Poslovni broj: UsI-1318/22-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja G. Z., Stručne službe Gradske uprave, Z., OIB: ... kojega zastupa opunomoćenica G. B. R., dipl.iur., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., OIB: ..., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Z., radi naknade za oduzetu imovinu, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 16. prosinca 2022. godine, u nazočnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, dana 23. prosinca 2022. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/20-01/193, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-02 od 25. ožujka 2022. godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 6. svibnja 2022. godine protiv rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/20-01/193, URBROJ: 514-04-02- 01-01/07-22-02 od 25. ožujka 2022. godine, kojim se odbija žalba G. Z., izjavljena protiv rješenja G. Z., KLASA: UP/I-942-02/2018-007/4, URBROJ: 251-14-11/504-19- 11 od 30. listopada 2019. godine kao neosnovana. Potonjim rješenjem je točkom I. izreke odlučeno da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na zkč.br. 1005/1 oranica ledine površine 4298 m2 upisana u zk.ul.br. 13547 k.o. Z. o., po katastru identične oznake i površine upisane u PI 472 k.o. Z. o., odnosno 4298/5126 dijela građevinskog zemljišta ranije oznake zkč.br. 1005 oranica pod ledinom površine 5126 m2 (1425 čhv), upisane u zk.ul.br. 817 k.o. Z. o.. Točkom II. izreke obveznik naknade je G. Z.. Točkom III. izreke odlučeno je o zemljišnoknjižnoj provedbi rješenja. Točkom IV. izreke odbijen je zahtjev Republike Hrvatske za utvrđivanje prava vlasništva na 828/5126 dijela građevinskog zemljište oznake zkč.br. 1005 oranica pod ledinom površine 5126 m2 upisane u zk.ul.br. 817 k.o. Z. o., a danas 828/25885 dijela zkč.br. 2297/5, u naravi nerazvrstana cesta, površine 25885 m2, upisane u zk.ul.br. 20057 k.o. Z. o., koji dio je u katastru zemljišta identične oznake i površine, upisane u PL 1169 k.o. Z. o.. Točkom V. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
2. Tužitelj ističe da rješenje tuženika pobija tužbom zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog propisa. Isti smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o imovini oduzetoj sukladno odredbama Zakona o naknadi..., stoga nema niti mjesta primjeni članka 77. istoga Zakona, temeljem kojega je prvostupanjskim ožaljenim rješenjem Republici Hrvatskoj utvrđeno pravo vlasništva na neizgrađenom zemljištu oznake zkč.br. 1005/1, oranica ledine, površine 4298 m2, upisane u zk.ul.br. 13547 k.o. Z. O., po katastru zemljišta identične oznake i površine, upisane u PL broj 472 k.o. Z. o., odnosno na 4298/5126 dijela građevinskog zemljišta ranije oznake zkč.br. 1005, oranica pod ledinom, površine 5126 m2 (1425 čhv), upisane u zk.ul.br. 817 k.o. Z. o.. Naime, predmetno zemljište jest bilo nacionalizirano kao gotovo cjelokupno građevinsko zemljište na gradskom području, ali kao što i tuženik navodi s ostavljenim pravom korištenja u korist prijašnjeg vlasnika (vlasnice), kojim pravom je do trenutka, ako se ukaže potreba za deposedacijom mogao raspolagati te čak sudjelovati u ograničenoj formi pravnog prometa. Dakle, sama nacionalizacija ne znači oduzimanje, tek rješenje kojim se ostavljeno pravo korištenja izuzima - deposedira podrazumijeva oduzimanje prisilnog karaktera, a u smislu odredbi Zakona o naknadi. Ovo bi možda bio eklatantni primjer oduzetog zemljišta da se isto iz posjeda prijašnje vlasnice - korisnice nije izuzelo sporazumno. Ugovorom Broj: 03/lc-816/1-70 od 3. travnja 1970. K. H. prenijela je pravo korištenja nacionaliziranog zemljišta, i to zkč.br. 1005, površine 1425 čhv, upisanoga u zk.ul.br. 620 k.o. Z. o. u korist G. Z., te ujedno dozvolila i ulaz u posjed G. Z., uz uvjet isplate novčane naknade za predmetno zemljište, a sve u svrhu izgradnje naselja S. U točki 4. navedenoga ugovora određeno je da su stranke sporazumne da će se brisanje dosadašnjeg korisnika i upis u korist G. Z. u zemljišnim knjigama izvršiti temeljem rješenja o deposedaciji, kojeg će donijeti Uprava grada Z., dok će se brisanje u katastru izvršiti temeljem toga ugovora. Drugim riječima, u svrhu izgradnje naselja S. prijašnja vlasnica - korisnica, sporazumno je predala svoje pravo korištenja G. Z., dok je rješenje o deposedaciji Sekretarijata za komunalne poslove, građevinarstvo i saobraćaj, Odjela za imovinsko - pravne poslove, Broj: UP/1-05/7-1959/2-1974 od 8. veljače 1974. samo deklaratorno rješenje doneseno isključivo za potrebe regulacije zemljišne knjige, odnosno brisanja prava korištenja s imena K. H. u korist nositelja prava G. Z.. Tu se ne radi o upravnom postupku deposedacije koji se pokretao po službenoj dužnosti radi neke društvene akcije, već o sporazumu - ugovornoj predaji predmetnog zemljišta na korištenje G. Z. uz isplatu novčane naknade. Za predmetno zemljište G. Z. je isplatio ugovorenu naknadu u iznosu od 85.500,00 novih dinara, te naplatno (temeljem valjanog pravnog posla) stekao isto u svoju imovinu. Suprotno stajalištu Ministarstva pravosuđa i uprave da je u konkretnom slučaju riječ o deposedaciji, takvo stajalište tužitelj ne prihvaća, budući da je predmetno zemljište u imovinu G. Z. preneseno sporazumno (ugovorom) uz donošenje deklaratornog rješenja (samo konstatacija deposedacije) za potrebe uknjižbe. Budući da gore opisano zemljište nije predmetom naknade u smislu članka 1., stavka 1., niti je isto oduzeto sukladno člancima 2. i 3. Zakona o naknadi... nema mjesta niti primjeni članka 77. istog Zakona o naknadi, stoga je prijedlog Republike Hrvatske za utvrđenjem prava vlasništva na zemljištu oznake zkč.br. 1005/1 k.o. Z. o. valjalo kao neosnovan odbiti.
3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/20-01/193, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-02 od 25. ožujka 2022. godine i rješenje G. Z., KLASA: UP/I-942-02/2018-007/4, URBROJ: 251-14-11/504-19-11 od 30. listopada 2019. godine.
4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.
5. Zainteresirana osoba u svom odgovoru na tužbu navodi da je suglasna s pobijanim rješenjem od 25. ožujka 2022. godine, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 55. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
7. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/20-01/193, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-02 od 25. ožujka 2022. godine (stranica 5-9 spisa), rješenje G. Z., KLASA: UP/I-942-02/2018-007/4, URBROJ: 251-14-11/504-19-11 od 30. listopada 2019. godine, zapisnik prvostupanjskog tijela od 17. rujna 2019. godine, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo iz srpnja 2019. godine, zemljišnoknjižne izvatke zk.ul.br. 13547 i 20057 k.o. Z. o., prijepis posjedovnog lista broj 472 i 1169 k.o. Z. o., zapisnik prvostupanjskog upravnog tijela od 11. veljače 2019. godine, rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/15-01/532, URBROJ: 514-05-02-01-02-18-02 od 11. srpnja 2018. godine, ugovor Broj: 03/1c-816/1-70 od 3. travnja 1970. godine, rješenje Sekretarijata za komunalne poslove, građevinarstvo i saobraćaj, Odjela za imovinsko-pravne poslove, Broj: UP/I-05/7-1959/2-1974. od 8. veljače 1974. godine, te zahtjev za donošenje rješenja kojim će se utvrditi vlasništvo Republike Hrvatske na nekretnini zkč.br. 1005, upisanoj u zk.ul.br. 13547 k.o. Z. o., koja je u naravi oranica od 6. veljače 2014. godine.
8. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 25. ožujka 2022. godine, kojim se odbija žalba Grada Zagreba, izjavljena protiv rješenja G. Z., KLASA: UP/I-942-02/2018-007/4, URBROJ: 251-14- 11/504-19-11 od 30. listopada 2019. godine kao neosnovana. Naime, uvidom u spisu upravnog predmeta, te analizom pobijanog rješenja utvrđeno je da je Republika Hrvatska podnijela 6. veljače 2014. prijedlog za utvrđivanje vlasništva Republike Hrvatske na zkč.br. 1005 oranica pod lapcem površine 5126 m2 upisane u zk.ul.br. 13547 k.o. Z. o. Nadležno prvostupanjsko tijelo rješenjem, KLASA: UP/I-942-02/14- 007/5, URBROJ: 251-14-11/505-15-22 od 6. srpnja 2015. odbilo je prijedlog Republike Hrvatske za utvrđivanjem prava vlasništva u smislu odredbe članka 77. Zakona o naknadi na predmetnoj nekretnini. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/1I-942- 01/15-01/532, URBROJ: 514-05-02- 01-02-18-02 od 11. srpnja 2018. poništeno je rješenje G. Z., KLASA: UP/I-942-02/14-007/5, URBROJ: 251-14-11/505-15-22 od 6. srpnja 2015. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo dužno ponovno provesti očevid uz sudjelovanje vještaka geodetske i građevinske struke te nesporno utvrditi postoji li mogućnost naturalnog povrata nekretnine, odnosno postoji li koji od razloga za isključenje naturalnog povrata koje propisuje Zakon o naknadi. Iz nalaza i mišljenja vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina I. Č. proizlazi da građevinsko zemljište zkč.br. 1005 k.o. Z. o. dijelom nije privedeno namjeni (dio zkč.br. 1005 koji po katastru odgovara kč.br. 1005/1 k.o. Z. o.), odnosno na tom dijelu G. Z. nije izvršio pripremu za izgradnju do donošenja Zakona o naknadi, a dio predmetne zkč.br. 1005 koji po katastru odgovara dijelu kč.br. 2297/5 k.o. Z. o.- u naravi Islandska ulica sa zelenom površinom i pješačkom stazom, priveden je namjeni. Vještak je mišljenja da se utvrđivanjem prava vlasništva Republike Hrvatske na predmetnoj zkč.br. 1005 koja odgovara kč.br. 1005/1 k.o. Z. o. ne bi bitno okrnjila prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora. Slijedom ovako utvrđenog činjeničnog stanja valjano je prvostupanjsko tijelo ocijenilo da ne postoje zapreke da Republika Hrvatska stekne pravo vlasništva temeljem odredbe članka 77. Zakona o naknadi na dijelu predmetne zkč.br. 1005 koja po katastru odgovara kč.br. 1005/1, jer ista nije privedena namjeni, te ne postoje niti drugi razlozi koji bi isključivali naturalni povrat kao oblik naknade. Odredbom članka 77. Zakona o naknadi propisano je da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredbi Zakona o naknadi glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drugačije propisano. Primjenom ove odredbe, a u smislu Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III/4947/2008 od 7. srpnja 2010. Republika Hrvatska može ostvariti samo ona prava koja može ostvariti i svaki prijašnji vlasnik, slijedom čega bi i prijašnji vlasnik mogao ostvariti pravo na naknadu da je zahtjev podnio. U pogledu žalbenih navoda da je G. Z. stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju valjane pravne osnove-naplatnog posla, što bi bio razlog isključenja naturalnog povrata, a posljedično tomu i razloga odbijanja prijedloga za postupanje u smislu odredbe članka 77. Zakona o naknadi su neosnovani. U konkretnom slučaju nesporno se radi o zemljištu koje je nacionalizirano na temelju odredbi Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", broj: 52/58), te je temeljem odredbe članka 38. i 39. tog Zakona u korist prijašnje vlasnice uknjiženo i pravo korištenja dok ga ne preda u posjed općini ili drugoj osobi radi izgradnje zgrade ili drugog objekta ili radi izvođenja radova. Spisu upravnog predmeta prileži Ugovor sklopljen između Zavoda za komunalnu djelatnost G. Z. i K. H. od 3. travnja 1970. iz kojeg proizlazi da su stranke suglasne da je potrebno radi izgradnje naselja S. izuzeti iz posjeda korisnika kč.br. 1005 površine 1425 čhv, te da će joj za to zemljište biti isplaćena naknada u iznosu od 85.500,00 dinara. Točkom IV. odlučeno je da će se zemljište iz posjeda K. H. brisati na temelju rješenja o deposedaciji. Rješenje o deposedaciji Sekretarijata za komunalne poslove, građevinarstvo i saobraćaj, Odjel za imovinsko pravne poslove, broj: UP/I-05/7-1959/2-1974 od 8. veljače 1974. provedeno je u zemljišnim knjigama te je temeljem istog G. Z. upisan kao korisnik predmetne nekretnine. Činjenica da je prijašnjoj vlasnici-korisnici isplaćena naknada ne daje mjesta zaključku da se ne bi radilo o oduzimanju u smislu odredbe članka 1. na temelju propisa i načina iz članka 2. Zakona o naknadi, već o naplatnom pravnom poslu kako to navodi žalitelj. Naime, odredbom članka 51. stavka 2. Zakona o naknadi propisano je da prijašnji vlasnik ima pravo na naknadu bez obzira da li je za oduzetu imovinu primio naknadu po ranijim propisima. Moguće primljena naknada ne može se na bilo koji način potraživati od prijašnjeg vlasnika ako Zakonom o naknadi nije drugačije propisano.
9. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da su neosnovani navodi tužitelja da je stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju valjane pravne osnove – naplatnog posla, a što bi bio razlog isključenja naturalnog povrata, a posljedično tomu i razlog odbijanja prijedloga za postupanje u smislu članka 77. Zakona o naknadi. Naime, u konkretnom slučaju nesporno se radi o zemljištu koje je nacionalizirano na temelju odredbi Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", broj: 52/58.), te je temeljem odredbe članka 38. i 39. tog Zakona u korist prijašnje vlasnice uknjiženo i pravo korištenja dok ga ne preda u posjed općini ili drugoj osobi radi izgradnje zgrade ili drugog objekta ili radi izvođenja radova. Nadalje, treba uputiti na dopis Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Sektora za pravne poslove, Odjela za pripremu zemljišta za gradnju, Odjela za imovinsko-pravnu dokumentaciju, KLASA: 401-02/14-01/462, URBROJ: 251-14-22/210-14-4 od 30. prosinca 2014. godine, kojim se dostavlja dokumentacija o isplati naknade, odnosno to upravno tijelo obavještava nadležno tijelo da je pronašlo dokaz o isplati naknade za zkč.br. 1005 k.o. Z. O., u akciji S. Z-9, a na temelju ugovora Broj: 03/1c-816/1-70 od 3. travnja 1970. godine, sklopljenog od strane Zavoda za komunalnu djelatnost G. Z., te K. H. iz O., u predmetu izuzimanja iz posjeda zemljišta označenog zkč.br. 1005 k.o. Z. O. u površini od 1425 čhv, a radi izgradnje naselja S.. Pored toga, u dopisu G. Z., KLASA: UP/I-942-02/2014-07/5, URBROJ: 251-14-11/505-14-8 od 4. studenog 2014. godine, između ostalog, navodi se da je K. H. iz O., ugovorom sklopljenim sa Zavodom za komunalnu djelatnost G. Z. od 3. travnja 1970. godine predala u posjed nekretninu oznake zkč.br. 1005, upisane u zk.ul.br. 620 k.o. Z. O. u površini 1425 čhv, za koju je točkom III. navedenog ugovora utvrđena i naknada u iznosu 85.000,00 Ndin. Rješenjem Sekretarijata za komunalne poslove, građevinarstvo i saobraćaj, Odjela za imovinsko-pravne poslove, Broj: UP/I-05/7-1959/2-1974. od 8. veljače 1974. godine predmetna nekretnina prešla je u posjed i korištenje G. Z.. Dakle, ugovorom od 3. travnja 1970. godine K. H. je dozvolila ulaz u posjed predmetne parcele, čime su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 46. stavka 1. Zakona o građevinskom zemljištu, koji je propisivao da se građevinsko zemljište na kojem je provedbenim planom određena izgradnja stambene ili poslovne zgrade ne može oduzeti iz posjeda prijašnjeg vlasnika i dati na korištenje novom korisniku dok se ne utvrdi da prijašnji vlasnik ne želi, odnosno da po zakonu ne može ostvariti prvenstveno pravo korištenja tog zemljišta. Zbog toga predmetni ugovor nije predstavljao pravnu osnovu za uknjižbu prava korištenja na nekretninu u društvenom vlasništvu shodno članku 4. Zakona o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu, koji je propisivao da će se uknjižba prava korištenja na nekretninu u društvenom vlasništvu izvršiti na osnovi pravomoćne odluke suda i drugog nadležnog organa, kojom se utvrđuje ovo pravo u korist određene pravne osobe, kao i na osnovi ovjerenog ugovora kad je zakonom određeno da se to pravo može prenijeti takvim ugovorom. Time se radi o oduzimanju u smislu članka 1., a na temelju propisa i načina iz članka 2. Zakona o naknadi, dok rješenje Sekretarijata za komunalne poslove, građevinarstvo i saobraćaj, Odjela za imovinsko-pravne poslove, Broj: UP/I-05/7-1959/2-1974. od 8. veljače 1974. godine predstavlja valjanu pravnu ispravu za uknjižbu prava korištenja na G. Z..
10. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 23. prosinca 2022. godine
Sudac:
Ivan Levak,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
