Poslovni broj: 14 UsI-2210/22-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: M. Š. iz S., A.B. Š.,

zastupan po opunomoćeniku V. A., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu V. A. i I. A., Z., D. .., protiv tuženika: Ministarstvo

hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: ., koje zastupa opunomoćenik Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Gundulićeva 29a, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem: 14 Su-255/2012, radi ukidanja klauzule pravomoćnosti, nakon javne rasprave, zaključene dana 16. prosinca 2022. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, dana 23. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: UP/ll- 562-02/18-01/241, URBROJ: 522-4/1-1-1-22-5 od dana 12. rujna 2022. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku Ministarstvu hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: ., da tužitelju M. Š. iz S., A.B. .,

naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 9.375,00 kn, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: UP/ll-562-02/18-01/241, URBROJ: 522-4/1-1-1-22-5 od dana 12. rujna 2022. te u podnesku od dana 8. prosinca 2022., tužitelj je, u bitnom, naveo da je od strane tuženika opet doneseno sadržajno isto rješenje što da je u izravnoj suprotnosti s izraženim stavom U. suda u S. u presudi posl. br. UsI-55/22 od dana 31. ožujka 2022. da treba na pouzdani način utvrditi kada je tužitelj saznao za sporno rješenje. Naime, u ovoj pravnoj stvari sporno je da li je rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti KLASA: UP/II- 562-02/07-0001/17, URBROJ: 519-04/5-07-2 od dana 4. lipnja 2007. na zakonit način dostavljeno i uručeno tužitelju. Tužitelj da od početka tvrdi, a sada da to tvrde i oba upravna suda, da dostava tog rješenja nije izvršena u skladu sa zakonom, što da bi samo po sebi trebao biti dovoljan razlog da se klauzula pravomoćnosti poništi. Drugo da je pitanje zašto je netko na to rješenje stavio klauzulu pravomoćnosti. Međutim, saznanje tužitelja za sporno rješenje u nekom drugom postupku da ne može biti odlučujuća činjenica, jer da je zakon jasan kakva dostava mora biti da bi se smatrala zakonitom. Prije svega, ako bi se i to uzelo kao ispravna dostava, to bi bilo u izravnoj suprotnosti s principom pravne sigurnosti te prava jednakosti kao jednim od temeljnih načela Ustava. No, niti ta činjenica - kada je tužitelj eventualno sazano za sporno rješenje – da nije na pouzdani način utvrđena pa da nije jasno iz kojih razloga je odbijen zahtjev tužitelja za ukidanjem klauzule pravomoćnosti. Stoga, da tužitelj odbija pravno shvaćanje tuženika da je u ovome slučaju pravno irelevantno utvrđivati datum pravomoćnosti rješenja od dana 4. lipnja 2007. Također, da tužitelj osporava i stav suda da urednu dostavu može zamijeniti saznanje za akt u nekom drugom postupku. U tom kontekstu je jednako tako bilo i besmisleno traženje tuženika od ovih punomoćnika da posreduju kod tužitelja kako bi utvrdili kada je tužitelj saznao za sporno rješenje. Dakle, tuženik, država traži od fizičke osobe da se izjasni i eventualno sjeti kada je neko rješenje primila, odnosno za njega saznala pred više od 15 godina. Prema tome, predmetna dostava je za tužitelja nezakonita. Stoga, da tužitelj predlaže sudu da poništi osporeno rješenje i sam riješi ovu upravnu stvar na način da ukine potvrdu pravomoćnosti na rješenju Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti KLASA: UP/11-562-02/07-0001/17, URBROJ: 519-04/5-07-2 od dana 4. lipnja 2007., podredno da poništi osporeno rješenje i predmet vrati na ponovni postupak, sve to uz naknadu troškova postupka prema troškovniku.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je u postupku izvršenja presude dopisom od dana 23. lipnja 2022. zatražio od opunomoćenika stranke posredovanje kod utvrđivanja činjenice kada je stranka saznala za rješenje MOBMS od dana 4. lipnja 2007., a koji podatak da opunomoćenik nije dostavio. Uvidom u spis predmeta imenovanog koji se vodi pod KLASOM 034-07/06-0001/1546 da je utvrđeno da je opunomoćenik stranke dana 2. studenog 2010. podnio izvan sudski zahtjev za mirno rješenje spora kod Općinskog državnog odvjetništva u S., Građanskog upravnog odjela radi isplate invalidnine po rješenju od 1999. Dana 5. studenog 2010. da je Općinsko državno odvjetništvo zatražilo od ministarstva žurno očitovanje na predmetni zahtjev, a koje da se očitovalo dana 6. prosinca 2010. na način da se isti ne prihvaća jer da je rješenje od dana 5. ožujka 1999., na kojem predlagatelj temelji svoj zahtjev, proglašeno ništavim rješenjem MOBMS od dana 4. lipnja 2007. Općinskom državnom odvjetništvu u S., Građansko upravnom odjelu da je podneskom MOBMS od dana 11. veljače 2011. dostavljeno rješenje MOBMS od dana 4. lipnja 2007. s naznakom da je isto pravomoćno, budući da protiv istog nije pokrenut upravni spor, temeljem čega da je dana 18. siječnja 2011. od strane ODO u S. zaprimljena obavijest u ZOU J. M.&V. A. da je zahtjev za

mirno rješenje spora u cijelosti neosnovan, odnosno da nema mogućnosti mirnog rješenja spora. Kako opunomoćenik stranke nije uspio sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora, da je podnio tužbu radi isplate po rješenju od dana 5. ožujka 1999., koja da je kod O. suda u S. zaprimljena dana 13. srpnja 2011. Tuženik da je stava da je pravno irelevantnim utvrđivati drugi datum pravomoćnosti rješenja od dana 4. lipnja 2007. s obzirom na vrijeme saznanja stranke za sadržaj istog, pored činjenice da je presudom Županijskog suda poslovni broj: Gž-2018-2 od dana 23. srpnja 2020. odbijena žalba tužitelja M. Š. i potvrđena presuda O. suda u S. poslovni broj: P-4437/2017-10 od dana 29. svibnja 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je naloženo tuženoj da tužitelju isplati iznos od 342.450,69 sa zakonskim kamatama, dakle da je o meritumu stvari pravomoćno odlučeno naprijed citiranom presudom Županijskog suda u S. (Općinski sud u S. kao i Županijski sud u S. da su uzeli utvrđenom činjenicu da je rješenje od dana 4. lipnja 2007. opskrbljeno klauzulom pravomoćnosti od dana 6. ožujka 2008.). S obzirom na navedeno, da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 128. i/ili članka 129. ZUP-a, iz kog razloga da tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, budući da je osporeno rješenje tuženika kao i rješenje od dana 4. lipnja 2007. pravilno i zakonito, radi čega da predlaže Sudu, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Opunomoćenik tuženika Županijsko državno odvjetništvo u S. u podnesku od dana 24. studenog 2022., u bitnom, iznosi identične navode koje je iznio tuženik u odgovoru na tužbu.

4. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: UP/ll- 562-02/18-01/241, URBROJ: 522-4/1-1-1-22-5 od dana 12. rujna 2022. odbijen je zahtjev za ukidanjem klauzule pravomoćnosti rješenja Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti KLASA: UP/II-562-02/07-0001/17, URBROJ: 519- 04/5-07-2 od 4. lipnja 2007., a kojim rješenjem je oglašeno ništavim rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba i Županije zagrebačke, Područne jedinice Centar KLASA: UP/I-562-02/97-26/89, URBROJ: 519-110-98-2 od dana 5. ožujka 1999., a kojim je M. Š., rođenom ... …., priznat status ratnog vojnog invalida V. skupine s 70% oštećenja organizma, za stalno, po osnovi ranjavanja (zadobivenog dana 3. rujna 1993. na južnom bojištu), s pravom na pripadajući iznos osobne invalidnine i posebnog doplatka od dana 1. listopada 1993. na dalje.

5. Izvedeni su dokazi uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora kao i spisu ovog Suda pod posl. br. UsI-55/22.

6. U sporu je dana 16. prosinca 2022. održana rasprava koja je bila zakazana da bi se dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

7. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

9. Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od dana 7. svibnja 2018. za ukidanjem klauzule pravomoćnosti rješenja Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti KLASA: UP/II-562-02/07-0001/17, URBROJ: 519- 04/5-07-2 od dana 4. lipnja 2007.

10. Odredbom čl. 87. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 103/96 - dalje: ZUP-a), koji je valjalo primijeniti sukladno čl. 168. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine, broj: 47/09 - dalje: ZUP-a), bilo je propisano da se dostava mora izvršiti osobno osobi kojoj je pismeno namijenjeno kad je takva dostava određena ovim zakonom ili drugim propisom, kad od dana dostave počinje teći rok koji se ne može produžavati, ili kad to osobito odredi organ koji je naredio dostavu. Smatra se da je izvršena osobna dostava odvjetniku i predajom pismena osobi zaposlenoj u odvjetničkom uredu. Stavkom 2. istog članka propisano je kad se osoba kojoj se dostava ima osobno izvršiti ne zatekne u stanu, poslovnoj prostoriji, radionici ili se u odvjetničkom uredu ne zatekne ni osoba koja je u njemu zaposlena, dostavljač će se obavijestiti kad i na kojem mjestu je može naći, pa će joj kod koje od osoba navedenih u članku 84. ovog zakona ostaviti pismenu obavijest da u određeni dan i sat bude u svom stanu odnosno na radnom mjestu radi primanja pismena. Ako i nakon toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj se dostava ima izvršiti dostavljač će postupiti na način propisan u članku 86. ovog zakona i tada se smatra da je dostava izvršena.

11. Nije sporno da se rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti KLASA: UP/II-562-02/07-0001/17, URBROJ: 519-04/5-07-2 od dana 4. lipnja 2007. tužitelju trebalo dostavili po pravilima o osobnoj dostavi tj. sukladno odredbi čl. 87. ZUP-a.

12. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/ll-562-02/18-01/241 utvrđeno je: da je tužitelju dana 8. lipnja 2007. pokušana dostava rješenja Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti KLASA: UP/II-562-02/07-0001/17, URBROJ: 519-04/5-07-2 od dana 4. lipnja 2007. na adresu: A. B. .. 4, S., koje pismeno da se vratilo neuručeno s napomenom dostavljača "nepoznat"; da je po izvršenoj provjeri od strane Ministarstva unutarnjih poslova, Odjela za upravne poslove tuženik dopisom od dana 15. siječnja 2008. obaviješten da tužitelj i dalje živi na adresi: A. B. Š. ., ali da je trenutno odsutan jer mu je majka teško bolesna čime da je potvrđeno kako tužitelj nije promijenio adresu stanovanja, uz napomenu da pismena treba uputiti na postojeću adresu s naznakom stanodavca B. B.; da iz preslike dostavnice o izvršenoj dostavi od dana 4. veljače 2008. na adresi: S., A. B. Š. . (kod B. B.) proizlazi da ista nije potpisana od strane tužitelja,

već da je potpisana po drugoj osobi-najvjerojatnije M. B., a da navedeno utvrđenje proizlazi i iz sadržaja presude O. suda u S., poslovni broj: Pi- 748/11 od dana 23. lipnja 2015. (str. 9 obrazloženja).

13. Slijedom iznesenog, razvidno je da prva neuspjela dostava rješenja tužitelju nije izvršena sukladno odredbi čl. 87. st. 2. ZUP-a, a budući je dostava vraćena s napomenom dostavljača "nepoznat". Stoga takav pokušaj dostave nije u skladu s odredbom čl. 87. st. 2. ZUP-a, budući tužitelju s obzirom na razlog vraćanja podneska nije niti mogla biti ostavljena pismena obavijest kod koje od osoba iz čl. 84. ZUP-a da u određeni dan i sat bude u svom stanu odnosno na radnom mjestu radi primanja pismena. Potom, niti druga dostava rješenja tužitelju nije izvršena osobno, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZUP-a, već je dostavljena trećoj osobi. Kako se u postupku dostave predmetnog rješenja nije postupilo na navedeni način, jasno je da obvezna osobna dostava predmetnog rješenja nije izvršena na zakonit način, sukladno članku 87. ZUP-a.

14. Nije sporno da je tužitelj u postupku koji se vodio kod O. suda u S.,

pod poslovnim broj: Pi-748/11, a koji se vodio radi isplate invalidnina po rješenju Ministarstva branitelja, obitelji i međugeneracijske solidarnosti KLASA: UP/I-562/02- 97-26/89, URBROJ: 519/110-98-2 od dana 5. ožujka 1999., saznao za rješenje od dana 4. lipnja 2007., međutim, iz priložene presude od dana 23. lipnja 2015. nije razvidno kada je tužitelj saznao za to rješenje.

15. Zbog naprijed navedenog presudom ovog Suda pod posl. br. UsI-55/22 od dana 31. ožujka 2022. p oništeno je ranije rješenje tuženika KLASA: UP/II-562-02/18- 01/241, URBROJ: 522-05/1-1-2-18-2 od dana 17. svibnja 2018. i predmet je vraćen na ponovni postupak te je u presudi istaknuto da se prema ustaljenoj upravnosudskoj praksi u postupcima u kojima rješenje nije dostavljeno stranci koja je sudjelovala u postupku, sa urednom dostavom izjednačava i situacija kada je stranka saznala za to rješenje. S tim u svezi, pravomoćnost spomenutog rješenja s danom 6. ožujka 2008., da je utvrđena znatno ranije od vremena kada je tužitelj upoznat sa sadržajem tog rješenja u parničnom postupku pa je Sud dao uputu tuženiku da u ponovnom postupku nesporno utvrdi kada je tužitelj upoznat sa sadržajem tog rješenja.

16. Međutim, tuženik u ponovljenom postupku isključivo pokušava doznati podatak o uručenju od opunomoćenika tužitelja, koji se na navedeno nesporno nije očitovao, da bi nakon toga zaključio kako je u cijelosti suvišno utvrđivati točan datum kada je tužitelj zaprimio rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti KLASA: UP/II-562-02/07-0001/17, URBROJ: 519-04/5-07-2 od dana 4. lipnja 2007., a koje obrazloženje ovaj Sud ne može prihvatiti zakonitim. Posebice iz razloga jer spisu prileži obavijest Općinskog državnog odvjetništva u S. broj: N- DO-366/10 od dana 11. siječnja 2011. iz koje je vidljivo da su istu dana 18. siječnja 2011. zaprimili opunomoćenici tužitelja ZOU M.&A. i u kojoj je navedeno da je zahtjev za mirno rješenje spora u cijelosti neosnovan i to upravo iz razloga jer je pravomoćnim rješenjem tuženika od dana 4. lipnja 2007. proglašeno ništavim rješenje koje je navedeno kao osnov isplate, a od kojeg trenutka su opunomoćenici tužitelja nesporno saznali za rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti KLASA: UP/II-562-02/07-0001/17, URBROJ: 519- 04/5-07-2 od dana 4. lipnja 2007. i njegov sadržaj.

17. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva kojim se traži od Suda da ukine klauzulu pravomoćnosti na rješenju od dana 4. lipnja 2007. i meritorno odluči o tužbenom zahtjevu, ovaj Sud smatra da je ukidanje klauzule pravomoćnosti u nadležnosti javnopravnog tijela koje je predmetno rješenje donijelo, a ne Suda. Stoga, kod naprijed iznijetog jasnog stava Suda po navedenom pitanju, pitanje ukidanja klauzule pravomoćnosti se postavlja kao „tehničko“ pitanje koje će na odgovarajući način (propisanoj formi) riješiti donositelj predmetnog rješenja koji je na rješenje stavio klauzulu pravomoćnosti. Slijedom navedenog Sud nije odlučivao o ukidanju klauzule pravomoćnosti rješenja.

18. Nastavno izloženom, ovaj Sud smatra da je rješenje tuženika nezakonito, radi čega je valjalo, na temelju odredbe članka 58. stavka 1. u svezi sa člankom 31. stavak 1. ZUS-a, poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

19. U ponovnom postupku tuženik će ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja za ukidanje klauzule pravomoćnosti, a sve pridržavajući se pritom pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda iznesenih u ovoj presudi kao i u presudi ovog Suda pod posl. br. 7 UsI-55/22-11 od dana 31. ožujka 2022. (po kojoj u konačnici donošenjem ovdje osporenog rješenja tuženik nije postupio), sve u skladu s odredbom članka 81. stavka 2. ZUS-a.

20. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom čl. 79. st. 2. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to je u skladu sa odredbom čl. 79. st. 1. i 4. ZUS-a te Tbr. 23. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa) tužitelju priznat zatraženi trošak na ime sastava tužbe i podneska od dana 8. prosinca 2022. od po 3.750,00 kn, odnosno ukupno 7.500,00 kn, uvećano za PDV (1.875,00 kn), u sveukupnom iznosu 9.375,00 kn, radi čega je, primjenom odredbe čl. 79. st. 6. ZUS-a, riješeno kao u izreci.

U Splitu, 23. prosinca 2022.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana dostave, putem ovoga sud, u 3 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DN-a:

- opunomoćeniku tužitelja V. A., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu V. A. i I. A., Z., D. ..b uz zapisnik od dana 16.

prosinca 2022. i zapisnik o objavi

- opunomoćeniku tuženika Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a uz zapisnik od dana 16. prosinca 2022. i zapisnik o objavi

- tuženiku Ministarstvu hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1 uz uz zapisnik od dana 16. prosinca 2022., zapisnik o objavi i spis tuženog tijela KLASA: UP/ll-562-02/22-01/3498

- u spis

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Nema naplate sudske pristojbe na temelju odredbe članka 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).

3. Kalendar 60 dana.