Poslovni broj: UsI-2987/22-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja 1. R. M. P. iz Z., N. cesta 39, OIB: …, 2. G. A. P. iz A., B. A., E. 5215, OIB: …, 3. T. N. P. iz A., I., I. S. 47/14, OIB…, 4. Ž. J. P. iz A., V. M., L. 4345, OIB: …, 5. A. P. iz A., B. A., L. 4345, V. M., OIB: …, koje zastupa opunomoćenica Zvjezdana Znidarčić Begović, odvjetnica u Z., K. cesta 35A, protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, OIB: …, Z., R. 2, radi utvrđivanja mjera zaštite kulturnog dobra, nakon održane usmene i javne rasprave, 22. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-612-08/20-02/0018, URBROJ: 532-02-03-02/1- 22-2 od 2. rujna 2022.

II. Poništava se rješenje Ministarstva kulture i medija, U. za zaštitu kulturne baštine, K. odjela u K., KLASA: UP/l-612-08/18-09/0037, URBROJ: 532-04-02-03/1- 19-9 od 27. prosinca 2019.

III. Nalaže se tuženiku – Povjerenstvo za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, OIB: …, Z., R. 2, nadoknaditi tužiteljima: 1. R. M. P. iz Z., N. cesta 39, OIB: …, 2. G. A. P. iz A., B. A., E. 5215, OIB: …, 3. T. N. P. iz A., I., I. S.

47/14, OIB: …, 4. Ž. J. P. iz A., V. M., L. 4345, OIB: …, 5. A. P. iz A., B. A., L. 4345, V. M., OIB: …, troškove upravnog spora u iznosu od 10.937,50 kn (slovima: deset tisuća devetsto trideset sedam kuna i pedeset lipa), odnosno 1.451,66 eura (slovima: tisuću četiristo pedeset jedan euro i šezdeset šest centa) po fiksnom tečaju 1 euro = 7,53450 kuna, u roku od 60 dana od dana dostave konverzije od

pravomoćne presude.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora u iznosu od 6.562,50 kn (slovima: šest tisuća petsto šezdeset dvije kune i pedeset lipa), odnosno 870,99 eura (slovima: osamsto sedamdeset eura i devedeset devet centa).

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-612-08/20-02/0018, URBROJ: 532-02-03-02/1-22-2 od 2. rujna 2022. odbijena je žalba i potvrđeno rješenje Ministarstva kulture i medija, U. za zaštitu kulturne baštine, K. odjela u K., KLASA: UP/l-612-08/18-09/0037, URBROJ: 532-04-02-03/1-19-9 od 27. prosinca 2019., kojim je u točki 1) izreke tužiteljima naložena provedba mjera zaštite dvorišne građevine odnosno njene okoline u M. 12 u K., na k.č. 1665 k.o. K.-grad, unutar prostornih međa zaštićenog kulturnog dobra: K. K. u M. 12-14 u K. te osiguranje svih uvjeta za njihovo neometano provođenje. U točki 2) izreke su navedene mjere zaštite: ukloniti urušene i labilne dijelove građevine koji predstavljaju opasnost za život ljudi, okoliš i imovinu; propisano označiti te postaviti zaštitnu ogradu radi otklanjanja opasnosti za život ljudi, okoliš i imovinu. Točkom 3) izreke je određeno da je prije početka radova potrebno dostaviti troškovnik predmetnih radova radi izdavanja prethodnog odobrenja. U točki 4) izreke je navedeno da je naložene mjere zaštite iz točke 2. rješenja potrebno je provesti u roku od 90 dana od dana primitka rješenja. Točkom 5) izreke je određeno ako vlasnik ne provede naložene mjere u propisanom roku, one će biti provedene na trošak vlasnika. Točkom 6) izreke je određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Tužitelji u tužbi u bitnom navode da je u zemljišnim knjigama za predmetnu nekretninu upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja U. za gospodarenje stambenim zgradama te da tužitelji nisu upisani kao zemljišno-knjižni vlasnici predmetne nekretnine. Smatraju da nije utvrđeno stvarno stanje na terenu već je temeljem starih (antidatiranih) fotografija doneseno novo identično rješenje jednako onome ranijemu iz 2018. godine. Tužitelji ističu da iz podataka u spisu jasno slijedi da predmetni objekt „kulturno dobro“, ne posjeduje svojstva kulturnog dobra kako je to i utvrđeno u spisu, pa slijedom toga nema opravdanja nalagati radove zbog ugroženosti „kulturnog dobra“ kada to predmetni objekt nije, dok okolni prostor nije javan, nije u funkciji i stoga nema uvjet da na bilo koji način predstavlja „opasnost za ljude i okolinu“. Navode da je G. K. svojim neodržavanjem izazvao sadašnje stanje predmetnog objekta i da stoga svaku odgovornost snosi G. K. kojemu je slijedom toga bilo potrebno naložiti održavanje objekta u funkciji, a tužitelje, nakon povrata imovine i trajanja postupka preko dvadeset godina, nametnuti obveze zbog stanja nekretnine koju nisu prouzročili. Predlažu poništiti drugostupanjsko rješenje i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom osporava navode tužitelja i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom

. Na raspravi održanoj 20. prosinca postupku te je održao javnu i usmenu raspravu

2022. nije pristupio nitko u ime uredno pozvanog tuženika, dok je raspravi pristupila zamjenica opunomoćenice tužitelja. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za pribavljanje podataka iz registra spomenika kulture radi utvrđenja je li predmetni objekt kulturno dobro ili se samo nalazi unutar zaštićenog kompleksa jer je ocijenio da ta činjenica nije odlučna.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da se dvorišna prizemnica u M. 12 u K., sagrađena na k.č. 1665 k.o. K.-grad, nalazi unutar prostornih međa zaštićenog kulturnog dobra: K. K. u K., zaštićenog temeljem rješenja Ministarstva kulture od 16. rujna 2010. godine i upisanog u Registar kulturnih dobara pod brojem Z-4716 te unutar međa zaštićene Kulturno- povijesne cjeline grada Krapine upisane u Registar kulturnih dobara pod brojem Z- 4182;

- da je dvorišna zgrada u M. 12 djelomično urušena te djelomično nagnuta prema dvorišnom prostoru te da je urušena gotovo polovica dvorišnog pročelja s prozorima;

- da je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zlataru, Z. odjel Krapina, zk.ul.br. 3241, k.č. 1665 k.o. K.-grad, u B vlastovnici uknjiženo kao vlasnički dio: 1/1: društveno vlasništvo s pravom korištenja - uprava za gospodarenje stambenim zgradama, K., M. Tita 10;

- da je pravomoćnim djelomičnog rješenja U. državne uprave u Krapinsko- zagorskoj županiji, S. za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I- 942-05/07-01/03, URBROJ: 2140-02/3-17-63 od 19. travnja 2017. predmetna građevina vraćena u vlasništvo i posjed prijašnjim vlasnicima – tužiteljima.

7. Na temelju utvrđenih činjenica i primjenom članaka 20.-22. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (Narodne novine, broj 69/99., 151/03., 157/03., 87/09., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12., 157/13., 152/14., 44/17. i 90/18.) naložena je provedba mjera zaštite predmetne dvorišne građevine: uklanjanje urušenih i labilnih dijelova građevine, propisno označavanje i postavljanje zaštitne ograde.

8. Ovaj Sud je na temelju članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje ZUS) uzeo u obzir navedene pravno relevantne činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavanog rješenja jer iz podataka spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je predmetna građevina oštećena i nalazi se unutar prostornih međa zaštićenog kulturnog dobra: K. K. u K., zaštićenog temeljem rješenja Ministarstva kulture od 16. rujna 2010. godine i upisanog u Registar kulturnih dobara pod brojem Z-4716 te unutar međa zaštićene Kulturno-povijesne cjeline grada Krapine upisane u Registar kulturnih dobara pod brojem Z-4182.

9. Sud primjećuje da tužitelji i ne spore da se predmetna dvorišna prizemnica nalazi u ruševnom stanju te da se nalazi unutar prostornih međa zaštićenog kulturnog dobra, već smatraju spornim postoji li opasnost za ljude i okolinu jer tvrde da prostor nije javan, a smatraju odlučnim i činjenicu li je predmetni prizemni objekt kulturno dobro ili se samo nalazi unutar zaštićenog kompleksa.

10. Sud primjećuje da je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel K., zk.ul.br. 3241 k.o. K. G., u A posjedovnici na temelju pravomoćnog rješenja Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine od 16. rujna 2010., KLASA: UP-I-612-08/10-06/0318, URBROJ: 532-04-1/4-10-1 upisana zabilježba da je: 1. Kompleks Keglević u K., M. 12-14 na čest. kat. broj 1665, k.o. K. G., zaštićen kao spomenik kulture i upisan u Registar nepokretnih spomenika kulture Regionalnog zavoda za zaštitu Spomenika kulture u Z. pod registarskim brojem RGZ-143 (Palača i gospodarska zgrada u M. 12) i pod registarskim brojem RGZ-624 (upravna zgrada u M. 14) i ima svojstvo kulturnog dobra, 2. Prostorne međe kulturnog dobra iz točke 1. obuhvaćaju čest. kat. broj 1665, 1666, 1662, 1663/1, 1663/2, 1664/1, 1664/2, 1664/3, 1664/4 k.o. Krapina Grad.

11. Budući da se predmetna građevina nalazi unutar granica zaštićene kulturno-povijesne cjeline nedvojbeno je zaštićena kao kulturno dobro u smislu članka 6. točke 5. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i članka 12. stavka 2. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te podliježe odredbama Zakona o zaštiti i građevina registrirana kao očuvanju kulturnih dobara. Stoga okolnost je li predmetna

pojedinačno kulturno dobro nije odlučna budući se nedvojbeno nalazi na području koje je proglašeno kulturno-povijesnom cjelinom, odnosno unutar prostornih međa kulturnog dobra.

12. Provedba mjera zaštite kulturnog dobra nalaže se vlasniku, a tužitelji su vlasnici predmetne nekretnine jer im je navedenim pravomoćnim djelomičnog rješenja od 19. travnja 2017. u primjeni Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02., dalje: Zakona o naknadi) nekretnina vraćena u vlasništvo i posjed. Okolnost da tužitelji u zemljišnim knjigama nisu upisani kao vlasnici predmetne nekretnine ne dovodi do zaključka da tužitelji nisu vlasnici. Naime, pravo vlasništva na temelju odluke drugog tijela sukladno članku 126. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.) stječe se u trenutku konačnosti odluke druge vlasti, ako što drugo nije određeno zakonom, niti proizlazi iz cilja radi kojega se odluka donosi. Budući da je Zakonom o naknadi stjecanje vezano za trenutak pravomoćnosti rješenja o naknadi za oduzetu imovinu, to proizlazi da tužitelju stekli vlasništvo u trenutku pravomoćnosti djelomičnog rješenja od 19. travnja 2017. Za stjecanje vlasništva na temelju odluke tijela nije potreban upis u zemljišne knjige, a tko stekne pravo vlasništva nekretnine odlukom suda ili drugoga tijela, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (članak 127. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).

13. Neosnovano tužitelji smatraju da je G. K. obveznik provođenja mjera zaštite. Naime, G. K. je u rješenju o vraćanju u vlasništvu od 19. travnja 2017. naznačen kao obveznik vraćanja, iz čega proizlazi da se predmetna nekretnina nalazila u imovini G. K. do trenutka pravomoćnosti rješenja od 19. travnja 2017. Međutim, u trenutku pokretanja upravnog postupka i donošenja rješenja tužitelji su bili vlasnici predmetne nekretnine. Pitanje je li G. K. svojim neodržavanjem izazvao sadašnje stanje predmetnog objekta nije relevantno u ovoj upravnoj stvari, a može biti relevantno u nekoj drugoj pravnoj stvari.

14. Dakle, ovaj Sud nalazi da je predmetna građevina objekt zaštite, a da su tužitelji subjekti kojima se nadležno tijelo ovlašteno rješenjem naložiti provođenje mjera zaštite kulturnog dobra. Međutim, sporno je li nadležno tijelo bilo ovlašteno naložiti mjere koje je naložilo: uklanjanje urušenih i labilnih dijelova građevine, propisno označavanje i postavljanje zaštitne ograde.

15. Prema odredbi članka 20. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara vlasnik kulturnoga dobra obvezan je, između ostalog, postupati s kulturnim dobrom s dužnom pažnjom, a osobito ga čuvati i redovito održavati, a prema odredbi članka nadležno tijelo utvrđuje

21. stavka 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara

mjere zaštite kulturnog dobra rješenjem. Zaštita kulturnog dobra jest poglavito provedba mjera zaštite pravne i stručne naravi propisanih odredbama ovoga Zakona, a sukladnih pravilima konzervatorske struke (članak 6. točka 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara). Glavom V - Mjere zaštite i očuvanja kulturnih dobara Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, izrijekom su određene mjere koje se mogu poduzeti u svrhu zaštite i očuvanja kulturnih dobara (istraživanje kulturnih dobara, dokumentiranje i praćenje stanja kulturnih dobara, označivanje kulturnog dobra, utvrđivanje sustava mjera zaštite za kulturno dobro, utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra, prethodno odobrenje za radove na kulturnom dobru, prethodno odobrenje za obavljanje djelatnosti u nepokretnom kulturnom dobru, odobrenje za izradu replike kulturnog dobra, izvoz i iznošenje kulturnih dobara, uvoz i unošenje kulturnih dobara i dr.).

15. Sud primjećuje da naložene mjere zaštite kulturnog dobra (uklanjanje urušenih i labilnih dijelova građevine, propisno označavanje i postavljanje zaštitne ograde) nisu propisane Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Nadalje, svrha naloženih mjera je zaštita života i zdravlja ljudi te njihove imovine od opasne građevine. Svrha mjera zaštite kulturnog dobra u načelu bi trebala biti zaštita i očuvanje kulturnog dobra, a ne zaštita života i zdravlja ljudi te njihove imovine. Zbog

unutar zaštićene kulturno-

toga nadležno tijelo ne naređuje uklanjanje građevine

povijesne cjeline, već u smislu članka 64. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ako su to ispunjeni uvjeti daje suglasnost za uklanjanje.

16. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je samo prvostupanjsko tijelo dvojilo o vlastitoj nadležnosti pa je tako podnijelo prijavu građevinskoj inspekciji, a Uprava za inspekcijske poslove Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja je odgovorila da nije nadležna te je dostavila na uvid Upute KLASA: 362-01/16-01/35, URBROJ: 531-07-16-38 od 19. listopada 2016. pročelnicima područnih ureda i jedinica koje su u bitnom pozivaju na članak 52. stavak 1. i 6. Zakona o građevinskoj inspekciji (Narodne novine, broj 153/13.) o uklanjanju ruševine zgrade. Člankom 52.

provedbi nadzora

stavak 1. Zakona o građevinskoj inspekciji propisano je da u komunalni redar rješenjem naređuje vlasniku zemljišta, odnosno nositelju prava građenja uklanjanje ruševine zgrade. Stavkom 6. istog članka propisano je da se stavak 1. toga članka ne odnosi na ruševinu zgrade upisanu u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, odnosno ruševinu zgrade koja se nalazi u kulturno- povijesnoj cjelini upisanoj u taj Registar ili koja se nalazi na arheološkom nalazištu.

17. Međutim, građevinski inspektor je na temelju članka 27. Zakona o građevinskoj inspekciji bio ovlašten rješenjem narediti vlasniku građevine otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini zbog kojih postoji opasnost za život ljudi, okoliš, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu u određenom roku, a tim je rješenjem naređuje se vlasniku i: 1. obveza odgovarajućeg označavanja građevine kao opasne do otklanjanja oštećenja i prema potrebi zabranu korištenja građevine do otklanjanja oštećenja te 2. mjera uklanjanja građevine, odnosno njezina dijela zbog kojeg postoji opasnost ako u određenom roku ne otkloni oštećenja.

18. U međuvremenu je 1. travnja 2019. stupio na snagu Zakon o Državnom inspektoratu (Narodne novine, broj 115/18.), koji u članku 131. Zakona propisuje da inspekcijski postupci započeti prema odredbama Zakona o građevinskoj inspekciji (Narodne novine, broj 153/13.) nastavit će se i dovršiti prema odredbama tog da se danom stupanja na snagu toga Zakona, a u članku 136. Zakona propisuje

Zakona na obavljanje inspekcijskih poslova građevinskih inspektora Državnog inspektorata ne primjenjuju odredbe Zakona o građevinskoj inspekciji (Narodne novine, broj 153/13.), osim u postupcima koji su započeti prema odredbama toga Zakona. Zakon o Državnom inspektoratu nema odredbu koje bi odgovarala citiranim odredbama članka 52. stavak 1. i 6. Zakona o građevinskoj inspekciji, ali sadrži članak 111. koji odgovara članku 27. Zakona o građevinskoj inspekciji.

19. Člankom 111. stavak 1. Zakona o Državnom inspektoratu propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje vlasniku građevine otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini zbog kojih postoji opasnost za život ljudi, okoliš, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu u Člankom 111. stavak 2. Zakona propisano je da rješenjem iz određenom roku.

stavka 1. ovoga članka naređuje se vlasniku i: 1. obveza odgovarajućeg označivanja građevine kao opasne do otklanjanja oštećenja i prema potrebi zabranu korištenja

2. mjera uklanjanja građevine odnosno njezina građevine do otklanjanja oštećenja te

dijela zbog kojeg postoji opasnost ako u određenom roku ne otkloni oštećenja.

20. Iz navedenog proizlazi da prvostupanjsko tijelo nije bilo ovlašteno naložiti mjere koje je naložilo: uklanjanje urušenih i labilnih dijelova građevine, propisno označavanje i postavljanje zaštitne ograde.

21. Slijedom navedenog, Sud je osporavana rješenja ocijenio nezakonitim.

22. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. i II. izreke primjenom odredbe članka 58. stavak 1. ZUS-a.

23. Tužiteljima je kao opravdani izdatak u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a priznat trošak sastavljanje tužbe u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 23/1 u vezi s Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa), zastupanje na raspravi u iznosu od 3.750,00 kn (Tbr. 23/2 u vezi s Tbr. 50 Tarife), uvećano za zastupanje više osoba (40%) u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 36/1), uvećano za PDV u iznosu od 2.187,50 kn (Tbr. 42 Tarife), ukupno 10.937,50 kn, odnosno 1.451,66 eura 1 euro = 7,53450 kuna. Stoga je odlučeno kao u po fiksnom tečaju konverzije od

točki III. izreke presude.

24. Tužitelji nemaju pravo na naknadu troška za sastavljanje podneska od 19. prosinca 2022. u iznosu od 3.750,00 kn, uvećano za zastupanje više osoba (40%) u iznosu od 1.500,00 kn, uvećano za PDV u iznosu od 1.312,50 kn, ukupno 6.562,50 kn, odnosno 870,99 eura (konverzijski tečaj 7,53450). Prema ocjeni ovog Suda radi se o neopravdanom izdatku u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a. Naime, u konkretnom slučaju tužitelji nemaju pravo na naknadu troška po osnovi nagrade za sastav podneska od 19. prosinca 2022. i istovremeno pravo na nagradu opunomoćenika za pristup na usmenu raspravu održanu 20. prosinca 2022., već tužitelji imaju pravo na naknadu samo za zastupanje na usmenoj raspravi održanoj 20. prosinca 2022. Nije opravdano priznati tužiteljima dvostruku naknadu jer je isti procesni učinak mogao postići usmenim izlaganjem navoda iz podneska na održanoj usmenoj raspravi. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

U Zagrebu, 22. prosinca 2022.

Sudac

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.