REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 10 Pr-379/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić, u pravnoj stvari tužitelja I.L. iz Đ., , OIB: …, koga zastupa punomoćnik K.C., odvjetnik u S., protiv tuženika K.p. d.o.o., Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnica po zaposlenju M.R., dipl. iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. prosinca 2022., u prisutnosti tužitelja i punomoćnice tuženika, 22. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku K.p. d.o.o. da tužitelju I.L. isplati iznos od 4.447,00 kn (slovima: četiritisućečetristočetrdesetsedam)/590,22 EUR[1] (slovima: petstotinadevedeseteuraidvadesetdvacenta), zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 18. veljače 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku K.p. d.o.o. da tužitelju I.L. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 kn (slovima: tisućupetsto šezdesetdvijekuneipedesetlipa)/ 207,38 EUR (slovima: dvijestotinesedameurai tridesetosamcenti) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 22. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja I.L. za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 2.987,50 kn/396,51 EUR i zateznu kamatu na predmetni trošak tekuću od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 18. veljače 2022. navodi da je, kao radnik tuženika, 17. rujna 2019. premješten na rad u poslovnu jedinicu P-147 u K.T., gdje je radio do 30. lipnja 2020. Predmetnog dana je potpisao izjavu o prebivalištu I relaciji prijevoza za dolazak na posao Đ.-K.T. i natrag, navodeći da nema adekvatnog prijevoza te je, na zahtjev poslovođe R.H., pribavio dnevnu kartu jedinog prijevoznika P.G. d.d. u iznosu od 84,00 kn. Voditeljica poslovanja u Z. je odbila isplatu iznosa po navedenoj izjavi navodeći da se uobičajeno isplaćuje naknada do 700,00 kn, koja naknada mu je onda u utuženom razdoblju bila isplaćivana na ime troškova prijevoza. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom na ročištu održanom 15. prosinca 2022. tužitelj predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 4.447,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu (18. veljače 2022.) do isplate te naknaditi mu trošak postupka specificiran podneskom od 7. prosinca 2022.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 17. ožujka 2022. navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da je člankom 57. Kolektivnog ugovora koji je zaključen između td K.d.d. i Sindikata i sindikata B. propisano da će poslodavac radniku osigurati kartu javnog prijevoza za dolazak i povratak s posla prijevoznim sredstvom koji je najjeftiniji za poslodavca, a da poslodavac može na prijedlog radnika umjesto karte isplatiti troškove prijevoza, ali samo u visini cijena koštanja javnog prijevoza koji je najjeftiniji za poslodavca do maksimalno 700,00 kn. Budući da je tuženik tužitelju isplaćivao naknadu troškova prijevoza u visini od 730,00 kn mjesečno, smatra da tužitelj nema pravo na razliku troškova prijevoza koju tužbom potražuje. Nadalje navodi da tužitelj nije dostavio potvrdu prijevoznika, već je priložio vlastoručno ispunjen obrazac koji nije ovjeren od strane tuženika, u istoj je proizvoljno naveo da prijevoznik nema mjesečne karte, već samo dnevne karte te je naveo visinu pojedinačnih karata bez ovjere prijevoznika o visini iste. Ističe da je tužitelj bio na bolovanju u utuženom razdoblju od 18. srpnja 2019. do 16. rujna 2019. i u razdoblju od 27. siječnja 2020. do 30. travnja 2020., a u razdoblju od 18. studenog 2019. do 30. studenog 2019., od 20. siječnja 2020. do 25. siječnja 2020., od 8. svibnja 2020. do 21. svibnja 2020. je koristio godišnji odmor pa tužitelj za navedeno razdoblje nema pravo na troškove prijevoza, jer se isti isplaćuju za dolazak i povratak s posla. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja za dane godišnjeg odmora i bolovanja, uz obvezu nadoknade tuženiku troškova u visini sudske pristojbe.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem naloga za rad u poslovnoj jedinici (list 4-5 spisa), izjave od 17. rujna 2019. (list 6 spisa), izvatka iz Kolektivnog ugovora K. d.d. (list 7-9 spisa), Ugovora o utvrđenju prijenosu ugovora o radu radnika od 15. ožujka 2019. (list 19-20), Kolektivnog ugovora od 7. kolovoza 2012. (list 21-41 spisa), Anexa br. 1 Tarifnom kolektivnom ugovoru (list 42 spisa), Pravilnika o radu iz studenog 2019. (list 43-75 spisa), obračunskih isprava za isplatu plaća tužitelja (list 76-86 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list 87-93 spisa), odluka o korištenju godišnjeg odmora (list 94-96 spisa), pretrage voznog reda (list 101-102 spisa), dopisa td P.g. d.o.o. (list 114-115 spisa), evidencija radnog vremena tužitelja (list 118-127 spisa), dopisa td HŽ P.p. d.o.o. (list 128 spisa), potvrde td P.g.

d.o.o. (list 131-132 spisa), pretraga voznog reda (list 133-136, 139-142 spisa), izračuna tuženika (list 146, 152 spisa), pretrage cijene prijevoza na području Grada Z. (list 153-155 spisa).

4. Tužitelj je na ročištu održanom 15. prosinca 2022. odustao od ostalih dokaznih prijedloga, slijedom čega sud iste nije izvodio.

5. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao radnika tuženika, za isplatu razlike troška prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla u razdoblju od 17. rujna 2019. do 30. lipnja 2020.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, da je 17. rujna 2019. premješten na rad u poslovnu jedinicu u K.T., da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivao trošak prijevoza u iznosu od 730,00 kn mjesečno, da je tužitelj u razdoblju od 1. rujna 2019. do 16. rujna 2019. te od 27. siječnja 2020. do 30. travnja 2020. bio na bolovanju, a da je u razdoblju od 18.- 30. studenog 2019., 20.- 25. siječnja 2020. te od 8.-21. svibnja 2020. koristio godišnji odmor. Na ročištu održanom 15. prosinca 2022. tuženik je naveo da visina tužbenog zahtjeva nije sporna.

8. Sporno je u ovom postupku pravno pitanje - je li tuženik dužan naknaditi tužitelju stvarni trošak prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla u razdoblju od 17. rujna 2019. do 30. lipnja 2020.

9. Odredbom članka 57. stavka 4. Kolektivnog ugovora K.d.d. od 7. kolovoza 2012. (dalje: KU), koji se primjenjuje na temelju Ugovora o utvrđenju prijenosu ugovora o radu radnika od 15. ožujka 2019. sklopljenog između td K. d.d. i K.p. d.o.o., propisano je da će poslodavac radniku isplatiti stvarni trošak prijevoza ako radnik po nalogu rukovoditelja obavlja posao na većoj udaljenosti ili ga poslodavac premjesti u drugo mjesto rada do kojeg je trošak prijevoza veći od iznosa 700,00 kn.

10. Budući da tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik tužitelja u razdoblju od 17. rujna 2019. do 30. lipnja 2020. iz poslovne jedinice P-135 u K. uputio na rad u poslovnu jedinicu P-147 u K.T. te da je stvarni trošak prijevoza tužitelja u tom razdoblju iznosio 4.447,00 kn, ocjena je ovog suda da je tuženik, na temelju odredbe članka 57. stavka 4. KU, dužan naknaditi tužitelju stvarni trošak prijevoza u iznosu od 4.447,00 kn.

11. Tužitelju je na iznos glavnog potraživanja dosuđena zatezna kamata koja teče od 18. veljače 2022., kao dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, na temelju odredbe članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO), dok je stopa zatezne kamate određena na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO. 12. Stoga je odlučeno kao u stavku I izreke presude.

13. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; nastavno: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.447,00 kn (tako i VSRH u rješenju od 25. svibnja 2021. poslovnog broja Rev 216/2021).

14. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 50 bodova (Tbr. 7/1), pristupa na ročište održano 19. svibnja 2022. od 50 bodova (Tbr. 9/1), te pristupa na ročište održano 18. listopada 2022. od 25 bodova (Tbr. 9/2), što sve, uz zatraženu vrijednost boda od 10,00 kuna i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 42), ukupno iznosi 1.562,50 kuna. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke presude.

15. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište održano 26. travnja 2022. budući da na istom nije bio prisutan stručni punomoćnik tužitelja, već samo tužitelj osobno, te razlika u iznosu od 1.250,00 kn na ime troška sastava tužbe, pristupa na ročišta održana 19. svibnja 2022. i 18. listopada 2022. budući da su predmetni troškovi u troškovniku zatraženi u previsokom iznosu. Tužitelju, također, nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 800,00 kn budući da predmetni trošak nije plaćen niti je plaćanje istog naloženo tužitelju u ovom predmetu. Napominje se da je tužitelj, na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18), oslobođen od obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke presude.

16. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO.

17. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP.

18. Novčani iznosi u izreci ove presude dvojno su iskazani u kunama i eurima na temelju odredbe članka 48. stavaka 1. i 2. u vezi s odredbom članka 43. stavka 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22 i 88/22).

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. prosinca 2022.

Sutkinja

Mateja Cvitić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku