koja da nije pravilno ni utvrđena. Ukoliko je ipak nadležno tijelo smatralo kako je opravdano ograničiti prava tužitelja tada da je pri određivanju vrste kazne trebalo uzeti u obzir težinu počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti državnog službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena, te olakotne i otegotne okolnosti na strani državnog službenika. Ovu zakonsku odredbu da je pri donošenju rješenja nadležno tijelo previdjelo i zanemarilo baš kao i odredbe članka 137. stavak 1. točka 4. Zakona o državnim službenicima kako državnom službeniku prestaje služba po sili zakona kad je osuđen na kaznu zatvora ili kaznu dugotrajnog zatvora ili djelomičnu uvjetnu osudu za kazneno djelo - danom saznanja za pravomoćnost presude, osim ako mu je pravomoćnom presudom izrečena uvjetna osuda ili mu je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro. U konkretnom slučaju tužitelju da je pravomoćnom presudom kazna zatvora u trajanju kraćem od 6 mjeseci zamijenjena radom za opće dobro, isti da je vratio svu stečenu imovinsku korist u iznosu od 370,00 kuna te platio troškove postupka pa da stoga činjenice na kojima se temelji pobijano rješenje nisu pravilno i točno utvrđene. Nadalje se u bitnome navodi da nadležno tijelo osim što nije poštivalo odredbe Zakona o državnim službenicima nije poštivalo niti odredbe Zakona o radu čiji se opći propisi o radu, kojima se uređuje ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa, primjenjuje i na ostvarivanje prava i obveza iz državne službe. Osim toga nadležno tijelo da je trebalo voditi računa i o tužiteljevoj životnoj starosti (više od 61 godinu), duljini radnog staža kao i o njegovim obvezama uzdržavanja drugih osoba. Tijelo koje je donijelo pobijano rješenje da činjenice i dokaze koje je tužitelj naveo u svojoj žalbi nije smatralo potrebnim utvrđivati, da ih nije cijenilo niti kao valjane niti kao nevaljane, da se na iste uopće nije referiralo niti ih vrednovalo na način da se o istima očitovalo u pobijanom rješenju odnosno nadležno tijelo da pri donošenju tužbom pobijanog rješenja nije provelo postupak u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09). Stoga da se posebno ističe kako je nadležno tijelo pri donošenju pobijanog rješenja povrijedilo pravila i odredbe članaka 58. i 60. navedenog Zakona ne postupajući u skladu sa istima po pitanju dokazivanja tijekom upravnog postupka. Slijedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.

4.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužbu pobija u cijelosti, da ostaje kod svih navoda iznesenih u osporavanom rješenju, da tužbeni zahtjev smatra u potpunosti neosnovanim te da ne nalazi nikakvih propusta u postupanju i odlučivanju.

Što se tiče navoda o dostavi ističe da su, kao što je u rješenju osporavanom rješenju i navedeno, u konkretnom slučaju primijenjene odredbe članka 85. Zakona o općem upravnom postupku o osobnoj dostavi, a takva dostava da ne podrazumijeva uručenje rješenja na načine koje tužitelj navodi u tužbi (nazivanje tužitelja telefonom, traženje istog kod susjeda i sl.). Nadalje se navodi da su se, s obzirom na to da je tužitelj, kao carinski službenik, osuđen za počinjenje koruptivnog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, ostvarile sve pretpostavke za otkaz državne službe izvanrednim otkazom. Pri tome se napominje da za takav otkaz nije zapreka zamjena izrečene kazne radom za opće dobro, odnosno na ovu stvar da nema utjecaja pozivanje tužitelja na odredbu članka 137. stavak 1. točku 4. Zakona o državnim službenicima koja se odnosi na prestanak službe po sili zakona. Ističe se naime da je točno da čelnik tijela nije dužan otkazati državnu službu u svakom slučaju kada su za to ispunjene pretpostavke jer odredba članka 136.a stavka 1. propisuje da to može učiniti, zbog čega da je u žalbenom postupku drugostupanjsko tijelo ispitivalo svrhovitost rješenja donesenog po slobodnoj ocjeni. Tako da je, pozivajući se na odredbe Zakona o carinskoj službi i Zakona o državnim službenicima o zaprekama za rad u službi, ocijenjeno svrhovitim otkazivanje državne službe tužitelju, jer da njegovo ponašanje ukazuje na nepouzdanost i dovodi u pitanje zakonitost i nezavisnost u obavljanju poslova carinskog službenika. Stoga da je, prema ocjeni drugostupanjskog tijela, prvostupanjska odluka donesena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana. U odnosu na navode tužitelja o nemogućnosti sudjelovanja u postupku naglašava se kako izjašnjavanje stranke u pogledu činjenica na kojima se pobijana odluka temelji ne bi utjecalo na drukčije rješenje ove upravne stvari jer da je u postupku uvidom u presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Kov-Us-10/2021 kao nesporno utvrđeno da je tužitelj počinio kazneno djelo iz članka 291. stavka 1. Kaznenog zakona, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, a koja kazna mu je, primjenom odredbe članka 55. stavka 1. i 2. toga

Zakona, zamijenjena radom za opće dobro. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

5.U tijeku ovog upravnog spora je dostavom podnesaka i održavanjem rasprave svakoj stranci u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21 – dalje: ZUS) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6.Tužitelj je na ročištu za raspravu održanom dana 15. prosinca 2022., po zamjenici opunomoćenika, naveo da se u cijelosti protivi navodima iz odgovora na tužbu, da ostaje pri navodima iz tužbe, tužbenom zahtjevu te dokazima predloženim u tužbi.

7.Tuženik na navedeno ročište za raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan.

8.Ovaj sud je izveo dokaze pregledom predmetnog spisa te istom priležećih isprava kao i cjelokupnog spisa predmeta dostavljenog uz odgovor na tužbu dok je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem tužitelja kao stranke ovoga spora te da se službenim putem u suradnji sa dostavljačem utvrdi okolnost neuredne dostave upravnog akta, kao suvišnih za presuđenje u ovom upravnom sporu pored prethodno izvedenih dokaza. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

9.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je da je rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Središnji ured, Klasa: UP/I-112-02/21-01/29, Urbroj: 513-02-8009/1-21-2 od 12. veljače 2021. tužitelj, raspoređen na radnom mjestu voditelja smjene u područnom carinskom uredu u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, Graničnom carinskom uredu Metković, udaljen iz službe s danom 16. veljače 2021. do okončanja kaznenog postupka. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta donio rješenje o provođenju istrage protiv okr. M. B. (ovdje tužitelja) radi osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291.stavka 1. Kaznenog zakona /11 a koje je postalo pravomoćno s danom 22.

siječnja 2021.

11.Nadalje, istom spisu prileži presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Kov-Us-10/2021 od 20. rujna 2021. iz koje je razvidno da je tužitelj oglašen krivim da je kao službena osoba iskoristio svoj položaj i ovlasti, pa time sebi pribavio korist, čime je počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti - zlouporabom položaja i ovlasti, opisano i kažnjivo po članku 291. stavku 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18, u daljnjem tekstu Kazneni zakon/11) te osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a koja kazna je temeljem članka 55.stavak 1. I 2. Kaznenog zakona /11 zamijenjena radom za opće dobro na način da se 1 (jedan) dan zatvora zamjenjuje s 2 (dva) sata rada.

12.Navedena presuda je, kako je razvidno iz dopisa Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 15.veljače 2022., donesena na temelju postignutog sporazuma stranaka sukladno odredbi članka 360. Zakona o kaznenom postupku te da je ista postala pravomoćna

12. listopada 2021.

13.Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje od 18. veljače 2022. kojim tužitelju prestaje državna služba zbog izvanrednog otkaza s danom izvršnosti tog rješenja. Tužitelj je na to rješenje izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika odbijena te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.

14.Odredbom članka 136.a. stavak 1. toč. a) Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, broj: 92/2005, 140/2005, 142/2006, 77/2007, 107/2007, 27/2008, 34/2011, 49/2011, 150/2011, 34/2012, 38/2013, 37/2013, 1/2015, 138/2015, 61/2017, 70/2019, 98/2019. – dalje u tekstu: Zakon) propisano je da čelnik tijela može državnom službeniku otkazati službu izvanrednim otkazom ako utvrdi da je službenik počinio osobito tešku povredu službene dužnosti koja ima obilježja korupcije; stavkom 2. istog članka propisano je da za izvanredni otkaz zbog povrede službene dužnosti iz stavka 1., između ostalih, točke a), ovoga članka nije potrebno prethodno pisano upozorenje dok je stavkom 8. istog članka propisano da državna služba prestaje danom izvršnosti rješenja o izvanrednom otkazu.

15.Odredbom članka 49. stavak 1. točka a. Zakona propisano je da u državnu službu ne mogu biti primljene osobe protiv kojih se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti ili koje su proglašene krivim za kazneno djelo za koje se kazneni postupak vodi po službenoj dužnosti.

16.Nadalje, odredbom članka 69. stavak 3. Zakona o carinskoj službi (Narodne novine broj: 68/2013, 30/2014, 115/2016, 39/2019, 98/2019.) propisano je da će Ravnatelj zatražiti od ovlaštenih službi podatke mjerodavne za procjenu postojanja sigurnosnih zapreka za rad u službi za osobu koja se prima na poslove carinskog službenika. Sigurnosnim zaprekama za rad u službi smatraju se dosadašnje ponašanje, navike ili sklonosti koje ukazuju na nepouzdanost za obavljanje poslova ili bi mogle biti od utjecaja na zakonitost i nezavisnost u obavljanju poslova carinskog službenika.

17.Polazeći od svih prednjih utvrđenja te citiranih zakonskih odredbi, osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje je, po ocjeni ovoga suda, pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

18.Naime, nisu osnovani prigovori tužitelja koji se odnose na povredu odredbi Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21 – dalje ZUP) o osobnoj dostavi. Odredbom članka 85. stavak 1. ZUP-a propisano je da se dostava obavlja osobno naslovljenoj osobi kad od obavljanja dostave počinje teći rok koji se ne može produžiti ili kad je takva dostava propisana (osobna dostava).

Stavkom 2. istog članka propisano je da kad se naslovljena osoba ne zatekne na mjestu dostave, dostavljač će u poštanskom sandučiću ili pretincu ili kod osobe zatečene na mjestu dostave ostaviti pisanu obavijest da u određeni dan i sat bude na mjestu dostave radi primanja pismena i gdje do toga dana sama može podići pismeno. Stavkom 3. istog članka propisano je da ako dostavljač u naznačeno vrijeme ne pronađe naslovljenu osobu ili ako ona odbije primiti pismeno, dostavljač će ostaviti pismeno u njezinom poštanskom sandučiću ili pretincu ili ako toga nema,

na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu. Na dostavnici uz ostavljeno pismeno dostavljač će naznačiti razlog takve dostave, dan i sat kad je ostavio pismeno i potpisati se. Stavkom 5. istog članka propisano je da se dostava smatra obavljenom danom uručenja, odnosno danom kad je pismeno ostavljeno u poštanskom sandučiću ili pretincu ili ako toga nema, na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu, osim ako stranka dokaže da iz opravdanih razloga nije mogla primiti pismeno. U konkretnom slučaju je, pregledom dostavnice o uručenju prvostupanjskog rješenja, utvrđeno da je dostavljač postupio upravo na način propisan citiranim odredbama članka 85. ZUP-a. Naime, iz navedene dostavnice je razvidno da dostavljač dana 02. ožujka 2022. u 11,00 sati nije zatekao primatelja odnosno tužitelja u mjestu dostave pa je istome ostavljena obavijesti da će slijedeća dostava biti izvršena dana 09.ožujka 2022. Između 10-11 sati te da u naznačeno vrijeme bude na mjestu dostave radi uručenja pošiljke. Kako tužitelj u naznačeno vrijeme nije zatečen pošiljka mu je isporučena u kovčežić. Dakle, iz navedenog proizlazi da je tužitelju dostava prvostupanjskog rješenja izvršena sukladno citiranim odredbama ZUP-a pa su neosnovani svi tužbeni prigovori tužitelja u navedenom smislu. Obzirom na navedeno ovaj sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se službenim putem u suradnji s dostavljačem utvrđuje urednost dostave prvostupanjskog rješenja tužitelju.

19.Nadalje, nisu osnovani ni prigovori tužitelja koji se odnose na sudjelovanje tužitelja u postupku. Naime, odredbom članka 49. ZUP-a propisano da službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti: 1. ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa, 2. ako je to nužno za poduzimanje hitnih mjera radi zaštite života i zdravlja ljudi ili imovine veće vrijednosti koje se ne mogu odgađati, ako je to u javnom interesu, a činjenice na kojima se rješenje temelji su utvrđene ili barem učinjene vjerojatnima.

20.U konkretnom slučaju je, po ocjeni ovoga suda, kako proizlazi iz prednjih utvrđenja, pravo stanje stvari utvrđeno upravo na temelju službenih podataka kojima javnopravno tijelo raspolaže, pa stoga, suprotno tužbenim navodima, ni po ocjeni ovoga suda, nije bilo potrebe za izjašnjavanjem tužitelja i njegovom sudjelovanju u predmetnom upravnom postupku radi zaštite njegovih prava i interesa. Naime,

činjenica je da je tužitelj pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Kov-Us-10/2021 od 20.rujna 2021. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 291. stavak 1. KZ/11, za koje je osuđen na kaznu zatvora od šest mjeseci, a koja kazna mu je primjenom odredbe članka 55. stavak 1.i 2. istog

Zakona, zamijenjena radom za opće dobro. Osim navedenog je za reći da je tužitelj imao mogućnosti izjašnjavanja u žalbi na prvostupanjsko rješenje, a koju mogućnost je i iskoristio, a mogućnost izjašnjavanja je imao i u predmetnoj tužbi odnosno tijekom ovoga upravnog spora. Uzevši u obzir sve izloženo, po ocjeni ovoga suda, a suprotno tužbenim navodima, u konkretnom slučaju nisu povrijeđene odredbe članka

58. i 60. ZUP-a.

21.Polazeći od citiranih zakonskih odredbi te imajući u vidu da je tužitelj gore navedenom pravomoćnom presudom oglašen krivim za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, a koje kazneno djelo ima obilježja korupcije te predstavlja sigurnosnu zapreku za rad carinskog službenika, a ujedno ukazuje i na nepouzdanost u obavljanju poslova i mogući utjecaj na zakonitost i nezavisnost u obavljanju poslova carinskog službenika, to je, po ocjeni ovoga suda, čelnik tijela u konkretnom slučaju pravilno, temeljem zakonom dane ovlasti (članak 136.a. stavak 1. točka a) Zakona), državnom službeniku – tužitelju otkazao službu izvanrednim otkazom.

22.Uzevši u obzir sve izloženo pozivanje tužitelja na odredbu članka 137.stavak 1. točka 4. Zakona te na životnu dob i zdravstveno stanje nije od utjecaja za drugačije rješavanje ove upravne stvari.

23.Slijedom navedenog, ovaj sud osporeno rješenje tuženika, uz njime dano obrazloženje, kao i prvostupanjsko rješenje, ocjenjuje zakonitim, odnosno donesenim u zakonito provedenom postupku i pravilnom primjenom materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje. Pritom, ovaj sud ne nalazi ostvarenje kojega od razloga ništavosti pojedinačne odluke (članak 128. stavak 1. ZUP-a) na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju članka 57. stavak 1. ZUS-a

tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti odnosno presuditi kao u izreci ove presude.

24. Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh,

odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

25.Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je valjalo odbiti zahtjev istoga za naknadom troškova predmetnog upravnog spora te odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 23. prosinca 2022.

S U T K I NJ A

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužitelju po opunomoćeniku,

-tuženiku,

-u spis.