Poslovni broj: 11 UsI-1315/2022-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, uz sudjelovanje Radojke Ćupurdija, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja O. P., A.

K. M. …, P., zastupanog po opunomoćeniku S. V.,

odvjetniku u S., Lj. P. …, protiv tuženika Splitsko – dalmatinske

županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, Split, Domovinskog rata 2, uz sudjelovanje zainteresirane osobe C. N., B. i H., M., P. …, zastupane po opunomoćeniku

P. T., odvjetniku u M., J. …, radi komunalnog doprinosa,

23. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev, poništava rješenje tuženika Splitsko – dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije Klasa: UP/II 363-03/22-0003/0031 Urbroj: 2181/1-10/15-22-0002 od 6. svibnja 2022. i odbija žalba zainteresirane osobe protiv rješenja prvostupanjskog tijela Jedinstvenog upravnog odjela Općine Podgora Klasa: UP/I-412-08/15-01/144 Urbroj: 2147/05-03/01-21-49 od 23. srpnja 2021.

II. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o naknadi troška ovoga spora, isplati tužitelju iznos 3.125,00 kn / 414,76 eur na ime naknade troška ovog spora; dok se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška ovoga spora odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Navedenim rješenjem tuženika. (u daljnjem tekstu: osporeno rješenje) poništava se navedeno rješenje prvostupanjskog tijela (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje) i predmet vraća tomu tijelu na ponovni postupak.

2. Prvostupanjskim rješenjem, zainteresiranoj osobi, kao suvlasnici 31/1277 dijela postojeće stambeno – poslovne zgrade, izgrađene na čest.zem. …k.o. Ž., obujma 4.995,56 m[3] , za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju određuje se obveza plaćanja komunalnog doprinosa obračunatog prema arhitektonskoj snimci izvedenog stanja, razmjerno suvlasničkom dijelu na razliku obujma stambeno – poslovne zgrade od 2.886,55 m[3] , po jediničnoj cijeni komunalnog doprinosa od 135,00 kuna, u ukupnom iznosu od 9.459,84 kn.

3. U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj pobija zakonitost osporenog rješenja za kojeg tvrdi da se temelji na pogrešno utvrđeno činjeničnom stanju te nepravilnoj primjeni materijalnog i postupovnog prava. Potom iznosi kronologiju postupka u kojem su rješenja o komunalnom doprinosu donesena i citira mjerodavne odredbe Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, Zakona o komunalnom gospodarstvu

i Zakona o gradnji. Smatra da tuženik promašeno podnositelja zahtjeva za ozakonjenje tretira kao investitora, jer se u predmetnom postupku ne radi o građevini koja se gradi, već o izgrađenoj građevini koja se ozakonjuje. Odredbu članka 49. Zakona o gradnji (koja investitora definira kao pravnu ili fizičku osobu u čije se ime gradi građevina) treba tumačiti u kontekstu odredbe čl. 22. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (po kojoj komunalni doprinos plaćaju podnositelj zahtjeva odnosno vlasnici zgrade) jer se ovdje ne radi o investiciji, već o zgradi završenoj znatno prije ozakonjenja. U ovom je slučaju građevinska dozvola izdana 14 godina prije donošenja rješenja o izvedenom stanju investitoru G. Š., dok je podnositelj zahtjeva D. d.o.o. To je trgovačko društvo rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 26. kolovoza 2016. brisano, pa je tužitelj pravilno obvezao zainteresiranu osobu kao jednu od suvlasnika nekretnine koja je rješenjem o izvedenom stanju ozakonjena sukladno njezinom suvlasničkom udjelu. Neosnovano se tuženik poziva na presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usž-318/20-2 od 22. siječnja 2021. i Upravnog suda u Splitu posl. br. UsIgr-528/18-6 od 5. ožujka 2019., jer ta stajališta nisu primjenjiva u ovom slučaju u kojem je investitor brisan iz sudskog registra. U svemu izloženom, tužitelj nalazi nezakonitost osporenog rješenja, kojeg kao takvog tužbenim zahtjevom traži poništiti, a tužitelju naknaditi troškove upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu, tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbeni zahtjev kao neosnovan odbiti.

5. Temeljem čl. 19. st. 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje ZUS) pozvana je zainteresirana osoba u ovaj upravni spora, koja se, u odgovoru na tužbu, pridružila navodima i prijedlozima tuženikovog odgovora na tužbu, zahtijevajući naknadu troška ovoga spora.

6. Tijekom spora je sud, dostavom navedenih podnesaka, stranka dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Potom je ova presuda donesena bez rasprave, jer su ispunjene pretpostavke iz članka 36. točka 4. ZUS-a koji propisuje da sud može presudom riješiti spor bez rasprave ako tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.

8. Pritom je ovaj sud, u ovome sporu, uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovome sporu, i to čitanjem spisa ovoga spora i spisa koje je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Stranke spora imaju suprotstavljeno stajalište o primjeni i tumačenju odredbe članka 22. stavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, br. 86/12, 143/13, 65/17, 14/19) prema kojoj su podnositelj zahtjeva odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

11. S jedne strane, tužitelj smatra kako ova odredba daje alternativnu mogućnost obračuna komunalnog doprinosa što opravdava, među strankama nespornim činjenicama, iz kojih proizlazi:

- da je rješenje o izvedenom stanju Klasa. UP/I-361-02/13-03/1143 Ur.br: 2181/1-11-03/04-15-0009 od 14. kolovoza 2015. doneseno po zahtjevu D. d.o.o.;

- koje je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-16/23823-1 od 26. kolovoza 2016. brisano iz sudskog registra.

12. S druge strane tuženik i zainteresirana osoba smatraju kako se u ovom slučaju kao obveznik plaćanja komunalnog doprinosa može utvrditi isključivo D.

d.o.o., a što brane, također, prema stanju spisa nespornim činjenicama:

- da je rješenje o izvedenom stanju svojstvo izvršnosti steklo još 7. rujna 2015.;

- da je trgovačko društvo D. d.o.o. iz trgovačkog registra brisano tek 26.

kolovoza 2016.;

- da je Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 20. lipnja 2012. to trgovačko društvo, kao prodavatelj, na sebe preuzelo obvezu plaćanja komunalnog doprinosa.

13. Prema ocjeni suda, odluka u ovom sporu ovisi o pravnoj naravi i svrsi komunalnog doprinosa kao novčanog javnog davanja koje se plaća za korištenje komunalne infrastrukture prilikom građenja ili ozakonjenja građevine. Ona je prihod proračuna jedinice lokalne samouprave koji se koristi za financiranje građenja i održavanja komunalne infrastrukture (članak 76. Zakona o komunalnom gospodarstvu, Narodne novine, br. 68/18, 110/18, 32/20). Iz navedenog proizlazi kako temeljem ovog Zakona između obveznika plaćanja komunalnog doprinosa i tijela jedinice lokalne samouprave nadležne za utvrđivanje i naplatu komunalnog doprinosa nastaje pravni odnos. U naravi riječ je o javnopravnom odnosu u kojem se jedinici lokalne samouprave u javnom interesu omogućava kroz obračun i naplatu komunalnog doprinosa osigurati financijska sredstva za građenje i održavanje komunalne infrastrukture. Ta je obveza uvedena i za nezakonito izgrađene zgrade koje su se temeljem posebnog propisa "izjednačile" s legalno izgrađenim zgradama i to upravo odredbom čl. 22. stavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama,

koje stranke ovog spora drukčije tumače.

14. Kod plaćanja komunalnog doprinosa za zgradu za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju odlučno je, dakle, svojstvo podnositelja zahtjeva odnosno vlasnika zgrade. Obveznik plaćanja komunalnog doprinosa spornom odredbom određen je alternativno, što znači da jedinica lokalne samouprave može, ovisno o okolnostima konkretnog slučaja, na to obvezati ili podnositelja zahtjeva ili (su)vlasnika zgrade. Zato sud ne prihvaća razloge koje kroz obrazloženje osporenog rješenja iznosi tuženik. Obveza plaćanja komunalnog doprinosa nije trajno i neraskidivo vezana uz podnositelja zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, jer je životno i pravno moguće da podnositelj zahtjeva temeljem kakvog pravnog posla to svojstvo po ishođenju rješenja o izvedenom stanju izgubi, u kom slučaju jedinci lokalne samouprave ostaje zakonom predviđena mogućnost komunalni doprinos naplatiti od vlasnika zgrade, kao što je to ovdje riječ, koji je, također, prema spornoj odredbi obveznik plaćanja komunalnog doprinosa. Dakle, i po stavu suda, u slučaju kada podnositelj zahtjeva nije platio komunalni doprinos, niti mu je rješenjem ta obveza utvrđena, nema zapreke da se na plaćanje komunalnog doprinosa razmjerno suvlasničkim dijelovima obvežu (su)vlasnici ozakonjenje zgrade.

15. Kao što je to navedeno obveza plaćanja komunalnog doprinosa je novčano javno davanje zbog kojeg između jedinice lokalne samouprave i podnositelja zahtjeva odnosno vlasnika zgrade nastaje javnopravni odnos, na koji ni na koji način ne utječu međusobno preuzeta prava i obveze podnositelja zahtjeva i zainteresirane osobe iz

Ugovora o kupoprodaji nekretnine. Ugovorne su stranke tim ugovorom uostalom za sve možebitne sporove proizišle iz tog Ugovora ugovorile nadležnost za to stvarno nadležnog redovnog suda.

16. Kod izloženog, sud nalazi da je osporenim rješenje povrijeđen zakon na štetu tužitelja, zbog čega je isto temeljem odredbe članka 58. stavak 1. ZUS-a poništeno, kao što je to odlučeno u izreci presude.

17. Budući da je tužitelj uspio u sporu, trebalo je tuženika obvezati da mu naknadi zahtijevani trošak odvjetničkog sastavljanja tužbe u zatraženom iznosu (2.500,00 kuna), što uvećano za zatraženih 25% PDV-a (625,00 kuna) iznosi 3.125,00 kuna / 414,76 eur (fiksni tečaj konverzije 7,53450), a sve sukladno Tbr. 23. točka 1. i Tbr. 42. te Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) i u granicama postavljenog zahtjeva. Zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška je odbijen jer nije uspjela u ovome sporu.

18. Stoga je na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 23. prosinca 2022.

SUDAC

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opun. tužitalja

- tuženiku

- opun.z.o.

- u spis

Rj:

I/ Na temelju članka 22. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18) ne plaća se sudska pristojba.

II/ Kal. 30 dana