Posl. broj: 1. P-293/2020-33.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. I., S. …, K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika R. A. d.d., M. c. …, Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 14. studenoga 2022. godine u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i z.z. punomoćnice tuženika M. V. odvjetničke vježbenice, 22. prosinca 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništenim dio odredbe čl. 7. ugovora o kreditu broj: 178-50- 3618787, sklopljenog 22. kolovoza 2006. između R. A. d.d. kao kreditora i I. B., S. …, K., JMBG: …, kao korisnika kredita koji glasi:"…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF…"

II. N a l a ž e s e tuženiku R. A. d.d. da tužitelju I. B., plati iznos od 17.815,27 kn (sedamnaesettisućaosamstopetnaeset kuna i dvadesetsedam lipa)/ 2.364,49 EUR (dvijetisućetristošezdesetčetiri eura i četardesetdevet centi)[1] sa zakonskom zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na iznos od:

9,06 kn/ 1,2 EUR

od 27. lipnja 2006. pa do isplate,

6,87 kn/ 0,91 EUR

od 25. srpnja 2006. pa do isplate,

0,06 kn/ 0,01 EUR

od 27. kolovoza 2006. pa do isplate,

67,44 kn/ 8,95 EUR

od 2. kolovoza 2008. pa do isplate,

86,73 kn/ 11,51 EUR od 18. rujna 2008. pa do isplate,

100,63 kn/ 13,36 EUR od 1. studenoga 2008. pa do isplate,

106,91 kn/ 14,19 EUR[2] od 18. studenoga 2008. pa do isplate,

89,60 kn/ 11,89 EUR od 10. siječnja 2009. pa do isplate,

92,91 kn/ 12,33 EUR od 4. veljače 2009. pa do isplate,

66,43 kn/ 8,82 EUR

od 6. ožujka 2009. pa do isplate,

46,94 kn/ 6,23 EUR

od 4. travnja 2009. pa do isplate,

52,13 kn/ 6,92 EUR

od 30. travnja 2009. pa do isplate,

62,41 kn/ 8,28 EUR

od 5. lipnja 2009. pa do isplate,

61,50 kn/ 8,16 EUR

od 11. srpnja 2009. pa do isplate,

51,12 kn/ 6,78 EUR

od 25. srpnja 2009. pa do isplate,

70,61 kn/ 9,37 EUR

od 8. rujna 2009. pa do isplate,

86,25 kn/ 11,45 ER

od 13. listopada 2009. pa do isplate,

108,47 kn/ 14,40 EUR od 10. studenoga 2009. pa do isplate,

103,37 kn/ 13,72 EUR od 1. siječnja 2010. pa do isplate,

133,54 kn/ 17,72 EUR od 16. siječnja 2010. pa do isplate,

127,82 kn/ 16,96 EUR od 13. veljače 2010. pa do isplate,

138,97 kn/ 18,44 EUR od 13. ožujka 2010. pa do isplate,

235,52 kn/ 31,26 EUR od 23. travnja 2010. pa do isplate,

215,65 kn/ 28,62 EUR od 1. lipnja 2010. pa do isplate,

276,37 kn/ 36,68 EUR od 15. lipnja 2010. pa do isplate,

255,38 kn/ 33,89 EUR od 20. srpnja 2010. pa do isplate,

221,64 kn/ 29,42 EUR od 31. kolovoza 2010. pa do isplate,

292,84 kn/ 38,87 EUR od 21. rujna 2010. pa do isplate,

383,42 kn/ 50,89 EUR od 15. listopada 2010. pa do isplate,

319,28 kn/ 42,38 EUR od 11. studenoga 2010. pa do isplate,

341,78 kn/ 45,36 EUR od 13. prosinca 2010. pa do isplate,

313,17 kn/ 41,56 EUR od 13. siječnja 2011. pa do isplate,

318,31 kn/ 42,25 EUR od 9. veljače 2011. pa do isplate,

439,74 kn/ 58,36 EUR od 8. ožujka 2011. pa do isplate,

451,56 kn/ 59,93 EUR od 9. travnja 2011. pa do isplate,

553,01 kn/ 73,40 EUR od 12. svibnja 2011. pa do isplate,

500,90 kn/ 66,48 EUR od 8. lipnja 2011. pa do isplate,

443,85 kn/ 58,91 EUR od 14. srpnja 2011. pa do isplate,

437,73 kn/ 58,10 EUR od 10. kolovoza 2011. pa do isplate,

433,33 kn/ 57,51 EUR od 3. rujna 2011. pa do isplate,

460,55 kn/ 61,13 EUR od 12. listopada 2011. pa do isplate,

484,27 kn/ 64,27 EUR od 16. studenoga 2011. pa do isplate,

487,45 kn/ 64,70 EUR od 16. prosinca 2011. pa do isplate,

471,04 kn/ 62,52 EUR od 24. siječnja 2012. pa do isplate,

482,12 kn/ 63,99 EUR od 10. veljače 2012. pa do isplate,

489,69 kn/ 64,99 EUR od 15. ožujka 2012. pa do isplate,

476,94 kn/ 63,30 EUR od 14. travnja 2012. pa do isplate,

480,30 kn/ 63,75 EUR od 11. svibnja 2012. pa do isplate,

470,73 kn/ 62,48 EUR od 13. lipnja 2012. pa do isplate,

450,08 kn/ 59,74 EUR od 7. srpnja 2012. pa do isplate,

472,10 kn/ 62,66 EUR od 9. kolovoza 2012. pa do isplate,

482,67 kn/ 64,06 EUR od 15. rujna 2012. pa do isplate,

475,27 kn/ 63,08 EUR[3] od 12. listopada 2012. pa do isplate,

433,71 kn/ 57,56 EUR[2] od 8. studenoga 2012. pa do isplate,

469,01 kn/ 62,25 EUR od 8. prosinca 2012. pa do isplate,

472,10 kn/ 62,66 EUR od 10. siječnja 2013. pa do isplate,

458,26 kn/ 60,82 EUR od 12. veljače 2013. pa do isplate,

415,23 kn/ 55,11 EUR od 9. ožujka 2013. pa do isplate,

414,14 kn/ 54,97 EUR od 6. travnja 2013. pa do isplate,

424,70 kn/ 56,37 EUR od 8. svibnja 2013. pa do isplate,

441,66 kn/ 58,62 EUR od 9. lipnja 2013. pa do isplate,

sve to u roku od 15 dana.

III. N a l a ž e s e tuženiku R. d.d. da tužitelju I. B. naknadi troškove postupka u iznosu od 14.543,05 kn (četrnaesettisućapetstočetardesettri kune i pet lipa)/ 1.930,19 EUR (tisućudevetstotrideset eura i devetnaeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. prosinca 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana, a o d b i j a s e preostali dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 3.280,95 kn (tritisućedvijestoosamdeset kuna i devedesetpet lipa)/ 435,46 EUR (četiristotridesetpet eura i četardesetšest centi).

IV. O d b i j a s e tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom 22. kolovoza 2006. sklopio ugovor o kreditu broj: 178-50-…, za iznos od 20.466,77 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, uz redovnu kamatnu stopu od 5,20 %, promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Ugovoreni rok otplate je 84 mjeseca. Kredit je namjenski, a namjena kredita je kupnja motornog vozila. Prema članku 7. navedenog ugovora, kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji je uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten ali ne kasnije od 31. prosinca 2006. Tužitelj je u cijelosti otplatio kredit s danom 18. rujna 2013. Tužitelj tvrdi da ugovorne odredbe kredita s ugovorenom valutnom klauzulom uz primjenu tečaja švicarskog franka nisu bile jasne i razumljive za njega, a time ni poštene, sve u smislu odredbe čl. 81-82. ZZP/03, kasnije čl. 96- 102. ZZP. U odnosu na njega kao potrošača, banka je bila u superiornom položaju, zbog čega se od nje očekivalo savjesno i odgovorno ponašanje, a kojim će se pri sklapanju ugovora izbjeći neravnoteža uzajamnih obveza koja iz takvih ugovora proizlazi. U vezi toga ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018., u točci I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12. od 4. srpnja 2013. godine, u dijelu točke 1., 2. 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih, i ovdje tuženica "u razdoblju od 01. 11. 2004. godine do 31. 12. 2008. godine, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnim ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i interesima ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), u razdoblju od 01.

06. 2004. do 06. 08. 2007. godine i to člancima 81, 82 i 90, a od 07. 08. 2007. godine do 31. 12. 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07-133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima". Prema odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN, br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN, 41/14 i 110/15), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, tako se o ove presude odnose i na ugovorni odnosa tužiteljica i tuženika. Osim navedenom, člankom 502.c Zakona o parničnom postupku je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje presude iz kolektivnog spora, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tužitelj navodi da su zbog promjene deviznog tečaja anuiteti više plaćeni za 24.274,64 kn za razdoblje od 20. studenoga 2007. do 18. rujna 2013., a ta je razlika izračunata kao razlika iznosa kunske rate po prvotnom iznosu anuiteta i srednjeg tečaja navedenog u otplatnom plati i iznosa plaćenih anuiteta utvrđenih po promjenjivoj kamatnoj stopi i promjenjivo srednjeg tečaja na dan plaćanja anuiteta. Sukladno tome, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev kojih traži utvrđenje ništetnosti ugovorena odredbe o valutnoj klauzuli iz čl. 7. predmetno ugovora te isplate iznosa od 24.274,64 kune sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose kao u tužbi.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prije svega ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda te prigovor dvostruke litispendencije sukladno čl. 194. ZPP- a, s obzirom da tužitelj u predmetu koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Z. pod posl. brojem P-…/19 traži utvrđenje ništetnosti čl. 7. ugovora kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu. Nadalje, ističe prigovor zastare za povrat dijela mjesečnih anuiteta jer takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Osporava pozivanje na presudu iz parnice "Potrošač" tvrdeći da se utvrđenja iz te parnice odnose samo na naknadu štete, a ne i na stjecanje bez osnove. Tvrdi i da ovaj sud nije vezan za utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu zato što je ugovor o kreditu skopljen 22. kolovoza 2006. , odnosno prije stupanja na snagu čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. (NN broj: 79/07). Osporava i ništetnog odredbi o valutnoj klauzuli jer su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Osporava ispunjenost zakonskih uvjeta za primjenu instituta stjecanja bez osnove, a osporava i visinu tužbenog zahtjeva te tijek zakonskih zateznih kamata. Zbog svega navedenoga predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

3. Rješenjem ovog suda posl. broj: 4s P-293/2022-6. od 18. veljače 2021. odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda. Rješenje je postalo pravomoćno 9. ožujka 2021.

4. U pogledu tuženikovog prigovora litispendencije, tužitelj je podneskom od 4. travnja 2022. precizirao I. točku tužbenog zahtjeva tako da više na traži utvrđenje ništetnosti cijele odredbe čl. 7. ugovora o kreditu, već njenog dijela koji glasi: "…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF…".

5. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 26. kolovoza 2022. precizirao tužbeni zahtjev za isplatom (točka II.) tako da potražuje ukupni iznos od 17.815,27 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od pojedinih mjesečnih iznosa, kao u tom podnesku.

6. Sud nije prihvatio prigovor litispendencije te je sukladno odredbi čl. 288. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP-a), nastavio s raspravljanjem budući da između ove parnice i parnice koja sve vodi pred Općinskim građanskim sudom u Z. pod posl. brojem P-…/19 nema objektivnog identiteta spora. Naime, iako se obje parnice vode između istih stranaka i u vezi istog ugovora o kreditu, iz tužbe te podneska tužitelja od 10. prosinca 2020. u predmetu Općinskog građanskog suda u Z. posl. broj: P- …/2019. jasno je vidljivo da se ta parnica vodi o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i posljedičnoj isplati, a ova se parnica vodi o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i posljedičnoj isplati.

7. Konačno precizirani tužbeni zahtjev je osnovan.

8. U postupku su pročitani: ugovor o kreditu broj: 178-50-3618787 od 22. kolovoza 2006., otplatni plan od 28. kolovoza 2006., otplatna tablica – kredit, informativni izračun od 22. kolovoza 2006., obavijesti tuženika tužitelja o promjena kamatne stope, ugovori o trajnim nalozima s potvrdama o obavljenih transakcijama, tuženikova obavijest tužitelju o otplati kredita od 21. rujna 2013., preslika članka iz Biltena o bankama iz kolovoza 2006., tužba tužitelja zaprimljena kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. brojem P-4311/2019., podnesak tužitelja iz tog predmeta od 10. prosinca 2020., podnesak tuženika iz tog predmeta od 5. siječnja 2021., a provedeno je i financijsko vještačenje po stalnoj sudskom za knjigovodstvo, računovodstvo i financije mr. sc. Z. R. iz društva R. v. d.o.o. iz Z..

9. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

10. Nije sporno:

- da su stranke 22. kolovoza 2006. godine sklopile ugovor o kreditu broj 178-50- 3618787, za kunsku protuvrijednost 20.466,77 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja (čl. 1. ugovora), a člankom 7. je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…"

- da je tužiteljica otplatio kredit u cijelosti 18. rujna 2013.

11. Sporno je:

- jesu li za ovu parnicu uopće relevantne odluke trgovačkih sudova na koje se tužitelj poziva,

- jesu li citirana ugovorna odredba kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak nepoštena i ništetna,

- je li, kada bi navedena odredba i bila ništetna, dopušteno za cijelo vrijeme trajanja ugovorne obveze primijeniti tečaj CHF, koji je vrijedio na dan isplate kredita,

- početak tijeka zakonskih zateznih kamata, ukoliko sud utvrdi osnovanim zahtjeve za isplatu te

- je li, neovisno o navedenom, nastupila zastara za glavnične iznose s kamatama.

12. U bitnome, iz navedenih razloga, tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, kako po osnovi, tako i po visini.

13. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj: Pž-7129/13-4. od 13. lipnja 2014. godine je, među ostalim, preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da su tužene banke u predmetnom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

14. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Revt- 249/14-2. od 9. travnja 2015. godine odbijene su revizija tužitelja (točka 1.) te revizije 1-7.. tuženika (točka 2.).

15. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2521/2015, U-III- 2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III- 2605/2015 od 13. prosinca 2016. godine djelomično je usvojena ustavna tužba Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača te je djelomično ukinuta navedena odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u dijelu kojim je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4. od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franaka, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo (točka I.1. izreke drugostupanjske presude), te u dijelu kojim je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4. od 13. lipnja 2014. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 8. tuženica S. d.d. (toč. I.2. izreke drugostupanjske odluke) i u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak, a u preostalom dijelu su odbijene ustavne tužbe podnositelja.

16. Ponovno odlučujući o reviziji, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem Revt-575/16-5. od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike broj: Pž-7129/13-4. od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su prvo-sedmotužene povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF-a (te protiv dijela te presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na osmotuženu S. d.d., što za ovu parnicu nije relevantno). Predmet je vraćen Visokom trgovačkom sudu na ponovno odlučivanje uz uputu da se sporno pitanje (valutne klauzule) riješi u skladu s pravnim shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u njegovoj ukidnoj odluci, odnosno da se ispita:

- jesu li tužene banke kao financijske ustanove znale, odnosno po redovnom tijeku mogle odnosno morale znati kakav će ubuduće, u ugovornom razdoblju trajanja tih kredita biti smjer kretanja švicarskog franka i ostalih valuta uz koje su ugovoreni krediti uz primjenu valutne klauzule?; jesu li postojale naznake na globalnom, svjetskom planu a koje su upućivale na postojanje okolnosti koje će izgledno i izvjesno utjecati na tečaj tih valuta prema kuni u budućem razdoblju?; te

- ako su takve okolnosti postojale i banke za njih znale odnosno morale znati, a takve informacije uskratile klijentima pri sklapanju ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u švicarskom franku, onda bi takvo postupanje moglo utjecati na ocjenu o jasnoći i razumljivosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskom

franku, a o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a tim u vezi i njihovom podlijeganju ocjeni (ne)poštenosti.

17. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u ponovljenom postupku presudom posl. broj: Pž-6632/2017-10. od 14. lipnja 2018. odbio žalbe tuženih banaka te potvrdi presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine te u bitnome utvrdio da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.

18. Dakle, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno utvrdio da su sve tužene banke koristile nepoštene i ništetne odredbe kako o valutnoj klauzuli, tako i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

19. Protiv ove odluke banke (i tužitelj, što za ovu parnicu nije bitno) su podnijele revizije o kojima je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio presudom i rješenjem posl. broj: Rev-2221/2018-11. od 3. rujna 2019. godine, među ostalim, točkom II., odbio kao neosnovane revizije "prvo-sedmotuženih protiv drugostupanjske presude u dijelu (toč. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke) kojim je utvrđeno da su te banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franaka…". U obrazloženju navedene odluke navodi se da je drugostupanjski sud postupajući po ukidnom rješenju ovog suda, a polazeći od činjeničnih utvrđenja iz prvostupanjske presude te sadržajno postupajući na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a, njihovom preocjenom utvrdio za ovaj spor odlučne činjenice glede postupanja tuženih banaka vezano za pregovaranje odnosno sklapanje s klijentima ugovora o kreditu u kojima je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak… i to baš:

-da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer da im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače,

- da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima…,

- da su te banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

20. Vrhovni sud Republike Hrvatske dalje u obrazloženju navodi kako u pravcu osnovanosti dijela zahtjeva tužitelja, a koji se odnosi na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima koje su banke kao trgovci u naznačenom razdoblju sklapale s korisnicima kredita kao potrošačima uz ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak, a kojima su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, prihvaća razloge iz drugostupanjske presude te se na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP-a, umjesto posebnog obrazloženja stranke upućuju na razloge iz ove presude.

21. Prema odredbi čl. 138.a ZZP/07, važećeg u vrijeme pokretanja postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Odgovarajuću odredbu sadrži i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 41/14, dalje: ZZP/14), važećeg u vrijeme pokretanja ove parnice i sada.

22. Prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se pozvati na pravno utvrđenje iz kolektivnog spora, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

23. Iako u izrekama odluka trgovačkih sudova nisu točno citirane sporne ugovorne odredbe (što prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudu presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Revt 249/14-2. na strani 29. nije ni bilo potrebno: "Iz sadržaja te odredbe ne proizlazi obveza suda da u izreci presude kojom prihvaća tužbeni zahtjev navode samu zakonsku odredbu koja je postupanjem tuženika povrijeđena, već naprotiv da čin kojim je povreda počinjena precizno (opisno) definira, a što je u pobijanoj presudi sud i učinio, što znači da je ovako formulirana izreka pobijane presude jasna i razumljiva."), sasvim je jasno da se radi upravo o ugovorenim odredbama kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te se takve ugovorne odredbe utvrđene nepoštenima i ništetnima.

24. Budući da je u postupcima pred trgovačkim sudovima utvrđeno, a što prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, da se radilo o standardiziranim ugovorima te se o pojedinim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, na tu okolnost u ovoj parnici nije bilo potrebno saslušavati stranke, već kao prethodno pitanja u smislu odredbi čl. 12. ZPP-a, utvrditi da su ništene i odredbe konkretnog ugovora kojima je ugovorena valutna klauzula.

25. Što se posljedica ništetnosti tiče, iako odredbe ZZP-a spominju samo postupke radi naknade štete, logično je da se odnose i na ostale postupke radi ostvarivanja prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača pa i, kao u ovom slučaju, parnice radi povrata stečenog bez osnove zbog ništetnosti ugovornih odredbi.

26. Prema odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), koji se, s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora (22. kolovoza 2006.), u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbi čl. 1163. st. 1. i čl. 1165. tog Zakona., u slučaju ništavosti ugovora svaka strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Prema čl. 324. st. 1. ZOO-a, ništavost neke odredbe ne povlači ništavost ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen pa stoga nije odlučna ni činjenica da tužiteljica nije tražila raskid ugovora zbog promjene kamatnih stopa od strane tuženika. Posljedica ništavosti navedenih odredbi jest i primjena odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a, prema kojoj kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi.

27. Što se tiče spornog pitanja je li, u slučaju ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, dopušteno za cijelo vrijeme trajanja ugovorne obveze primijeniti tečaj koji je važio da dan isplate kredita, treba istaknuta da je u pogledu za slučaju ništenosti ugovorne odredbe o primjenjivoj kamatnoj stopi sasvim jasan i kategorički stav zauzeo

Vrhovni sud Republike Hrvatske u svoj odluci Revt 249/14-2. od 9. travnja 2015. na strani 36.: "Kako su dakle odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapani kod 1-7. tuženika banaka u utuženom razdoblju, osim u dijelu kojima je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, bile nepoštene, to su u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03 odnosno čl. 102 ZZP te ugovorne ništetne, a kako je pravilno ocijenjeno od strane nižestupanjskih sudova. U preostalom dijelu tih ugovornih odredbi, a kojima je određeno naznačena visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu iste nisu nepoštene a time ni ništetne, a zbog čega njihova valjanost, primjena a time i učinak nije doveden u pitanje ovom odlukom.".

28. Po mišljenju ovoga suda, istom logikom treba primijeniti i tečaj CHF koji je vrijedio na dan puštanja kredita.

29. Dakle, u konkretnom slučaju, tuženik je bez pravne osnove stekao novčana sredstva u vidu razlike između stvarno naplaćenih anuiteta prema tečaju CHF za kn na dan plaćanja u odnosu na anuitete obračunate prema početnom tečaju; sve to za cijelo vrijeme trajanja ugovorne obveze.

30. Sukladno tome, tužitelj je činjenično i obrazložio svoj zahtjev te je na taj način dat i zadatak sudskom vještaku za financije.

31. Iz nalaza vještaka je vidljivo da je kredit iskorišten 28. kolovoza 2006. s kojim danom je srednji tečaj HNB-a za valutu CHF iznosio 4,613261 kn za 1 CHF, pa je iznos kredita u otplati od 20.466,77 CHF iskazan u protuvrijednosti od 94.418,55 kuna. Za odgovaranje na postavljeni zadatak, vještak je u tabeli 1 dao otplatni plan kojeg je primijenio kreditor u razdoblju od isplate kredita (28. kolovoza 2006. do dospijeća posljednje obveze (31. kolovoza 2013.), kao i u specifikaciji uplata (stupac "h" tabele 1) te je na temelju toga iskazao razlike u visini obveze po osnovi tečaja (stupaca "j" tabele 1), na način da se obveza koja je stvarno bila obračunana i plaćena (stupac "d" tabele 1) pomnoži razlikom tečajeva (tečaja na dan dospijeća pojedine obveze, stupac "i" tabele 1) i početnog tečaja važećeg na dan korištenja kredita), koji se korigiraju za iznose tečajnih razlika sadržanih u razlikama obveza koje proizlaze iz promjene kamatne stope ("stupac "m" tabele 1), te se utvrđuje konačni iznos tečajnih razlika predmetnog slučaja "stupac "n" tabele 1). Vještak napominje da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz promatranog ugovora utužena u predmetu Općinskog građanskog suda u Z. broj P-…/2019. gdje je određeno financijsko vještačenja na okolnost preplaćenih iznosa s te osnove i sačinjeno po stalnom sudskom vještaku P. B. iz C. z. v. d.o.o., a uvidom u to vještačenje razvidno je kako su razlike s osnova promjenjivo kamatne stope izračunane kao razlike u visini stvarno obračunatih i početnog anuiteta (u valuti CHF), te iskazane u protuvrijednosti kuna primjenom srednjeg tečaja kreditora na dan dospijeća. Prema tome, izračunate tečajne razlike (stupac "j" tabele 1) korigirane su za iznos tečajnih razlika sadržanih u razlikama s osnove promjenjive kamatne stope (stupac "k" tabele 1), a koje su izračunane na način da se pojedina razlika anuiteta (stupac "k" tabele 1) pomnoži razlikom tečajeva (primijenjenog od strane vještaka u predmetu P-…/2019 (tečaj na dan dospijeća, stupac "l" tabele 1) i početnog tečaja važećeg na dan korištenja kredita". U skladu s utvrđenjima iz nalaza, vještak u mišljenju navodi kako preplaćeni iznosi u razdoblju od dospijeća prve obveze (30. rujna 2006.) do dana dospijeća posljednje obveze (31. kolovoza 2013.) a koji proizlaze iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznose ukupno 17.815,27 kuna, s pojedinim iznosima razlika, kao i datumima plaćanja istih danim u stupcima "h" i "n" tabele 1 iz nalaza.

32. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te je podneskom od 26. kolovoza 2022. precizirala tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju.

33. Tuženik je podneskom od 6. rujna 2022. prigovorio nalazu i mišljenju navodeći da vještak nije prikazao manje plaćane iznose za razdoblje kada je tečaj bio niži od početnog te je izračunao razliku za neutuženo razdoblje od 31. listopada 2006. do 31. prosinca 2007. Prigovara i metodi izračuna jer da je izračun sastavljen primjenom tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita pa to ima učinak kao da je između stranaka sklopljen ugovor bez valutne klauzule. Smatra da bi se kao početna kamatna stopa mogla primijeniti prosječna kamatna stopa banaka na kunske kredite jer da je i odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 102/15) prilikom konverzije predviđena primjena kamatne stope jednake kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju primjene) koju su banke primjenjivale na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu. Sukladno tome, predlaže da sud pozove vještaka da dopuni nalaz i mišljenje na način da izradi izračun koji će odražavati činjenicu da su ugovorne strane valjano ugovorile valutnu klauzulu u CHF i koji neće biti suprotan navedenim pravnim izvorima.

34. Sud je nalaz i mišljenje ocijenio stručnim i objektivnim te ga prihvaća u cijelosti budući da je vještak upravo odgovorio na postavljeni zadatak, a tuženikovi prigovori svode se na, neosnovane, pravne prigovore, a ne činjenične, pa stoga nije bilo osnove za pozivanje vještaka na dopunu nalaza i mišljenja prema tuženikovoj koncepciji zadatka vještačenja.

35. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se platiti i zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Imajuću u vidu da je razlog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli upravo nepoštenost tih odredbi, tuženik ne nesavjestan (nepošten) te tužiteljica ima prava na zakonsku zateznu kamatu od tuženikova stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa.

36. Tuženikovo prigovor zastare nije osnovan. Naime, ZZP/09 (kao ni onaj raniji, a ni sada važeći ZZP) odredbe o zastari ne sadrži te se primjenjuju opće odredbe ZOO-a. Tražbine zbog povrata stečenog bez osnove zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godine iz čl. 225. ZOO-a. Prema odredbi čl. 241. ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema odredbi čl. 140. ZZP/09, pokretanje ili vođenje postupka pokrenutom na temelju članka 131. ovog Zakona ne sprečava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama ovog Zakona ili drugim propisima koji su navedeni u članku 131. ovog Zakona, prouzročena štete da pokretne pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe kojoj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen po utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokretne bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarivanje prava koja joj pripadaju na temelju pravili sadržanih u ovom ili drugim zakonima. Takvu odredbu sadrži i čl. 120. ZZP/13, važećeg u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu. No, o učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesene u skladu s čl. 131. ZPP-a na prekid zastarnog roka izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju broj Rev-2245/17-2. od 20. ožujka 2018. godine. Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u navedenoj odluci jest da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe S obzirom da se radi o odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenoj u pogledu tzv. izvanredne revizije iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, svrhe koje je upravo jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, takvim shvaćanjem je i ovaj sud vezan.

Povodom ustavne tužbe podnesene protiv navedene presude Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-2922/2018 od 20. 2. 2020. zaključuje da "ovdje spornom pitanju prekida roka zastare Vrhovni sud pristupio imajući u vidu svrhu instituta zastare s jedne strane, te svrhu sustava kolektivne zaštite potrošača s druge strane, uravnotežujući suprotstavljene interese s jedne strane potrošača kao vjerovnika te s druge strane podnositeljice kao dužnika. Stoga Ustavni sud ne nalazi ništa očito nerazumno ili proizvoljno u pravnom shvaćanju Vrhovnog suda iznesenom u ovdje osporenoj presudi.". Tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012. podnesena 4. travnja 2012. godine, čime je došlo do prekida zastare.

37. Prema odredbi čl. 245. st. 3. ZOO-a, kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe … zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Prethodno navedeno pravno shvaćanje potvrđeno je i objedinjenim pravnim shvaćanjem donesenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. pod točkom 4.

38. U konkretnom slučaju, budući da se radi o zahtjevu zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, zastara je ponovno počela teći od 15. lipnja 2018. zbog presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž- 6632/1017. kojom je o tome pravomoćno završen kolektivni spor, pa bi zastarni rok istekao 15. lipnja 2023. godine, a tužba u ovom predmetu je podnesena 8. rujna 2020. godine čime je zastara ponovno prekinuta tako da zastara u ovom slučaju očito nije nastupila.

39. Sukladno navedenom, valjalo je tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti.

40. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tužitelj u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom pa je tuženikov zahtjev za naknadu troškova je u cijelosti odbijen te je njemu naloženo da tužiteljici naknadi troškove postupka.

41. Od troškova zatraženih troškovnikom predanim na ročištu 14. studenoga 2022., tužitelju su, kao potrebni priznati troškovi: sastava tužbe po tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa) u visini od 100 bodova; sastava podnesaka od 10. prosinca 2020. 4. travnja 2022. i 26. kolovoza 2022. po tbr. 8/1 u visini od po 100 bodova; sastava podneska od 18. veljače 2022. po tbr. 8/3 u visini od 25 bodova (a ne zatraženih 100) te zastupanja na ročištima 27. travnja 2022. i 14. studenoga 2022. po tbr. 9/1 u iznosima od po 100 bodova, a što zajedno iznosi 625 bodova, a to prema vrijednosti boda iz tbr. 50 Tarife od 15,00 kuna, za sve radnje (tbr. 48/3 Tarifa) iznosi ukupno 9.375,00 kuna, čemu valja dodati i PDV u iznosu od 2.343,75 kuna. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 4. studenoga 2022. budući da nisu bili potrebni za vođenje parnice. Osim troškova zastupanja, tužitelju su priznati troškovi financijskog vještačenja (2.000,00 kuna) te sudskih pristojbi na tužbu (296,30 kn) i presudu (528,00 kuna pa je tuženiku naloženo da mu na ime naknade troškova ukupno plati 14.543,05 kuna, a odbijen je preostali dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 3.280,95 kuna.

42. Na trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata od presuđenja, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zlataru 22. prosinca 2022. godine

S u d a c:

Damir Čižmek

Posl. broj: 1. P-293/2020-33.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku od 15 dana.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja T. K., odvjetniku iz Z.,

2. punomoćniku tuženika B. B., odvjetniku iz Z.