Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-533/2021-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Ljiljane Milina, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. Č., OIB …, P., zastupanog po punomoćnici Z. D.,

odvjetnici u D., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB … ,

zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, Građansko - upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru od 15. travnja 2021., poslovni broj P-630/2020-7, 22. prosinca 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja Ž. Č., te ukida presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru od 15. travnja 2021., poslovni broj P- 630/2020-7 i predmet se vraća na ponovni postupak pred drugim sucem pojedincem.

II. O troškovima žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj Č. Ž., OIB: …, P.,

stekao pravo vlasništva bez tereta na suvlasničkom dijelu tužene Republike Hrvatske u 1/2 dijela i to: kčbr. … voćnjak, livada i izgrađeno zemljište sa 1987 m[2] upisana u zk.ul.br. … k.o S., kčbr….livada sa 1472 m[2] upisana u zk.ul.br. … k.o S., što je tužena dužna trpjeti i dozvoliti uknjižbu na tužiteljevo ime i vlasništvo, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve to u roku od 15 dana." kao neosnovanim.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 kn u roku od 15 dana."

2. Protiv takve presude žalbu je uložio tužitelj iz svih razloga pobijanja predviđenih u članku 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 11/99., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11. i 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP), te zbog odluke o troškovima postupka. Ukazuje na bitnu povredu postupka zbog proturječnosti između provedenih dokaza i razloga presude, pogrešnu primjenu članka 8. ZPP, te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Navodi da su predmetne čestice nastale iz stare čestice k.č.br. … , koja je nastala cijepanjem čestice k.č.br. … , na kojoj je u dijelu bio upisan kao posjednik djed tužitelja M. Č., dok tuženica nikada nije bila upisana kao posjednik navedenih čestica. Iz iskaza tužitelja i svjedoka, te isprava u spisu proizlazi da su tužitelj i njegov brat I. posjed naslijedili od svojeg oca, pri čemu nije odlučno da li se o navedenim česticama odlučivalo u ostavinskom postupku, te su dokazali neprekinuti slijed stjecanja, a naposljetku i ozakonili građevinu na k.č.br. … k.o. S.. Nesporno je da se kuća na k.č.br. …, koja je legalizirana, nalazi na adresi, te da je brat tužitelja I. svoj nasljedni dio darovao tužitelju. Navodi da je sporni prijedlog za povrat imovine podnesen još 2008. o kojem nije ništa odlučeno i o kojem postupku se tuženica nije očitovala, a iste nekretnine bi bile vraćene prijašnjim vlasnicima da je takav zahtjev za povrat bio osnovan. Već do 2008. tužitelj i njegovi prednici su stekli pravo vlasništva dosjelošću, a osobe koje su podnijele zahtjev nikada nisu uživale predmetne nekretnine. Iz sukladnih iskaza svih svjedoka i ostalih dokaza proizlazi da su predmetne nekretnine od 1920. godine jedino i isključivo posjedovali i izvršavali vlasničke ovlasti djed tužitelja, njegov otac, a zatim tužitelj (prvo s bratom, a onda sam) i nitko ih u tome nije ometao, dok je prednik tuženice upisan tek 1946. godine, tuženica tek 2000. godine. Poziva se na odredbu članka 18. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. dalje: ZV), pri čemu tuženica (na kojoj je teret dokaza) nije ponudila nikakve dokaze o nepoštenju posjeda tužitelja. Kritizira ocjenu prvostupanjskog suda koji samo na temelju činjenice da su propustili izvršiti provjeru u zemljišnim knjigama zaključuje da su bili nesavjesni (nepošteni) posjednici, što je protivno sudskoj praksi. Poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2776/2016 i drugu sudsku praksu, te predlaže da se njegova žalba uvaži i presuda preinači sukladno navodima žalbe, podredno ista ukine i predmet vrati na ponovni postupak pred drugim sucem pojedincem uz obvezu naknade troška postupka i troška žalbe u iznosu od 1.571,88 kuna.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Osnovan je žalbeni razlog bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka11. ZPP na koji opisom povrede ukazuje tužitelj, jer postoji proturječnost između razloga presude i činjenica koje proizlaze iz provedenih dokaza, a zbog pogrešnog pravnog pristupa sud nije utvrdio sve odlučne činjenice niti je za utvrđeno činjenično stanje dao valjano obrazloženje, tako da je presuda nerazumljiva i za sada se ne može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću na suvlasničkom dijelu tuženice u jednoj polovini, pri čemu tužitelj svoje pravo temelji na poštenom posjedu kroz zakonom propisano vrijeme sukladno članku 159. stavak 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ZV.

7. Prvostupanjski sud pogrešno navodi da djed tužitelja M. Č. nije bio upisan kao posjednik niti u dijelu spornih čestica, te da otac tužitelja I. Č. nije naslijedio posjed tih nekretnina niti kao izvanknjižno vlasništvo. Iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. M. Č., broj O-154/81-9 Općinskog suda u Daruvaru od 26. srpnja 1976. (stranica 12 spisa) vidljivo je da su nasljednici (između kojih je i otac tužitelja I. Č.) naslijedili kao izvanknjižno vlasništvo upisano u posjedovnom listu Katastra dio čestice k.č.br. … , iz koje čestice su cijepanjem nastale čestice koje su predmet ovog postupka.

7.1. Sud je utvrdio da su sporne nekretnine k.č.br. … i … k.o. S.

povodom nove katastarske izmjere od 11. studenog 2013. nastale iz dijela stare čestice k.č.br. … , ali nije utvrdio da je ta čestica k.č.br. … nastala cijepanjem čestice k.č.br. … koja se navodi kao izvanknjižno vlasništvo pok. djeda tužitelja u rješenju o nasljeđivanju. Iz uvjerenja o povijesti promjena na predmetnim česticama Odjela za katastar nekretnina Daruvar (dalje: Katastar) na stranici 36 spisa proizlazi da je 1989. godine parcelacijom k.č.br. …k.o. S. (u dijelu je bila upisana na posjednika Č. M.) uspostavljena k.č.br. … k.o. S. te je dio k.č.br. … oranica sa 806 čhv upisana na posjednika M. Č. iz temeljem prijavnog lista - dioba.

7.2. U novoj izmjeri (iz 2013. godine) na k.č.br. … i k.č.br. … k.o. S.

su provedene promjene na način da je sa suvlasničkog dijela od 1/2 ispisana S. M. r. H. iz Z. i na njenom suvlasničkom dijelu su upisani I. Č. i

Ž. Č. (Zapisnik Katastra od 18. lipnja 2012. - stranica 6 spisa), a iz uvjerenja Katastra proizlazi da je upisan posjed Ž. Č. u 2/4 dijela i Republiku Hrvatsku u 2/4 dijela. Dakle, u proteklom razdoblju dva puta je bila izmjera i svaki puta je utvrđeno da su tužitelj ili njegovi prednici bili posjednici dijela prijašnjih ili sadašnjih čestica o kojima se vodi spor.

8. Stoga je sud pogrešno zaključio u pogledu stjecanja prava vlasništva dosjelošću na suvlasničkom dijelu tuženice da tužitelj i njegovi prednici nisu bili pošteni posjednici, samo na temelju činjenica da su na predmetnim česticama bili upisani u zemljišnim knjigama u idealnom omjeru od ½ dijela, tuženica od 2000. godine, a prije toga njen prednik Demokratska Federativna Republika Jugoslavija od 1946. godine. Takvo pravno stajalište se ne može prihvatiti s obzirom na odredbu članka 18. stavak 5. ZV koja propisuje da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Iz sadržaja spisa je vidljivo da je u trenutku izmjere 2013. godine postojalo nesređeno zemljišnoknjižno stanje, tužitelj je dokazao neprekinut slijed samostalnog posjeda kroz dulji vremenski period, pa je teret dokazivanja na tuženici da posjed njega i njegovih prednika nije bio pošten.

9. Naposljetku treba dodati da u tužbi nije decidirano navedena pravna osnova stjecanja prava vlasništva, pa kako sud nije vezan za pravnu osnovu tužbe (članak 186. stavak 3. ZPP), trebalo bi razmotriti da li postoji stjecanje prava vlasništva građenjem, budući se u tužbi navode činjenice da su tužitelj i njegovi prednici na jednoj čestici izgradili kuću koja je legalizirana i ima sve propisane dozvole što je potkrijepljeno dokumentacijom.

10. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa pobijana presuda nema valjane razloge o odlučnim činjenicama, te postoje proturječnosti između stanja spisa i razloga presude, pravilnost presude se za sada ne može ispitati. Stoga je uslijed počinjenja bitne povrede postupka žalbu tužitelja valjalo uvažiti i ukinuti presudu, predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, ali pred drugim sucem pojedincem (članak 369. stavak 1. u svezi s člankom 371. ZPP).

11. U ponovljenom postupku sud će otkloniti nedostatke na koje ukazuje ovo rješenje, po prijedlozima stranaka provesti dokazni postupak, pravilno i potpuno utvrditi sve odlučne činjenice, te pravilnom primjenom prava donijeti novu i zakonitu presudu.

12. Odluka o trošku u točki II. izreke ovog rješenja se temelji na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

U Sisku, 22. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća

mr. sc. Ana

Beloglavec,v.r.